Одлука Међународног суда правде у Хагу, о томе да је проглашење независности КиМ, апсолутно у складу са
међународним правом, па чак и са резолуцијом 1244 - толико је експлицитно брутална у корист Шиптара, а против
Срба - да ми се намеће утисак као да је у питању велика политичка намештаљка.
Да будем јаснија, као да је у питању унапред договорени (велики ) дил између Запада и садашњег
српског режима, како би се наши властодршци "опрали" пред домаћом јавношћу и рекли, ето ми смо
исцрпели сва правна средства, више од тога не можемо!
А заправо суштина те бескрупулозне антисрпске операције била је да срспки режим дефинитивно скине проблем
КиМ са своје грбаче и посвети се, са још већим еланом, својом дилетантском политиком, даљем уништавању и
обогаљивању ове напаћене земље, коју је већ довео у потпуно безнађе.
Pre svega to što si ti napisala nije odluka MSP-a. Objašnjenje savetodavnog mišljenja MSP-a je izuzetno vešto formalno pravno formulisano i analiza tog objašnjenja otkriva gde je Srbija napravila suštinsku grešku. Greška je u formulisanju pitanja koje je Srbija uputila Sudu.
Pitanje "Da li je Deklaracija o nezavisnosti u suprotnosti sa medjunarodnim pravom“ je otvorilo prostor Sudu da izbegne suštinsko pitanje – da li kosovski Albanci imaju pravo na odcepljenje. To je suštinsko pitanje. Sud je vešto iskoristio tu grešku Srbije i izbegao odgovor na ključno pitanje jer sama Deklaracija ne znači i pravo na odcepljenje.
Sud je, naravno, mogao i drugačije da formuliše svoje mišljenje ali mu je Srbija omogućila da saopšti ovo što je saopštio. A to je da sama Deklaracija kosovskih Albanaca o nezavisnosti ne znači automatski i odcepljenje. Taj proces je stvar politike pojedinačnih zemalja kao i Ujedinjenih nacija. Sud smatra da u "generalnom medjunarodnom pravu nema vidljivih zabrana“ takvih deklaracija. To je tačno jer je medjunarodno pravo u domenu politike veoma nejasno, nedefinisano.
Istovremeno, medjutim, Sud je ukazao da se konkretnije odredbe, znači u generalnom smislu, nalaze u raznim dokumentima Ujedinjenih nacija i Saveta bezbednosti. U tom smislu pravni ambijent Kosova od 1999. godine je definisan Rezolucijom 1244 koja je, prema jasnoj oceni Suda, još uvek na snazi. Unutar te Rezolucije su izgradjeni takozvani Ustavni okviri Kosova što je takodje deo pravnog ambijenta. Sud u tom delu ostaje nejasan. Kada kaže da Rezolucija 1244 ne zabranjuje donošenje Deklaracije o nezavisnosti mora u isto vreme da uzme u obzir da taj dokument predvidja da je Kosovo deo nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije čiji je Srbija pravni nalsednik. Ali, čisto pravno gledano, to može da ignoriše jer sama Deklaracija ne znači i stvarnu nezavisnost. Drugim rečima, formalno pravno Kosovo je i dalje deo Srbije jer to predvidja Rezolucija 1244 koja je prema Sudu još uvek najviši pravni akt na Kosovu.
Potom, Sud kaže da formalno pravno Deklaraciju nije donela Skupština Kosova nego grupa ljudi koja sebe naziva „izabranim predstavnicima našeg naroda“. Medju potpisnicima Deklaracije je i predsednik Kosova Fatmir Sejdiu koji nije član Skupštine. Prema tome, to nije formalno dokument Skupštine. Deklaracija, nadalje, nije predata specijalnom izaslaniku Generalnog sekretara UN i šefu misije UNMIK, koji je zvanično vrhovna vlast na Kosovu, pa tako u pravnom smislu taj dokument pravno ne postoji za pravni ambijent medjunarodne uprave. Taj dokument, drugim rečima, ne pripada ni jednoj instituciji pravnog sistema uspostavljenog na Kosovu pa tako taj sistem nije ni narušen, tačnije, nije narušeno ni medjunarodno pravo.
Bez obzira na veštinu Suda jasno je da su "svetske sudije“ izmanipulisale, i to veoma vešto, čitavo pitanje što im je omogućila sama njegova formulacija. Odmah potom je usledila medijska manipulacija širom sveta pa se tako tvrdi da je presudjeno da je kosovska nezavisnost legalna. O tome Sud uopšte nije raspravljao ali ljudi čitaju novine i gledaju televiziju.
Očigledno je da su Amerikanci, koji su autori kosovske nezavisnosti, jos tada imali u vidu da će od Suda biti zatraženo savetodavno mišljenje. Jer, sve okolnosti Deklaracije su tako smišljene da omoguće Sudu ovako mišljenje. Posebno, otvaranje prostora za pravo na samoopredeljenje jer u samoj Deklaraciji se ne govori o teritoriji nego o "našem narodu“. Problem je utoliko veći što je i pitanje Srbije upućeno Sudu formulisano u Americi a ne u Srbiji. Ali, to jedan drugi problem Srbije i aktuelne vlasti u Beogradu. Trebalo bi se podsetiti da je 2008. Godine vlada Vojislava Koštunice srušena zbog američkih planova sa Kosovom. Vladu su srušili isti oni koji su i u sadašnjoj vladi. Neverovatno uplitanje Zapada u formiranje te nove vlade je isključivo bilo inspirisano politikom prema Kosovu. Drugim rečima, od nove vlade se očekivalo i još se očekuje da bude u funkciji zapadnih, ili tačnije američkih, planova prema Kosovu. I zato sve ovo što se dogadja ne bi trebalo da bude bilo kakvo iznenadjenje.