Kad vas neko sazaljeva?

Kad neko pokazuje sazaljenje prema vama, vi: (moze >1)

  • ga mrzite(nasao vas da sazaljeva)

    glasova: 2 7,4%
  • ne podnosite ga

    glasova: 6 22,2%
  • osecate nelagodnost zbog toga

    glasova: 10 37,0%
  • stidite se (sazaljeva vas verovatno zbog neke nemoci)

    glasova: 4 14,8%
  • sazaljevate i vi njega

    glasova: 5 18,5%
  • svejedno vam je

    glasova: 6 22,2%

  • Ukupno glasova
    27
  • Anketa je zatvorena .
Nijedno od navedenog.Objasnim da nema razloga za tim, jer je to samo trenutna situacija i tuga zbog iste, da se ja umem i mogu izboriti sa tim. Ljudi brkaju saosećanje i sazaljenje. Ne treba mi nikada nicije sazaljenje.Od toga bih se osetila jos gore u dusi i nije uopste podsticajno.Mnogo je lepse pruziti nekome saosećanje.
 
To zaista ne volim. :kafa:
... ovo kažem zbog sebe ...

Baš tako je. Sažaljenje je baš zadnji osjećaj koji bih željela imati u odnosu s bilo kojim čovjekom. Bez obzira, davala ga ili primala. Ne mogu se držati čvrsto pa reći da mi je sasvim svejedno - nisam kamen - ali ne želim ga pa takve situacije
izbjegavam svakako. No, sigurna sam da u prijateljstvu ga nema i ne može biti
 
Smeta mi kada me neko sazazeva zato sto najcesce problem u kome se trenutno nalazim uopste nije toga vredan, ja ne vidim da je neresiv i trajan. Nisam dete i znam da se vecina problema moze resiti i prevazici, samo treba snage, strpljenja i pameti za to. I onda pomislim kako je osoba koja sazaljeva slaba i vredna zaljenja. :cool:
 
Meni je mučan osećaj i kada nekoga sažaljevam
jedna od najodvratnijih reči koje postoje je "jadan"
Odbijam da sažaljevam bilo koga, i to uopšte nema veze sa bezosećajnošću
Smatram da je dostojanstvo nešto što bi svako po difoultu trebao da ima
I da je gubitak istog nešto najmučnije i najbolnije što se nekome može desiti
Zbog toga ljude, bez obzira u kakvoj situaciji se nalazili, gledam kao sebi ravne (možda je preciznije- jednako vredne)
i tu nema mesta nikakvom sažaljenju
saosećanje je već druga reč

Iz ovoga se može naslutiti da za one koji su spremni da me sažaljevaju
smatram da su se jednostavno zabunili
da pogrešnim očima gledaju, da im jednostavno nedostaje neki deo slike a i psihe:D
Nisam glasala na anketi jer nisam mogla da odaberem nijedan odgovor...
 
Poslednja izmena:
Sažaljenje osećaju osobe koje nas vole i doživljavaju kao bliske. Tako izražavaju saosećanje sa našom patnjom, a ne da su viši i bolji od nas! Oni koji misle da su bolji i viši od nas, osećaju ravnodušnosti ili pak radost i zadovoljstvo kad patimo, ne sažaljevaju nas!

,,Sažaljenje je najčistiji izraz osećanja zajednice. Kada ga nađemo u nekom čoveku, onda smemo da budemo spokojni što se tiče njegovog osećanja zajednice, jer taj afekat pokazuje koliko je neko sposoban da se uživi u položaj svog bližnjeg (A. Adler). Ovo sam napisao samo zbog pojedinaca na temi kod kojih sam primetio da brkaju neke stvari...:)
 
Poslednja izmena:
Zanimljivo, mozda sam ja drugacije shvatio izreceno ,ali ovo adlerovo je bas dobra stvar....
Cak sam prvo razmisljao da u ono vreme nije postojalo simpathy i empathy.....ves samo simpathy...
sazaljenje i saosecanje....
Medjutim i da jeste i da nije, opet izgovoreno ima istu ili cak i vecu vrednost....dobija komparativnu vrednost...

Samo bez objasnjenja, jer onda pada u vodu sve sto je rekao..."svog bližnjeg" obara izreceno....
 
Interesantno je pomenuti sazaljenje u kompletu sa prevelikim ocekivanjem.

Cest oblik koji se pojavljuje.

