Izborna posesivnost

seducer

Aktivan član
Poruka
1.399
Zasto sam ovu temu nazvao izborna posesivnost a ne samo posesivnost je zato sto je to malo sirok termin koji se koristi i u nekim drugim situacijama.

Sta je izborna posesivnost po meni. Svako od nas, naravno, ima slobodan izbor u zivotu sta ce i kako ce da bira, sta ce da voli i kako ce da voli. To je normalno, i tako i treba de bude.

Fenomen koji nastaje kada osoba izabere stvar koju ce pridodati svojoj licnosti, koji se desava kod mahom svih osoba, je taj da ta stvar postaje izuzetno svojstvene prirode i svaki atak na tu stvar budi bes i agresivnost. Otud i izborna posesivnost.

Zasto ljudi besne na stvari koje se vama ne svidjaju a njih karakterisu? Mozemo reci da je sujeta, o kojoj smo ovde vec pricali, ali ovo je stvarno specificna stvar.

Nas izbor u necem sto nam se svidj (muzici, hrani, odeci, obuci) postaje ekstreman. On toliko iz krajnosti u krajnost, ali to i nije toliko opasno samo po sebi, jer opet svako ima svoj izbor, problem je u tom sto i ta posesivnost ide iz krajnosti u krajnost.

Ono sto predstavlja psiholoski problem sa ovog aspekta gledista, je to da se covek svojim posesivnostima izgradjuje u osobu koja je veoma tesko dostupna ostalim ljudima. Covek se posesivnostima izdvaja kao i nastaje opsta desocijalizacija. Prijateljstvo pocinje da nema smisla izmedju ljudi razlicitih ukusa.

Moje pitanje koje sledi iz svega ovoga, zasto uopste ljudi vole da se, uzecu termin "oblace" svojim izborima? Zasto konstantno trpamo nove i nove izbore na nasoj licnosti prosto da vise i sami ne vidimo kakvi smo bili na pocetku.

Rekao sam da je ovo fenomen, zbog toga, sto nije kod svakog tako. Ne uzimaju svi svoje izbore kao posesivne i kao egzaktne crte licnosti koje ce ih oblikovati do kraja zivota.
 
Nasi izbori oslikavaju neke karakterne crte nase licnosti.
Kroz njih se mozda identifikujemo, i zbog toga sve sto je suprotno od toga dozivljavamo kao negaciju/obezvredjenje nase licnosti.
Meni deluje da, sto je veca svest o sebi i sigurnost u sebe, fleksibilniji smo po pitanju razlika drugih ljudi...

U nekim oblastima druzenje sa ljudima koji imaju razlicit ukus od naseg moze biti zamorno, i tesko funkcionistati. Obicno ukusi odrazavaju odnos prema zivotu, nacin razmisljanja..i ako se ljudi tu ne podudaraju, a izmedju njih ne postoji jaka veza izgradjena ranije (kao npr prijatelji iz detinjstva ili braca i sestre) tesko da ce profunkcionisati zajedno.
Mada, kada razmislim, tu je vreme koje je provedeno zajedno bitan faktor....
Danas postoji toliko nacina da se izbegnu ljudi koji nam nisu simpaticni i pre nego sto ih bolje upoznamo...
 
Vidis, to je totalno bezvezna stvar.

Izbori s kojim se indentifikujemo uopste nas ne prave osobom. Jer, alegoricno na odecu, odeca ne cini coveka. A upravo nasi izbori to rade. Samo nas oblace u nove boje i nove modele s kojima mi sami pokusavamo da budemo drugaciji od drugih.

Moramo malo dublje zaci u dusu da bih nasli odgovor na ovo pitanje.

Ako je nasa putanja da budemo srecni, onda mi idemo pogresnim putem. Nikada ti tvoji izbori nece zameniti prijatelja, i nikada ti nece tvoj novi izbor zameniti radost novog prijatelja.

To je ono gde ja vidim problem. Ne prihvatamo sustu istinu, koji sigurno svi znamo a pak bezimo od nje.
 
Uzimamo stvari kao da su nase i samo nase. Eto to je problem.

Ne gledamo na neku stvar da je to ustvari stvar koja sluzi samo svrsi kojoj sluzi, vec je pridajemo i prisvajamo.

Dacu ti primer.
Devojka voli Titanik film i gledala ga je puno puta. Na sam pomen o filmu ona se odusevljava i cela je uzbudjena. Slucajno zapocinjes temu sa njom o filmu.
Ona: Film je sjajan. Ja uvek placem kad ga gledam i mogu tako jos hiljadu puta.
Ti: Film je sranje.

Sta se onda desava. Devojka posto je svim srcem pricala o filmu odjednom nailazi na frustraciju i sta sledi. U normalnim situacijama slediblo bi

Ona: Ne znam. Meni se film stvarno svideo, svako ima svoje naravno. Sta se to kod njega tacno tebi ne svidja?

