Bergson i Anštajnova teorija relativnosti

oziman

Veoma poznat
Poruka
11.560
Kada se pojavila Anštajnova teorija relativiteta u kojoj su se kao problemi javila pitanja prostora i vremena, kontrakcije i ekspanzije, referentnih sistema, mnostva vremena itd.itd to jest, kada se pojavilo sve ono sto je Bergson odavno pre toga obradio u svojim delima, on je morao da reaguje i svoju kritiku Anstajnovih teorija izneo je u delu "Trajanje i istovremenost",odmah posle njegovog susreta sa Anstajnom 1922.godine.
Prilikom tog susreta Bergson je prvo odao priznanje Anstajnu za njegove napore kojima je promenio nacin covekovog misljenja o prostoru i vremenu, ali odmah zatim izneo je primedbe koje su toliko cvrsto utemeljene, da je prosto neshvatljivo da danas svi znaju za Anstajna a malo njih za Bergsona.
bergsoneinstein.jpg


Posle izdavanja tog dela kada su usledili bezvezni komentari sa svih strana nazovi "kriticara" Bergson je jednostavno odustao. Posle sestog izdanja "Trajanja i istovremenosti" nije vise izdavao to delo ne zato sto nije u pravu, vec zato sto je shvatio da je njegova filozofija daleko ispred ovog vremena i da ga ne razumeju.

Ovde cu objasniti na cemu se zasnivaju Bergsonovi prigovori u vezi Anstajnovog shvatanja vremena. To se najbolje moze videti na primeru sa satovima.

Časovnici na raketama A i B pokazuju isto vreme u trenutku kada su rakete jedna pored druge, neka je, na primer, u tom trenutku bilo 12 časova. Ovo početno vreme može se nazvati nultim vremenom.
dilation1.gif

Kako vreme prolazi, rastojanje između A i B se povećava pošto se rakete kreću relativno jedna u odnosu na drugu, i posle nekog konačnog vremenskog intervala rastojanje između rakete A i rakete B iznosiće x. Ako posmatrač na A tada pogleda na svoj časovnik i uporedi sa časovnikom na B, biće iznenađen zato što ova dva časovnika ne pokazuju isto vreme – onaj koji se nalazi na B kasni.......
Naravno, i ako bi posmatrač koji putuje raketom B uporedio vreme na svom časovniku i onom u raketi A, dobio bi da časovnik u raketi A kasni, a to kašnjenje bi takođe bilo dato jednačinom
Ovaj efekat kašnjenja časovnika u STR se naziva dilatacija vremena i ona nastaje onda kada se dva posmatrača kreću relativno jedan prema drugom konstantnim brzinama, tada svakom od njih izgleda da časovnik onog drugog kasni.

Kako ne primetiti u ovoj prici da ovde nemamo mnostvo vremena sadrzanih u mnostvu referentnih sistema, vec da imamo jedno jedino unutrasnje vreme koje je jedno isto kod svakog posmatraca u svakom referentnom sistemu.
Ili posmatrac u reketi A videce da sat u raketi B kasni u odnosu na njegov. Posmatrac u raketi B videce da sat u raketi A zapravo kasni. Pa sta se onda ovde desava?

Ovde imamo jedno jedinstveno vreme , unutrasnje za svaki referentni sistem i imamo obicne slike, predstave ... obicne nazive drugih referentnih sistema. Ili, imamo sat u raketi A, i imamo SLIKU sata koji kasni u raketi B ...a koja postoji samo u svesti posmatraca A a ne i u realnosti . Jer u raketi B u svesti posmtraca nemamo taj zamisljen sat koji kasni... vec neki sasvim drugi sat koji ne kasni vec suprotno.

Isto tako cuveni paradoks blizanaca.
Kod paradoksa blizanaca, od dva blizanca jedan odlazi na putovanje do neke daleke zvezde i natrag, a drugi ostaje na Zemlji. Ako je ta zvezda udaljena 4 svetlosne godine od Zemlje, a da se raketa kreće prosečnom brzinom koja je jednaka 4/5 brzine svetlosti. Ukupno vreme za njeno putovanje biće tada oko deset godina. Ovo znači da iako je putovanje trajalo deset godina prema časovniku blizanca na Zemlji, prema časovniku onog u raketi putovanje je trajalo samo šest godina. Po povratku sa puta blizanac će shvatiti da nije ostario onoliko koliko i njegov brat koji je ostao na Zemlji.

Blizanac koji ostaje na zemlji, konstatovace da se u raketi vreme usporilo. Ali blizanac u raketi nece od tog usporenog vremena nista primetiti. Za njega ce vreme proticati isto kao i do tada.
Ako ta raketa naidje na crnu rupu, po teoriji za posmatraca na zemlji vreme u raketi doci ce do nule. zaustavice se ..ali cak i tada blizanac koji je uvucen u crnu rupu imace nepromenjen osecaj trajanja vremena.
Pa gde je to usporeno vreme onda? Nigde! .Aamo u svesti blizanca na zemlji gde egzisitra kao slika - opazaj.
Dakle, ovde imamo jedno unutrsanje vreme ..psiholosko vreme, koje je unutrasnje za oba referentna sistema, i imamo sliku rakete u kojoj se vreme usporilo. To je samo silika koja ne posotoji nigde drugde osim u svesti bliaznca koji je ostao na zemlji.

Postoji veoma jasna Bergsonova analogija o ovome.

Slikar moze na nekoj poljani ugledati coveka koji je udaljen sto metara i konstatovati kako on izgleda mali i tako ga i nacrtati na platnu. Ali taj covek sam za sebe nije se smanjio zbog toga, vec je on normalne velicine a "slika malog coveka na platnu" postoji samo za slikara.
Poptuno isto je i sa tkz. "dilatacijom vremena". Svako traje kao sto je uvek i trajao ...a slika usporenog trajanja postoji samo kao slika u necijoj svesti gde se konstatuje da je nesto opazeno na taj i taj nacin, i da se taj referenti sistem uzima kao polaziste.

Onaj ko je ovo razumeo kladim se da sada razmislja o ovome. Ako postoji samo jedno vreme, kako to da kada se blizanac vrati sa putovanja on konstatuje da je njegov brat ostario?

Tacno... verovatno je da ce on to konstatovati ali ne zbog mnostva relativnih vremena , vec zbog desavanja u samom jedinstvenom vremenu -trajanju.
Moramo naglasiti da to jedinstveno vreme o kome Bergson govori nije oprostoreno vreme linija koje se moze deliti i koje zapravo nije vreme vec prostor, vec upravo .trajanje, intuicija trajanja..kvalitativna mnozina.
Kao takvo ono ne poznaje deobu ili moje ili tvoje vreme vec sva trajanja postoje u njemu virtuelno na nacin prozimanja, na nacin melodije.
Imamo mnostvo trajanja tacno! Vreme coveka od pedeset godina ne protice istim tempom kao vreme tinejdzera. Sve su to razlicita trajanja, ali kvalitativno razlicita, ne razlicita u smislu linije koju mozemo meriti i koja nije vreme.
Potvrdu ovoga imamo svuda oko nas bez da se pozIvimo na brzinu svetlosti.
Verovatno svako moze konstatovati da je neko iz njegove generacije ostario ili izgleda stariji deset godina vise od njega i obrnuto....i u pravu je. To su razlicita trajanja u okviru jednog istog jedinstvenog trajanja ..kvalitativne mnozine.
Iako jedan minut tinejdzera i jedan minut starog coveka nisu jedno isto...iako vreme mrava i vreme coveka opet nisu jedno isto ipak su virtuelni sadrzioci metafizicki jednog...