Mozemo dublje o tome ako hocete...
Ali meni je tu najinteresantnije kad se dve osobe sa ogromnim ocekivanjem sretnu.
Jer ako ne pre, tada postane vidljivo koliko su ljudi neusaglasenih zelja, ili tacnije receno traze hleba preko pogace.
Dve hedonisticki nastrojene osobe , dva agresivna seksualna predatora , kad se nadju jedan pored drugog postaje ocigledno da sazaljenje koje osecaju jedno prema drugom jeste izraz sopstvenog kompulzivnog ulepsavanja stvarnosti i moci....
I da njihova moc potice upravo od uspeha da se nasladjuju pobedama nad kvalitetnijim od sebe, nikako istim.

To nasladjivanje boljim i kvalitetnijim osobama je prisutno i kod ostalih predatora i na ostalim poljima.
Neko to zove kompleksom kad je preterano izrazeno....

Ali osecaj sazaljenja prema osobi koja je istog kvaliteta ili tu mozda malo losija , je iskreno i ocigledno.
------------------------------------
Zato postoji 50 polja , kriterijuma da bi se ljudi lako zaneli i bili sa nekim slabije kvalitetnim od sebe i pruzili mogucnost mnogima koji nisu izgradjeni duhovno , da lepo zive ne osecajuci sazaljenje niti to hijararhijsko zadovoljstvo sto su se dobro "prodali" i "ushemili"....
 
Bez saosećanja sažaljenje nije moguće. (Interesantno, Niče je savladavanje saosećanja smatrao otmenom vrlinom. )

Ono što sam primetila: sažaljenje ljudi često doživljavaju kao nešto uvredljivo. Ispada da je sažaliti se na nekog = poniziti ga, potencirati razliku između njega, koji je nesrećan (ili zašto i kako je sebi dopustio da dođe u tu situaciju; bio je glup? nesposoban? manje vredan? prepustio se sudbini?) i onog koji sažaljeva (kao "zrelijeg", "mudrijeg", otpornog na strele sudbe klete) ... Zato je prihvatljivije reći "saosećam sa tobom" ili "razumem te" nego "sažaljevam te" ili "žalim te".
 
Tvojim postom sugerises da glupog nazovemo trapavim, ruznog umornim i ostale eufemisticke lazi prozovemo istinama....

---------------------------------------------------------------
Sazaljenje je itekako moguce bez saosecanja.

Ne znam zasto misli da nije moguce bez saosecanja...
Osoba koja sazaljeva moze celu situaciju gledati iz svog trenutnog polozaja i ugla, te tako ne cini saosecanje.Nije u uglu onoga koga sazaljeva.
Sazaljeva ga zato sto po svojim kriterijumima za osobu, za licnost, za uspesnog, za vrednost, ta osoba ne zadovoljava ni osnovne kriterijume....
Sta su osnovni kriterijumi za osobu se menja od osecanja osobe, kad je besna, oni su nizi.Ipak kriterijumu stalno postoje...

Potpuno sazaljenje bez saosecanja....

Medjutim, sazaljenje moze biti u jos dva oblika....
Javna mimikrija sazaljenja, taj cemo prvi....
To je ono cega se svi uzasavaju da budu predmet toga....
To je kad vas osoba javno sazaljeva, koristeci osobinu koju navedoh za sazaljenje, dakle kriterijum je to sto osoba ne zadovoljava neki opste ustanovljeni kriterijum za vrednost, ponasanje, misljenje, kvalitet....
Tu uopste nije rec o sazaljenju, ali sazaljenje se javlja tu, i upleteno je...
Inicijator takvih operacija sazaljenja ima svoj cilj i opsta manifestacija sazaljenja je u funkciji jasnog prikaza ogromnog procepa izmedju kriterijuma i kvaliteta osobe koja se sazaljeva...
Ovo javno sazaljenje je opasno jer se javlja sazaljenje kod gledalaca, ali i prezir na neki nacin i to stoji zapisano u glavama....tako sazaljena osoba moze vrlo lako biti prezrena...
Malo cudno , jer prezir se navodi da je prema opasnim , a sazaljene prema bezopasnim...ali nije bas tako...

Drugo javno sazaljenje je tu radi ustolicenja prinicipa i kriterijuma nekih vrednosti i sazaljen je tu samo kao maketa...

U oba slucaja se vidi porazno dejstvo hijararhijskog kod sazaljenog i kod publike...
Ali 99,9999% ljudi razmislja tako...

Naravno da publika ima svoje motive, a to su obicno dva jasna, jedno je sto nisu u kozi sazaljenog, a drugo sto im se ne desava ono sto se njemu desava (prvo je bukvalno sto su van hajke, cak iako su u istoj poziciji, drugo je kad nisu u istoj poziciji)....
---------------------------------------------
Ne znam za nicea i sta je upotrebio saosecanje, sazaljenje, savladavanje ili kontrolu....
Sazaljenje je vrlo negativno duhovno, bez ovih hijararhijskih oblika, a oni su posebno lazni i negativni...
Imaju i pozitivne edukativne strane, otreznjavajuce, ali to je pozitivno samo ako je negativno okruzenje...

