Koliko ideologija utiče na zadovoljstvo (sreću) većine naroda

Иван Чонкин

Zainteresovan član
Poruka
482
Svoje najbolje godine proveo sam u tzv. Socijalizmu, (FNRJ i SFRJugoslaviji) upoređujući s ovim danas živio sam mnogo srećnije. Dobro, bio sam mlađi i poletniji ali se dobro sjećam i starijih osoba koje su u odnosu na stare danas, čini mi se, bili neuporedivo srećniji.
I pored ogromnog tehnološkog napretka mislim da je bilo mnogo više zadovoljstva za veliku većinu naroda.
Za ovu temu potakle su me i slike Kube i Amerike (USA) U reportažama o Kubi vide se nasmijana lica ( Ne mislim na "turističke" osmijehe ljubaznosti zbog razvoja turizma) a recimo iz Amerike vidim zabrinute face, užurbane i napete ljude.
Koliko sam u pravu? :)
Komentari će vjerujem zavisiti i od godina osobe koja komentariše.
 
Nije ti dobra tema....
Samo ces otvoriti prostor da se ispolji slepilo...
Znas li koliko znanja treba da bi samo percepirao delove ove teme...?
Pazi praxis mozes dobiti od svakoga, i tacno je da ce onda zavisiti od godina i iskustva i staza u ovom ili onom sistemu...
Ali to je praxis....kao kad goveda pitas gde je bolji put, a ona ti odgovaraju tamo gde je socnija trava (hipoteticki, ne znam da pricam sa govedima , a cuvao ih jesam)
 
Nije ti dobra tema....
Samo ces otvoriti prostor da se ispolji slepilo...
Znas li koliko znanja treba da bi samo percepirao delove ove teme...?
Pazi praxis mozes dobiti od svakoga, i tacno je da ce onda zavisiti od godina i iskustva i staza u ovom ili onom sistemu...
Ali to je praxis....kao kad goveda pitas gde je bolji put, a ona ti odgovaraju tamo gde je socnija trava (hipoteticki, ne znam da pricam sa govedima , a cuvao ih jesam)

Znao sam to i prije postavljanja teme, čak sam i napomenuo da će odgovori biti velikim dijelom zavisni od godina ljudi no ipak se nadam u imaginaciju intuiciju i razum.
 
Zavisi od zemlje. U pravu si da su ljudi bili srecniji pre. Socijalizam je za Srbe (citaj: neradnike) mnogo bolji, nego kapitalizam gde zaradjujes onoliko koliko radis.

Valjda su Ameri radnici, da li bi komentarisao moju paralelu sa Kubom. Zarađuju 20 puta više a nesrećniji su makar na slikama a da Kubanci poziraju ne vjerujem, Ameri još manje.
 
Nedavno sam pročitala da Kubanci imaju najduži životni vek.
Kubanci žive u izuzetnom siromaštvu, ali uz potpuno odsustvo stresa. Tamo vreme nije neprocenljiv i najvažniji resurs.
Isto tako negde pročitah da bogatsvo samo po sebi ne može usrećiti čoveka, već nas usrećuje kada smo bogatiji od ljudi u čijem društvu se krećemo.
U socijalizmu su (bar mi se čini) svi bili manje više u istoj poziciji, srednji stalež je bio najbrojniji, društvo koherentnije. Manje su bile razlike među ljudima, ljudi su bili bliži.

Društveni status, položaj, novac ne usrećuju čoveka..oni mogu samo da zatome zavist i osećaj niže vrednosti koji se javljaju u duboko raslojenom društvu.
 
Nedavno sam pročitala da Kubanci imaju najduži životni vek.
Kubanci žive u izuzetnom siromaštvu, ali uz potpuno odsustvo stresa. Tamo vreme nije neprocenljiv i najvažniji resurs.
Isto tako negde pročitah da bogatsvo samo po sebi ne može usrećiti čoveka, već nas usrećuje kada smo bogatiji od ljudi u čijem društvu se krećemo.
U socijalizmu su (bar mi se čini) svi bili manje više u istoj poziciji, srednji stalež je bio najbrojniji, društvo koherentnije. Manje su bile razlike među ljudima, ljudi su bili bliži.