U posesivnim (inace cescim stiuacijama) bih sledilo (naravno u zavisnosti od karaktere same osobe)

Ona: Ma sta sranje! Ma sta ti znas! Ti nista ne razumes tu ljubav!

Vidis kod ove osobe Titanik vise nije film, pokretne slike na filmu, kod ove osobe Titanik je crta licnosti, deo sujete. Samim tim otud nastaje odbrambeni stav koji je usko povezan sa besom i agresivnoscu. Ovo je samo jedan primer od mnogobrojnih. Naprimer omiljeno pivo, omiljena pesma, film, sport sta god.

(naravno izneo sam prilicno banalan primer)
 
Poslednja izmena:
Uzimamo stvari kao da su nase i samo nase. Eto to je problem.

Ne gledamo na neku stvar da je to ustvari stvar koja sluzi samo svrsi kojoj sluzi, vec je pridajemo i prisvajamo.

Dacu ti primer.
Devojka voli Titanik film i gledala ga je puno puta. Na sam pomen o filmu ona se odusevljava i cela je uzbudjena. Slucajno zapocinjes temu sa njom o filmu.
Ona: Film je sjajan. Ja uvek placem kad ga gledam i mogu tako jos hiljadu puta.
Ti: Film je sranje.

Sta se onda desava. Devojka posto je svim srcem pricala o filmu odjednom nailazi na frustraciju i sta sledi. U normalnim situacijama slediblo bi

Ona: Ne znam. Meni se film stvarno svideo, svako ima svoje naravno. Sta se to kod njega tacno tebi ne svidja?

U posesivnim (inace cescim stiuacijama) bih sledilo (naravno u zavisnosti od karaktere same osobe)

Ona: Ma sta sranje! Ma sta ti znas! Ti nista ne razumes tu ljubav!

Vidis kod ove osobe Titanik vise nije film, pokretne slike na filmu, kod ove osobe Titanik je crta licnosti, deo sujete. Samim tim otud nastaje odbrambeni stav koji je usko povezan sa besom i agresivnoscu. Ovo je samo jedan primer od mnogobrojnih. Naprimer omiljeno pivo, omiljena pesma, film, sport sta god.

(naravno izneo sam prilicno banalan primer)

To znaci da je devojka nezrela iz cega proizilazi cesto nesposobnost da se postuje tudje misljenje i stav. Maji mrav je dala sasvim adekvatan odgovor na tvoj uvodni post, ne znam sta razvlacite vise pitu :)
 
Poslednja izmena:
Mozda vama to nije cudno. Mozda je vama to normalno. A ja vam kazem da nije normalno.

Razlog za moju tvrdnju je to, sto kada pridodajes stvari sebi od nekog drugog zapravo nisi visi ti ti, vec si ti i neko drugi sa tobom.

Umesto da volimo sebe, mi volimo stvari oko nas sto nas cine srecnim. Ako neko povredi neku stvar koju smi mi "prisvojili", ustvari ne vredja stvar, nego vredja nas.

Zato ja kazem da mi kada prisvojimo nesto mi nismo vise mi, mi smo mi i jos to nesto pridodano od drugog. Gubimo svoju sopstvenu licnost koja nas vodi u ambis mizerije vremenom.
 
To znaci da je devojka nezrela iz cega proizilazi cesto nesposobnost da se postuje tudje misljenje i stav. Maji mrav je dala sasvim adekvatan odgovor na tvoj uvodni post, ne znam sta razvlacite vise pitu :)

Moze se reci da je nezrela (ako je zrelost uvidjanje pametnog), problem je u tome sto to ona ne uvidja. To je ocigledan psiholoski problem koji je veoma tesko uociv samom subjektu.

Mozda je i uociv ali posesivnost je toliko jaka, kao kada zivotinji uzimate hranu iz usta.

Nije ovo problem kod mladih devojaka u tinejdzerskim godinama. Ovo je sigurno problem mozda ljudi koji su rodjeni iznad 80-ih godina a mozda i ranije (bar po mojim nekim iskustvima)
 
Poslednja izmena:
Mozda vama to nije cudno. Mozda je vama to normalno. A ja vam kazem da nije normalno.

Razlog za moju tvrdnju je to, sto kada pridodajes stvari sebi od nekog drugog zapravo nisi visi ti ti, vec si ti i neko drugi sa tobom.

Umesto da volimo sebe, mi volimo stvari oko nas sto nas cine srecnim. Ako neko povredi neku stvar koju smi mi "prisvojili", ustvari ne vredja stvar, nego vredja nas.

Zato ja kazem da mi kada prisvojimo nesto mi nismo vise mi, mi smo mi i jos to nesto pridodano od drugog. Gubimo svoju sopstvenu licnost koja nas vodi u ambis mizerije vremenom.

