Dobar psihijatar u BG-u privatni/drzavni?

Pre 19 godina bila sam prvi put na sahrani jednog mladica koji se ubio. Nisam ga poznavala. Odt og dana meni se stalno javlja misao da i ja moram sebi da naudim. Lecim se vec 16 godina, ali nista mi nije bolje. Molim vas za pomoc
Dobro je dok se plašiš da ne naudiš sebi. Svi se bojimo situacija koje bi mogle da nas nateraju na zlo. Ako počneš da razrađuješ detalje --- ne valja.
 
A sad moj problem...

Zanima me ima li u Palmoticevoj nesto izmedju dnevne bolnice (donekle mi je pomogla al mi je u dobroj meri i odmogla. Ne bih da obeshrabrujem nikoga ko eventualno bude razmisljao u tom pravcu al moje iskustvo je tako) i "redovnih kontrola" - u prevodu vidis svog doktora na 5 minuta jednom u dva do tri meseca a onda te on prakticno i ne saslusa. Stvarno ne znam koga tako mogu da izlece...

Proslegodine sam zbog nagomilanog stresa poceo da dobijam anksiozne napade pa sam se obratio za pomoc u Palmoticevu. Tu su mi odmah preporucili dnevnu bolnicu pa sam odmah poceo sa tim. Od starta pijem rivotril pola tablete od 2mg pred spavanje (iako mi nije neophodna za spavanje) a sa drugim lekom su vec malo eksperimentisali.

Poslednja kombinacija (po njima dobitna a po meni dosta losa) je bila ujutru pola tablete metotena od 5mg i uvece pola rivotrila. Posle nekog vremena sam na ubedjivanje familije prestao da pijem metoten jer me je zombirao a nista mi nije pomagao. (znam da ne treba prestajati sa lekovima na svoju ruku al znam i kako je taj lek delovao na mene...)

Ubedjen sam da su mi omasili dijagnozu. Navodno imam ciklotimiju sto bi bila neka blaza verzija bipolara. I kod ciklotimije i kod bipolara se smenjuju plus i minus faze a ja plus fazu bas i ne pamtim. Pre bih rekao da imam distimiju sto bi bila neka hronicna blaza depresija. Blaga je u poredjenju sa pravom depresijom al je daleko od stanja koje se lako podnosi...

Sad ne znam da li da idem da ih cimam da me ponovo pregledaju. Sa jedne strane bi mi antidepresivi mozda pomogli a sa druge mozda jos i pogorsali stanje pa ni tu nisam pametan sta da radim.

Verovatno je najbolje da sam probam da se izborim sa tim uz eventualne individualne razgore sa psihologom/psihijatrom u Palmoticevoj ako uopste postoji ta opcija.

Jako mi se svideo post od : jos_1_5ak:
06.04.2016. 00:23 al nazalost jos ne mogu da citiram. Mislim da bi to i za mene bio pravi put.

elem posto sam se raspisao pa ce za vecinu biti previse za citanje da sumiram sa dva pitanja:
1. individualni razgovori sa psihijatrom/psihologom u Palmoticevoj. Postoji li ta opcija ili nema nista izmedju dnevne bolnice i retkog vidjanja svog lekara na 5 minuta.
2. Antidepresivi da ili ne? Za ovo drugo molim za misljenje samo nekog ko se zaista razume u problematiku a procitao je sve ovo sto sam ispisao.
 
Ne mogu da editujem post (ne nalazim dugme)

1. prvim postom koji ceka moderatorsko odobrenje sam se obratio @islafuerte81. Ovako bez tog posta deluje da sam ko kreten uleteo sa svojom pricom i da sam samo ja bitan a ona devojka ocigledno ima daleko ozbiljniji poroblem od mene. Nadam se da je danas bolje.

2. Najradije bih da probam da se sa ovi izborim bez antidepresiva ako je ikako moguce. Kad nemam stresa na poslu stanje jaaaako polako ide na bolje. Kad je na poslu dobro onda se i osecam prilicno dobro. Problem je sto se bavim frilensingom a tu je stres maltene zagarantovan. Jos me sad poterao malo maler na poslu pa mi se pogorsala depra (distimija) poslednjih desetak dana.
 
