SADAŠNJE STANJE IZBEGLICA:
Skoro 700.000 kosovskih Albanaca je izbeglo u Albaniju, Makedoniju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu (vidi sliku 5) od kako su neprijateljstva počela, marta 1998. Ne zna se broj raseljenih lica van Kosova, u okviru uže Srbije. Od ovih 700.000 izbeglica preko tri četvrtine je stiglo u ovaj kamp od kraja marta 1999. Kada je progon bio na vrhuncu, izbeglice koje su pokušale da udju u Albaniju i Makedoniju su stvorile kolone duge više kilometara koje su se protezale od granica. Izazivajući ovaj masovni egzodus, srpske vlasti su naizmenično dozvoljavale i zabranjivale izbeglicama da prelaze granicu. Napori koje su ulagale agencije za pomoć izbeglicama i humanitarne organizacije da zbrinu izbeglice postajali su sve veći stavarajući konfuziju i nesigurnost. Srpske vlasti su posmatranjem ovog isterivanja, izgleda, sistematski progonili kosovske Albance, usmeravajući njihovo kretanje ka prelazima da bi progoni dobili i političku dimenziju.
Prema podacima UNHCR-a sredinom aprila, za samo nedelju dana, oko 65.000 izbeglica je napustilo Kosovo. Različiti izvori ukazuju da se još na desetine hiljada njih kreće ka albanskoj i makedonskoj granici. Nedavno je UNHCR izvestio da je dodatnih nekoliko hiljada izbeglica stiglo u u Makedoniju, u čijim je izbegličkim kampovima situacija dostigla kritičnu tačku. Kampovi u Makedoniji su krcati i napetost u njima raste. Zdravstveni i sanitarni uslovi se pogoršavaju, ostavljajući humanitarne radnike u strahu da će dolaskom toplijeg vremena nastati epidemije.
Procenjeno je da je od 5. maja 1,5 milion kosovskih Albanaca raseljeno iz svojih domova:
Kosovo (IRL): 600.000 , Albanija: 404.000, Crna Gora: 62.000, Makedonija: 211.000, Bosna: 38.000 (uključujući i 20.000 Muslimana iz Sandžaka), ostale zemlje: 160.000 (uključujući i 30.000 etničkih Srba)
2. PLJAČKANJE I PALJENJE KUĆA:
3. Preko 600 naselja je bar delimično oštećeno od oktobra 1998. uključujući i više od 300 sela koja su spaljena od 4. aprila (vidi sliku 6). U izveštajima se kaže da je većina srpskih domova i prodavnica ostalo nedirnuto; prema izveštajima izbeglica, srpski civili su u gradu Vučitrnu pisali ćirilično slovo S na vratima da srpske snage ne bi greškom napadale njihove kuće. Razaranje je, izgleda, mnogo jače i temeljnije od onog letos. Mnoga naselja su potpuno uništena, očigledno iz razloga da se etnički Albanci ne bi mogli vratiti. Izveštaji svedoče da su srpske snage palile kuće koje su pre toga izdavane OEBS-ovim posmatračima u Vučitrnu, Štimlju i Mitrovici. Izbeglice navode da su škole bile mete napada ili su uništene u najmanje 14 sela i gradova.
Potvrdjujemo da su sledeća sela spaljena ili teško oštećena:
Bajčina, Bajgora, Banja, Batlava, Bela Crkva, Bradaš, Celine, Crebnik, Crni Lug, Dobri Do, Donja Penduha, Donja Lapaštica, Donje Retimlje, Donji Streoci, Dumoš, Gajrak, Gedje, Godišnjak, Gornji Zakut, Gornja Pakaštica, Gornji Crnobreg, Gornji Strelci, Jablanica, Jović, Kaćandol, Klinćina, Letance, Lipovac, Lužane, Mamuša, Madjare, Mala Hoča, Mališevo, Miruša, Nepribište, Novo Selo, Begova, Pantina, Pasoma, Radošte, Randubrava, Retimlje, Rogovo, Skorošnik, Slatina, Smač, Sopnić, Stanica, Donje Ljupče, Suvi Do, Vlaški Drenovac, Vučitrn, Vujitin i Zrze.
4. HAPŠENJA:
5. Izbeglice neprekidno svedoče da srpske snage odvajaju vojno sposobne muškarce od članova porodica i to se, izgleda, odvija sistematski. Žene, stari i deca čine nesrazmeran procenat izbeglica kojima je dozvoljeno da pobegnu sa Kosova, naročito u Albaniju. Dok se ovaj izveštaj sastavlja broj nestalih muškaraca i njihove sudbine su nepoznati. U sledećim mestima je došlo do masovnih hapšenja:
DJENERAL JANKOVIĆ: Kaže se da je fabrika cementa korišćena kao centar za hapšenje 5.000 etničkih Albanaca.