To se zove kateksa (ulaganje energije u razne objekte i ljude) po Frojdu. Kad ti ulozis energiju u svoju devojku pa je neko vredja kako se ti osecas??? Isto tako i drugi ljudi uloze enrgiju u stvari pa ih onda dozivljavaju kao deo sebe. Tako je sa predmetima, stavovima itd. A to sto neko ne ume da postuje stav drugaciji od svog, to je odlika nezrelosti, konzervativizma, ponekad nesigurnosti u sebe itd.
 
To se zove kateksa (ulaganje energije u razne objekte i ljude) po Frojdu. Kad ti ulozis energiju u svoju devojku pa je neko vredja kako se ti osecas??? Isto tako i drugi ljudi uloze enrgiju u stvari pa ih onda dozivljavaju kao deo sebe. Tako je sa predmetima, stavovima itd. A to sto neko ne ume da postuje stav drugaciji od svog, to je odlika nezrelosti, konzervativizma, ponekad nesigurnosti u sebe itd.

Sve mi je jedno ako mi vredja devojku ili mene. Nemam ja sujetu nikakve vrste, nazalost.

Uostalom i da imam tu vrstu ponosa, opet ne bih smatrao vredjanje nje, vredjanje mene. Jer ta devojka nije moja, nego svoja. Mogu da je volim kakva ona jeste. Naravno da ce uvek biti onih koji ce misliti nesto lose, ali to me ne otperecuje.
 
Poslednja izmena:
Sve mi je jedno ako mi vredja devojku ili mene. Nemam ja sujetu nikakve vrste, nazalost.

Uostalom i da imam tu vrstu ponosa, opet ne bih smatrao vredjanje nje, vredjanje mene. Jer ta devojka nije moja, nego svoja. Mogu da je volim kakva ona jeste. Naravno da ce uvek biti onih koji ce misliti nesto lose, ali to me ne otperecuje.

A kad ti neko vređa majku? I majka je je biće za sebe! Psiha funkcioniše tako da ono što volimo doživimo kao deo sebe i tu nema ništa loše dok ne pređe granicu. Kad pređe granicu, onda se to zove posesivnost, ali ona nikako ne uzima tako ozbiljne granice kako ti objašnjavaš u uvodnom postu. To je prosto, samo tvoja filozofija, koja nema mnogo veze sa realnošću ;)
 
A kad ti neko vređa majku? I majka je je biće za sebe! Psiha funkcioniše tako da ono što volimo doživimo kao deo sebe i tu nema ništa loše dok ne pređe granicu. Kad pređe granicu, onda se to zove posesivnost, ali ona nikako ne uzima tako ozbiljne granice kako ti objašnjavaš u uvodnom postu. To je prosto, samo tvoja filozofija, koja nema mnogo veze sa realnošću ;)

Veruj mi, strasnije je nego sto i ja ovde izlazem. I bice strasnije.

Ne bih pisao da me nije toliko iznenadilo.

Meni je druze, zao tog sto vredja moju majku, nemam razloga da se ljutim.
 
Seducer, ono sto ti opisujes , ja zovem primitivizam i obradio sam delimicno na temi primitivizam, nisam smeo vise i dublje...

Ali to nije kateksa kako rece Daca.Imam utisak da je ovde ipak rec o primitivizmu, a da kateksa jeste jedna druga pojavna slicna situacija.
Ti vidi pa odluci...
 
Pa ne znam patak, primitivizam je prilicno sirok pojam. Mozda se moze okarakteristi kao primitivizam ali opet ta rec vuce i mnogo drugih karakteristika koje nisam siguran da se mogu pridodati ovakvim licnostima.
 
Mislis....
Ja sam posmatrao detaljno primitivizam, i video da je samo nivo ispoljenja razlicit, a kad imas seme, ostalo je isto...
Testirao sam reakcije, trigere, pozicioniranje, izuzetke, i ispalo je da je mnogo ljudi primitivno, jer to je sugerisano kao prestizno kod sukobljavanja u drustvu ,barem ovom nasem.

A i kapitalizam jaca primitivnost na mnogim poljima...

Ali to je na onoj temi , pa ti citaj ako mislis da ima tu nesto, vidi...
Ja stvarno sve ovo trpam u primitivizam, jer su mi sabloni isti , predvidivost apsolutna, tj kontrolabilnost takvog sistema ako ga uzmem sa pretpostavkom da je osoba primitivna ma koliko mi draga i inteligentna i kao fina, je ogromna...
Samo definises domen gde je primitivna osoba i nemas 5EPS potrosnju mozdanih funkcija...

