Paklena vrucina pakla - u tumacenju razlicitih religija

re[ ]De

Aktivan član
Poruka
1.743
U mnogim religijama se govori o nekom "losem" mestu u koje se odlazi posle smrti ukoliko se ne zasluzi ono "dobro". Vrlo cesto su menjani opisi pakla, dok danas pojedini spiritualisti tvrde da su tamo bili ali nisi videli nikakvu vatru vec tamu i mrak a u njemu izbubljene duse. Kakav je danas tacan odnos religija prema pitanju pakla?


lucifer.jpg
 
Poslednja izmena:
U mnogim religijama se govori o nekom "losem" mestu u koje se odlazi posle smrti ukoliko se ne zasluzi ono "dobro". Vrlo cesto su menjani opisi pakla, dok danas pojedini spiritualisti tvrde da su tamo bili ali nisi videli nikakvu vatru vec tamu i mrak a u mnjemu izbubljene duse. Kakav je danas tacan odnos religija prema pitanju pakla?

Jedna od mnogis sotoninih prica koju je izmislio ismijavajuci Stvoritelja, neki su na to nasjeli neki ne....
 
Evo sta stoji u kuranu, muslimanskoj svetoj knjizi:

Šta je i kako izgleda Džehennem?

Prema definicija Ömera Önguta u djelu "Kljucevi srca" na str.75: Džehennem je mjesto na buducem svijetu, mjesto strašnih muka i patnji za one koji su na dunjaluku bili asije, za nevjernike i bezbožnike. U suri El-Kehf, 100. i 101. ajetu stoji: "I toga dana ćemo nevjernicima džehennem jasno pokazati, onima čije su oči bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli ništa da čuju." (El-Kehf, 100-101)

U opisu Džehennema donesimo nekoliko ajeta koji govore o njemu i njegovim strahotama:
"A oni nesrećni - ko su nesrećni?! Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj i u sjeni dima čađavog, u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine. Oni su prije toga raskošnim životom živjeli i uporno teške grijehe činili i govorili: "Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar ćemo zbilja biti oživljeni, zar i drevni naši preci?" Reci: "I drevni i kasniji, u određeno vrijeme, jednog određenog dana biće sakupljeni, i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje, sigurno s drveta Zekkum jesti, i njime ćete trbuhe puniti, pa zatim na to vodu ključalu piti, poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti; to će na onom svijetu biti gošćenje njihovo!" (El-Wakia, 41-56)

"A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum koje smo nevjernicima kao kaznu odredili? To je drvo koje će usred Džehennema rasti, plod će mu poput glava šejtanskih biti. Oni će se njime hraniti i trbuhe će svoje njime puniti, zatim će to s ključalom vodom izmiješati, a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti." (Es-Saffat, 62-68)

Najbolje ga je opisao Poslanik, a.s., kada je rekao: "Vaša vatra je samo jedan od sedamdeset dijelova džehennemske vatre." Neko reče: "Allahov Poslaniče, i ona je, zaista, dovoljna." Poslanik, a.s., reče: "Džehennemska vatra je žešća od dunjalučke za 69 stupnjeva, svaki joj je ravan po temperaturi."

Dunjalučka vatra spaljuje onog ko uđe u nju, tako što osoba umre i time prestaje njegov bol. A džehennemska je stalan bol njenim stanovnicima: "Oni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti." (Fatir, 36)

Kad god im jedne kože izgore Allah ih zamjeni drugima da ponovo kušaju kaznu: "One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo im ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je zaista silan i mudar." (En-Nisa', 56)
I u Džehennemu ima hrane, ali je ta hrana od odvratnog drveta Zekkum, i u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti: "Drvo Zekkum biće hrana griješniku, u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti." (Ed-Duhan, 43-45)

U njemu ima i pića, ali je to gnojna tečnost: "Pred njim će Džehennem biti - i on će biti pojen odvratnom kapljevinom, mučiće se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; njega će teška patnja čekati." (Ibrahim, 16,17)
Ima i odjeće, ali je i ona od vatre: "... onima koji ne budu vjerovali biće odjela od vatre skrojena, ..." (El-Hadždž, 19) I hladovine od vatre: "Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage;..." (Ez-Zumer, 16) U njemu ima mnogih stvari koje ima i u Džennetu, samo što su one namijenjene za mučenje. Imaju isto ime, ali drugačiju funkciju.

Dakle, sve što je za covjeka najgore tamo se nalazi. Valovi vatre, grozan smrad, dreka, buka, galama i vika od koje srce puca; divlje zvijeri, ljudi u košuljama od katrana ispod topuza od zeljeza, halki, lanaca i biceva koji se uvijaju. Da bi što više bili u azabu Allah dz.š. im je tijelo proširio i produzio, a meso i koze im promjenio. Od izgorenog tijela se širi takav smrad da jedan drugog proklinju. Stanovnici dzehenema pit ce krv, gnoj i kljucalu vodu. Tu u dzehenemu ima bezbroj vatrenih planina, ravnica, rijeka, bunara, zindana i pekara. Muke od toga su sve gore od goreg, itd.

Ko će u njega ući?

Kriteriji za ulazak u Džehennem suprotni su kriterijima za ulazak u Džennet. U njega će se ući putem nevjerstva i nepokornosti prema Allahu, i nijedan kafir ga neće moći izbjeći.

