smeh:
Zanimljivo (ali razumljivo) da se samo ženski svet javlja sa komentarima.
Daleko od toga da opravdavam gore navedenu pojavu (poprilično učestalu, na žalost), ali jednostavno - to je još jedna posledica (i potvrda) bezbroj puta izrečena činjenica da muškarci i žene drugačije funkcionišu.
Kod nas je seksualni nagon u velikom broju slučajeva direktno povezan sa emocijama i teško je shvatiti (ništa manje lakše prihvatiti) da kod muškaraca (opet velike većine) to baš i nije tako i da vrlo često potpuno odvajaju jedno od drugog.
Hm, pa recimo da je tako. Medjutim, i dalje nema opravdanja za varanje ako ono jako povredjuje drugu stranu. Ako tebi nije bitno kako se tvoj partner oseca i da li pati, onda ga ti ni ne volis. To je prosta stvar. Ne mozes da se obuzdas - molim lepo, onda nadji nekog istog takvog, ko ce tvoje potrebe razumeti i nece ga boleti. A ako nekog volis stvarno i znas da ta osoba ne moze da podnese neverstvo, onda ces se uzdrzavati, zbog te osobe, jer to je ljubav, kad se trudis da nekog usrecis, a ne samo da udovoljis svojim fizioloskim (ili kakvim vec) potrebama.
Sve se vrti oko pitanja da li stvarno volis ili ne volis.
Na kazem da se ne sme prastati, daleko od toga, ja prva sve prastam, ali pitanje je da li je to pametno i koliko srece ti to moze doneti. Retko ko se opameti posle prevare koje je oprostena. Uvek misli: ako mi je proslo jednom, proci se opet.