zike
Elita
- Poruka
- 21.673
Milan Marić - žrtva politikanstva ili sopstvenih zabluda o pravdi?
Andrijevica - Potomak jedne od najbogatijih andrijevičkih porodica nosi punu torbu tužbi i protivtužbi uz, uglavnom, nepravosnažne presude. Milan Marić, diplomirani ekonomista, koji nikada niđe u Crnoj Gori nije radio na teret budžeta, danas je opet u prilici da ne radi - ništa! U centru grada poslovni (i ostali) prostori gotovo da su pod blokadom, a supruga sa dvoje đece uglavnom u strahu.
- Sve je počelo marta 1997. godine - nagovještava svoju verziju priče čovjek koji je jedan od "trinaestorice" potpisnika tada novog andrijevičkog ogranka DPS.
- Opjevani smo uz gusle, na najcrnji mogući način i čekali da završimo - najcrnje... - podśeća on.
Priča kreće dalje: Milan, uz pomoć supruge Milanke, dvoje đece, imovinu koju su stekli što lično, što u nasljeđe, održava u Andrijevici i, kako kaže, produbljuje lozu. No, na kući im osviću grafiti, a na poslovnim objektima poruke koje bi uznemirile i najhrabrije. Sve je to bilo od 1997. do 2000. godine, pa je Milan sa suprugom zaključivao da su, ipak, to posljednji trzaji ekstremista iz suprotnih političkih opcija.
A onda se događaju stvari koje nijesu bile ni nalik nečemu čemu su se Marići nadali: isključuje im se voda u kući na porodičnom imanju, a da bi sve izgledalo "legalnije", uslijedile su i krivične prijave. O nevjerovatnim stvarima Milan i Milanka jedva da imaju snage da govore. Kažu: "Tužimo mi njih - jednom, a oni nas - tri puta." Sve tužbe i protivtužbe. I tako u krug.
Marićima se zatim događaju i detalji koji nijesu baš bezazleni. Milanka, inače učiteljica u osnovnoj školi u Andrijevici, optužuje se da je "vratima učionice udarila đaka čiji su roditelji na popisu tužitelja Marićevih". Žena, naravno, ni kriva ni dužna, imala je najmanje šansi da se odbrani, osim minulim radom i suzama!
Taman kao i Marićeva đeca (11 i 7 godina) kojima su prijetili "likvidacijom" (?!), pa su ih "spašavali dobri ljudi" krivičnim prijavama protiv sopstvenih roditelja. Milan Marić ne djeluje kao čovjek koji bi se branio ćutanjem, ali ni prećeranim optužbama. Ne spori da je "politički ekvilibrist" - član Narodne stranke, a zatim DPS iz prvoboračkih dana, s kraja marta 1997, ali ga opterećuju detalji koji sa partijama ne bi trebalo da imaju bilo kakve veze. Zato se pita:
- Zašto mi prijete đeci? Zašto moja supruga ne može mirno da radi kao učiteljica u ovdašnjoj školi nego joj pripisuju da je vratima udarila dijete čovjeka koji bi navodno trebalo da bude naš politički protivnik? Zašto nas ne ostave na miru, s obzirom da smo familija koju svi znaju još odavno...
Marićevu priču potvrđuje, naravno, supruga Milanka koja, uz nešto emotivniji pristup, sagovornicima pominje nekorektne odnose najodgovornijih ljudi iz andrijevičkog MUP-a (izvijesni Stijović), okolnih i ovlašćenih tužilaštava i sudova. I ona djeluje potpuno iskreno kada za Pobjedu kaže:
- Ođe je svejedno svakome. Meni - ne, zbog đece, a na kraju ni zbog imena i prezimena moga muža i familije...
PARADOKSI
Jedna od tri tužbe protiv Milana Marića osmišljena je zbilja - besmisleno. U njoj piše: "Tuženi je sam sebi isključio vodu!" Tako "bezvodan" nanio je štetu sopstvenom i domaćinstvima oko sebe.
Druga tužba se odnosila na ugrožavanje bezbijednosti ljudi koji su mu isključivali vodu - i u direktnom je formalno-pravnom sukobu sa prvom. Jer, ako su prvooptuženi po prvoj tužbi isključili sami sebi vodu - kako je onda moguće da ugrožavaju bilo koga ko je eventualno pomagao u tom poslu?
Treća je u sukobu sa zdravim razumom: odnosi se na sprječavanje službenog lica u obavljanju posla po obje tužbe. Ko se u sve tri tužbe snađe neka odlučuje....