Pa depresiju ces pobediti korak po korak , sigurno da postoje u zivotu neke stvari i neke sitnice koje ti pricinjavaju zadovoljstvo (tipa : druzenje, citanje, sport, filmovi, muzika, video igre , odlazak u tvoj omiljeni kafic, kladionicu........bilo sta) , pa pocni polako da opet radis te neke stvari pomalo , makar i na silu i ako mislis da ti trenutno nije do toga, tipa prosetaj malo po gradu i eto casti sebe malo necim, kupi recimo sebi novu majicu ili si kupi neku knjigu, strip ili bila sta sto te zanima, videces kako ces se odmah osecati malo bolje, makar taj dan samo, takodje recimo pozovi nekog drugara kog nisi video dugo ili mozda neku devojcicu , pa se ispricajte malo (ali nemoj da pricas o svom stanju i da ih zamaras time) isto videces kako ces se odmah osecati malo bolje , takodje malo gledaj TV i tako (ali nesto opustenije, vedrije, izbegavaj drame, teske teme , horore i slicne stvari) , takodje trudi se da imas sto vise komunikacije i interakcije sa drugim ljudima, tako malo po malo, pocni opet da radis te neke stvari koji su ti ranije pricinjavale zadovoljstvo i pocni polako sebi da opet zaokupljas um nekim drugim i pozitivnijim stvarima i videces da ces se na duge staze osecati bolje.
Koliki sam post ispisao pa onda obrisao kad sam hteo editom da dodam jednu recenicu... Sjajni su vam ovi dugmici...

Elem, da probam ponovo. Kad sam pre devet dana napisao prvi post na ovoj temi napisao sam da mi se ovaj post mnogo svideo (uopste je jos_1_5ak jako pametno pisao na ovoj temi. Hvala puno na tome)

Resio sam da se ne mlatim sa Palmoticevom i antidepresivima i da probam prirodno. Pijem dva puta dnevno caj od kantariona i OBAVEZNO setam svako vece par kilometara. Kisa, sneg, hladno... obavezna setnja! Prvih par dana mi je i bio mali problem da se nateram al sad kad vidim koliko mi prija i pomaze nema nikakvih problema.

Kad je organizam u kondiciji mozak mnogo lakse moze da se izbori. Gde god sam citao o borbi protiv depresije preporucuju fizicku aktivnost. Znam da ja nikakvih problema ni sa deprom ni sa anksioznoscu (tad nisam pio ni lekove) nisam imao dok sam skoro svaki dan vozio bicikl 30-ak km. Ne zato sto sam morao, nego zato sto sam uvek uzivao u tome.

Uglavnom otkad sam pre vise meseci poceo da imam problem sa deprom (ili distimijom. Ovo moje je kao blaze iako je daleko od blagog) uzasno mi je smetala muzika a do juce su mi sluske u usima i radio bili pod obavezno bilo da setam ili vozim bajk. Samo je odjednom pocelo jako da mi smeta.

Vec kod prve setnje sam se naterao da stavim sluske u usi i da probam sa mjuzom. Neka sporija i tuznija pesma smori a neka brza i veselija prija. Uglavnom jako brzo je opet pocela da mi prija muzika.

Posle nekih 8-9 dana kantariona dva puta dnevno i vecernje setnje svakim danom se osecam pomalo bolje. Depra popusta, anksioznost sve redja i slabija. Usput sam imao i probleme sa ledjima jer sam tezak pa me brzo zabole ledja kad stojim ili setam. Pred ovu pricu sam procitao da je setnja super vezba i za ledjne misice i stvarno mi se i ledja mnogo bolje osecaju tako da je to jos jedan plus :)

Najpametnija stvar koju sam cuo na ovu temu je da ako sedimo(lezimo) i cekamo da se osecamo bolje da bi ponovo poceli da radimo stvari koje su nam nekada prijale necemo skoro docekati. Mora covek da se sutne nogom u dupe i da sam sebi kaze da hoce to da pobedi pa polako korak po korak.

Ja sam jako prijatno iznenadjen brzinom napretka kod mene al nemojte da se razocarate ako kod vas bude islo sporije. Samo upornost i vera u sebe i rezultat mora da dodje.