Anstajn je pomesao pravo trajanje "kvalitativnu mnozinu" sa oprostorenim vremenom, i uprkos tome je, kao sto mu i Bergson priznaje, dao veliki doprinos napretku nauke, ali kada su sustinske stvari u pitanju ta teorija je obicna zabluda. To je samo do krajnosti razradjena greska obicnog misljenja koje trajanje izjednacava sa prostorom, jukstapoziciju sa sukcesijom, iako je trajanje nesto drugacije od prostora i samim tim , kao takvo, izvan mogucnosti saznanja ili analize ...dostupno samo intuiciji. Intuiciji trajanja.
 
Poslednja izmena:
Kada se pojavila Anštajnova teorija relativiteta u kojoj su se kao problemi javila pitanja prostora i vremena, kontrakcije i ekspanzije, referentnih sistema, mnostva vremena itd.itd to jest, kada se pojavilo sve ono sto je Bergson odavno pre toga obradio u svojim delima, on je morao da reaguje i svoju kritiku Anstajnovih teorija izneo je u delu "Trajanje i istovremenost",odmah posle njegovog susreta sa Anstajnom 1922.godine.
Prilikom tog susreta Bergson je prvo odao priznanje Anstajnu za njegove napore kojima je promenio nacin covekovog misljenja o prostoru i vremenu, ali odmah zatim izneo je primedbe koje su toliko cvrsto utemeljene, da je prosto neshvatljivo da danas svi znaju za Anstajna a malo njih za Bergsona.
bergsoneinstein.jpg


Posle izdavanja tog dela kada su usledili bezvezni komentari sa svih strana nazovi "kriticara" Bergson je jednostavno odustao. Posle sestog izdanja "Trajanja i istovremenosti" nije vise izdavao to delo ne zato sto nije u pravu, vec zato sto je shvatio da je njegova filozofija daleko ispred ovog vremena i da ga ne razumeju.

Ovde cu objasniti na cemu se zasnivaju Bergsonovi prigovori u vezi Anstajnovog shvatanja vremena. To se najbolje moze videti na primeru sa satovima.



Kako ne primetiti u ovoj prici da ovde nemamo mnostvo vremena sadrzanih u mnostvu referentnih sistema, vec da imamo jedno jedino unutrasnje vreme koje je jedno isto kod svakog posmatraca u svakom referentnom sistemu.
Ili posmatrac u reketi A videce da sat u raketi B kasni u odnosu na njegov. Posmatrac u raketi B videce da sat u raketi A zapravo kasni. Pa sta se onda ovde desava?

Ovde imamo jedno jedinstveno vreme , unutrasnje za svaki referentni sistem i imamo obicne slike, predstave ... obicne nazive drugih referentnih sistema. Ili, imamo sat u raketi A, i imamo SLIKU sata koji kasni u raketi B ...a koja postoji samo u svesti posmatraca A a ne i u realnosti . Jer u raketi B u svesti posmtraca nemamo taj zamisljen sat koji kasni... vec neki sasvim drugi sat koji ne kasni vec suprotno.

Isto tako cuveni paradoks blizanaca.


Blizanac koji ostaje na zemlji, konstatovace da se u raketi vreme usporilo. Ali blizanac u raketi nece od tog usporenog vremena nista primetiti. Za njega ce vreme proticati isto kao i do tada.
Ako ta raketa naidje na crnu rupu, po teoriji za posmatraca na zemlji vreme u raketi doci ce do nule. zaustavice se ..ali cak i tada blizanac koji je uvucen u crnu rupu imace nepromenjen osecaj trajanja vremena.
Pa gde je to usporeno vreme onda? Nigde! .Aamo u svesti blizanca na zemlji gde egzisitra kao slika - opazaj.
Dakle, ovde imamo jedno unutrsanje vreme ..psiholosko vreme, koje je unutrasnje za oba referentna sistema, i imamo sliku rakete u kojoj se vreme usporilo. To je samo silika koja ne posotoji nigde drugde osim u svesti bliaznca koji je ostao na zemlji.

Postoji veoma jasna Bergsonova analogija o ovome.

Slikar moze na nekoj poljani ugledati coveka koji je udaljen sto metara i konstatovati kako on izgleda mali i tako ga i nacrtati na platnu. Ali taj covek sam za sebe nije se smanjio zbog toga, vec je on normalne velicine a "slika malog coveka na platnu" postoji samo za slikara.
Poptuno isto je i sa tkz. "dilatacijom vremena". Svako traje kao sto je uvek i trajao ...a slika usporenog trajanja postoji samo kao slika u necijoj svesti gde se konstatuje da je nesto opazeno na taj i taj nacin, i da se taj referenti sistem uzima kao polaziste.

Onaj ko je ovo razumeo kladim se da sada razmislja o ovome. Ako postoji samo jedno vreme, kako to da kada se blizanac vrati sa putovanja on konstatuje da je njegov brat ostario?

Tacno... verovatno je da ce on to konstatovati ali ne zbog mnostva relativnih vremena , vec zbog desavanja u samom jedinstvenom vremenu -trajanju.
Moramo naglasiti da to jedinstveno vreme o kome Bergson govori nije oprostoreno vreme linija koje se moze deliti i koje zapravo nije vreme vec prostor, vec upravo .trajanje, intuicija trajanja..kvalitativna mnozina.
Kao takvo ono ne poznaje deobu ili moje ili tvoje vreme vec sva trajanja postoje u njemu virtuelno na nacin prozimanja, na nacin melodije.
Imamo mnostvo trajanja tacno! Vreme coveka od pedeset godina ne protice istim tempom kao vreme tinejdzera. Sve su to razlicita trajanja, ali kvalitativno razlicita, ne razlicita u smislu linije koju mozemo meriti i koja nije vreme.
Potvrdu ovoga imamo svuda oko nas bez da se pozIvimo na brzinu svetlosti.
Verovatno svako moze konstatovati da je neko iz njegove generacije ostario ili izgleda stariji deset godina vise od njega i obrnuto....i u pravu je. To su razlicita trajanja u okviru jednog istog jedinstvenog trajanja ..kvalitativne mnozine.
Iako jedan minut tinejdzera i jedan minut starog coveka nisu jedno isto...iako vreme mrava i vreme coveka opet nisu jedno isto ipak su virtuelni sadrzioci metafizicki jednog...

Anstajn je pomesao pravo trajanje "kvalitativnu mnozinu" sa oprostorenim vremenom, i uprkos tome je, kao sto mu i Bergson priznaje, dao veliki doprinos napretku nauke, ali kada su sustinske stvari u pitanju ta teorija je obicna zabluda. To je samo do krajnosti razradjena greska obicnog misljenja koje trajanje izjednacava sa prostorom, jukstapoziciju sa sukcesijom, iako je trajanje nesto drugacije od prostora i samim tim , kao takvo, izvan mogucnosti saznanja ili analize ...dostupno samo intuiciji. Intuiciji trajanja.

Jako slican zakljucak sam doneo sa 15 godina....ali se nisam udubio u njegovo razjasnjavanje......naravno i bergsonova teorija ima par rupa.....Koje se zasnivaju na sustinskim greskama njegove filozofije.......
 
Jako slican zakljucak sam doneo sa 15 godina....ali se nisam udubio u njegovo razjasnjavanje......naravno i bergsonova teorija ima par rupa.....Koje se zasnivaju na sustinskim greskama njegove filozofije.......

Bergson kao i svaki pravi filozof, polazi od idealizma ili cinjenice da objektivan svet po sebi ne postoji kao takav, vec kao stvar po sebi. Onde gde je Kant stao pred nespoznatljivoscu stvari po sebi , nastavili su Sopenhauer i Bergson onoliko dalje koliko je uopste mopguce saznanjem naslutiti transcendentno. To znanje , kao takvo, jeste ultimativno. Nema Bergson "sustinske greske". Temelj iz koga izrasta njegova filozofija ima neosporne istine idealisticke filozofije i neposredne cinjenice svesti kao razlog istinitosti. Sudovi zasnovani na tome jesu apodikticki (neosporni)

Ako se oslanjas na razne kriticare, videces da se radi o prostim materijalisitima i pozitivistima za koje je prava filozofija zatvorena knjiga. A svi prigovori otpadaju ako im se ukaze na nepostojanje "objekta po sebi" i duh kao suštinusku supstanciju svega.
 