Onaj koji je dao prednost dunjaluku i njegovim slastima, bio ustrajan u nevjerovanju i poricanju proživljenja: "Oni su prije toga raskošnim životom živjeli i uporno teške grijehe činili i govorili: "Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo, zar ćemo zbilja biti oživljeni?" (El-Waki'a, 45-47)
Oni koji su bili gluhi pored sluha i razuma, oni koji su bili slijepi pored vida i oni koji su poslanike u laž utjerivali: "Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema u ognju bili!" (El-Mulk, 10)

Stanje nevjernika u Džehennemu?

Biće privođeni u njega u grupama. Džehennem će se rasplakati i rasrditi od njihovog nevjerstva, ustrajnosti u kufru i neslijeđenju Poslanika, a.s.,

Ulazit će na sedam vrata koja će biti zasvođena plamenim stubovima: "Ona će iznad njih biti zatvorena, plamenim stubovima zasvođena." (El-Humeze, 8, 9)

Biće bacani u njega kroz tjesnac vezanih ruku, okovani u okove i sindžire i bačeni u oganj razbuktali: "Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili." (Ed-Dehr, 4)
Najblaža kazna u Džehennemu je da se čovjeku stavi žeravica ispod stopala, od koje će mu mozak ključati.

http://rijaset.ba/index.php?option=...neta&catid=179:zekerijah-ef-jlakovi&Itemid=57
 
Poslednja izmena:
Biblija, Novi zavet:

МАТ 25:31 А кад дође син човјечиј у слави својој и сви свети анђели с њиме, онда ће сјести на пријестолу славе своје.
МАТ 25:32 И сабраће се пред њим сви народи, и разлучиће их између себе као пастир што разлучује овце од јараца.
МАТ 25:33 И поставиће овце с десне стране себи, а јарце с лијеве.
МАТ 25:34 Тада ће рећи цар онима што му стоје с десне стране: ходите благословени оца мојега; примите царство које вам је приправљено од постања свијета.
МАТ 25:35 Јер огладњех, и дасте ми да једем; ожедњех, и напојисте ме; гост бијах, и примисте ме;
МАТ 25:36 Го бијах, и одјенусте ме; болестан бијах, и обиђосте ме; у тамници бијах, и дођосте к мени.
МАТ 25:37 Тада ће му одговорити праведници говорећи: Господе! кад те видјесмо гладна, и нахранисмо? или жедна, и напојисмо?
МАТ 25:38 Кад ли те видјесмо госта, и примисмо? или гола, и одјенусмо?
МАТ 25:39 Кад ли те видјесмо болесна или у тамници, и дођосмо к теби?
МАТ 25:40 И одговарајући цар рећи ће им: заиста вам кажем: кад учинисте једноме од ове моје најмање браће, мени учинисте.

МАТ 25:41 Тада ће рећи и онима што му стоје с лијеве стране: идите од мене проклети у огањ вјечни приправљен ђаволу и анђелима његовијем.
МАТ 25:42 Јер огладњех, и не дадосте ми да једем; ожедњех, и не напојисте ме;
МАТ 25:43 Гост бијах, и не примисте ме; го бијах, и не одјенусте ме; болестан и у тамници бијах, и не обиђосте ме.
МАТ 25:44 Тада ће му одговорити и они говорећи: Господе! кад те видјесмо гладна или жедна, или госта или гола, или болесна или у тамници, и не послужисмо те?
МАТ 25:45 Тада ће им одговорити говорећи: заиста вам кажем: кад не учинисте једноме од ове моје мале браће, ни мени не учинисте.
МАТ 25:46 И ови ће отићи у муку вјечну, а праведници у живот вјечни.
 
22. А кад умрије сиромах, однесоше га анђели у наручје Авраамово; а умрије и богати, и закопаше га.
23. И у паклу кад бјеше у мукама подиже очи своје и угледа издалека Авраама и Лазара у наручју његову,
24. И повикавши рече: оче Аврааме! смилуј се на ме и пошљи ми Лазара нека умочи у воду врх од прста својега, и да ми расхлади језик; јер се мучим у овоме пламену.
25. А Авраам рече: синко! опомени се да си ти примио добра своја у животу своме, и Лазар опет зла; а сад се он тјеши, а ти се мучиш.
26. И преко свега тога постављена је међу нама и вама велика пропаст, да ови који би хтјели одовуд к вама пријећи, не могу, нити они отуда к нама да прелазе.
27. Тада рече: молим те дакле, оче, да га пошаљеш кући оца мојега,
28. Јер имам пет браће: нека им посвједочи да не би и они дошли на ово мјесто мучења.
Evandjelje po Luki


41. Тада ће рећи и онима што му стоје с лијеве стране: идите од мене проклети у огањ вјечни приправљен ђаволу и анђелима његовијем.
Evandjelje po Mateju

43 "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi.
...
45 I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao.
...
47 I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, 48 gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.
Evandjelje po Marku, 9

oganj vječni - Matej, 18:8
muka vječna - Matej, 25:46
oganj vječni - Matej, 25:41
I anđele, koji nisu čuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, sačuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vječnim okovima - Juda, 1:6
vječni oganj - Juda, 1:7
oganj neugasivi - Matej, 3:12
oganj neugasivi - Mark, 9:43
oganj neugasivi - Luka, 3:17
mrak tamni vavijek - 2. Petru, 17
kojima je spremljena crna tmina dovijeka- Juda, 1:13
 
Poslednja izmena:
AKO VATRA NEMA BUKVALNO ZNACENJE STA ONA PREDSTAVLJA?