Daleko sam jos od full izlaska iz depre al sam svakim danom zadovoljniji, samopouzdaniji pa da kazem i srecniji.

Steta sto je zima, najradije bih ubacio i bajk u celu pricu. (jedna od posledica depresije je da ni na biciklu jako dugo nisam seo. Sad opet imam volju)

- - - - - - - - - -

Samo jos da dodam (da ne editujem pa ponovo da obrisem...) da od lekova pijem samo pola rivotrila uvece al to pijem jos od pre upada u depresiju i nikad nisam menjao dozu. Njega su mi samo prepisali prosle godine u junu zbog napada anksioznosti i fino mi je delovao pa mi ostade od tad u terapiji.
 
I jos jednu stvar da dodam. Meni strasno prijaju banane oko ovoga iako ih cak i ne volim. Ne deluju nesto strasno dugo al super smire anksiozni napad i najcesce se osecam osetno bolje kad je pojedem pa sam poceo da ih tamanim svakodnevno. Kad sam pomenuo banane psihijatrima maltene su me ismejali al znam kako moj organizam reaguje na njih. Ima nannetu dosta preporuka za bananama kod depresije i kod mene dosta fino rade.
 
Mogu da preporucim dr Kolju Kontica iz Misovica,REBT savetnik i EMDR psihoterapeut. Bavi se depresijom, anksioznim poremećajima (panični poremećaj, socijalna fobija, izolovane fobije), psihosomatskim poremećajima, i drugim anksioznim poremećajima.
Psihijatar mora da legne pacijentu. Znam mnoge koji su izmenjali po pet sest pa se na kraju vratili kod prvog. Prof Diligenski je vazio za dobrog, sad citam ovde da neki nisu bili zadovoljni.
 
Vidim da je zamrla tema al da dodam apdejt koji ce mozda nekad nekog ohrabriti kad krene da se pati sa deprom. Uglavnom i dalje redovno setam, caj od kantariona ujutro i uvece i banane. Sve se bolje osecam psihicki a kako sam se popravio psihicki tako su i pocele da mi se desavaju bolje stvari u zivotu tako da svet svakako izgleda mnogo lepsi nego pr nekih mesec ipo-dva. Fizicka aktivnost, caj od kantariona i snaga volje i covek moze da se izbori sa prokletinjom. I kad vam je najmanje do fizicke aktivnosti bas tad je najvaznije da se naterate. Ja sam jako brzo osetio koliko mi prija pa mi nije bilo problem da se nateram i po onim mecavama. Izuzetno mi je drago sto sam prebrodio krizu bez psihijatara i ne daj Boze dodatnih lekova...
 
Postoji zabluda da su svi psihijatri strucnjaci makar da je neko i stekao poverenje ne znaci da je taj strucnjak.

Prva i najvaznija ocena je sam pristup pacijentu, znaci niko nikad ne moze da kaze da je pacijent kriv jer ne saradjuje,

svaki kontakt iskljucivo zavisi od psihijatra ili zna i zainteresovan je ili ne zna i nije zainteresovan, sa ovim drugim ne treba gubiti vreme.
 
Mogu da preporucim dr Kolju Kontica iz Misovica,REBT savetnik i EMDR psihoterapeut. Bavi se depresijom, anksioznim poremećajima (panični poremećaj, socijalna fobija, izolovane fobije), psihosomatskim poremećajima, i drugim anksioznim poremećajima.
]b]Psihijatar mora da legne pacijentu.[/b] Znam mnoge koji su izmenjali po pet sest pa se na kraju vratili kod prvog. Prof Diligenski je vazio za dobrog, sad citam ovde da neki nisu bili zadovoljni.

Bas to sto kazes - mora da legne pacijentu, a sem toga ne odgovara svakom pacijentu isti pristup.
Ranije sam citala da su hvalili dr Diligenskog dok u poslednje vreme cujem suprotno misljenje.
 