Ости
Iskreno se nadam da ćeš shvatiti da je vreme dimenzija i da ga je objasnio Ajnštajn a ne Bergson. Kad si se već dotakao referentnih sistema-ne postoje povlašćeni referentni sistemi, to je i osnov relativističke mehanike.

Време није димензија већ интуиција трајања. Нешто суштински различито од простора.
А референтни системи баве се једино временом линјом а не правим временом трајањем које је својевсрна изванпросторна суштина свих нас. И она је једна! Али метафизички једна. Не једна на начин тачке, већ једна на начин "квалитативне множине".

А то трајање је ИСТО! Нема референтних система већ једно метафизичко трајање иманентно и унутрашње за сваки референтни систем.

Наравно, ово су непојмљиве ставри за многе,вероватно укључујући и Анштајна , али пустимо многе. Они који то могу схватити непосредно бивају уверени. То је чињеница које се не тиче то што немају сви способност да "урањају у чисто трајање" како каже Бергсон:

Bile su potrebne godine da bih shvatio, a potom da bih prihvatio, da svi nemaju istu sposobnost kao ja da žive i da uranjaju u čisto trajanje. Kada mi se ta ideja trajanja javila prvi put, bio sam ubeđen da je dovoljno da je izložim pa da se uklone sve nejasnoće, i verovao sam da u tom pogledu nije potrebno ništa više do da se čovek obavesti. Kasnije sam uvideo da stvari stoje sasvim drukčije.
Bergson
 
Sve češće su u upotrebi prostorni vektori i vektorska analitika koja nije naročito komplikovana.Nešto je teže uspostviti analogne algoritme pojava koje imaju svoj tok.Još uvek su postojeći informatički sistemi nedovoljni da pokriju obilje podataka...Meteorologija je jedan od krajnjih primera koji vapi za boljim sredstvima,pa čak i metodima.To što se može predvideti razvoj vremenskih prilika od 3 do 5 dana (zavisno od parametara i od učestalosti) je u doba Bergsona,pa i Anštajna bilo nezamislivo!Ipak Ajnštajnu je bilo zamislivo da će blizanac posle 10 godina putovanja bliskosvetlosnom brzinom,ustvari potrošiti zbog negativnog priraštaja vremena ,samo 6 godina i vratiti se stariji za 6 godina,a dočekaće ga njegov brat blizanac stariji 10 godina.To da svako ima svoje vreme je zanemarljiva marginalna činjenica(dejstvo na kvantna dešavanja je evidentno,te zaista na protoke "vremena"tj na prostiranje prostornih vektora) u odnosu na 4 godine koje je "pojelo"bliskosvetlosno kretanje.Taman da je ono posmatrano iz Ozimanovog duha ili Spinozinog sveobuhvatnog Duha svetog.
Neko je lepo spomenuo GPS koji radi na principu merenja dilatacije vremena putovanja signala do i od mete...To je za Bergsonove fanove neobjašnjivo...I to ne rade INTUICIJE več veoma moćni kompjuteri...Pa sad...moguće i da su i njihovi sadržaji samo sadržaj duha koji u njih može imati uvid?NE MOŽE IMATI UVID JER NEMAJU MONITOR-NA SATELITU NEMA KO DA GLEDA U EKRAN...:D
Kakva crna intuicija-bez IMAGINACIJE bi i dalje slušali huk ONE školjke,a ne razgovarali mobilnim telefonom s nekim u Brazilu!Ili bi se Bergsonovi fanovi pouzdali u telepatiju,a pošto to ide tek nekima-GALAMILI BI U ŠERPE!:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Neko je lepo spomenuo GPS koji radi na principu merenja dilatacije vremena putovanja signala do i od mete...To je za Bergsonove fanove neobjašnjivo...I to ne rade INTUICIJE več veoma moćni kompjuteri...Pa sad...moguće i da su i njihovi sadržaji samo sadržaj duha koji u njih može imati uvid?NE MOŽE IMATI UVID JER NEMAJU MONITOR-NA SATELITU NEMA KO DA GLEDA U EKRAN...:D

Шта је необјашњиво? Ако ти нешто није јасно па треба да ти се објасни, а скоро ништа теби није јасно од Бергосонове филозофије, онда питај.. а немој да критикујеш оно што не разумеш.

Скаламерија коју зовеш " моћан компјутер" једино што може да уради јесте да ти пружи на увид једну ЛИНИЈУ коју ћеш ти онда звати "време". Компјутер не мери никакво време већ црта једну линију коју ћеш ти упоредити са другом линијјом и рећи: "Ево, ово време је краће од овога". НЕ! Требаш рећи да је линија коју је исцртао рачунар краћа од ове друге линије и бити свестан да су то ЛИНИЈЕ. ТО НИЈЕ ВРЕМЕ! Јер можеш то појмити на неки начин или не!

И као што рекох, право време трајање је метафизички једно што значи да оно не познаје делове ..САМИМ ТИМ НИ МЕРЕЊА. Право време трајање не можеш мерити, не можеш анализирати....оно је потпуно изван домашаја научног метода. То је изван ваше анализе и критике.

А ако си збуњен овим као што јеси, то само значи да си још један од милион који није дорасто Бергосну и разумевању његовог трајања.

Обрати пажњу још једном на ове речи препознаћеш се у њима:
Bile su potrebne godine da bih shvatio, a potom da bih prihvatio, da svi nemaju istu sposobnost kao ja da žive i da uranjaju u čisto trajanje. Kada mi se ta ideja trajanja javila prvi put, bio sam ubeđen da je dovoljno da je izložim pa da se uklone sve nejasnoće, i verovao sam da u tom pogledu nije potrebno ništa više do da se čovek obavesti. Kasnije sam uvideo da stvari stoje sasvim drukčije.
Bergson
 
Pa ti izgleda i ne znaš kako radi procesor,RAM,hard disk...Kakve linije???
No nema veze...
Za tvoju informaciju-kompjuter se softverski malo drukčije programira od linija i tačaka.Može da ti ito predstavi u nekoj geometriskoj aplikaciji tipa auto ked,ali može da ti odradi dve trečine filma "Matrix"(koji god) i mnoštvo svačega...I DOBIJEŠ GOTOV SADRŽAJ-BEZ LINIJA...:rotf:
Dok ti svojom intuicijom mučiš onaj prošli trenutak i "slutiš"u nizu u tvom duhu kao sastavnom duha asolutnog sledeći spajajući ga u neke linije,ja mojom slobodnom(naročito od onih koji "pritiskaju")IMAGINACIJOM PRISUSTVUJEM SVIM DOGAĐANJIMA i čak delujem na njih.
Ne smeš to reči,čak ni misliti,ali ZAVIDIŠ MI na mojoj slobodi da mislim šta mi je volja i kako mi je volja!Čak i tako živim,no nešto ograničenije društvenim obrascima,ali u mnogo večoj meri od večine.Naravno da se valja odvažiti pa oteti toliko slobode...
Idealisti se zakopavaju u te unutrašnje svetove i zbog njih prati filozofe ona fama MRAČNJAKA.Ti sve više asociraš na takve...To baš i nije neko veselje! Izađite malo na vazduh,malo glupog humora neće nikog ubiti,može i mudrog ...
Meni je dosadno i čitati te dugačke postove jer se osečam kao gimnazijalac i kao da ponavljam to gradivo...
Smislite neki svoj stav pa na konkretnoj temi s njim...Mislite malo svojom glavom!
Valja usvojiti nešto pametno,mudro,korisno,ali nije li vam bar sumnjivo toliko mnoštvo RAZLIČITIH filozofskih doktrina?!
Valja biti i malkice nepoverljiv...:D
 
Нашао сам на интернету неке ствари о том сусрету Ајнштјана и Бергсона .У њима се каже да се уобичајено узима да је Бергсон у том дуелу изгубио, и да је то показатељ како и највеће филозофске величине попут Бергсона а самим тим и филозофи уопште, не могу више пратити нити разумети достигнућа физике.