Saosecanje je intezivan misaoni i duhovni proces, ali pod istom recju ljudi podrazumevaju osecanje iz svog ugla....sta oni osecaju u istoj situaciji , a to nije saosecanje....ili mozda i jeste, a onda nemamo rec za osecati kroz drugog, empatiju...
Znaci sazaljenje , saosecanje (sta oni osecaju u istoj situaciji) i empatija(sta osoba u situaciji oseca) bi bila tri pojma...
Npr saosecanje sa slepcem bi bilo strah i zal za tolikim prelepim slikama, dok empatija bi bila silni problemi u kominikaciji i kretanju u savremenom svetu, jer slep i ne zna za strah gubljenja vida, a zalost moze samo daleko da docara....potpuno razlicite stvari i efekti tih misljenja...

Ovo dalje ne bih sirio , jer nije za ljude....ljudi ce stati na saosecanju....mali broj na empatiji....i to delimicno ,nikad potpuno...
 
Bez saosećanja sažaljenje nije moguće. (Interesantno, Niče je savladavanje saosećanja smatrao otmenom vrlinom. )

Ono što sam primetila: sažaljenje ljudi često doživljavaju kao nešto uvredljivo. Ispada da je sažaliti se na nekog = poniziti ga, potencirati razliku između njega, koji je nesrećan (ili zašto i kako je sebi dopustio da dođe u tu situaciju; bio je glup? nesposoban? manje vredan? prepustio se sudbini?) i onog koji sažaljeva (kao "zrelijeg", "mudrijeg", otpornog na strele sudbe klete) ... Zato je prihvatljivije reći "saosećam sa tobom" ili "razumem te" nego "sažaljevam te" ili "žalim te".

Neosporno je tacno da covek moze da "izrazi" sazaljenje bez saosecanja ali ne verujem da ga oseca. Ljudi koriste izrazavanje sazaljenja da bih jednostavno nekog ponizili. Nista tu nije novo. Ljudi su uvek koristli sve i svakakve nacine da podignu svoju sujetu.

Ali covek koga povredi tako nesto, ne treba da se oseca uvredjenim ili potistenim, jer ga manje vise to upravo cini istim. To sto coveka uvredi takva "provokacija", je upravo posledica postojanja njegove sujete. Sujeta je ponos a ponos je prva i glavna prepreka ka ljubavi i razumevanju.
 
deni de vito je u jednom intervjuu izjavio kako mrzi ljude koji ga sažaljevaju zbog niskog rasa......

mislim da se sažaljenjem potencira mana koji neki čovek ima, umesto da se pređe preko nje i sagleda čovek u celini ili potraži nešto pozitivno....

uzmimo za primer deni de vita, neko može reći - "on je genijalan, harizmatičan glumac, mnogo mi je simpatičan", a neko drugi - "jao, žao mi ga je onako zdepastog..."

glasao sam za drugu i treću opciju...
 
Čovek definitivno sažaljenje shvata kao nešto negativno jer smatra da mu je time ugrožen ego, kao da je postavljen na hijerarhijski niži položaj. A čovek ima neverovatnu potrebu da svoj ego održava visoko ;) Žao mi je kad teoriju vidim i u praksi, kao na primer, ovde na forumu...
 
Čovek definitivno sažaljenje shvata kao nešto negativno jer smatra da mu je time ugrožen ego, kao da je postavljen na hijerarhijski niži položaj. A čovek ima neverovatnu potrebu da svoj ego održava visoko ;) Žao mi je kad teoriju vidim i u praksi, kao na primer, ovde na forumu...
Ne treba da ti bude zao.
Kad je vidis onda si otvorio oci, kad je ne vidis onda je ne primecujes.
Obrati paznju na odgovor zloziju...
 
Moza i bi, jer bez sujete i ega ne bi znala da je zgazena, tj. ne bi joj bilo bitno.
Da ih ljudi nemaju, bilo bi ih lakse kontrolisati.

Sujeta ne predstavlja licnost. Sujeta samo predstavlja svoje uvelicano subjektivno sagledavanje i davanje vrednosti.

Ponos je losa stvar, i njegovo postojanje je kao parazit. Nista dobro ne pruza.

Kako to ti mozes kontorlisati coveka bez ponosa? Ako nemas ponos ne znaci da dozvoljavas da ti neko naredjuje. Mora da se tacno razgranici odakle krece ponos i sta on zapravo predstavlja. Koje misli i osecanja dovode do ponosa i sta su njegove slabosti.
 
Poslednja izmena:

Back
Top