Društveni status, položaj, novac ne usrećuju čoveka..oni mogu samo da zatome zavist i osećaj niže vrednosti koji se javljaju u duboko raslojenom društvu.

bas tako

izuzev sto je socijalizam odnosno komunizam bio skroz truo drustveni sistem gde su mnoge vrednosti bile ispomerane, ali za te pomerenosti smo kasnije shvatili da su nistavne i smesne spram ovih danas veznih za nas brzinski ulaz u ovu feudalnu formu demokratije i sve njene vrednosti vezane za tzv "ljudske slobode".

ljudi su socioloski generalno gledano stoka i treba ih drzati na uzdi. ako je vladar relativno mudar i ima malo vise mozga a radi pre svega za dobrobit svoje zajednice a ne nekog tudjina kao ovi danas u srbiji, moze da napravi cudo od zajednice koja mu je poverena...al' cudo u pravom smislu te reci. jer cuda su verujte moguca..samo smo davno prestali da verujemo u njih jer ubistvom srednje klase ubili su mnoge osecaje u nama pa i verovanje pre svega u sebe pa tek onda u druge.
 
bas tako

izuzev sto je socijalizam odnosno komunizam bio skroz truo drustveni sistem gde su mnoge vrednosti bile ispomerane, ali za te pomerenosti smo kasnije shvatili da su nistavne i smesne spram ovih danas veznih za nas brzinski ulaz u ovu feudalnu formu demokratije i sve njene vrednosti vezane za tzv "ljudske slobode".

ljudi su socioloski generalno gledano stoka i treba ih drzati na uzdi. ako je vladar relativno mudar i ima malo vise mozga a radi pre svega za dobrobit svoje zajednice a ne nekog tudjina kao ovi danas u srbiji, moze da napravi cudo od zajednice koja mu je poverena...al' cudo u pravom smislu te reci. jer cuda su verujte moguca..samo smo davno prestali da verujemo u njih jer ubistvom srednje klase ubili su mnoge osecaje u nama pa i verovanje pre svega u sebe pa tek onda u druge.

U potpunosti se slažem Marlone.
 
pa sad...kapiram da "socijalna pravda" i/ili "socijalna sigurnost
u vidu toga da znas kako ces u bolnicu moci i ako nemas...
"osiguranje" u slucaju da dobijes napad slijepog crijeva ili prehladu...
ili da ces djecu moci poslati da studiraju sta god oce...jer ne placas skolovanje...
a za stan ce se vec snaci...kad se zaposle...jer ima netko tko misli i o tome...
ipak vraca osmjeh na lice...
 
Ništa nije ni tako očigledno ali ni tako pravolinijski.
Neophodno je prvo shvatiti da život ima svoj uzvišeni cilj a to je da; Čovek, kroz raznovrsna i mnogobrojna životna iskustva, kao duhovno biće razvije sebe do najviših shvatanja i razumevanja života i da kao takav dosegne stanje najvišeg osećanja sreće, slobode...
Ako je jedna zajednica "srećnija" samo zato što nema izazova da se u njoj probude zavist. zloba, prestiž i još nekoliko desetina drugih pasija onda to nije u pravom smislu sreća i umeće življenja. To bi odgovaralo jednoj labilnoj ravnoteži tela u prostoru.
Takvoj labilnoj ravnoteži ili "sreći" odgovaralo je stanje u prethodnoj Jugoslaviji kao što je danas još uvek u Kubi. Drugačije rečeno u takvim socio-sistemima nije bilo odgovarajućih uslova za duhovni razvitak čoveka kao jedinke.
Zašto?
Zato što su visoko-kreativni, inovativni i preduzimljivi bili gušeni i ugušeni ili su morali bežati iz zemlje. Jednostavno zbog gušenja duhovnog razvitka gušena je i ekonomska situacija u tim takvim zemljama. Trenutno stanje u Americi je posebno zabrinulo ljude zbog recesivnog stanja, što prirodno zabrine sve kategorije ljudi. Medjutim, dobro izbalansirani kapitalistički sistem (ne ono što je u ovom podneblju ili u zemljama bivšeg Istočnog bloka) jeste bolja podloga da se čovek kao jedinka više, bolje i smelije iskazuje u svojoj kreativnosti, preduziomljibosti i inpovativnosti a to su sve procesi u kojima čovek kao jedinka uči nove metode i načine da od sebe daje životu. To davanje od sebe je baš ono što je neophodno da se neko oseća srećnijim i ispunjuenijim.
Takodje u takvim sistemima pojedinac uči da postepeno ovladava svojim negativnim pasijama što upotpunjuje njegov duhovni razvitak.
Tačno je da kada se čovek dovoljno duhovno razvije više ne teži ekonomskom prestižu i posebno velikom materijalnom blagostanju ali je neophodno da sva ta blagostanja jednom iskusi...
Naizgled anomalija; iz siromaštva (slučaj Kube) težimo materijalnom blagostanju (slučaj Amerike) ali tada potšo sve iskusimo i duhovno dozrevamo otkrivanmo da nam za sreću nije potrebno više od onoga što ima Kuba. No, sve to se postiže i ostvaruje kroz iskustva koja svako mora proći.
Jer, život je tu da ga učimo živeći ga (kroz ogroman broj života).
 
Poslednja izmena:

Back
Top