Otkud ti to da nema bukvalno znacenje!?
Prozivljenje.
Mi cemo biti ozivljeni i tijelom na Sudnjem danu. (nisam do juce znao, ali tako govori i Biblija) Svi ce strahovati toga dana. Meleci (andjeli) ce nam donijeti knjigu. Ako je dobijem u lijevoj ruci, uci cemo u Dzehenm, ako je dobijemo u desnoj ruci, uci cemo u Dzenet.

Evo link o strahotama Sudnjeg dana:
http://www.ikculm.de/Sudnji dan 1.htm

Allah, Blagi i Uzviseni kaze: "A kad se jednom u rog puhne, pa se Zemlja i brda dignu i od jednog udara zdrobe, toga dana ce se Smak svijeta dogoditi i nebo ce se razdvojiti - tada ce labavo biti i meleki ce na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga ce toga dana iznad njih osmorica (meleka) drzati. Tada cete ispitivani biti, i ni jedna vasa tajna nece skrivena ostati." (El Hakka, 13-18)

Allah dz.s. kaze: "Kada se nebo rascijepi i kada zvijezde popadaju, i kada se mora jedna u druga uliju, i kada se grobovi ispreturaju, - svako ce saznati sta je pripremio, a sta propustio." (Infitar, 1-5)

"A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidis Zemlju ogoljenu, - a njih smo vec skupili, ni jednog nismo izostavili -, pred Gospodarom tvojim bice oni u redove poredani: "Dosli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam necemo vrijeme za ozivljenje odrediti." I knjiga ce biti postavljena i vidjet cete grijesnika prestravljena zbog onog u njoj. "Tesko nama!" - govorice - "Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" i naci se upisano ono sto su radili. Gospodar tvoj nece nikome nepravdu uciniti" (Kehf, 47-49)
 
Biblija, Novi zavet:

МАТ 25:31 А кад дође син човјечиј у слави својој и сви свети анђели с њиме, онда ће сјести на пријестолу славе своје.
МАТ 25:32 И сабраће се пред њим сви народи, и разлучиће их између себе као пастир што разлучује овце од јараца.
МАТ 25:33 И поставиће овце с десне стране себи, а јарце с лијеве.
МАТ 25:34 Тада ће рећи цар онима што му стоје с десне стране: ходите благословени оца мојега; примите царство које вам је приправљено од постања свијета.
МАТ 25:35 Јер огладњех, и дасте ми да једем; ожедњех, и напојисте ме; гост бијах, и примисте ме;
МАТ 25:36 Го бијах, и одјенусте ме; болестан бијах, и обиђосте ме; у тамници бијах, и дођосте к мени.
МАТ 25:37 Тада ће му одговорити праведници говорећи: Господе! кад те видјесмо гладна, и нахранисмо? или жедна, и напојисмо?
МАТ 25:38 Кад ли те видјесмо госта, и примисмо? или гола, и одјенусмо?
МАТ 25:39 Кад ли те видјесмо болесна или у тамници, и дођосмо к теби?
МАТ 25:40 И одговарајући цар рећи ће им: заиста вам кажем: кад учинисте једноме од ове моје најмање браће, мени учинисте.

МАТ 25:41 Тада ће рећи и онима што му стоје с лијеве стране: идите од мене проклети у огањ вјечни приправљен ђаволу и анђелима његовијем.
МАТ 25:42 Јер огладњех, и не дадосте ми да једем; ожедњех, и не напојисте ме;
МАТ 25:43 Гост бијах, и не примисте ме; го бијах, и не одјенусте ме; болестан и у тамници бијах, и не обиђосте ме.
МАТ 25:44 Тада ће му одговорити и они говорећи: Господе! кад те видјесмо гладна или жедна, или госта или гола, или болесна или у тамници, и не послужисмо те?
МАТ 25:45 Тада ће им одговорити говорећи: заиста вам кажем: кад не учинисте једноме од ове моје мале браће, ни мени не учинисте.
МАТ 25:46 И ови ће отићи у муку вјечну, а праведници у живот вјечни.

Upitanju je los prevod, koliko sam ja upoznat Karadzic i Danicic su prevodili Sveto pismo sa dr jezika, pa imaju dosta sitnih gresaka.....
Pravi prevod kljucnih recenica bi bilo:
''Тада ће рећи и онима с леве стране: ‘Иди те од мене, проклети, у ватру вечног уништења припремљену вама, код Сотоне и његових анђела.''
Dakle radi se o vecnom unistenju , naizgled sitna greska, ali u stvari sasvim drugo tumacenje recenice!

''Тако ће ови отићи у вечну осуду, а праведници у вечни живот.”
Dakle bice osudjeni na vecno unistenje,svi ce dobiti po delima svojima i piti unisteni zauvek!
 
Има тема (нажалост велики део је обрисан због недостатка ''личног'' тј. јеретичког и самоумишљеног печата теми). Такво било образложење.

+++

Другачије се мучи прељубник, другачије блудник, другачије – убица, другачије – лопов и другачије – пијаница. Они који су себе оскврнили јересима ће чути: да се узме безбожник, да не види славе Господње! (Ис. 26:10).

+свети Јефрем Сирин+
 
Što je zapravo pakao?

BEZ obzira na to koja se slika tebi pojavi pred očima kad čuješ riječ ”pakao“, prevladava mišljenje da je pakao mjesto gdje ljudi trpe muke zbog grijeha. O grijehu i onome što on uzrokuje Biblija kaže: ”Preko jednog čovjeka grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili“ (Rimljanima 5:12). U Bibliji stoji i ovo: ”Plaća koju daje grijeh je smrt“ (Rimljanima 6:23). Budući da je kazna za grijeh smrt, što je u biti pakao saznat ćemo ako odgovorimo na ključno pitanje, koje glasi: Što se s nama događa kad umremo?