Ja imam jaku interaktivnu inteligenciju , znaci vidra u sekundi, ali i procena u sekundi, ovde to ne koristim.
I ovo sa primitivnoscu je bolje i uspesnije od interaktivne mudrosti...
Ali nek bude , iznesi deo gde mislis da nije rec o primitivizmu , tj da se ne uklapa u to...
 
Izbor kojim se mi na neki način identifikujemo,koji činimo određenim biranjem i brtanimo ga agresivno i do fanatičkih mjera,nije ono po čemu mi Jesmo.Mišljenja sam da je to nešto po čemu mi nismo,naime neka naša fikcija,nedosanjana ili preskočena faza,neka mala opsesija koja u korijenu ima patološko tkivo.
Jedan banalni primjer:
Žena koja radi u kancelariji preko puta mene,ima 52 godine i jedna je od onih koje muža puštaju samog samo u wc(on je markantan i voli društvo mlađih žena).Njen izbor je odjevne prirode.
Nosi široki kožni remen sa ogromnom vestren kopčom olabavljen preko svih mogućih stvari..haljina,sukanja,pantalona..to se nosilo možda prije 30-tak godina.Kad sam joj jednom(ne mogavši više izdržati) rekla kako njime presjeca kratki torzo i kako bi bila vitkija da ga skine,ona je bukvalno dobila napad bijesa..mislila sam da će me gađati klamer mašinom koliko je počela da histeriše..
Njena opsesivnost i posesivnost izbora je dosegla granicu svetinje..taj prokleti kičasti remen je njen način da priziva mladost..njen način da zaustzavi vrijeme u nekoj jadnoj identifikaciji koju živi.
 
Da, zaista je to takav primer dodavanja sposaljnih stvari svojoj licnosti o kojoj pricam ili sam pricao ovde.

Gledao sam pre nekoliko nedejla onaj Animal Planet i desila se neka porodica majmuna. Majmuni ko majmuni ali jedna intrigantna stvar mi je zapala za interesovanje. Uvek kada se nadje neki "novi" predmet u okolini (mahom od ljudi napravljen) i kada ga majmun upozna on postaje glavna "faca" u svom plemenu. Postaje interesantan i zanimljiv za druge. Dokle god se razlikuje on je atraktivan.

Mislim da je tu ta neka ljudska osobina da prikazu sebe nekim stvarima oko sebe a ne sami sobom. Takodje i ona tema sto je patak trenutno otvorio o dokazivanju kroz ekstreme vuce koren iz ovoga.

U pravu si patak jeste sve to primitivizam ako pod primitivizmom smatras tu nemogucnost da se odvojimo od animalne prirode i okrenemo se nekoj uzvisenoj svesti. Ocigledno ovo sto analiziramo su samo segmenti jednog te istog ponasanja.
 
Ljudi sebi izgledaju mali. Bezvredni. Beznacajni. Mravi.

A onda se uhvate za nesto. Kakvo je "nesto" u odnosu na njih male? VELIKO!

Tako nastaje ljubav prema necemu VELIKOM kome smo mi, iako mali, poklonili paznju. Sta paznju, zivot.!

VELIKI ce nas braniti kada se uvalimo ko sljiva u 6ovno. Zato ga ne ispustamo i vezujemo se za njega jonskim vezama.
 
Primitivizam lokalizujem, animalizam je to kad ne mozemo da se odvojimo od animalne prirode...
Primitivizam mi moze biti i neanimalan u sadrzaju , ali po motivima i pristupu jeste primitivizam...Zato ja odvajam sadrzaj od sustine....primitivizma kao odnosa ka....
Inace odnose delim ka spolja i ka unutra, sto je u saglasnosti sa persona privata i persona publica, a tu su jos i 3 druge persone....

Ovo sto si ti postavio je u vezi animalnog, mozda vise nego primitivizma, ali ima primitivizma u metodi..
Animalno je zato sto je bitna hijararhija...
Kako je bitna...?
Pa osoba se buni i negoduje, zato sto njen sistem vrednosti nije i tvoj sistem vrednosti, a to je posledica potrebe da u hijararhiji svoj sistem vrednosti prosiris na sire polje dejstva, jer inace ti sistem vrednosti postaje sistem nevrednosti a i ukida ti se mogucnost da ga i dalje imas...gubis u svakom slucaju...
Npr ako volis magazin, a u srbiji cveta dark muzika i nesto sto je antipop, onda ce ne samo tvoj ukus biti otkacen, tj ti ponisten kao vrednost , vec ce ti biti i uskracena mogucnost ispoljavanja tog tvog ukusa i vrednosti na javnim mestima...jer nece biti koncerata pop muzike...

To ja zovem prosirenje polja dejstva....svaka ideja ga ima, samim tim i svaki ukus i svaka vrednosna procena...
Vezano je za hijararhiju.
A hijararhija je vezana za animalizam...