Наравно, тај закључак је подржан свим средствима масовне пропаганде а који је резултовао тиме да на крају Бергсон са висина славе коју није доживо ниједан филзоф до тада, дође дотле да данас ретко ко да је уопште чуо за њега.

Међутим, то је закључак друге стране предвођене смишљеном кампањом владалаца света у промовисању сировог материјализма и вредности индустријског технолошког доба и новог светског поретка а у коме је духовност непожељна ...док са друге стране, Бергосн је заправо тај који је тврдио да га Анштајн и цела та материјалстичка клика није разумела ,тако да је објавио књигу у којој је то нацртао свима....али узалуд.

Ипак, то не сме спречити нас да тражимо истину тамо где се она налази а не тамо где су нам масони рекли да је тражимо.

"Време није линија"..је једна реченица која је довољна да пресуди у целом том спору измађу Бергсона и Анштјна.


ON APRIL 6, 1922 HENRI BERGSON and Albert Einstein confronted each other at a meeting of the Société française de philosophie.2 It is commonly asserted that during the meeting Bergson lost to the young physicist. Bergson, subsequent commentators have insisted, made an essential mistake by not understanding the physics of relativity.3 Their confrontation exemplified the victory of ―rationality‖ against ―intuition.‖ It was a key moment demonstrating that intellectuals (like Bergson) were unable to keep up with revolutions in science (like Einstein’s). For the physicists Alan Sokal and Jean Bricmont, the ―historical origins‖ of the Science Wars lay in Einstein’s and Bergson’s fateful meeting. Since then, they have seen the malaise of le bergsonisme continuing to spread — recently reaching ―Deleuze, after passing through Jankélévitch and Merleau-Ponty.‖ 4
Bergson, however, never acknowledged defeat. According to him, it was Einstein and his interlocu-tors who did not understand him.5 He attempted to clarify his views in no less than three appendices to his famous book Durée et Simultanéité, in a separate article ―Les temps fictifs et les temps réel‖ (May 1924), and in a long footnote to La Pensée et le mouvant. Despite these attempts many of his previous followers abandoned him. Gaston Bachelard, for example, referred to him as the philosopher who had lost against Einstein. But others, like Merleau-Ponty, persisted in defending him. This small group resigned themselves to being categorized by Einstein’s defenders as retrogrades, irrationals and ignorant. Among the most important thinkers who have since followed the debate we can list: Gaston Bachelard, Léon Brunschvicg, Gilles Deleuze, Emile Meyerson, Martin Heidegger, Jacques Maritain, Karl Popper, Bertrand Russell, Paul Valéry, and Alfred North Whitehead.
 
Poslednja izmena:
Pa ti izgleda i ne znaš kako radi procesor,RAM,hard disk...Kakve linije???

Meni je dosadno i čitati te dugačke postove jer se osečam kao gimnazijalac i kao da ponavljam to gradivo...
Smislite neki svoj stav pa na konkretnoj temi s njim...Mislite malo svojom glavom!
Valja usvojiti nešto pametno,mudro,korisno,ali nije li vam bar sumnjivo toliko mnoštvo RAZLIČITIH filozofskih doktrina?!
Valja biti i malkice nepoverljiv...:D

:ok:
:klap::klap::klap:
 
Шта је необјашњиво? Ако ти нешто није јасно па треба да ти се објасни, а скоро ништа теби није јасно од Бергосонове филозофије, онда питај.. а немој да критикујеш оно што не разумеш.

Скаламерија коју зовеш " моћан компјутер" једино што може да уради јесте да ти пружи на увид једну ЛИНИЈУ коју ћеш ти онда звати "време". Компјутер не мери никакво време већ црта једну линију коју ћеш ти упоредити са другом линијјом и рећи: "Ево, ово време је краће од овога". НЕ! Требаш рећи да је линија коју је исцртао рачунар краћа од ове друге линије и бити свестан да су то ЛИНИЈЕ. ТО НИЈЕ ВРЕМЕ! Јер можеш то појмити на неки начин или не!

И као што рекох, право време трајање је метафизички једно што значи да оно не познаје делове ..САМИМ ТИМ НИ МЕРЕЊА. Право време трајање не можеш мерити, не можеш анализирати....оно је потпуно изван домашаја научног метода. То је изван ваше анализе и критике.

А ако си збуњен овим као што јеси, то само значи да си још један од милион који није дорасто Бергосну и разумевању његовог трајања.

Обрати пажњу још једном на ове речи препознаћеш се у њима:

Skalamerija po imenu "moćan kompjuter" i interface Krstarice kažu da si ovu poruku ostavio u 21:15, a dok ja ovo pišem ta ista skalamerija kaže da je 22:34. :think:
 
Skalamerija po imenu "moćan kompjuter" i interface Krstarice kažu da si ovu poruku ostavio u 21:15, a dok ja ovo pišem ta ista skalamerija kaže da je 22:34. :think:
Ozi greši što se drži Bergsona...Bergsonov pristup je manjkav i nedostatan-nedovoljan.Da bi shvatili četvrtu dimenziju prostora-prostorno kretanje-vreme, treba nam IMAGINACIJA bez koje ni makac! To je i Ajnštajn rekao u tom razgovoru i ponovio posle mnogo puta...Čak je moguće vektorima prikazati i gravički,doduše na površini,ali nije problem-sve je eksperimentalno pokazano...Uostalom i Bergson je imao problem komunikacije kao i svaki idealista jer po njihovim doktrinama mi smo za njih stvari po sebi i ne mogu nas znati! Imaju samo svoju predtavu u svojim mislima gde smo mi neke čudne misle koje im protivreče...Kako to da tamo takve misli...? GLUPOSTI...
 
Žan Pol Sartr u "Rečima" prepričava anegdotu svog dede, koji je jednom prilikom plovio
Ženevskim jezerom sa Anrijem Bergsonom.

Sartrov deda je taj događaj opisao ovako:
"Ja sam bio lud od oduševljenja...nisam mogao dovoljno da se nagledam blistavih planinskih vrhova,
niti da pratim odbleske u vodi. Ali Bergson, sedeći na jednom koferu, neprestano je gledao sebi među noge."

Na osnovu tog doživljaja Sartrov deda je zaključio da pesničkim razmišljanjima treba dati prednost nad filozofskim.
 
Skalamerija po imenu "moćan kompjuter" i interface Krstarice kažu da si ovu poruku ostavio u 21:15, a dok ja ovo pišem ta ista skalamerija kaže da je 22:34. :think:

Типично научни метод под наводницима "мишљења". Или пре гледања шта нека скламерија каже, шта се дешава у некој епрувети и реторти..... А где је мишљење у свему томе?

Епа, ако укључиш и мишљење, видећеш да рецимо тај појам наводно "времена" који означаваш речима девет и петнаест, не можеш другачије мислити осим као скуп 9 делова....поређаних један до другог У ПРОСТОРУ.

На то мислиш када говориш о периоду времена.

Међутим, ту имаш простор, имаш једну линију подељену на 9 делова ....али не и време!
Покушај да мислиш о времену а да у свести немаш линију са јединцама поређаним једна до друге у простору?

Немогуће. Јер је време интуиција а не ствар опажања.
Ма колико ређала ствари једне до друге никада нећеш добити време на тај начин већ скуп објеката у простору!