Nastavlja li se i nakon smrti neka vrsta života — u nekakvom drugom obliku? Što je pakao i kakvi ljudi tamo idu? Ima li ikakve nade za one koji su u paklu? Biblija daje istinite i zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja.

Život nakon smrti?

Nastavlja li nešto u ljudima, poput duše ili duha, živjeti i nakon smrti tijela? Razmotri kako je stvoren prvi čovjek, Adam. U Bibliji stoji: ”Stvori Jehova Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos dah životni“ (1. Mojsijeva 2:7). Iako je disanje podržavalo Adamov život, udahnuti ’dah života‘ u njegove nosnice podrazumijevalo je puno više nego samo zrakom ispuniti njegova pluća. Ustvari, to je značilo da je Bog u Adamovo beživotno tijelo stavio iskru života — ”dah životni“ koji postoji u svim živim stvorenjima na Zemlji (1. Mojsijeva 6:17, St; 7:22). Biblija tu pokretačku silu naziva ’duh‘ (Jakov 2:26). Taj se duh može usporediti s električnom strujom koja napaja neki stroj ili aparat i tako omogućuje njegov rad. Kao što struja nikad ne poprima obilježja uređaja koji napaja, tako ni životna sila ne poprima osobine stvorenja kojima daje život. Ona nema osobnost niti sposobnost razmišljanja.

Što se događa s duhom kad čovjek umre? U Psalmu 146:4 stoji: ”Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove.“ Kada čovjek umre, njegov duh, koji nije osoba, ne nastavlja živjeti u nekom drugom području kao duhovno stvorenje. ”Vrati [se] k Bogu, koji ga je dao“ (Propovjednik 12:7). To znači da nada u budući život za tu osobu sada u potpunosti ovisi o Bogu.

Antički grčki filozofi Sokrat i Platon vjerovali su da nekakva duša unutar čovjeka ostaje na životu i nakon smrti te da nikada ne umire. Što Biblija uči o duši? U 1. Mojsijevoj 2:7 stoji da je Adam ’postao živa duša‘. On nije dobio dušu; on je bio duša — cjelokupna osoba. Biblija govori da džusa može raditi, žudjeti za hranom, biti oteta, nemati sna i tako dalje (3. Mojsijeva 23:30; 5. Mojsijeva 12:20; 24:7, NS; Psalam 119:28, NS). Da, sam čovjek je duša. Kad čovjek umre, ta duša umre (Ezehijel 18:4).

U kakvom su onda stanju mrtvi? Izričući presudu nad Adamom, Jehova je rekao: ”Prah [si], i u prah ćeš se vratiti“ (1. Mojsijeva 3:19). Gdje je bio Adam prije nego što ga je Bog stvorio od zemaljskog praha i dao mu život? Pa, on jednostavno nije postojao! Kad je umro, Adam se vratio u stanje potpunog nepostojanja. Stanje mrtvih jasno je opisano u Propovjedniku 9:5, 10 (Daničić-Karadžić), gdje čitamo: ”Mrtvi ne znaju ništa. (...) Nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš.“ Prema Bibliji, smrt je stanje nepostojanja. Mrtvi nisu svjesni ničega, ništa ne osjećaju i ne razmišljaju.


 
Poslednja izmena:
Mjesto večnog mučenja ili opći grob?

Budući da mrtvi ne nastavljaju živjeti i da nisu pri svijesti, pakao ne može biti mjesto gdje zli ljudi trpe vatrene muke nakon smrti. Što je onda pakao? Ako razmotrimo što se dogodilo s Isusom nakon njegove smrti, to će nam pomoći da odgovorimo na prethodno pitanje. Biblijski pisac Luka izvještava: ”[Isus] nije bio ostavljen u hadu [”paklu“, DK] niti je njegovo tijelo vidjelo raspadanje“ (Djela apostolska 2:31). Gdje se nalazi pakao u koji je čak i Isus otišao? Apostol Pavao je napisao: ’Predao sam vam da je Krist umro za naše grijehe u skladu s Pismima; i da je bio pokopan i da je uskrsnuo treći dan u skladu s Pismima‘ (1. Korinćanima 15:3, 4). Dakle, Isus je bio u paklu, odnosno u grobu, no tamo nije ostavljen, budući da je bio podignut, ili uskrsnut.

Razmotri također primjer pravednog Joba, koji je mnogo propatio. Želeći se izbaviti iz svoje mučne situacije, molio je: ’Ah, kad bi mi dao, da me zaštitiš u paklu [šeolu], i da me ondje sakriješ, dokle mine tvoja srdžba‘ (Job 14:13, Škarić). Kako je samo nelogično misliti da je Job poželio potražiti zaštitu na nekom gorućem mjestu! Za Joba je ’pakao‘ jednostavno bio grob, gdje bi prestale njegove muke. Pakao koji se spominje u nekim prijevodima Biblije opći je grob čovječanstva, u koji odlaze i dobri i zli ljudi.

Paklena vatra — simbol potpunog uništenja?

Je li paklena vatra možda simbol potpunog uništenja? Biblija pravi razliku između vatre s jedne strane i hada, ili pakla, s druge strane, te kaže: ”Smrt i had bili su bačeni u vatreno jezero.“ ”Jezero“ koje se ovdje spominje ima simbolično značenje, budući da smrt i pakao (had) koji su bačeni u njega ne mogu doslovno gorjeti. ”To [vatreno jezero] predstavlja drugu smrt“ — smrt iz koje nije moguć povratak u život (Otkrivenje 20:14).