Andrijevica - Potomak jedne od najbogatijih andrijevičkih porodica nosi punu torbu tužbi i protivtužbi uz, uglavnom, nepravosnažne presude. Milan Marić, diplomirani ekonomista, koji nikada niđe u Crnoj Gori nije radio na teret budžeta, danas je opet u prilici da ne radi - ništa! U centru grada poslovni (i ostali) prostori gotovo da su pod blokadom, a supruga sa dvoje đece uglavnom u strahu.
- Sve je počelo marta 1997. godine - nagovještava svoju verziju priče čovjek koji je jedan od "trinaestorice" potpisnika tada novog andrijevičkog ogranka DPS.
- Opjevani smo uz gusle, na najcrnji mogući način i čekali da završimo - najcrnje... - podśeća on.
Priča kreće dalje: Milan, uz pomoć supruge Milanke, dvoje đece, imovinu koju su stekli što lično, što u nasljeđe, održava u Andrijevici i, kako kaže, produbljuje lozu. No, na kući im osviću grafiti, a na poslovnim objektima poruke koje bi uznemirile i najhrabrije. Sve je to bilo od 1997. do 2000. godine, pa je Milan sa suprugom zaključivao da su, ipak, to posljednji trzaji ekstremista iz suprotnih političkih opcija.
A onda se događaju stvari koje nijesu bile ni nalik nečemu čemu su se Marići nadali: isključuje im se voda u kući na porodičnom imanju, a da bi sve izgledalo "legalnije", uslijedile su i krivične prijave. O nevjerovatnim stvarima Milan i Milanka jedva da imaju snage da govore. Kažu: "Tužimo mi njih - jednom, a oni nas - tri puta." Sve tužbe i protivtužbe. I tako u krug.
Marićima se zatim događaju i detalji koji nijesu baš bezazleni. Milanka, inače učiteljica u osnovnoj školi u Andrijevici, optužuje se da je "vratima učionice udarila đaka čiji su roditelji na popisu tužitelja Marićevih". Žena, naravno, ni kriva ni dužna, imala je najmanje šansi da se odbrani, osim minulim radom i suzama!
Taman kao i Marićeva đeca (11 i 7 godina) kojima su prijetili "likvidacijom" (?!), pa su ih "spašavali dobri ljudi" krivičnim prijavama protiv sopstvenih roditelja. Milan Marić ne djeluje kao čovjek koji bi se branio ćutanjem, ali ni prećeranim optužbama. Ne spori da je "politički ekvilibrist" - član Narodne stranke, a zatim DPS iz prvoboračkih dana, s kraja marta 1997, ali ga opterećuju detalji koji sa partijama ne bi trebalo da imaju bilo kakve veze. Zato se pita:
- Zašto mi prijete đeci? Zašto moja supruga ne može mirno da radi kao učiteljica u ovdašnjoj školi nego joj pripisuju da je vratima udarila dijete čovjeka koji bi navodno trebalo da bude naš politički protivnik? Zašto nas ne ostave na miru, s obzirom da smo familija koju svi znaju još odavno...
Marićevu priču potvrđuje, naravno, supruga Milanka koja, uz nešto emotivniji pristup, sagovornicima pominje nekorektne odnose najodgovornijih ljudi iz andrijevičkog MUP-a (izvijesni Stijović), okolnih i ovlašćenih tužilaštava i sudova. I ona djeluje potpuno iskreno kada za Pobjedu kaže:
- Ođe je svejedno svakome. Meni - ne, zbog đece, a na kraju ni zbog imena i prezimena moga muža i familije...
PARADOKSI
Jedna od tri tužbe protiv Milana Marića osmišljena je zbilja - besmisleno. U njoj piše: "Tuženi je sam sebi isključio vodu!" Tako "bezvodan" nanio je štetu sopstvenom i domaćinstvima oko sebe.
Druga tužba se odnosila na ugrožavanje bezbijednosti ljudi koji su mu isključivali vodu - i u direktnom je formalno-pravnom sukobu sa prvom. Jer, ako su prvooptuženi po prvoj tužbi isključili sami sebi vodu - kako je onda moguće da ugrožavaju bilo koga ko je eventualno pomagao u tom poslu?
Treća je u sukobu sa zdravim razumom: odnosi se na sprječavanje službenog lica u obavljanju posla po obje tužbe. Ko se u sve tri tužbe snađe neka odlučuje....
