KAMENOPIS

Naći ću utjehu u strašnoj plovidbi
kroz lednjake, kišu, kroz tamno srednje uho.
Dat će mi je povijest, more u postelji sjajnoj.
Dat će mi je svatko, Jurjevska u doba gluho.

Naći ću utjehu u komadu mesa.
Dat će mi je pohvale ili Mozartov Requiem.
Dat će mi je crna prevrnuta nebesa.
Naći ću je ako se ubijem i napijem.
Naći ću utjehu u nježnosti kćeri,
u sumnji, netačnim podacima, u laži.
U svitanje ću, u poslednjoj večeri.
Naći ću je i ona mene traži.
Naći ću utjehu u slavnim sudbinama.
Prelistavam biografije i svi mi pomažu.
Ima je u okrvavljenoj vodi, ratu, u dubinama,
a osim toga moju tugu ne mogu da dokažu.
Naći ću utjehu u glazbi koja se pravi sama,
u poeziji kad tiho sagorjeva, u ženi.
Gde god hoću: U beskraju, u knjigama,
u besmislu toga, u majci, poemi.
U grupnoj ljubavi, u pjevanju u zboru.
Opera mi se sama nameće i nudi,
a prije svega u moru, u moru.
Naći ću je kod bogova, zvjeri i kod ljudi.
Naći ću je: zavlačim ruku u njedra zavičaja.
U zavetnoj slici, jedrenjacima što ludo
proljeću.
Evo je u obliku ptica što u pustoš kreću.
Naći ću utjehu, naći ću, a znam da neću.
 


Sve te je vodilo k meni

iz daljine, iz mraka

sve te je vodilo k meni

jos od prvih koraka



mada nista nisi rekla

ja sam znao, ja sam znao

iz tih kretnji I porijekla

sve je isto, sve je kao



sve te je vodilo k meni

sve sto rade samoce

mala primorska mjesta

isti pisci I ploce



kad te baci kao ladju

nocni val do mog praga

nije bilo tesko znati

da mi moras biti draga

da mi moras biti draga



sve te je vodilo k meni

tvoje oci I usta

tvoje ljubavi mrtve

moja losa iskustva



mi smo bili na pocetku

istim vinom opijeni

i kad si isla krivim putem

sve te je vodilo k meni

sve te je vodilo k meni





 
"Postoje razne ljubavi. Jedne se mogu nabosti samo viljuskom; druge se jedu rukom ko ostrige, neke se moraju nozem seci, inace te zadave, a ima ih i tako corbastih da pomaze samo kasika. Ili se opet beru kao jabuka koju je ubrao Adam."
 

Back
Top