Gde je primitivizam...Pa u metodi, da se ne postuje tudje, to je odlika primitivizma, bio on elitni ili bukovacki....Zasto ....pa primitivizam ga zovem zato sto ce ispoljiti sve one metode kao i svaki drugi primitivizam....a to je dovoljno da dobije tu kategorizaciju....bez obzira na uzrok, dalje ponasanje je potpuno definisano recju primitivizam, i nacini i odbrane i posledice i taktike...

Ono sto je napomenuo daca, katensa ili katenza, vec ne znam...je malo drugacije otelotvorenje ljudske vezanosti i hijararhije...
Potreba da bude postovan, a istovremeno postovan i njegov rad, dovodi coveka do mnogih glupih situacija i tvrdoglavosti neodstupanja...to je najkarakteristicnije za katensu...bandoglavo ostajanje.
Dakle ima hijararhijskog u oblikovanju takvog razmisljanja, i u teznji za postovanjem, ali postoji i razlika, jer to je cisto sujetna kategorija hijararhije, sterilna.
Moze biti odlika nesigurnosti, kao sto je daca naveo, ali onda je jasno da su to razne projekcije i konekcije koje osoba cini....
Ono sto ja mislim zasto to nije ovo sto ti hoces u temi, je bas zbog okrenutosti ka cilju...
Cilj u jednom slucaju je prosirenje polja dejstva, a u drugom cisto sujetna valorizacija rada...
Idejno totalno razlicito, a ja potpuno razlikujem ideju , nameru i plan, svrhu i cilj....
Ako neko to izjednaci, a vidim psihologija to radi, ili frojd samo, onda odmah gresi i to puno , dovodi do demagogije, mesanja, zamene teza, mnogo cega, a mozda i tu lezi krivica za ovoliku demagogiju , ako se u psihologiji prvo pruzila ta osobenost zamene namere i plana...svrhe i cilja...

Zato moja ocena devojke koja shizi zbog toga sto ne volis titanik jeste sasvim razumna...ali primitivizam, dakle ne nezrela vec zrela, jer shvata da ako joj prodje, titanik ce biti hit, kult jedne generacije, samim tim i njeno bolje integrisanje u generaciju.
Ono sto je problem je metoda, koja je stvar karaktera, tj primitivizam...
Da li sam za ili protiv primitivizma u ovom slucaju....pametno je biti primitivan.....zbog ljudske gluposti publike....ali svaka aktivnost ima rep, kao ubistvo , tako i primitivizam, ne prestajete da budete neprimitivni na prekidac....
Niti vase dejstvo ne nestaje u trenutku....ako lopov ima novca,on kreira i proizvodne odnose, a ne samo da ima novca i da ga trosi...mi imamo ratno profitersku ekonomiju i to ce tako biti jos desetak godina najmanje...
 
Slazem se sa tobom da treba razvrstati stvari jer ipak svaka je za sebe posebna pa tek onda mozda spojena u jednom aktu.

Ono sto ti posmatras je sa ekstremno socioloskog tj. drustvenog aspekta. Aspekta kako jedna jedinka utice na drustvo sa njenim stavovima i teorama. I tebi je prihvatljivo ono sto je uopste drustveno prihvatjivo. Znaci dokle god je stav drustva prilagodjen individui, onda je po tebi to ok. Mislim da je to pogresno jer drustvo dugorocno opada u kvalitetu. Moj cilj i zelja su da drustveni odnosi budu unapredjeni time sto ce individua postati samosvesna i sama poceti da menja svet oko sebe.

Ono sto ja gledam ovde je ekstremno licne i psiholoske prirode. Onaj koren koji jednostavno cini covek onim sto on jeste, ili bar sto mislim da jeste. Moj pogled je moze se reci ideologija, ali ipak ne tako daleka ideologija.

Daklem, zaista vidim problem u tome, da individua pripisuje svojoj licnosti stvari iz okoline, dodaje svom telu (ili dusi ali koristim simboliku tela) odredjene segmente iz "onog sto trune" i sto je "trenutno". svako je sposoban i svako ima neki talenat da pronadje nesto u svojoj licnosti sto je vredno obozavanja ali za razliku od ovog gornjeg za to je potreban trud. U osnovi ljudski organizam je ekstremno lenj i tezi ka trenutnom zadovoljstvu u odnosu na zaradjivanje srece i upravo je i to razlog zasto ljudi postaju posesivni na ovaj nacin.

Tvoj aspekt patak je idealizovan na drustvo, verovatno posledica toga sto zivis u velikom gradu, dokle eto moj pogled je u idealizovanji individue.

Ne prihvatam i ne slazem se sa time da invidua treba da bude odredjena samo marginalnim "moralnim" i prihvatljivim ponasanjem u drustvu vec sebe treba da unapredjuje i dogradjuje i nadgradjuje u vise ljudsko bice.
 
