SVIJEST

Svijest je najviša psihička funkcija čovjekovog mozga. Ona obezbeđuje jedinstvo i istovremeno funkcionisanje ostalih psihičkih funkcija, a registruje i odvijanje čovjekove psihe u cjelini, To je tzv. integrativna funkcija svijesti koja omogućuje harmonično funkcionisanje svih ostalih psihičkih funkcija, pre svega emocionalno-nagonskog, saznajnog (kognitivnog) i motornog dijela ličnosti (poremećaj ove uloge svijesti je dezintegracija ličnosti, disocijacija ličnosti). Čovjekov mozak je sposoban da misli i osjeća, ali pomoću svijesti je i "svjestan činjenice da misli i osjeća". I elektronski mozak može da misli, životinje takođe misle i osjećaju, ali je samo čovjek zahvaljujući svijesti svjestan svoje aktivnosti i svog postojanja. Pomoću svijesti svjesni smo svoga Ja, svoga psihičkog integriteta i svoje jedinstvenosti kao suprotnosti drugim ljudima."Ja sam jedinstven i drugačiji od ostalih, svjestan svoga Ja i svoje specifičnosti. Između moga Ja i ostalog svijeta postoji nevidljiva barijera koja omogućuje da niko ne može da prodre u moju psihu i sazna šta ja mislim i osjećam, niti ja mogu da saznam šta drugi misle i osjećaju". Pomoću svijesti svjesni smo i vremenskog kontinuiteta svoga postojanja. "Ja sam onaj isti koji sam bio i pre pet godina i pre tri mjeseca" (naravno uz objektivne promjene vezane za proces starenja). Kod poremećaja svjesti pacijenti imaju doživljaj da su se pretvorili u drugu osobu. Svijest je i najviša saznajna funkcija čovjeka: pomoću nje saznajemo ko smo, gdje smo i šta nas realno okružuje. Kao najviša psihička funkcija koja jedino postoji kod homo sapiensa svijest upravlja i ponašanjem čovjeka pomoću svjesne volje.
Postoji i uža psihijatrijska definicija svijesti koja se koristi i u sudskoj psihijatriji, a glasi: svijest je sposobnost davanja tačnih podtaka o sebi, o drugim ljudima oko nas, o vremenu, prostoru i sredini koja nas okružuje.

Jeste li ikad razmišljali o svojoj svijesti?
Kako shvatate pojam sužene svijesti?
Koliko toga ste svjesni u jednom trenutku i šta mislite zašto je to tako?
Šta je to podsvijest i kako ju shvaćate?

Vrlo često razmišljam o svojoj svijesti,o onome što rasuđujem,spoznajem,prihvatam i korigujem.
Često sam kao mala imala priliku čuti:"Pa,ti si bar pametna pa razumiješ"..ili kasnije "Jesi ti svjesna šta to znači?",tako da sam se vrlo rano sretala sa riječima čija sam značenja tek vremenom uspijevala definisati.
Svijest u nekom mom (self)doživljaju mene od mene je moj oslonac,onaj razumni dio koji je logičkim i racionalnim postulatima uvijek tu kad pokleknem i kom se uvijek vraćam kad je teško,kad sam dilematična,nesigurna,uplašena ili izgubljena.
naravno,postoje trenuci kad nismo svjesni onoliko koliko bismo trebali,kad se nivo svijesti spusti toliko da je očajno prizivamo,poneseni recimo određenim stresom ili tragedijom.
Ali da ne duljim,možda sam promašila temu?