Ствар је толико проста да се своди на понављање једног истог . :think:

Али упркос свој јасноћи .. из неког разлога остаје затворена књига за многе.

То је схватио и сам Бергсон:

Bile su potrebne godine da bih shvatio, a potom da bih prihvatio, da svi nemaju istu sposobnost kao ja da žive i da uranjaju u čisto trajanje. Kada mi se ta ideja trajanja javila prvi put, bio sam ubeđen da je dovoljno da je izložim pa da se uklone sve nejasnoće, i verovao sam da u tom pogledu nije potrebno ništa više do da se čovek obavesti. Kasnije sam uvideo da stvari stoje sasvim drukčije.
Bergson
 
Типично научни метод под наводницима "мишљења". Или пре гледања шта нека скламерија каже, шта се дешава у некој епрувети и реторти..... А где је мишљење у свему томе?

Епа, ако укључиш и мишљење, видећеш да рецимо тај појам наводно "времена" који означаваш речима девет и петнаест, не можеш другачије мислити осим као скуп 9 делова....поређаних један до другог У ПРОСТОРУ.

На то мислиш када говориш о периоду времена.

Међутим, ту имаш простор, имаш једну линију подељену на 9 делова ....али не и време!
Покушај да мислиш о времену а да у свести немаш линију са јединцама поређаним једна до друге у простору?

Немогуће. Јер је време интуиција а не ствар опажања.
Ма колико ређала ствари једне до друге никада нећеш добити време на тај начин већ скуп објеката у простору!

Ствар је толико проста да се своди на понављање једног истог . :think:

Али упркос свој јасноћи .. из неког разлога остаје затворена књига за многе.

То је схватио и сам Бергсон:

Kao što je poznato "metafizika je besmislena, ali nije besmislica".

Intelektualna igra staklenih perli, "gimnastika mozga".

Meni lično, vrlo zanimljiva, sviđa mi se, ali je besmislena, mada nije besmislica. ;)
 
Žan Pol Sartr u "Rečima" prepričava anegdotu svog dede, koji je jednom prilikom plovio
Ženevskim jezerom sa Anrijem Bergsonom.

Sartrov deda je taj događaj opisao ovako:
"Ja sam bio lud od oduševljenja...nisam mogao dovoljno da se nagledam blistavih planinskih vrhova,
niti da pratim odbleske u vodi. Ali Bergson, sedeći na jednom koferu, neprestano je gledao sebi među noge."

Na osnovu tog doživljaja Sartrov deda je zaključio da pesničkim razmišljanjima treba dati prednost nad filozofskim.

dekartova i lajbnicova doktrina se nimalo ne razlikuju od sartrove

covek jeste neka forma projekta a ne glavica karfiola :roll:
 
Kod relativnog kretanja je ČOVEKU neophodna imaginacija da bi shvatio da se ne kreće samo objekat več I PROSTOR i to suprotnog smera
pri čemu se dešava negativni priraštaj vremena i priraštaj fizičkih dimenzija objekta (masa,težina,dužina...)...
Ono šta spec.teorija relativnosti ne objašnjava je kvantni fenomen da "rastureni"foton na elektron i pozitron i to tako da se jedan nađe na jednom kraju svemira,a drugi na drugom,kad se dejstvuje na jednog-reaguje i drugi i to TRENUTNO!
Drugu polovinu života je potrošio i ovo nije mogao matematički ni imaginativno "pomiriti" ni s TR ni sa važećim znanjima kvantne fizike...
Kvantna fizika nas danas uvodi u sasvim drugo neshvatanje svemira i naše ukupne pojavnosti,kretanja,postojanja...Još uvek nemamo odgovor na "ŠTA JE TO",
ali veoma pouzdano znamo smer u kom treba dalje istraživati u kom kad se istražuje -rezultati su tu...Tako da je KOSMOLOGIJA prestala da biva (rezultatima!)
spekulativna,pri čemu spekulacije ne donose nešto upotrebljivo,več NIZ MATEMATIČKIH I FIZIČKIH DEJSTAVA po algoritmima koji se pokazju uspešnim i šta
jednostavno nije PREVODIVO na govorni i pismeni jezik...
A FILOZOFSKA trabunjanja o tome zapravo i ne govore O TOME,več skroz PROMAŠUJU temu...
Recimo,Spinozin panteizam i Tomina duhovnost svih materija su u startu dobre ideje u skladu s kvantnom mehanikom,ali več tren dalje ih reči krive i
slede deduktivne i dijalektičke nebuloze koje nemaju veze s ničim...
Mnogo će vode proteći rekama dok naši čukununuci ne saznaju BAR NEŠTO o pravoj PRIRODI GRAVITACIJE i drugim fenomenima koje mi zapažamo izdvojeno,a koji nisu IZDVOJIVI jer se svemir dešava kompaktno i ukupno šta i nije opisivo jer je nedijalektično...
 
Kod relativnog kretanja je ČOVEKU neophodna imaginacija da bi shvatio da se ne kreće samo objekat več I PROSTOR i to suprotnog smera
pri čemu se dešava negativni priraštaj vremena i priraštaj fizičkih dimenzija objekta (masa,težina,dužina...)...
Ono šta spec.teorija relativnosti ne objašnjava je kvantni fenomen da "rastureni"foton na elektron i pozitron i to tako da se jedan nađe na jednom kraju svemira,a drugi na drugom,kad se dejstvuje na jednog-reaguje i drugi i to TRENUTNO!
Drugu polovinu života je potrošio i ovo nije mogao matematički ni imaginativno "pomiriti" ni s TR ni sa važećim znanjima kvantne fizike...
Kvantna fizika nas danas uvodi u sasvim drugo neshvatanje svemira i naše ukupne pojavnosti,kretanja,postojanja...Još uvek nemamo odgovor na "ŠTA JE TO",
ali veoma pouzdano znamo smer u kom treba dalje istraživati u kom kad se istražuje -rezultati su tu...Tako da je KOSMOLOGIJA prestala da biva (rezultatima!)
spekulativna,pri čemu spekulacije ne donose nešto upotrebljivo,več NIZ MATEMATIČKIH I FIZIČKIH DEJSTAVA po algoritmima koji se pokazju uspešnim i šta
jednostavno nije PREVODIVO na govorni i pismeni jezik...
A FILOZOFSKA trabunjanja o tome zapravo i ne govore O TOME,več skroz PROMAŠUJU temu...
Recimo,Spinozin panteizam i Tomina duhovnost svih materija su u startu dobre ideje u skladu s kvantnom mehanikom,ali več tren dalje ih reči krive i
slede deduktivne i dijalektičke nebuloze koje nemaju veze s ničim...
Mnogo će vode proteći rekama dok naši čukununuci ne saznaju BAR NEŠTO o pravoj PRIRODI GRAVITACIJE i drugim fenomenima koje mi zapažamo izdvojeno,a koji nisu IZDVOJIVI jer se svemir dešava kompaktno i ukupno šta i nije opisivo jer je nedijalektično...

Ти би хтео да математику ставиш уместо метафизике као водиљу у откровењу суштине света и живота.

Једино чиме се математика бави јесу априорне форме чисте чулности или математика је потпуно априорна и нема НИКАКВЕ везе са светом ствари по себи кога би ти да објашњаваш путем ње.

Када одбацујемо оно што је нашим опажајима додала наша сопствена свест одбацујемо и примарне квлитете тј. све односе у простору па самим тим и све бројеве...па самим тим и целу твоју математику.

А ти би још да испитујући ту обичну форму опажања разума објашњаваш ствар по себи?

Ковиаксу. Интуиција је оно што нас може довести до суштине света и живота не математика. Није циљ следити аксиоме, изводити закључке на тај начин, из премиса конклузије.. већ је циљ доћи до онога слободног.. непредвидивог .... до онога што само помоћу интуиције можемо наслутити а што је најближе ствари по себи.
 