Vatreno jezero i ’vatrena gehena [”oganj pakleni“, St]‘, o kojoj je govorio Isus, imaju slično značenje (Matej 5:22; Marko 9:47, 48). Izraz gehena pojavljuje se 12 puta u Kršćanskim grčkim pismima i odnosi se na dolinu Hinom, koja se nalazila izvan zidina Jeruzalema. Dok je Isus bio na Zemlji, ta je dolina služila kao smetlište ”kamo su se bacali leševi kriminalaca, lešine životinja i sav drugi otpad“ (Smith’s Dictionary of the Bible). Vatra u kojoj je gorjelo smeće podržavala se dodavanjem sumpora. Isus je tu dolinu koristio kao prikladan simbol vječnog uništenja.

Poput gehene, i jezero ognjeno simbolizira vječno uništenje. Smrt i had bit će ”bačeni u“ to jezero u tom smislu što više neće postojati kada čovječanstvo bude oslobođeno grijeha i osude na smrt. I tvrdokornim, nepokajničkim grešnicima ”udio“ će biti u tom jezeru (Otkrivenje 21:8). I oni će biti zauvijek uništeni. S druge strane, oni koji su u Božjem sjećanju, a nalaze se u paklu — općem grobu čovječanstva — u izgledu imaju divnu budućnost.

opsti grob covecanstva će biti ispražnjen!

U Otkrivenju 20:13 stoji: ”More je predalo mrtve koji su bili u njemu, i smrt i had predali su mrtve koji su bili u njima.“ Da, pakao koji se spominje u nekim prijevodima Biblije bit će ispražnjen. Kao što je Isus obećao, ”dolazi čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti [Isusov] glas i izaći“ (Ivan 5:28, 29). Iako mrtvi u ovom trenutku ne žive ni u jednom obliku, Jehova Bog će milijune njih koji su u njegovom sjećanju uskrsnuti, odnosno ponovno vratiti u život, u obnovljenom zemaljskom raju (Luka 23:43; Djela apostolska 24:15).

U novom svijetu, koji će Bog uspostaviti, uskrsnule osobe koje usklade svoj život s Božjim pravednim zakonima više nikad neće morati umrijeti (Izaija 25:8). ”Obrisat će [Jehova] svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli.“ Ustvari, ’prijašnje će stvari proći‘ (Otkrivenje 21:4). Kakav samo blagoslov stoji pred onima koji se nalaze u paklu — u ”spomen-grobovima“! Taj blagoslov dovoljan je motiv da i dalje usvajamo spoznaju o Jehovi Bogu i njegovom Sinu, Isusu Kristu (Ivan 17:3).

[Bilješke]

U prijevodu Daničić-Karadžić grčka riječ had prevodi se s ”pakao“ u svakom od deset pojavljivanja u Kršćanskim grčkim pismima. U Luki 16:19-31 spominju se muke, no čitav izvještaj ima simbolično značenje. Vidi 88. poglavlje knjige Najveći čovjek koji je ikad živio, koju su objavili Jehovini svjedoci.

Hebrejska riječ šeol pojavljuje se 65 puta u Hebrejskim pismima, a u prijevodu Daničić-Karadžić prevodi se s ”pakao“, ”grob“ i ”najdonji kraj zemlje“.
 
Poslednja izmena:
u stvari ovo je najbitnije...
Pakao

Objašnjenje pojma: Riječ “pakao” javlja se na pojedinim mjestima u nekim prijevodima Biblije. No u većini prijevoda na istim se mjestima koriste izrazi “grob”, “Podzemlje” i slično. Izvorne riječi koje se u nekim prijevodima prevode izrazom “pakao”, u drugima se transliteriraju, to jest, ostavljaju se neprevedene, ali pisane slovima latiničke abecede. Koje su to riječi? Hebrejska riječ šeol i njoj srodna grčka riječ haídes. Te dvije riječi znače “grob”, ali ne kao doslovno mjesto za ukop, već u prenesenom smislu kao zajedničko mjesto na koje odlaze umrli ljudi (opći grob čovječanstva). Treća je riječ géenna, grčka riječ koja se koristi kao simbol vječne propasti. Međutim, i crkve kršćanstva i mnoge ne-kršćanske religije naučavaju da je pakao mjesto na kojem obitavaju demoni i na koje nakon smrti odlaze zli ljudi da bi bili kažnjeni (neki vjeruju da ih se kažnjava mučenjem).

Daje li Biblija temelja za vjerovanje da se mrtvi muče?

Prop. 9:5, 10: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega. (...) Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu,* u koji ideš.” (Ako mrtvi nisu ničega svjesni, to očigledno znači da ne osjećaju niti bol.) (*Doslovno: “šeolu”; “Podzemlju”, JB; “carstvu mrtvih”, Ša, 2006).

Psal. 146:4: “Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove.”

Daje li Biblija temelja za vjerovanje da duša nadživljava smrt tijela?

U Ezekijelu 18:4 u katoličkom prijevodu Ša, 2006 piše: “Duša koja griješi, ona će poginuti.” A u JB stoji: “Onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.”

“Pojam ‘duše’, kao posve duhovne, nematerijalne realnosti odvojene od ‘tijela’ (...) ne postoji u Bibliji” (Georges Auzou, bibličar i profesor u sjemeništu Rouen, Francuska, La Parole de Dieu, Pariz, 1960, stranica 128).

