Sledeće godine se rivalstvo između Sene i Prosta prenelo na stazu, ali je započet i psihološki rat, a tenzija i nezadovoljstvo između njih dvojice je povećana kada je Sena pretekao Prosta prilikom restarta trke u San Marinu, što je Francuz okarakterisao kao kršenje dogovora od pre trke. Sena je preuzeo vođstvo u plasmanu sa tri pobede na prve četiri trke, ali je zbog loše pouzdanosti prednost pri kraju sezone pripala Prostu, a posle sudara sa Brazilcem na predposlednjoj trci sezone u Japanu Prost je osvojio titulu pošto je Seni bila potrebna pobeda da bi ostao u konkurenciji za titulu. Sena je nastavio trku, čak je i pobedio, ali je kasnije diskvalifikovan jer je isekao šikanu.
Po završetku sezone Sena je dobio veliku novčanu kaznu i čak mu je suspendovana superlicenca, a takođe se upustio i u rat rečima sa tadašnjim predsednikom FIA Žan-Mari Balestreom.
U trećoj sezoni u Meklarenu, 1990. godine Sena se našao na vrhu u poretku šampionata, sa šest pobeda, dva druga mesta, kao i tri treća, a do nezaboravnih pobeda je došao u Finiksu i Nemačkoj, na kojima se kada se borio sa tada još uvek nepoznatim Žanom Alezijem, a potom i Alesandrom Naninijem na stazi „Hokenhajmring“.
Kako se šampionat bližio kraju Prost je počeo da sustiže Senu sa pet pobeda, pa je dve trke pre kraja sezone prednost Brazilca iznosila samo 11 bodova. Na predposlednjoj trci, u Japanu, kao i godinu dana ranije, došlo je do obračuna između Prosta i Sene, ali je ovoga puta Brazilac izbacio tada vozača Ferarija sa staze i samim tim je Sena došao do druge titule.
1991. godine, u četvrtoj sezoni u Meklarenu, Sena je osvojio treću titulu, sa sedam pobeda, i uz manje kontroverzi nego ranije, a najveći konkurent mu je ovog puta bio Mensel. Sezona je bila puna neverovatnih poteza njih dvojice, kao što je bilo na trci za Veliku nagradu Španije kada su bili u istoj ravni sa razmakom od nekoliko centimetara pri brzini od 320 km/h, ali je Britanac na kraju prvi prošao kroz cilj. Mnogi pamte i trku u Velikoj Britaniji kada je po završetku trke Sena ostao bez goriva, a Mensel je stao da bi se Brazilac popeo na bolid, a potom ga je odvezao u boks.
Iako je Sena bio odlučan da dođe do još jedne titule 1992. godine Meklaren jednostavno nije mogao da priđe bolidu Vilijamsa.
Novi bolid je debitovao tek na trećoj trci sezone, u Brazilu, a zbog nedostatka aktivne suspenzije bolid nije bio pouzdan u brzim krivinama, dok Hondin motor više nije bio najjači na stazi. Sena je trijumfovao u Monaku, Mađarskoj i Italiji, ali je sezonu završio na, za njega, razočaravajućem četvrtom mestu, iza dvojice vozača Vilijamsa Najdžela Mensela i Rikarda Patrezea, kao i Mihaela Šumahera u Benetonu.
Na kraju pete sezone u Meklarenu Seni je istekao ugovor, ali je ostao u britanskoj ekipi. Prelazak u Vilijams nije bio mogućnost jer je Prost imao klauzulu u ugovoru po kome Sena ne može da mu bude klupski kolega, iako je Brazilac ponudio da besplatno vozi. Prvi čovek Meklarena Ron Denis je, ipak, nagovorio Senu da se vrati, ali uz uslov da će tek posle prve trke sezone u Južnoj Africi odlučiti da li će ostati do kraja godine.
Posle prve trke Sena je zaključio i da sa Fordovim motorom bolid Meklarena ima potencijal, iako nije bio ni prići Prostu u Vilijams Renou, ali je pristao da vozi od trke do trke i na kraju je ostao tokom cele sezone, iako su mnogi tvrdili da je to marketinški trik Sene i Denisa.
“Kad Bog odluči da se nešto dogodi, nikakav tehnički nedostatak to neće sprečiti”, rekao je Sena posle poslednje pobede pred domaćim navijačima u promenljivim vremenskim uslovima. Potom je trijumfovao i na nezaboravnoj trci na “Donington parku” u Velikoj Britaniji, koja se smatra jednom od njegovih najvećih pobeda. Usledilo je drugo mesto u Španiji i šesta, rekordna pobeda, u Monaku. Poslednju sezonu u Meklarenu Sena je završio dvema pobedama u Japanu i Australiji i drugim mestom u šampionatu, iza Prosta.
1994: Vilijams
Posle mnogo periperija 1994. godine Sena je konačno prešao u Vilijams pošto se Prost povukao godinu dana ranije pre isteka ugovora, radije nego da bude klupski kolega svom najljućem rivalu. Pred početak sezone Sena je važio za velikog favorita, ali se pokazalo da je bolid težak za vožnju pošto je FIA zabranila sva elektronska pomagala.
Na prvoj trci sezone, u Brazilu, Sena je osvojio pol poziciju, i pošto je poveo ispred Šumahera u Benetonu, koji je preuzeo vođstvo posle odlazaka u boks, dok Sena nije hteo da se zadovolji drugim mestom, preterao je, okrenuo se na stazi i morao je da odustane.
Druga trka bila je Velika nagrada Pacifika, na kojoj je Sena ponovo bio prvi na startu, ali ga je Mika Hakinen u Meklarenu udario od pozadi, ali je njegova trka završena kada ga je udario Nikola Larini u Ferariju. To je ujedno bio najgori start sezone od debija u Formuli 1, pošto posle dve trke nije imao nijedan bod.