Evo, pažljivo sam proučio sve što piše u prvoj poruci o Bergsonu i njegovom tumačenju vremena. Naravno, za ozbiljnu diskusiju je potrebna i mnogo obimnija literatura, ali bih ipak pokušao da se uključim kao neko ko sebe smatra poznavaocem Ajnštajnovog koncepta (što ne znači da ću izneti tačne stvari, sve što pišem u poruci je moje lično tumačenje). Ne može me niko ubediti da vreme ne funkcioniše na način na koji specijalna teorija relativnosti tvrdi, jer su dokazi savršeno jasni, a meni dovoljni. Ipak, voljan sam da konstruktivno analiziram Bergsonovu filozofiju.

Da se razumemo, shvatio sam ja savršeno šta se zapravo može naći u njegovim shvatanjima i zato ću izneti nekoliko zapažanja u kontekstu tvrđenja koja ću izdvojiti iz prve poruke sa ove teme:

Aamo u svesti blizanca na zemlji gde egzisitra kao slika - opazaj

...a koja postoji samo u svesti posmatraca A a ne i u realnosti

Ako u avion stavite sat i pustite ga da leti velikom brzinom određeno vreme, onda vreme na tom satu neće biti isto kao i vreme na satu na Zemlji sa kojim je bio sinhronizovan pre poletanja. Ja bih pitao, gde je tu svest? U satu? Zar i on ima neku svest?

I zašto to sve vezivati samo za posmatrača? Ja razumem da po onom konceptu postoji jedno vreme koje je isto za sve, a koje svako opaža na svoj način. Ali zašto ga svi mere na različite načine?

Slikar moze na nekoj poljani ugledati coveka koji je udaljen sto metara i konstatovati kako on izgleda mali i tako ga i nacrtati na platnu. Ali taj covek sam za sebe nije se smanjio zbog toga, vec je on normalne velicine a "slika malog coveka na platnu" postoji samo za slikara.

U redu. I meni će sat vremena čekanja nečeg izgledati duže nego sat vremena igranja odbojke. Ali meni će časovnik oba puta pokazati da je prošlo sat vremena.

I tu dolazi do suštinske razlike filozofije i nauke. Filozofija o vremenu ima predstavu koja je odražena kroz misli, kao neki opažaj trajanja. Ali u nauci je vreme ono što se meri. Zbog toga su i Ajnštajn i Bergson po meni obojica bili u pravu, na neki način. Ajnštajn je stvorio teoriju o onom merljivom vremenu, a Bergson o intuitivnom. Rekao bih da pod rečju "vreme" podrazumevaju sasvim različite stvari, otuda i uzajamno nerazumevanje.

Ja filozofiju Bergsona ne bih odbacio. Ona ima smisla, ali nema veze sa naukom, samim tim i teorijom relativnosti, kao ni relativnost sa onim što je Bergson govorio. Pogrešno je pokušavati uklopiti te stvari, jer su suštinski različite. To što je Bergson pokušao da svoju teoriju uplete u relativnost je po meni velika greška, a možda i razlog zbog kojeg su njegova shvatanja zaboravljena u poređenju sa Ajnštajnovim, iako sa filozofskog aspekta imaju svoj osnov.
 
Poslednja izmena:
Ako u avion stavite sat i pustite ga da leti velikom brzinom određeno vreme, onda vreme na tom satu neće biti isto kao i vreme na satu na Zemlji sa kojim je bio sinhronizovan pre poletanja. Ja bih pitao, gde je tu svest? U satu? Zar i on ima neku svest?

Прочитао си први пост али не и остале па ни онај у коме сам одговорио управо о томе тј о часновнику и његовом мерењу под наводницима "времена".

Шаде је изнела ову тврдњу:

Skalamerija po imenu "moćan kompjuter" i interface Krstarice kažu da si ovu poruku ostavio u 21:15, a dok ja ovo pišem ta ista skalamerija kaže da je 22:34.

Одговорио сам ово:

Типично научни метод под наводницима "мишљења". Или пре гледања шта нека скламерија каже, шта се дешава у некој епрувети и реторти..... А где је мишљење у свему томе?

Епа, ако укључиш и мишљење, видећеш да рецимо тај појам наводно "времена" који означаваш речима девет и петнаест, не можеш другачије мислити осим као скуп 9 делова....поређаних један до другог У ПРОСТОРУ.

На то мислиш када говориш о периоду времена.

Међутим, ту имаш простор, имаш једну линију подељену на 9 делова ....али не и време!
Покушај да мислиш о времену а да у свести немаш линију са јединцама поређаним једна до друге у простору?

Немогуће. Јер је време интуиција а не ствар опажања.
Ма колико ређала ствари једне до друге никада нећеш добити време на тај начин већ скуп објеката у простору!

Ствар је толико проста да се своди на понављање једног истог .

Али упркос свој јасноћи .. из неког разлога остаје затворена књига за многе.

То је схватио и сам Бергсон:

Bile su potrebne godine da bih shvatio, a potom da bih prihvatio, da svi nemaju istu sposobnost kao ja da žive i da uranjaju u čisto trajanje. Kada mi se ta ideja trajanja javila prvi put, bio sam ubeđen da je dovoljno da je izložim pa da se uklone sve nejasnoće, i verovao sam da u tom pogledu nije potrebno ništa više do da se čovek obavesti. Kasnije sam uvideo da stvari stoje sasvim drukčije.
Bergson

Дакле, конкретан одогвор на твоје питање...или где је ту свест код тих часовника који не показују исто време иако су били синхронизаовани?

Свест је у теби који та два сата посматраш једног поред другог и онда сећајући се њиховох претходног стања констатујеш да се са они разликују. Тј. да је линија једног, краћа од линије другог. Међутим, у свему томе нема никаквог времена. Ти тако констатујеш односе у простору , упоређујеш две линије и онда закључујеш да је једна краћа ..друга дужа. Ок, то је тачно..али немој онда да на основу тога доносиш закључке о времену јер га у тим анализама ниси ни додирнуо.

Матфизист
I zašto to sve vezivati samo za posmatrača? Ja razumem da po onom konceptu postoji jedno vreme koje je isto za sve, a koje svako opaža na svoj način. Ali zašto ga svi mere na različite načine?

Проблем је што не мере никакво време већ односе у простору. А ако сада питаш зашто се ти односи у простору мењају на тај начин. Можемо покушати дати неке одговоре, као и за све друге односе у простору, али не можемо тврдити да смо тиме објаснили време које нисмо ни додирнули у свему томе.

Часовник не мери време. Време је интуиција доступна сам унутрашњем искуству и различита од сваког односа у простору То што налазимо у себи и зовемо "трајање" је недељиво, својеврсно...неописиво речима а опет ...то је ВРЕМЕ и свако заправо о томе говори када говори о времену иако замишља у себи линију у простору.

U redu. I meni će sat vremena čekanja nečeg izgledati duže nego sat vremena igranja odbojke. Ali meni će časovnik oba puta pokazati da je prošlo sat vremena.

Показаће ти линију у простору подељену на шездесет делова секунди поређаних један до другог.. а о времену ти ништа неће рећи.

А управо је одговор у томе што си констатовао то јест да свако има своје трајање које другачије пролази од осталих. То је тачно. Постоји мноштво трајања али не мноштво на начин делова поређаности у простору већ мноштво на начин квалитативног мноштва тј прожимања. Квалитативне множине.

Зато постоје много времена а која опет нису много.. већ једно једино па опет не једно као супротност мноштву већ као метафизички једно.

Овде, као што видш говоримо о нечему што је далеко изван области научног метода .