Hajde da krenemo ka palanci....

Nije moj stav da treba da ugadjamo pojedincu, vec je to metoda delovanja pojedinca...Tako funkcionise drustvo, preko forsiranja i prosirenja sopstvenog prostora delovanja.
Hteo ja nesto drugo ili ne hteo, to da izbrisem ne mogu.

Ono sto tebe interesuje je neka vrsta fetisha , ili karakteristike , orjentira koji osobi pomaze da ne postane bezlicna i izgubljena u drustvu, stanu, zgradi, dvoristu, gradu, selu.
Iako se razlog pocetka dejstva razlikuje, sredina je ista...prosirenje polja dejstva, ali ne radi menjanja drustvenih odnosa, vec radi identiteta...

Identitet je cudna stvarcica.
Samozadovoljnim osobama je nepotrebna, niti su ikada u dosadi, niti ikada u kompleksu, niti ikada u potrebi potvrdjivanja...
Samozadovoljna osoba je daleko , daleko od narcisa, od egocentrika , od megalomana...
Samozadovoljna osoba moze biti totalno nezadovoljna osoba, ali je samozadovoljna...
Njene zelje usmerene ka necemu drugom osim sebi nisu zadovoljene, ali ka sebi jesu i zato je samozadovoljna...
Obicno odraz vaspitanja i oblikovanja.

Iskreno , ne postoji stvar ekstremno licne prirode, jer ili pre ili u mislima posle , covek jeste ekstremno drustveno bice....
Samozadovoljne osobe su mozda socioloski otudjene u jednom ovakvom drustvu, jer i nije cilj drustva da ima puno samozadovoljnih osoba, vec aktivnih , zeljnih, nezadovoljnih osoba...
Neko ce reci da lupam, ali zelja je osnovni pokretac trzista, to sam jos kao mali video....

Hajde da okrenem malo temu naglavacke...
Osoba ima zelje u vezi filmova, osoba ima zelje u vezi muskarca, osoba ima zelje u vezi drustvenog statusa.
Egomanijakalna osoba ce svaki nesklad gledati da izbrise...premosti, resi...i to na planu drugih.
Znaci ne menja film koji joj se svidja, vec ubedjuje drugog da nema pojma sta gubi, cak cesto postavljajuci uslov zarad ljubavi ili cega sve , da joj se ucini...i dobija dva poena, jedan je za moc da joj se ispuni zelja, drugi za ucinjen korak ka prihvatanju njene zelje kao opste drustvene.
To su egomanijakalne osobe, posebna tema, vrlo ceste u danasnje doba....ego+ manijakalno...
Kod egomanijakalne osobe, ono sto je vredno je licno, nebitno na procenu vrednosti.

Da li se egomanijakalna osoba desocijalizuje....delimicno.
Prvo drustvo je maksimalno egomanijakalno, tako da nije to toliki problem jednog egomanijaka.
Drugo, dozvoljene su sve metode i tehnike ispunjenja i forsiranja svog cilja, sto ce reci, i kaznjavanje neposlusnih...Tako da se formira i grupa "uskoci sto pre u voz, kasnije ce usi da bole".....
Cak i sazaljenje, jadnost, ocaj, ucena, ludost, depresija, bolest...sve...sve....sve...
To su trend followeri, ali ne radi ucesca u trendu, vec radi pripadanja grupi jednog dominantnog egomanijaka, cesto i radi izbegavanja kazne...

Skola , srednja, zna da bude dobar primer....
Sta je in, sta je out, sta nervira osobu, ispoljenje egomanijakalnog kroz reagovanje na jednu karakteristiku ili cak i reakciju....
Takodje je primer trazenja identiteta preko fetish situacija, ili stavova.
Stav moze biti takodje fetish u smislu ovoga....identitet....
Posesivno se mnogi drze svog stava, ali ne kao kodeksa, vec kao karaktera.
To ne bi bilo cudno niti za ovu temu, da nije taj isti stav vec sutra odbacen.
Znaci preko stava do identiteta, stav je skoro pa nebitan...
Imitacija toga je kad boranija uzima stav kao bitan i trudi se da izgradi doslednost....
To je najcesca situacija u drustvu, znaci persona privata je u pitanju, ali je pod uticajem persone publica.
To sto ti zoves individualno.
To je situacija i na forumu cesta , pa se oblikuju korisnici koji su fini, ugladjeni, konformno prate in trendove u pisanju i stavovima, a uopste to nisu proizvod njihovih stavova, licnosti ili nisu ni njihovi stavovi po postavljenom pitanju, ali jesu kad je forum u pitanju...
Sad me mozes pitati, da li je neko normalan da ima stav, jasan stav, na forumu , da ga razume, a da to ustvari nije njegov stav po tom pitanju po kome se izjasnjava...
A da ne bude ubedjen da laze...
Jednostavno , igranje persone publica je jako, pa osoba vrlo cesto i ne shvata da ona sama nije ta persona publica , vec je persona privata, totalno suprotna, ali je u javnosti persona publica i to zestoko.
Ne, to ne znaci primer latentnog homoseksualca, mada moze da se desi projekcija pa da pojavno to bude primer za ovo sto pricam.