“Iako se hebrejska riječ nefeš [u “Starom zavjetu”] često prevodi s ‘duša’, bilo bi netočno pripisati joj grčko značenje. Nefeš (...) se nikada ne shvaća kao nešto što djeluje odvojeno od tijela. U Novom zavjetu, grčka riječ psyche često se prevodi s ‘duša’, ali ni tu ne bi trebalo odmah pomisliti da ima značenje koje su joj pripisivali grčki filozofi. Ona obično znači ‘život’, ‘životna snaga’, a ponekad i ‘pojedinac’” (The Encyclopedia Americana, 1977, svezak 25, stranica 236).

Očekuje li zle ljude vječno mučenje?

Mat. 25:46, JB: “I otići će ovi u muku vječnu [doslovno: “vječnu odrezanost”; grčki: kólasin], a pravednici u život vječni.” (U engleskom prijevodu The Emphatic Diaglott umjesto “muka” stoji “odrezanost”. U bilješci uz taj redak ondje piše: “Kolasin [...] je izvedenica od kolazoo, što znači: 1. Odrezati; naprimjer odrezati grane s drveta. 2. Staviti u zatvor, spriječiti. [...] 3. Kazniti. Odrezati pojedinca od života, odnosno zajednice, ili staviti ga u zatvor, smatralo se kaznom — otuda je poteklo ovo treće metaforičko značenje riječi. Prihvatili smo primarno značenje jer se ono bolje podudara s drugim dijelom rečenice, čime se sačuvala snaga i ljepota kontrasta. Pravednici idu u život, a zli u odrezanost od života, odnosno u smrt. Vidi 2. Sol. 1:9.”)

2. Sol. 1:9, JB: “Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva” (kurziv dodan).

Juda 7, JB: “Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom puti, stoje za primjer, ispaštajući kaznu u vječnom ognju.” (Vatra koja je uništila Sodomu i Gomoru prestala je gorjeti prije više tisuća godina. No posljedice te vatre su trajne — ti gradovi više nikada nisu bili obnovljeni. No Božja osuda nije bila izrečena samo nad gradovima nego i nad njihovim zlim stanovnicima. Ono što im se dogodilo služi kao opomena. U Luki 17:29 Isus je rekao da su bili “uništeni”. Juda 7 pokazuje da je ta propast vječna.)

 
Što je ‘vječna muka’ koja se spominje u Otkrivenju?


Otkr. 14:9-11; 20:10; JB: “Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. Dim muke [grčki: basanismoú] njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.” “A njihov zavodnik, Ðavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova.”

Kakva je to “muka” koja se spominje u ovim recima? Zapazimo da se u Otkrivenju 11:10 (JB) govori o ‘prorocima koji su zadavali muku pozemljarima’, odnosno ljudima koji žive na Zemlji. Ta se muka sastojala od ponižavajućeg raskrinkavanja koje su ti proroci vršili objavljujući svoje poruke. U Otkrivenju 14:9-11 (JB) za one koji se klanjaju simboličnoj “Zvijeri i kipu njezinu” kaže se da su “udareni na muke u ognju i sumporu”. Tu se ne može raditi o mučenju koje bi proživljavali ljudi koji su nakon svoje smrti još uvijek pri svijesti, jer “mrtvi ne znaju ništa” (Prop. 9:5, JB). Što im, onda, nanosi spomenute muke dok su još uvijek na životu? To što Božji sluge javno obznanjuju da one koji se klanjaju “Zvijeri i kipu njezinu” čeka druga smrt, koja je predočena “jezerom ognjenim i sumpornim”. Dim njihovog vatrenog uništenja uzdizat će se u svu vječnost jer će oni biti uništeni zauvijek, a njihova se propast nikad neće zaboraviti. Što znače riječi iz Otkrivenja 20:10 (JB) da će se Ðavo ‘u jezeru ognjenom i sumpornom, mučiti danju i noću u vijeke vjekova’? U Otkrivenju 21:8 (JB) jasno piše da je “jezero što gori ognjem i sumporom” zapravo “druga smrt”. Dakle, to što će Ðavo zauvijek biti “mučen” znači da nikada više neće biti oslobođen — zauvijek će ostati onemogućen u djelovanju kao da je u zatvoru u lancima, zapravo bit će zauvijek mrtav. Takva nas upotreba riječi “muka” (koja dolazi od grčke riječi básanos) podsjeća na način na koji je upotrijebljena u Mateju 18:34. Ondje se ista osnovna grčka riječ koja je u raznim prijevodima prevedena pojmom “mučitelji” zapravo odnosi na zatvorske čuvare, odnosno “tamničare” (NS).

Što je “oganj gehene”, koji je spominjao Isus?

U grčkom dijelu Biblije gehena se spominje 12 puta. Pet puta izravno se povezuje s vatrom. U hrvatskim prijevodima Biblije prevoditelji su grčki izraz géennan tou pyrós uglavnom prevodili izrazom: “pakao ognjeni” ili vrlo sličnim izrazima.

Povijesna pozadina: Dolina Hinom (Gehena) nalazila se izvan jeruzalemskih zidina. Jedno su se vrijeme u njoj vršili idolopoklonički obredi, a sastavni dio tih obreda bilo je i žrtvovanje djece. U prvom stoljeću u Geheni se spaljivao jeruzalemski otpad. Životinjske lešine bacale su se u tu dolinu da bi ondje izgorjele, a u vatru se bacao i sumpor da bi pospješivao gorenje. U Gehenu su se bacala i tijela pogubljenih zločinaca koje se smatralo nedostojnima da ih se pokopa u grobu. Zato je u Mateju 5:29, 30 Isus spomenuo “bacanje cijelog tijela u gehenu”. Ako bi leševi pali u vatru, bili bi spaljeni, ali ako bi pali na koju od litica tog dubokog klanca, počeli bi se raspadati i na njima bi se namnožili crvi, kojih je ondje uvijek bilo (Mar. 9:47, 48). Žive se ljude nije bacalo u Gehenu. Prema tome, Gehena nije bila mjesto gdje su se mučili živi ljudi.

