Do kog nivoa mozete verovati svom partneru?

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.720
Vise puta sam cuo od starijih ljudi da kazu zaleci se: "Eto, proveo sam ceo zivot sa njom (njim) , a nisam ga poznavao..."

Jedna spanska mudra fraza kaze: "Exceso de confianza conlleva en el desastre!" (Suvisak poverenja vodi u propast)

Imate li nekih granica u poverenju prema svom partneru ili mu sve slepo verujete i sigurni ste da vas nikada nece izigrati i ostetiti ?

Imate li uvek bar jednu rezervnu opciju?
 
Nikog ne poznajes "u dushu", shto bi rek'o moj profan psihologije. Cak i najblizi mogu da te iznenade.. a kamoli neko koga mislish da poznajesh.

Da odgovorim na pitanje, jedan od kriterijuma pri ulasku sa nekim u ozbiljniju prichu mi je osecaj da li mogu/ne mogu da mu verujem.
Kad se upustis u vezu sa zgodnom devojkom koja je pre tebe bila sa pola grada, a druga polovina je zeli, sta ocekujes, da ce ti biti verna? Malo sutra. Zato je vazno to pitanje sa poverenjem rascistiti sam sa sobom odmah na pocetku... i onda nemas problem :) Ako se zayebesh, pa udjesh u neshto gde nisi siguran ni u shta, a ponajmanje u sebe i dozu poverenja u partnera... onda je tu sumnja, strah, pad samopouzdanja... samo cesh izgubiti vreme, i na kraju zavrshiti u depresiji.
 
Poslednja izmena:
Vise puta sam cuo od starijih ljudi da kazu zaleci se: "Eto, proveo sam ceo zivot sa njom (njim) , a nisam ga poznavao..."

Jedna spanska mudra fraza kaze: "Exceso de confianza conlleva en el desastre!" (Suvisak poverenja vodi u propast)

Imate li nekih granica u poverenju prema svom partneru ili mu sve slepo verujete i sigurni ste da vas nikada nece izigrati i ostetiti ?

Imate li uvek bar jednu rezervnu opciju?
Ja verujem,ali zaista verujem,dok mi ne daju razloga,da pomislim drugacije.Moram priznati onda da bezuslovno sam mu verovala..ludica ja.:)Budem sigurna,pa me na kraju uvek izigraju i slazu,tako da ni pas sa maslom ne bi to pojeo.Svakako da sebe najvise krivim,nije meni niko kriv sto ja verujem kao kakvo naivno dete.Ne,ja nemam rezervne varijante nikada kada volim.To bude otprilike,kao autom.nesreca..pa kada te puknu u puno,ili umres ili prezivis.
 
Kada veruješ sebi onda veruješ i ljudima.
Nikada ne treba slepo verovati, ne zato što neko nije dovoljno iskren, već zato što smo ljudi i što smo skloni greškama.
Pa samu sebe sam nekada zavaravala, a kamoli da očekujem od drugih savršanstvo.
Daleko od toga da sam naivna, ali ja volim ljude i volim da verujem ljudima, i dobro mi je...takav stav imam od kada znam za sebe, i od mnogih stavova koje sam promenila u životu ovaj je jedan od retkih koji nisam..
 
koliko covek sebi moze verovati, toliko moze i drugima.
covek je promena, i ono sto je istina danas, mozda nece biti istina sutra. i onda drama, izneverena ocekivanja, i to cuveno, provedes sa njim pola zivota, a ne znas ga..
pa ***, i sa sobom si citav zivot, a iznenadis se ponekad sosptvenim mislima, zeljama, i emocijama..
ja imam potrebu da verujem. poverenje mi je najvaznije u svim bitnim odnosima u zivotu. ali verujem svima, koliko verujem sebi. dakle, ograniceno. nije da sumnjam, pre bi se moglo reci da se ne opterecujem previse. kad pocnem da se opterecujem, onda ne valja. gadno ne valja.
sve je to pitanja kako covek gleda zivot. ako ga gledas kao tren, i to onaj akoji je sad, i koji treba tako ziveti, onda je bitno ono sto je sad..ne ono sto ce sutra biti. pitanje dakle nije da li ces uvek, i zauvek moci da se oslonis na njega, da li ce ti uvek biti veran, ili da li ce te nekad slagati.
pitanje je da li mozes da ga pogledas u oci, i da verujes da je tog trenutka izmedju vas uspostavljena ona stvarna, ljudska i duboka veza, koja ide do samog dna covekovog bica. i da te tog trena vidi,stvarno, i razume. da tog trena mozes biti ono sto jesi, i da te nece povrediti ili podceniti..:)
 

Back
Top