Mozda vam se cini da je persona privata i persona publica nesto apstraktno i potpuno iscaseno iz price o individui, o identitetu, ali upravo tu je maksimalno jak taj model prikaza , identitet i licnost preko podele na persona privata , persona publica i jos tri persone....

Kad kazes neko je nesto ucinio, taj akt moze biti posledica svacega, ali eho tog akta na pojedinca ce ti u velikom broju slucajeva otkriti sta je stvarni pokretac akta...
 
Poslednja izmena:
Prilicno smo prilicno o tome na ovom forumu o presona privata i persona publica...

Meni se tokom perioda srednje skole desavalo da uvidjam te osobe, koje jednostavno se ponasaju totalno drugacije u drustvu i privatno i ja sam uvek to smatrao nekom nezreloscu ili jednostavno nekom tinejdzerskom krizom indetiteta. Mislim, i po sopstvenim iskustvima sam video da to nestaje u jednom trenutku. Ali sada kada razmisljam o "metorpoloskom" nacinu zivljenja i uopste njihov kasni period sazrevanja jasnije mi je da ustvari sigurno i veliki broj vec poodraslih osoba ima taj problem.

Osnova promene lezi u razmisljanju, razmisljanju o zivotu. Glavni pokretac ozibljnijeg razmisljanja u zivotu jeste neka vrsta teskobe, tuge, bola ili patnje. Ali to u velikom gradu (mada i u malim sredinama vec) ne predstavlja nikakav problem. Ako je poso u pitanju, idemo da se napijemo, da zaboravimo pa sta bude, ako je devojka idemo da se napijemo, da nadjemo odma drugu imamo ludu pijanu noc ispunjeno jednokratnim seksualnim odnosima ili cemu vec i sve je ok.

Znaci patnja i tuga se maksiamlno izbegava u danasnjem zivotu i sve je "opusteno i bice ok!". Ne, nece biti ok i dokle god covek ne prodje ziv kroz vatru taj zreo nece biti. Da ne pricam da roditelji opsednuti svojim sopstvenim poslovnim ili privatnim ljubavnim problemima uopste ne obracaju paznju na decu i upravo vrste tu ulogu antibiotika. Ma sve je to ok, zaboravi dobro i lose pa ces se vratiti u dobro.

Nego to je sve neka druga prica, jedan ipak siri i veci problem od ovoga sto ovde pricam. Kod tog problema patak, ja sam totalno nemocan. Toliko pogresnih stvari ima da nemam strpljenja da ih analiziram.

Ovo o cemu pricamo ovde je samo jedan segment toga, ali intenzitet koji ovde diskutujem nije toliko izrazen.

U pravu si ti kada kazes da je nezadovoljstvo glavna traznja na trzistu, tj da nezadovoljstvo kupuje. Ali to ne znaci da je to ispravno, mada sam svestan da i to tako vidis. Samo nije ceo sistem zasnovan na kupovini vec takodje i na isticanju sebe. Ceo sistem se ogleda u samoljuabvi, egoizmu i kasnije sujetnom ponasanju.

Sto se tice onog o samozadovoljnim osobama, nije tu vaspitanje imalo toliko uticaja (jer nije ono dovoljno jako) ono sto je jako i drzi coveka, ipak je to neko zivotno iskustvo koje se dozivelo u tim mladim danima. Ja iako sam imao tesku porodicnu situaciju, imao sam prelepo decije iskustvo, sa puno druzenja sa raznoraznim osobama. Neko je bio los, pokvaren, nego zao, neko lukav, neko ravnodusan, neko dobar ali svi smo se mi druzli i svi i dan danas da se nadjemo imamo lepu temu da pricamo i oseca se ljubav izmedju nas, oseca se da je nam je stalo jedno do drugog samo na osnovu tog lepog iskustva koje smo imali u mladjim danima. I to iskustvo traje celog zivota. To je ono sto je u malim sredinama daleko bolje (ima izuzetaka naravno).
 
Moram da priznam da podela psihologije na normalnu i patolosku mozda mogu i da razumem.
Jer npr normalna psihologija , koja jos nije deformisana vec se jos savija covek pod njom operise sa dusom, zudnjama, zeljama, zadovoljenjima,usmeravanjima i slicno...
Npr desi se da vidis slatko detence, pomislis u razvoju o sisama majke i slicno...
Ovo su primeri za seks, tu me najlakse razumeju, jer 99,99999% su animalni, pa onda seks je spanski za spance ali i za sve latino ...