U Mateju 10:28 Isus je svoje slušatelje upozorio: “Bojte se radije onoga koji može pogubiti i dušu i tijelo u geheni.” Što je to značilo? Vrijedi zapaziti da se ovdje ne spominje mučenje u ognju gehene. Ne, Isus je spomenuo da se treba “bojati onoga koji dušu i tijelo može pogubiti u geheni”. Time što je “dušu” naveo izdvojeno, Isus je istaknuo da Bog može uništiti sve čovjekove izglede za budući život. Za takvoga više nema nade da će uskrsnuti. Dakle, izjave o “ognju gehene” imaju isti smisao kao i ono što u Otkrivenju 21:8 piše o ‘jezeru ognjenom’. U oba se slučaja radi o simbolu uništenja, “druge smrti”.

Što je po Bibliji kazna za grijeh?

Rim. 6:23: “Plaća za grijeh je smrt.”

Je li onaj tko umre podložan nekoj daljnjoj kazni za svoje grijehe?

Rim. 6:7: “Tko je umro, oslobođen je od svojega grijeha.”

Je li vječno mučenje zlih spojivo s Božjom osobnošću?

Jer. 7:31: “Sagradili su [Judejci koji su se odmetnuli od Jehove] uzvišice obredne u Tofetu, koji je u dolini sina Hinomova, kako bi spaljivali sinove svoje i kćeri svoje u vatri, što nikad nisam zapovjedio, niti mi je to ikad na um došlo.” (Ako to Bogu nikad nije niti palo na um, to znači da on nema neko mjesto na kojem bi takvo što činio u još većem omjeru.)

Primjer: Što biste mislili o roditelju koji svom djetetu stavlja ruku u vatru da bi ga kaznio zbog lošeg ponašanja? “Bog je ljubav” (1. Ivan. 4:8). Zar bi Bog učinio ono što ne bi učinio nijedan normalan roditelj? Naravno da ne bi!

 
Je li Isus svojom pričom o bogatašu i Lazaru potvrdio da se zli ljudi nakon smrti muče?

Treba li riječi iz Luke 16:19-31 shvatiti doslovno ili samo kao prispodobu koja je imala određenu poruku? U jednoj bilješci u Jeruzalemskoj Bibliji piše za tu biblijsku priču: “Prispodobno kazivanje, ne povijesni izvještaj.” Ako bi se ta priča shvatila doslovno, to bi značilo da svi oni koji uživaju Božju milost mogu stati u naručje jednog jedinog čovjeka — Abrahama; da voda na vršku prsta ne bi isparila na vrućini vatre koja bjesni u hadu; da bi kap vode bila dovoljna da donese olakšanje onima koji su ondje u mukama. Zvuči li vam to razumno? Kad bi tu priču trebalo shvatiti doslovno, ona bi se kosila s drugim dijelovima Biblije. A ako bi Biblija bila proturječna, bi li onaj tko ljubi istinu trebao svoju vjeru graditi na njoj? No Biblija ne proturječi sama sebi.

Što je značila ta usporedba? “Bogataš” je predočavao farizeje. (Vidi 14. redak.) Oni su prezirali običan židovski narod. Prosjak Lazar predočavao je ljude iz tog naroda koji su se pokajali i postali Isusovi sljedbenici. (Vidi Luku 18:11; Ivana 7:49; Mateja 21:31, 32.) Smrt jednih i drugih bila je simbolična — predočavala je promjenu okolnosti. Tako su oni koji su ranije bili prezreni sada ušli u Božju milost, a one koji su ranije naizgled bili povlašteni Bog je odbacio te su zapali u muke slušajući poruke koje su objavljivali upravo oni ljudi koje su ovi ranije prezirali (Djela 5:33; 7:54).

Otkuda potječe učenje o ognjenom paklu?

U vjerovanjima starog Babilona i Asirije “podzemni svijet (...) prikazivao se kao mjesto grozota, a njime su upravljali izuzetno snažni i okrutni bogovi i demoni” (Morris Jastrow mlađi, The Religion of Babylonia and Assyria, Boston, SAD, 1898, stranica 581). A prve tragove vjerovanja u vatru koja po učenju kršćanskih crkvi gori u paklu nalazimo još u religiji starog Egipta (Ernest Alfred Wallis Budge, Egipatska religija — ideje o životu poslije smrti, Paralele, Split, 2005, stranice 93-96). U budizmu, koji je nastao u 6. stoljeću pr. n. e., s vremenom se počelo naučavati postojanje i hladnih i vrućih pakala (The Encyclopedia Americana, 1977, svezak 14, stranica 68). Prikazi pakla koji se nalaze u katoličkim crkvama u Italiji imaju etruščanske korijene (Werner Keller, La civiltà etrusca, Milano, 1979, stranica 389).

No pravi korijeni tog bogohulnog učenja mnogo su dublji. Takve đavolske predodžbe o mučenju u paklu predstavljaju klevetu za Boga, a potječu od glavnog Božjeg klevetnika, Ðavla (čije ime i znači “klevetnik”), onoga za koga je Isus Krist rekao da je “otac laži” (Ivan 8:44).

