Ja batalio duvan !

mrvica 2:
Milojko Vasic:
I baš sam kul.
Pricaj kakoooooooooooooooooooooooooooo i ja bi da kuliram. :(
kazesh sebi "gotovo je"....i onda izdrzish taj prvi dan...nema "josh jedne".....
sledeci dan je isto tezak....ali skontash da si mnogo slaba ako ne mozesh sebe da naterash na tako neshto i da nikada u zivotu necesh biti dovoljno snazna za neke vazne stvari....
onda posle drugog dana proleti nedelja....
u medjuvremenu pochnesh da se bavish nekom fizichkom aktivnoshcu...kako bi ponovo aktivirala pluca i izazvala kashalj....
nakon 1. nedelje ponovo cesh osetiti jaku zelju...
pa onda nakon 2. josh jachu...kao 1. dana....
onda idu tripovi "e..sada sam prestala da pushim..mogu valjda da zapalim samo jednu??"....ali to je naravno laz, pokushavash sebe da prevarish....onda...nakon te 2. nedelje....nekako prodje i taj 1. mesec....pa opet kriza....(napominjem da ce biti dana kada osecash vecu i manju zelju...ali svakog yebenog dana)...drugi mesec je lakshi...ali je bitno da izbegavash situacije uz koju idu cigarete....i da izbegavash prazne priche sa pushachima.....izlasci...pa, svedi ih na minimum....uz pice obavezno ide i cigareta....
nastavljash sa fizichkim aktivnostima...polako, kao pasivni pushach osecash gadjenje prema duvanskom dimu....prodje i 3.......4.....5...mesec...
onda ide uzasni 6. mesec...on je kao 1. mesec...posle njega je lakshe...pa ti je frka u 8...on ti je kao 2. mesec....kada zaboravish dan na koji si prestala pushiti-znash da si na dobrom putu....e....11. je zayebat...pa onda 12. naravno :roll: ...e....chim prodje prva godina moze da se desi da se osecash kao da si prestala da pushish juche.....i to iscoolirash.....napominjem da je izazov manji ukoliko se bavish nekim sportom...rekreativno.....
i tako redom...
moze da ti dodje da zapalish i nakon 2 godine....ali i to je opet laz...na koju si zaboravila pa ti deluje bezazleno.....posle vishe nije problem...
i najvaznije...bitno je da shvatish da uopshte nisi cool sa cigaretom...da je to tvoja uobrazilja....da si se identifikovala sa nekim zamishljenim likom....

ima i fora sa cigaretom umochenom u mleko..pa je pustish da se osushi...onda je popushish i bacish 3-4 pegle...bude ti loshe ceo taj dan....jedno vreme ti nece pasti na pamet da zapalish....probaj i to....ako si hrabra.... :wink:
ako se setim josh nechega napisacu ti...
 
Na zalost postoji i druga varijanta, kada ti lekari striktno zabrane zbog zdravstvenog stanja. E to ti je najgore za svakog pusaca, volis tu svoju losu naviku, a doce ti ne daju. Al je to inace jako dobar nacin da se ozbiljno zapitas treba li ti to u zivotu?
 
goodday:
kazesh sebi "gotovo je"....i onda izdrzish taj prvi dan...nema "josh jedne".....
sledeci dan je isto tezak....
:roll: Pa mislim... "ohrabrujuć" ti je ovaj tekst... :?
Mene to podseća na Danteov natpis na ulazu u pakao: Napustite svaku nadu vi koji pokušavate da ostavite duvan... :twisted: :)
A baš sam htela ovih dana... :roll:
 
I ja sam batalio duvan, pre 10 meseci...osecam se super....i NIKAD vise....
...inace,ovde postoji izraz za jake pusace...u prevodu bi glasio "lancani pusac"....sto znaci da pali jednu iza druge....e ja sam bio taj....
 
Pusio sam oko 4 god. u proseku 30 cigareta dnevno.
Prvu godinu-dve oko pakle, a posle 2 - 2.5 dnevno.
Poslednjih godinu dana nije mi bilo jasno kako neko moze da popusi SAMO paklo dnevno.
Par puta sam probao da smanjim, uspevao dva tri dana, posle toga sam samo povecavao.

Uopste nisam razmisljao o ostavljanju.
Isao sam sa drugarom kod njega u vikednicu na Cer.
Iz zezanja sam resio da ne nosim cigare.
Poslednje tri pljuge sam popusio prvo vece.
Tih nedelju dana tamo mi nije bilo strasno.
Isao sam triput dnevno na trcanje malo dizao tegove, radio vezbice i u medjuvremenu spremao neki ispit.
Pomislio sam da sam ostavio pusenje i da uopste nije tesko.

E onda sam dosao kuci i otisao sa nekim drugarima na kafu.
Njih trojica kao po dogovoru otvaraju nove paklice Winstona 100s, i polako vade cigare, pale ih i uzimaju prvi dim...
Meni maltene suze na oci, a oni, dripci, duvaju u mene, nude me, poturaju cigare ispred mene.
Pogledam ih, dvojica relativno kratko puse, godinu ili dve, a ovaj treci 7-8. Svi oni pokusavali da ostave, smanje itd.
Resim definitivno da ostavim pusenje.
Od tada je proslo vise od godinu dana.
Jos uvek mi se desava da mi se trazi cigara, najcesce u nekim bezveznim situacijama, koje nemju veze sa onim standardnim izgovorom: posle jela, seksa, uz kafu, pice itd.

Ponekad sanjam da pusim i budim se sa ukusom duvana u ustima i mirisom dima u nosu.
Tad se mnogo ruzno osecam.
Vecina strastvenih pusaca ima taj problem.
Moj matori je 10. godina sanjao pljuge, pricao sam sa covekom koji je pusenje ostavio pre osam goina a i dalje sanja cigare...

To je ruzna strana ostavljanja pusenja, koja ne bi nikog trebalo da obeshrabri. Ima mnogo vise pozitivnih stvari...
 

Back
Top