Ali usled duzeg nezadovoljstva, ili ne znam vec kako, tu sam tanak, dolazi do neke promene, pa zelja , zudnja pocinje da bude prvo draz misao, (opozit od strepnje kod nastanka fobija), a zatim se razvija u vec odabranu strast.
Tada imas vrlo razumnu potrebu podele na persona privata i persona publica....jer osoba jednostavno zeli poebati cerkicu svog drugara, ili njegovu zenu...To vise nije primisao, proletna , cak nije ni misao, nego konstatacija.
E tu sam ja slab, a mislim da tu pocinje patologija.
Npr ja primecujem mnogo zanimljive puteve razmisljanja koji su patologija, a nekako su prihvaceni danas kao polusivi, tj polunormalni, a ipak se na kraju dobija "normalan" rezultat, verovatno zbog straha ili prilagodjenja konformnom , sredini i osudi iste...
Pri tome su nacini razmisljanja i logika ipak razliciti od logike razresavanja ispunjenja duse...
I dalje je sve psihologika, ali nekako mi se cini da iz ruske skole psihologije prelazimo na zapadnu skolu psihologije...iz skole ispoljenja i razresenja sputanosti u skolu oblikovanja perverzija i frustracija...

Te dve skole naglasavam iako ce me svi psiholozi i sociolozi razapeti, ali postoji takva razlika u pristupima...kontrola frustracija kao zapadna i pedagoska evolucija kao istocna grana psihologije...
Cak i kod dece postoji to, tako da se danas vise i ne pominje puno razvojna psihologija i pedagogija u smislu istocne skole vec je preuzima sve vise zapadna skola pa se javljaju analogije ranog razvoja patologije....zamislite to....bukvalno se kanalise razvoj , sugestija, i nacin posmatranja...

Ovo je bilo o nekoj potrebi podele na pozitivnu , normalnu , i negativnu ili patolosku vizuru psihologije licnosti.....i granica koja se ne primecuje a cini da jedna osoba od zdrave predje u minimalno patolosku osobu....minimalno ,jer to nece biti jos dugo ispoljena patologija, niti vidljiva, ali je na zalost osoba presla u zabranjeno voce...
-------------------------------------------------------------------------------------------
Sto se tice samozadovoljnih licnosti, tu ja iznosim misljenje na osnovu poznavanja generacije 1920.
A inace zadovoljstvo osoba jeste zavisno od detinjstva , ali zbog nekih drugih razloga i stabilnosti, tako da moze i to da se ubroji u cinioce...
Ali oblikovanje kao cinilac je jasnije kad posmatram generaciju 1970 (banana generacija,najsretnija generacija , najslobodnija duhom) i genereaciju 1920, za koju ne mogu da uporedim sa npr 1924 ili 1905, jer su mi odrazi tih osoba bili slicni....
Medjutim ono sto je primetno je to samozadovoljstvo i skromnost koju poseduju te osobe.
Obe generacije imaju skromnost, jedni zbog toga sto nisu imali potrebe da se grabe (1970) a drugi (1920) zbog toga sto su tako oblikovani....
To njihovo samozadovoljstvo oblikovanjem je na istoj osnovi, svi smo mi ljudi , na kraju kad ti oduzmu sve, ostajes gola koza i ti....obe generacije to imaju, ali starija to ima u nekom vernickom maniru, i tezackom ojacanju, dok je mladja u duhovnom , humanistickom maniru....
I tu nastupa razlika prilikom poganih napada, starija generacija se odmah povezuje izmedju cistih elemenata, a mladja se totalno razbija bez medjusobne integracije i prozimljavanjem sa sumnjom, dok starija generacija jednostavno zna da pri prisili ce prvi komsija da te odruka kod cetnika, partizana ili slicno....znaci otvoreno zna mentalitet naseg naroda iz tog ,a moze se reci i ovog vremena, dok je mladja generacija idealizovana na selfcentrik vizijama, tj svako ima malu zivotinjicu , ali misli da su zivotinjice svih bas te i bas tako male...

Zato smatram da je samozadovoljna licnost produkt oblikovanja a ne sretnog detinjstva, jer ovi iz 1920 ne da nisu imali sretno detinjstvo , nego su imali razbijanje po glavi, glad , ubijanje i kao deca i stariji , ali nisu pohvatali patologiju sukoba i surovosti, kao sto jesu generacije od 1980 pa na dalje...
Dakle ako pogledas decije okruzenje mozes uporedjivati 1980 i 1920, ali ces dobiti totalno drugacije oblike samozadovoljnih licnosti, i motiva i psihologike...dok slicnost 1970 i 1920 je totalno razlicita ako gledas njihova detinjstva...a mnogo slicnija kao konacan proizvod...
 

Back
Top