16. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla #
17. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. #
18. “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” – uzviknu ona. #
19. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” – reče on – “da ti poklonim dječaka čista!” #
20. “Kako će imati dječaka” – reče ona – “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!” #
21. “To je tako!” – reče on. “Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!” #
22. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. #
23. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme. “Kamo sreće a sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” – uzviknu ona. #
24. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. #
25. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, #
26. pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.” #
27. I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. “O Merjemo,” – rekoše oni – “učinila si nešto nečuveno! #
28. Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.” #
29. A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?” - rekoše. #
30. “Ja sam Allahov rob” – ono reče – “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti #
31. i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, #
32. i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. #
33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!” #
34. To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.