Dragi sapatnici :)

specijalno zbog dr Latasa i njegovog nekorektnog, neprofesionalnog, neljudskog ponašanja sam se registrovala na ovaj forum da bih vam rekla da NE GUBITE VREME SA NJIM NIKAKO!!!! 2010 mi je nakon mesec dana pretraga po raznim lekarima ustanovljen panični poremećaj GUŠENJA pri jelu! Što je sam Latas rekao da je samo jednom čuo u celoj svojoj karijeri da je neko imao. Čovek mi je prepisao Seroxat, i posle 5 minuta ispedalirao iz ordinacije, bez IJEDNOG saveta, ičega kako da se ponašam u momentima dok JEDEM, jer sam prestala da jedem i pijem vodu na 3 dana. Sve je bila posledica mog nezdravog života, u smislu nenormalnog stresa koji imam na poslu. Svaka moja poseta njemu je bila slična, čovek je sve vreme piskarao, nije me gledao u lice dok mu pričam, TOTALNO NEZAINTERESOVAN za pacijenta!!! Ništa osim Seroxata mi nije prepisivao, pustio me je da se UGUŠIM ili ubijem od jada koji me je snašao!
Hvala Bogu na internetu, i na tome što sam nakon 6 meseci shvatila da me to neće NIGDE odvesti. Po mom zahtevu sam prestala da pijem lek. Shvatila sam da je to samo proizvod panike i da ako dobro sažvaćem hranu neću se udaviti! Naravno da mi nije instant bilo bolje, ali vremenom jeste.. I sada 8 godina kasnije mi nekad dodje teško, ali žvaćem polako, DIŠEM duboko i bavim se sportom!
Izadjite napolje, budite medju ljudima, PRIČAJTE sa prijateljima, videćete, ljudi imaju i gore probleme od vaših!
A PRE SVEGA, PREKINITE DA VODITE ŽIVOT KOJI VAS JE I NA PRVOM MESTU DOVEO U TAKVO STANJE!!!
NEMOJTE DA VIŠE IDETE NA POSAO NA KOM STE ISTRESIRANI I PIJETE ŠAKU LEKOVA DA BISTE PREŽIVELI!!!
ODSELITE SE, PROMENITE POSAO, NADJITE STVARI U KOJIMA UŽIVATE! Nemojte da pijete lekove, jer neće pomoći.
Prekinite sa životom koji vas je doveo u tu poziciju! Napravite plan, radite stvari koje vas čine SREĆNIM! JEDAN JE ŽIVOT!!!
A ovo smeće od "lekara" OBIDJITE U ŠIROKOM LUKU!
Ovaj "lekar" ne zaslužuje da se tako zove!!!
 
Pozdrav svima

treba mi Vase misljenje.

Znate li ko su dobri psihijatri u Bg?Moze i drzavni a moze i privatni.

Moja dijagnoza je opsesivno-kompulzivni poremecaj,sa elementima fobije i uz
delimicno ogranicenje licnosti.
Trenutno posecujem privatnog psihijatra i od lekova pijem:Seroxat 20mg x2,i Lorazepam 2.5mg x1 dnevno.

Ne zivim u BG,a treba mi zaista dobar lekar.
Dijagnoza mi je uspostavljena jos 1996.godine,dakle skoro 15st godina.
Dugo vremena sam bio na ambulantnom lecenju u Palmoticevoj kod dr Djotunovica.
On je sjajan lekar,i prakticno samo bili izlecili opsesivno-kompulzivni poremecaj.
Ali tada se javi drugi problem,ili verovatnije tek tada je postao vidljiv.
Radi se o tome da nisam bio u stanju da nastavim normalno da zivim,vec sam se vracao u svoj kavez gde mi je bilo tesko ali opet poznato ili sta vec da je u pitanju,

To stanje tamo-vamo traje vec zadnjih najmanje 5 godina.

Oprostite na opsirnosti,hteo sam da Vam dam sve relevantne podatke,da bih sto lakse nasao odgovarajuceg psihijatra.

Izvinite jos jednom i sve najbolje

:-)
Zdravo,
Potpuno te razumem!!!!!!! I ja sam imala gooooodinama isti problem......stalno se vrtela u krug...i plus menjala psihijatre svuda po Srbiji......medjutim pre oko godinu dana, sasvim slucajno se izjadam kod prijateljice moje zaove koja radi u Klinickom i dobijem preporuku....doktorka Milica Pantic, radi u Bg i Kg, Ona je meni resila sve, ali bukvalno. Divna zena.....
 