Usledila je trka u Imoli, čiji se epilog zna...
Monte Karlo, staza na kojoj je vladao
Svi vozači, ne samo u Formuli 1, već i u ostalim takmičenjima, imaju omiljenu stazu. Za Najdžela Mensela to je “Silverston”, za Alana Prosta i Kimija Raikonena “Spa Frankošamp”, Žan Alezi posebno voli “Moncu”, a Fernando Alonso “Sepang”. Za Senu su to bile ulice Monte Karla.
Sena je u Monte Karlu trijumfovao rekordnih šest puta 1987, 1989, 1990, 1991, 1992 i 1993. godine, dok je još dva puta bio na podijumu, zbog čega je i dobio nadimak “Princ Monaka”.
U Monte Karlu Seni niko nije bio ravan, a to se videlo na njegovoj prvoj trci u kneževini, 1984. godine, kada je u Tolemanu, timu koji bi danas mogao da se uporedi sa Fors Indijom, startovao sa 13. pozicije i po kiši došao do drugog mesta i prvog podijuma u karijeri.
Sve vreme je Alanu Prostu bio za petama, a u 33. krugu ga je i pretekao, ali je tada trku zbog nemogućih uslova za vožnju prekinuta pa mu je pobeda izmakla iz ruku zbog pravila da se prilikom prekida trke računa poredak iz prethodnog kruga.
Prvi put Sena je u Monaku trijumfovao 1987. godine pa je momentalno postao popularan u kneževini. Zanimljivo je da je dan posle trke uhapšen jer je vozio motor bez kacige, ali je pušten kada su policajci shvatili ko je on.
Na trci 1992. godine sa pol pozicije je startovao Najdžel Mensel, koji je do tada već imao pet pobeda u sezoni, i dominirao je trkom do sedam krugova pre kraja kada je ostao bez pneumatika pa je morao u boks, i na stazu se vratio baš iza Sene u Meklaren Hondi.
Sa novim setom pneumatika Mensel je postavio najbolji krug, skoro dve sekunde brži od Seninog i smanjio je zaostatak pa su se njih dvojica borili na ulicama Monte Karla tokom poslednja četiri kruga, ali Britanac nije mogao da pretekne tada još aktuelnog šampiona i trku je završio sa zaostatkom od dve desetinke.
Bila je to Senina peta pobeda u Monaku, kojom je izjednačio rekord koji je do tada držao Grejem Hil, a kada je naredne godine Brazilac došao i do šestog trijumfa Dejmon Hil, koji je trku završio na drugom mestu rekao je da bi njegov otac živ sigurno bio prvi čestitao Aertonu.
Priliku da po osmi put pobedi u Kneževini Sena nije imao, a trka 1994. godine je održana samo dve nedelje posle njegove pogibije i Svetska automobilska federacija je odlučila da prvi startni red u Monte Karlu ostane prazan u čast Sene i Rolanda Racenbergera.
Povratak prezimena Sena na stazu uspeha
“Ako mislite da sam ja dobar vozač sačekajte da vidite mog sestrića Bruna”, rekao je Aerton Sena napuštajući Meklaren krajem 1993. godine. Već naredne godine izgubio je život, a 15 godina kasnije njegov sestrić se nalazi blizu šanse da vrati popularno prezime u Formulu 1.
Bruno je rođen 15. oktobra 1983. godine u Sao Paolu i iako je krenuo ujakovim stopama, vozeći karting od najranijeg detinjstva porodična tragedija je prekinula Brunovu karijeru, a potom je ostao i bez oca koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Za 18. rođendan je saopštio porodici da ipak želi da bude vozač, nije naišao na odobravanje, ali je njegova majka Bjanka ipak popustila i pozvala Gerharda Bergera, Aertonovog velikog prijatelja da mu pomogne.
Ukazanu priliku Bruno je iskoristio i na kraju je došao do GP2 šampionata, u kome je prošle godine bio vicešampion, a svojim vožnjom je zaslužio test vožnju u ekipi Honde i bio je favorit za mesto u japanskom timu za ovu sezonu.
Honda i prezime Sena imaju zajedničku prošlost“, rekao je Bruno, ali ipak, posle povlačenja Honde i preuzimanja tima od strane Rosa Brona nije dobio šansu u Formuli 1 pa će se ove sezone takmičiti u Le Man seriji. Od Formule 1 nije odustao, već čeka svoju šansu jer je pokazao da je od ujaka pored fizičke sličnosti nasledio i vozački talenat.
„Ujak je bio moja inspiracija i bio sam srećan jer sam mogao da odem i vidim šta on radi. Žao mi je što mnogo ljudi nije bilo u mogućnosti da uživo vidi kako je vozio“, rekao je Bruno.
Veliki na stazi i van nje
Kakav čovek je Aerton Sena bio govori i činjenica da je u kokpitu bolida posle nesreće u Imoli nađena austrijska zastava. Sena je želeo upravo tu zastavu da podigne na podijumu posle pobede na trci u znak sećanja na Rolanda Racenbergera, koji je poginuo prethodnog dana, tokom kvalifikacija.
Nekoliko puta je rizikovao i život na stazi da bi pomogao drugima. Na stazi „Spa Frankošamp“ 1992. godine, kada je tokom slobodnog treninga Erik Koma imao udes svi vozači su brzo prošli, dok je Sena stao, izašao iz bolida i bez straha prišao olupini bolida da bi sprečio da se bolid zapali. Isto se desilo i godinu dana kasnije, takođe na trci za Veliku nagradu Belgije, kada je spasio Alesandra Zanardija.