GLOGOVAC: Fabrika za preradu gvoždja i nikla u ovom gradu se, prema izveštajima, koristi kao centar za hapšenje velikog broja kosovskih Albanaca; navodno je korišćen za pritvor i likvidaciju prošle godine za vreme operacija snaga bezbednosti.
SRBICA: Medijski izvori tvrde da je čak 20.000 etničkih Albanaca, uključujući i žene i decu primorano da kao ljudski štit ispred srpskih tenkova odmarširaju od Ćireza do Srbice. Nakon toga su ih zatvorili u fabrici oružja.
VUČITRN: Ne zna se broj etničkih Albanaca koje su u velikim grupama okupili u jednoj školi u ovom mestu.
6. MASOVNA POGUBLJENJA:
7. Izbeglice svedoče o masovnim pogubljenjima u barem 70 gradova i sela širom Kosova. Pored toga, ima izveštaja o masovnim grobnicama u Drenici, Kačaniku, Rezali, Mališevu, Pustom Selu, Izbici, Velikoj Kruši i Pagaruškoj dolini. Oko 150 leševa je otkriveno u Drenici, a 34 u Mališevu. Srpske snage bezbednosti su, kaže se, zatvorile celu porodicu u jednoj kući u selu Drenica i žive ih spalili. Konture na snimcima iz aviona su stvorile dokaze koji se javljaju bar u dva izveštaja - o masovnom pogubljenju u Velikoj Kruši i Pustom Selu. Pored nasumičnih žrtava, srpske vlasti su, izgleda na meti imale i kosovske intelektualce, stručnjake i lidere.
8. SILOVANJA:
9. Postoje izveštaji da je silovanje etničkih Albanki u sve većem porastu. Prema pričama izbeglica, srpske snage u Djakovici i Peći siluju žene organizovano i sistematično. Žrtve su odvajali od porodica i slali u vojne kampove blizu Djakovice, gde su ih srpski vojnici više puta silovali. U Peći izbeglice navode da su srpske snage okupili mlade Albanke i odveli ih u hotel Karagac gde su više puta silovane. Komandant vojne baze tamo koristi spisak sa imenima vojnika da bi svi oni mogli da provedu noć u ovom hotelu. Pored ovih posebnih priča, izbeglice tvrde da je pri napadu na njihova sela veći broj muškaraca silovao devojke po kućama i kraj puta. Verujemo da mnogi ovakvi incidenti nisu prijavljeni zbog kulturne ljage koja se u tradicionalnom albanskom društvu pripisuje zbog ovakve uvrede.
10. KRŠENJE LEKARSKE ETIKE:
11. Izbeglice izveštavaju da srpske snage sistematski napadaju doktore i pacijente Albance, kao i medicinske ustanove na Kosovu. Izveštaji ukazuju da kršenje lekarske etike od strane srpskih snaga uključuje ubistva, mučenje, pritvor i otmice lekara kosovskih Albanaca; jedna nevladina organizacija ima dokumentaciju koja svedoči da je sedmorica lekara Albanaca ubijeno. Pored toga što na meti imaju pojedince, srpske snage pljačkaju i uništavaju brojne klinike, privatne zdravstvene centre, apoteke i druge medicinske objekte koje vodi albansko medicinsko osoblje. Prema izveštajima, kršenje lekarske etike je dramatično povećano od prošlog marta i usmereno je protiv celokupnog etničkog albanskog stanovništva širom Kosova, lišavajući ga medicinske pomoći. U poslednjih mesec dana srpski snabdevači zdravstvenih ustanova, policija i milicija, prema izveštajima, izbacili su bolesnike etničke Albance iz zdravstvenih ustanova, a zatim veliki broj tih ustanova upotrebili kao paravan za vojne aktivnosti. Krajem marta su Srbi koji su direktori državnih bolnica u Prištini otpustili sve lekare Albance i proterali sve bolesnike etničke Albance, čak i one u kritičnom stanju.
Izbeglice svedoče da su sledeći gradovi i sela neki od onih u kojima su državne i privatne klinike, apoteke i ostale strukture zdravstvene pomoći oštećeni ili uništeni:
Ćirez, Dečani, Glogovac, Gnjilane, Gornja Klina, Grebno, Kačanik, Kamena Glava, Klina, Kosovska Mitrovica, Lipljan, Magura, Mališevo, Nevoljane, Orahovac, Obilić, Priština, Štimlje, Srbica, Uroševac i Vučitrn.