I tu dolazi do suštinske razlike filozofije i nauke. Filozofija o vremenu ima predstavu koja je odražena kroz misli, kao neki opažaj trajanja. Ali u nauci je vreme ono što se meri. Zbog toga su i Ajnštajn i Bergson po meni obojica bili u pravu, na neki način. Ajnštajn je stvorio teoriju o onom merljivom vremenu, a Bergson o intuitivnom. Rekao bih da pod rečju "vreme" podrazumevaju sasvim različite stvari, otuda i uzajamno nerazumevanje.

Ja filozofiju Bergsona ne bih odbacio. Ona ima smisla, ali nema veze sa naukom, samim tim i teorijom relativnosti, kao ni relativnost sa onim što je Bergson govorio. Pogrešno je pokušavati uklopiti te stvari, jer su suštinski različite. To što je Bergson pokušao da svoju teoriju uplete u relativnost je po meni velika greška, a možda i razlog zbog kojeg su njegova shvatanja zaboravljena u poređenju sa Ajnštajnovim, iako sa filozofskog aspekta imaju svoj osnov

Са овим се генерално слажем али зар је Бергсон требао да прећути ту општу заблуду која једну линију у простору зове временом.

Ок. Анализирајте и даље такве односе ..али то што учестувје у њима немојте звати "време" већ опросторено време, симбол..време линија. Тако ће се издвојити област научног метода од филозофског. Област појаве којом се бави наука од ствари по себи .
 
U redu. I meni će sat vremena čekanja nečeg izgledati duže nego sat vremena igranja odbojke. Ali meni će časovnik oba puta pokazati da je prošlo sat vremena.

I tu dolazi do suštinske razlike filozofije i nauke. Filozofija o vremenu ima predstavu koja je odražena kroz misli, kao neki opažaj trajanja. Ali u nauci je vreme ono što se meri. Zbog toga su i Ajnštajn i Bergson po meni obojica bili u pravu, na neki način. Ajnštajn je stvorio teoriju o onom merljivom vremenu, a Bergson o intuitivnom. Rekao bih da pod rečju "vreme" podrazumevaju sasvim različite stvari, otuda i uzajamno nerazumevanje.

Ja filozofiju Bergsona ne bih odbacio. Ona ima smisla, ali nema veze sa naukom, samim tim i teorijom relativnosti, kao ni relativnost sa onim što je Bergson govorio. Pogrešno je pokušavati uklopiti te stvari, jer su suštinski različite. To što je Bergson pokušao da svoju teoriju uplete u relativnost je po meni velika greška, a možda i razlog zbog kojeg su njegova shvatanja zaboravljena u poređenju sa Ajnštajnovim, iako sa filozofskog aspekta imaju svoj osnov.

Ovo je ok.

Ne treba mesati filozofiju i nauku.
Misaono mozemo stvari postavljati kako god zelimo. Bergson govori o trajanju.
Mozemo okrenuti pricu i pricati npr. "propadanju", prolaznosti, promeni, spekulisati do iznemoglosti, uzimati
vreme kao prolazno ili konstantu itd., itd., postaviti "reper" i u odnosu na njega zakljucivati i sl.
To rade i nauke. Vreme je "fenomen", u nauci se vreme meri, nauka i jeste nauka zat sto "hoce" sve da izmeri.
Da su cula nepouzdana zakljucuju i filozofija i nauka, svaka iz svog ugla.

Ali, nauke nisu u stanju, nemaju ni povoda da pitaju za bit one specificne oblasti u kojoj se one
u svom istrazivanju krecu. Pitanja: Sta je priroda? Sta je istorija? Sta je zivot?
Ta pitanja se postavljaju samo tamo gde se postavilo pitanje Sta je bice?

Metafizika stalno postavlja pitanje: Sta je bice ukoliko ono bivstvujuci jest?

Nauka se uglavnom koncentrise na jedno odredjeno podrucje bica, samim tim
nauka nikad ne dolazi u situaciju da pita: sta je bice?
Nauke ne samo da ne mogu da odgovore na filozofska pitanja,
vec naukama ostaje zatvoreno i sta je to o cemu filozofija pita.
 
Poslednja izmena:
Јер је време интуиција а не ствар опажања.

Zavisi kako ćemo ga definisati. Nauka ima jednu jako dobru stranu- što su svi pojmovi jasno i precizno određeni. U filozofiji ja još nisam naišao na jedinsvenu definiciju vremena, sve su to predstave koje su stvorene shodno vlastitim razmišljanjima, i stoga vreme jeste intuitivno na tom nivou. Neku, makar površnu ideju o njemu ima i dete koje nije imalo kontakta sa naukom. Vreme osećaju i ljudi koji ne znaju kako se definiše u fizici. I shvataju ga na sebi svojstven način, kao trajanje, promenu ili nešto sasvim drugačije, zavisno od ličnih karakteristika, obrazovanja i interesnih sfera.

U fizici, vreme je fizička veličina, i može se i meriti. A to merenje služi kako bi se neke stvari objasnile, a druge predvidele. Taj koncept funkcioniše, jer nam omogućuje inovacije, pogoduje opštem progresu, čineći stvarnost, sa askpekta prakse, ispunjenom, a povrh svega nužan je za čoveka. Zamisao prostorno-vremenskog kontinuuma je moguće samo jedna faza u toj evoluciji ljudskih shvatanja, kao što je Njutnovo, intuiciji blisko poimanje, svojevremeno imalo svoje duboko utemeljenje i ni danas nije izgubilo na značaju, ali je relativnost ipak na drugom nivou od shvatanja svesti. U iskoraku od klasične fizike do relativnosti i kvantne leži mnogo truda, razmišljanja, opservacija i ne može se tako lako osporiti sa nekoliko (smislenih) reči. Zašto je problem vreme shvatiti kao dodatnu koordinatu? Naravno da je ono mnogo više od toga, ali nauka hoće jednostavnost, kako bi imala realne i efikasne rezultate. I ona ih ima.

Nauka je obezbedila da se knjige štampaju. Učinila je da znanje bude transparentno i dostupno svima. Da li bi ti, da nije knjiga, računara i sličnih stvari iz kojih se uči uopše mogao da saznaš za Bergsonovu filozofiju, kao i mnoge druge? Nauka je čak i samoj filozofiji kroz svoje grane, posredno, obezbedila napredak. Hajzenbergov princip neodređenosti kao naučno otkriće je dao povoda za tolika razmišljanja. Naravno, važi i obratno, nauka i filozofija, pogotovo u prošlosti imaju zajedničkih tačaka, i imaju krajnje sličan cilj - istinu, samo što su je na različite načine shvatili. Samo filozofsko nadahnuće je mnoge naučne stvaraoce navelo na brilijantne ideje. Relativnost sam učio između ostalog i iz knjiga koje imaju dodira sa filozofijom, čak se bave njenim mogućim interpretacijama te vrste. Stoga, nije da nauka i filozofija nemaju baš ništa zajedničko, iako jesu različiti. One se uzajamno dopunjuju, pa čak i kroz kritiku. Ali i vreme i istina i prostor su za običnog filozofa i običnog naučnika potpuno različito, prvenstveno zbog toga što različite stvari nazivaju istim imenom (što ne znači da treba uvoditi nove pojmove, već ih manje mešati).

Primetio bih da je recimo Dekart, kao sjajni filozofski mislilac dao veliki doprinos i nauci. I on nije jedini koji je uspeo da spoji nauku i filozofiju u jedan okvir. I po mom ličnom zapažanju, najveći su baš oni filozofi, počev od antičkih vremena (na primer Aristotela), koji su bili svestrani i umeli da kroz svu tu različitost provuku nešto zajedničko, pri tom i da tu različitost učine usklađenom.

Stoga, ne treba odbacivati ni Bergsonov, ni Ajnštajnov koncept, dokle god oni ne zadiru jedan u drugi. Po meni, oni mogu bez problema paralelno koegzistirati i zajednički doprineti boljem razumevanju sveta. Intuitivno vreme može biti kao ono Bergsonovo, a merljivo ono koje je opisao Ajnštajn.