Poslednja izmena od moderatora:
Nisi sam.
I ja od 2005. godine pijem antidepresante i lek protiv panicnih napada.
Tada nisam zivela u Beogradu, ali veruj mi ni tamo nisam imala pravog lekara koji bi mi pravilno postavio najpre dijagnozu, a zatim i prave lekove za istu.
Ovde sam bila na tretmanu kod ,,Dr Ristica,, to je privatna ordinacija - ali dozivela sam veliko razocarenje od strane psihijatra koji je bio utuceniji od mene, veruj mi... A platila sam bogami poprilicno, jer nemam zdravstveno osiguranje. Taj psihijatar se meni jadao i iznosio svoje probleme, bilo bi komicno koliko je tragicno bilo, takvu neprijatnost nisam odavno imala, tako da ne znam ni ja da li uopste postoji ovde u Beogradu neki dobar psihijatar koji bi se zaista potrudio da pomogne pacijentu, Tebi, meni... nebitno.
Valjda ce se neko dobar javiti i reci i Tebi i meni ime nekog zaista dobrog psihijatra.
Nemoj da prekidas terapiju, nemoj sam da eksperimentises i cuvaj se dok ne nadjes nekog dobrog.
Ljudi moji, javite se ako znate nekog ko zaista zna da pomogne!!!!

Zdravo,
skorooooz te kapiram!!! Ja sam se namucila, zaista. Ali kad sam saznala za dr Milicu Pantic, zivot mi se preokrenuo u pozitivnom smeruuuuu!!! Ta zena je magicna! Mene je spasila muka! Radi u Bg i Kg,
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ciao svima. Pazite se nestručnosti i neprofesionalizma, ima ga puno u svim sferama, a najlakše je ugurati ga kod onih koji se psihički bore (jer pobogu sve je to u njihovim glavama). Pazite kome se otvarate, jeer oporavak moze biti dug i težak. I što manje lekova..pliz. Vidim po načinu na koji pišete da mnogi od vas ne mogu biti toliko loše kao što zvuče loše vaše dijagnoze... samo hrabro. pozdrav.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Pre izvesnog vremena u potrazi za dobrim psihijatrom naleteh i na ovaj forum, ali mi nije bio od velike pomoci, kao ni "izvikana" imena beogradske psihijatrije, zato zelim da podelim sa vama koji zalutate ovde svoje neocekivano dobro iskustvo i dam najtopliju preporuku ako razmisljate da se javite psihijatru a niste sigurni kome.
Posle nekoliko promasaja u privatnim ordinacijama, dobio sam uput od svog lekara opste prakse za psihijatra u domu zdravlja na Banovom brdu. Verujte da nisam mogao ni da sanjam da cu naici na tako fenomenalnog profesionalca u domu zdravlja, mislio sam "ma da stvarno vredi ne bi radio u DZ" i malo je falilo da ne odem... Ali! Taj covek mi je promenio zivot, tj. "pomogao da promenim tacku gledista, nacin razmisljanja i emotivnog reagovanja" (kako bi me verovatno ispravio). Imao sam problem sa depresijom, stresovima na poslu, problemima i dilemama na emotivnom i seksualnom planu... Mlad je, ali vrlo strucan, izuzetno prijatan, ljubazan i spontan, nenametljiv a nekako vas pridobije, uliva poverenje i sto je meni bilo vazno pun je strpljenja da saslusa sta imate da kazete. Potpuno new wave, nije od onih uvrnutih psihijatara. Sve u svemu covek je normalan i ima vrlo zanimljiv opustajuci pristup. Meni su bili potrebni i lekovi ne samo psihoterapija pa je lecenje kombinovano. Naravno, u DZ se ne rade psihoterapijske seanse jer nije moguce imati termin svake nedelje za redom, i bas sam se dobro namucio dok ga nisam pronasao privatno, jer nije od onih koji vas "presaltaju" u privatnu praksu.
Zbog svega toga moja vam je prijateljska preporuka za dobrog psihijatra u Beogradu >>>dr Bojan Pavkovic<<< (ima profil na LinkedIn-u).
I da zavrsim kao u TV reklami: Mene dusa vise ne boli. Probajte i uverite se sami! ;)
 

Back
Top