 
О ПЛАТИ ВЕЧНОГ МУЧЕЊА
(прекуцано из књиге спасење грешника - Агапија Светогорца, страна 314, глава 22.)​


У Писмима налазимо податак да грешници (непокајани) потпадају под девет казни.

Прва је паљење огњем, како записује свети Матеј речи из уста Господњих: Идите од Мене, проклети, у огањ вечни. Немој мислити да је то онај огањ који користимо у свету. Не, он тако мало пали, као што се права ватра разликује од нацртане. Блажени Августин говори да, колико страшније пали прави пламен у односу на пламен који је приказан на зиду, толико више пали пламен мучења него обичан пламен.

Пламен мучења разликује од обичног у три погледа:

1.он је мрачан, нема светлости, него производи само опаљивање;
2.Он не припада никаквој материји, него опаљује нематеријално и зато снажно притиска;
3.Овај пламен је неугасив и никад не престаје;


Замисли да видиш велику пећ из које се роје искрице, као она пећ у Вавилону. Усред пламена лежи човек везаних руку и ногу у гвозденим оковима, њега ватра непрестано пали, али он не може ни да умре ни да сагори. Тако у жаришту пламена страдају осуђени, без икакве наде да ће изаћи из тог неугасивог огња и да нико их и никада неће развезати! Замисли да те власт због неког злочина осуди на казну по избору. Да ли ћеш само један сата провести у врелој пећи или читав живот у оковима на робији? Шта ћеш изабрати? Наравно, боља је вишегодишња невоља са свим тескобама него само сат тако страшне казне. Али зашто, безумниче, не презиреш насладу тела и свако привремено задовољство да би се ослободио од пламена коме нема краја? О, неразумности! Ти не можеш да поднесеш ни врелину летњег дана, него одмах бежиш у сенку и прохладу.

Друга казна су лед и хладноћа. Демони извлаче грешнике из ватре да би их бацили у тартар(провалију без дна), где је велико језеро пуно хладног леда. То и јесте оно што Јеванђеље назива шкргутом зуба. Немој мислити да је мраз мала казна. Коме се дешавало да по хладном времену падне у воду зна колико је то страшно, да надилази сваке речи. Тело постаје црно(од мраза), његова лепота ишчезава, крв се повлачи и скупља у унутрашњим удовима са невероватним болом, а срце је на самој граници издржљивости због тога што се у њега слило толико крви.

Трећа казна је злосмрдије.
У аду су сакупљене нечистота и прљава гадост из целог света. Из тела се излива злосмрдије, и овде нарочито ликују демони који грешнике муче тиме што их приморавају да удишу тај безмерни задах овог нечистог места. У аду је тако одвратан мирис да, када би само један грешник који је на мукама могао да дође на овај свет, ваздух би се искварио од његовог смрада и све на земљи би поумирало.

Ко сумња у ово, нека прочита књигу Огледало примера и тада ће поверовати у истину. У књизи се упечатљиво приповеда о томе како су се два рођена брата нашла на проповеди једног свештеника, који је управо говорио о адским одмаздама. Један брат се уплашио, и да би достигао спасење, постао је монах. А други, не верујући у ове речи, остао је у свету и живео у сваковрсним гресима. После неколико година је умро. Брат монах замолио га је(у молитви) да се јави из онога света и да каже где се налази.

Једном приликом, усред ноћи, умрли се јавио барту монаху и рекао да је у бескрајном болу. Монах му је поставио питање:

''Реци ми истину: да ли су у паклу муке заиста тако страшне како се приповеда у књигама, или су учитељи Цркве то написали да би нас уплашили?

Умрли одговори:'' Те муке су хиљаду пута горе него што је написано, јер ни сви језици људски нису довољни да исприповедају о њима''. - ''Могу ли макар мало да осетим опажајно, како би се уверио у истинитост твог казивања?'' - ''Да'', одговори му брат. - ''Којим чулом би желео да га искусиш?'' Он одговори: ''Малодушан сам, плашим се да не умрем од тога: зато учини само да осетим смрад, и то што је краће могуће''.

Тада је умрли брат пружио своју кошуљу, и из ње је изашао такв смрад да монаси у манастиру нису могли да га поднесу, него су само трчали тамо-амо, као да су изгубили разум (наиме монах који је први осети смрад је у ужасу заборавио приликом истрчавања из келије да затвори врата тако да се смрад разлегао по целом манастиру), и нису се могли смирити доке се нису удаљили толико да више нису ни видели свој манастир и на том
месту су саградили нову обитељ.
 
Poslednja izmena od moderatora:
u bagavad purani je dat opis od po par rechenica za svaki od 28 paklova, a i u drugim puranama ima josh opisa, shturih, a i detaljnih. ovaj u bagavad purani je uglavnom najprihvacjeniji u hinduizmu.

http://srimadbhagavatam.com/5/26/en

evo ilustracija nekih paklova

Hindu_hell.jpg

А да нису хиндуисти овакву иконографију измислили под утицајем хришћанства са обзиром да је пре скоро 2000 година Свети апостол Тома проповедао у Индији и да је потојала православна Црква тамо!?
 
А да нису хиндуисти овакву иконографију измислили под утицајем хришћанства са обзиром да је пре скоро 2000 година Свети апостол Тома проповедао у Индији и да је потојала православна Црква тамо!?

Neće biti, Sami. Hinduizam je imao zaokruženu kosmogoniju i teogoniju kad se hrišćanstvo nije ni čulo. Postoji nekoliko hiljada godina razlike.
 

Back
Top