Koliko god ti shvatao vreme kao intuiciju, moraš priznati da se služiš i onim merljivim. Pogledaćeš na sat kako ne bi zakasnio na posao ili na avion, u novinama ćeš pogledati kada je neki film na televiziji, i ma koliko osporavao vreme koje je bilo kakvo osim tog intuitivnog, siguran sam da koristiš i ono drugo.

Ствар је толико проста да се своди на понављање једног истог .

Али упркос свој јасноћи .. из неког разлога остаје затворена књига за многе.

Da, takvo shvatanje je krajnje jednostavno, i ja ga razumem. I mnogi drugi koji se sa tim neće složiti. Da li ti razumeš paradoks blizanaca? Pretpostvaiću da je odgovor potvrdan. A da li se slažeš sa relativističkim objašnjenjem? Koliko sam shvatio ne. Dakle, kao što se i da primetiti na ovom primeru, ako nešto ne prihvatamo, ne znači da to nismo shvatili. Ako neko ne ceni filozofiju Ničea, da li to znači da je nije razmueo? Zašto tako nadmeno gledati na druge? Mogu ja reći da je krug oblika kvadrata i reći da me niko ne shvata:). A da li iz razloga što je to tako pametno, ili zato što je pogrešno?

Ne govorim to u smislu da smatram da je Bergson pogrešio, već da neslaganje nije nužno u korelaciji sa nerazumevanjem, iako nekada jeste.

(...)то је ВРЕМЕ и свако заправо о томе говори када говори о времену иако замишља у себи линију у простору.

Ja to baš i ne praktikujem:).

Na kraju, postavio bih par pitanja u vezi sa nekim mogućim nedoslednostima koje ja opažam u tvom tumačenju Bergsona:

1) Vreme je jedno, samo ga u našoj svesti opažamo na različite načine, pri čemu je vreme intuicija. Dobro, da li to znači da dok nije bio ljudi (eventualno drugih živih bića) nije bilo ni vremena? A ako je bilo samo to jedno, koje je vezano za svest, čija je to intuicija bila?

2) Iako sada postoje oblici svesti, postoji i to jedno pravo vreme. Čija je to intuicija? Da li se to vreme može spoznati? Kako utvriditi koje je vreme pravo od svih tih individualnih iluzija?
 
Poslednja izmena:
U fizici, vreme je fizička veličina, i može se i meriti. A to merenje služi kako bi se neke stvari objasnile, a druge predvidele.

Јесте, само је проблем што је та физичка величина простор а не време. време је сасвим нешто друго и не може се мерити јер нема никаквих делова. То је нешто својеврсно што можемо наћи једино у себи као непосредно искуство.

Када сам рекао и цитирао Бергосна у његовом закључку да нису сви у стању урањати у то право трајање , на то сам мислио.Не ради се ту о неком знању које захтева интелектуални напор , већ о увиду у непосредну чињеницу свести што право време трајање јесте.

Ја не знам твоје спсобности за то, али запитај се да ли можеш када мислиш о времену осим замишљања линије ...наслутити у себи шта је заправо право време трајање и да је то нешто суштински различито од линије у простору?


Stoga, ne treba odbacivati ni Bergsonov, ni Ajnštajnov koncept, dokle god oni ne zadiru jedan u drugi. Po meni, oni mogu bez problema paralelno koegzistirati i zajednički doprineti boljem razumevanju sveta. Intuitivno vreme može biti kao ono Bergsonovo, a merljivo ono koje je opisao Ajnštajn.

То мислиш ти... и у праву си, али тако не мисле владаоци света којима је циљ промоција материјално наспрам духовног, одвајање људи од духовности и њихово препарирање зарад служења вредностима новог светског поретка. Доховно просветљење у свему томе нема места. Зато је данас филозофија смишљеном кампањом претворена у то што јесте.

Koliko god ti shvatao vreme kao intuiciju, moraš priznati da se služiš i onim merljivim. Pogledaćeš na sat kako ne bi zakasnio na posao ili na avion, u novinama ćeš pogledati kada je neki film na televiziji, i ma koliko osporavao vreme koje je bilo kakvo osim tog intuitivnog, siguran sam da koristiš i ono drugo.

Наравно. Сазнање има посла само са појавом. Моје тело је у појави као део појаве и за њега важе сва правила која важе за односе у истој.

Међутим ,када не размишљам о појави већ о "ствари по себи" онда такво "време простор" нема ту шта да тражи, јер оно има важење само у појави не и у ствари по себи.

Da, takvo shvatanje je krajnje jednostavno, i ja ga razumem. I mnogi drugi koji se sa tim neće složiti. Da li ti razumeš paradoks blizanaca? Pretpostvaiću da je odgovor potvrdan. A da li se slažeš sa relativističkim objašnjenjem? Koliko sam shvatio ne. Dakle, kao što se i da primetiti na ovom primeru, ako nešto ne prihvatamo, ne znači da to nismo shvatili. Ako neko ne ceni filozofiju Ničea, da li to znači da je nije razmueo? Zašto tako nadmeno gledati na druge? Mogu ja reći da je krug oblika kvadrata i reći da me niko ne shvata:). A da li iz razloga što je to tako pametno, ili zato što je pogrešno?

Већ сам ти рекао. Када би се радило о обичној рефлексији. О обичном интелктуалном знању, свако ко има грам интелигенције то би могао схватити и прихватити... али не ради се о томе. Овде говоримо о својеврсној способности увида у непосредне чињенице свести а што је Шопенхауер звао "филозофски разбор"..а чињеница је да та способност није баш општераширена међу људима. Зашто је то тако ја не знам.


Na kraju, postavio bih par pitanja u vezi sa nekim mogućim nedoslednostima koje ja opažam u tvom tumačenju Bergsona:

1) Vreme je jedno, samo ga u našoj svesti opažamo na različite načine, pri čemu je vreme intuicija. Dobro, da li to znači da dok nije bio ljudi (eventualno drugih živih bića) nije bilo ni vremena? A ako je bilo samo to jedno, koje je vezano za svest, čija je to intuicija bila?

Не можеш ми постваљати таква питања и очекивати одговоре на какве си навикао, јер си их очито извео из реалистичког погледа на свет тј. пошавши од аксиома да постоји објективан свет изван субјективних свести а што је апсурд.

Видиш, ја тај апсурд не прихватам и знам да су субјекат и објекат корелати, и да изван свести нема објективног света као таквог..већ трансцендентне сазнању непојмљиве "ствари по себи".

Тако да би одговор на твоје питање гласио да када није било сазнајућих бића, није било никаквог времена линије, нити пак времена интуиције ...оба времена су појава у свести субјекта ..... већ је "била" ствар по себи; стим да је ту сувишно ово "била" јер је ствар по себи изван простора и изван времена. Изван свести нема ни једног ни другог већ непојмљиве врсте егзистенције која је за наше сазнање "ништа" иако је сама по себи све и свја.

пс. Ако је ово ново за тебе и ако те занима погледај овај блог где сам покушао објаснити велико Барклијево откриће корелативности субјекта и објекта.

http://forum.krstarica.com/entry.php/4886-KORELATIVNOST-SUBJEKTA-I-OBJEKTA


2) Iako sada postoje oblici svesti, postoji i to jedno pravo vreme. Čija je to intuicija? Da li se to vreme može spoznati? Kako utvriditi koje je vreme pravo od svih tih individualnih iluzija

Ниједно време од тих није право. Ради се о појавама у свести сазнајућег субјекта који опажа али сма не може бити опажен. Изван тога нема никаквог времена нити линије нити интуиције већ "ствари по себи" изворишту појаве које је међутим сазнању непојмљиво.
 

Back
Top