Ples sa djavolom

Stajao je na kraju stepenista na neobicnom postolju specijalno napravljenim za njega. Fascinirana, zastala sam kao sto bih zastala pred Hristovim raspecem.
-Da. Original. Kao i sve sto posedujem u zamku. U muzejima vise nema nijednog originala. Sada je sve u mom vlasnistvu.- rekao je.
Na levom krilu triptiha, rajski vrt. Bog upoznaje Adama sa tek stvorenom Evom. Fantastican predeo, prepun zivotinja. Slon. Zirafa. Nekim hibridnim cudovistima ne znam ime. Cudna su i deformisana. U pozadini neobicni planinski grebeni. Desno krilo, pakao.Avetinjski prizori rusevina u plamenu i fantasticne sprave za mucenje.
Sredisnji pano je prava zagonetka.Pejzaz, veoma slican rajskom vrtu, ali prenaseljen ljudima i zenama koji obavljaju neobicne radnje , potpuno razgoliceni. U sredini , jasu na ledjima raznih zivotinja oko okruglog bazena. Razgaljuju se u jezercima. Veliki broj figura su samo pola ljudi, a drugu polovinu cine ogromne ptice, voce, cvece ili morske zivotinje. Iako nalik na orgije, samo mali broj se predaje ljubavnom cinu.
Najfascinantnije kod Vrta uzivanja je to, kako ono deluje na vas. Hipnotise.Ocarava vas culnim carom putenosti. Jeza mi zaobli dojke. Kroz haljinu izvirise bradavice. Osetih peckanje na levoj sisi.
 
Pa da! Imala sam srecu da posetim muzej Prado i GOLIM POGLEDOM upijem ovo najfascinantnije Boshovo delo. Stajala sam USRED tog 'Vrta' satima, diveci se bozanstvenoj ljupkosti kojom je slikar predstavio chovekove 'slatke' muke kao da je u pitanju dechja igra. I nije me pecnula leva sika, ni desna, samo me neshto IZAZOVNO pecnulo u glavi. ;-)
 
Cepas se po savovima.
Kidas se. Krvavi konci te sastavljaju.
Utroba izlazi napolje. Rasipa po podu.
Places kao dete.
Ne razumes. Promenu.
Maska se rastace. Trenutak.
Zamka. Materinskog.
Vapis za levom sisom.
Ne okrecem ledja deci.
Dojim te. Postajes moje sopstvo.
 
Poveo me je. U sobu. Moju. Pripremljenu samo za mene. Otvorio sirom vrata. Pustio da zakoracim. U crveno. Od plafona do poda. Ogroman krevet. Crna satenska posteljina. :wink: Iznad kreveta moj omiljeni akt. Djordjoneova Usnula Venera. Ogledala zlatnih okvira. Zenski stocic za ulepsavanje. Jedna vrata vode u kupatilo. Soba iz moje maste. Stajala sam ushiceno.
Prisao mi je s ledja. Smireno. Samozadovoljno. Njegova blizina. Moje drhtanje.Pohotni dah za vratom. Bez poljupca.Strujanje uzvrele krvi.Uzima me. Otpozadi. Kao bez pitanja.Bez skidanja. Neotesano i brzo.Pred ogledalom stocica za ulepsavanje. Nije me ni ljubio. Samo gnjecio stomak do bola. I levu sisu. Pece me.Djavolsko seme u utrobi.


 
"Vrt uzivanja." Podseti me na predpotopsko stanje, kada su se ljudi totalno odrekli Boga(i zaplesali sa Djavolom). Odali se bludu, orgijama, napustili ljubav, a prepustili se celodnevnim bolesnim uzivanjima.
Pazi kad sam Gospod to nije vise mogao da trpi, a ON ima svo strpljenje ovoga sveta.
Nista lichno, samo komentarisem.
 
...da razbijem malo umobolnost ( sto je meni kao obozavaocu Lyncha i Poa kompliment :wink: ) sa veselijim pesmicama, a posle cu da nastavim :lol: :


Prijatelj

Imam prijatelja.
On je kao hrast.
Veliki i raskosan.
Siri se u nebo.
Stoji uvek na istom mestu.
Samo za mene.
Da se odmorim u njegovom hladu.
Slusam pesmu pticica iz gnezda.
Kad se umorim.
Od jahanja divljih konja.



 
Volela sam tri pesnika.
Prvi pesnik- obostrana ljubav.
Mlatili se stihovima kao jastucima.
Drugi pesnik- voleo mene.
Pisao mi stihove.
Zakljucavao ih u stari kovceg.
Da zabrani sebi pristup.
Zbog drhtanja ruku.
Treceg sam volela ja.
Gadjala ga stihovima kao kamenjem.
Glavu da mu rascopam.
Uzalud.
Samo sam porazbijala prozore.
U mojoj glavi.
 
Prvih sest nedelja nisam izlazila iz svoje sobe iz maste. Raj. Drugih sest nedelja Djavo je otisao na daleki put. Ja sam izasla iz sobe i tumarala zamkom i na moje zaprepascenje shvatila da u njemu zivi mnostvo cudnih stanara. Poslednjih sest nedelja Djavo se vratio uzevsi sasvim novo oblicje. I tih poslednjih sest nedelja nastao je pravi pakao.
 

Da li ko zna,
Da li ko zna,
Da cu umreti za koji dan,
I da pohodicu boziji stan;
Da li ko zna
Cemu sva zalba moga sna,
Da li ko zna?
Da cu umreti za koji dan,
Zagraknu gavran vran:
Covece koji umires,
Da li ko zna?

Da li ko zna
Da tuzba u mom srcu spi;
I da kraljevi i da kraljice,
Pomrecemo zauvek jednom svi,
Da li ko zna:
Covece koji umires?


R.P.
 
Boshove slike su doista , nemam izraz, cekaj imam sada, hmmm...okrenute.
Cudno mi privlace paznju, kao nesto sto razumem a da nisam ni razmisljao o tome.
Umobolnost, haaah, ko je rekao umobolnost, neka , neka....
Ne stvarno, nalazim ovu umobolnost, tvoju demenciju, haha, ma nisam ni siguran da se tako pise, ali sam gledao film 'cecill b' demented' pa se koristim secanjem, vrlo prirodnom, meni, ne znam.
 
divlja-u-srcu:
Poveo me je. U sobu. Moju. Pripremljenu samo za mene. Otvorio sirom vrata. Pustio da zakoracim. U crveno. Od plafona do poda. Ogroman krevet. Crna satenska posteljina. :wink: Iznad kreveta moj omiljeni akt. Djordjoneova Usnula Venera. Ogledala zlatnih okvira. Zenski stocic za ulepsavanje. Jedna vrata vode u kupatilo. Soba iz moje maste. Stajala sam ushiceno.
Prisao mi je s ledja. Smireno. Samozadovoljno. Njegova blizina. Moje drhtanje.Pohotni dah za vratom. Bez poljupca.Strujanje uzvrele krvi.Uzima me. Otpozadi. Kao bez pitanja.Bez skidanja. Neotesano i brzo.Pred ogledalom stocica za ulepsavanje. Nije me ni ljubio. Samo gnjecio stomak do bola. I levu sisu. Pece me.Djavolsko seme u utrobi.



Super pisanije
 
Posmatram sa razdaljine.
Svinje u blatu.
Slusam sa distance.
Groktanje. Roptanje.
Otimacina oko bisera.
Ne znaju svinje oko cega se blatnjave.
Da li je biser tek obican kamicak?
Ili je biser stvarno pravi biser?


:P
 
Voleli smo se.
Djavo i ja.
U crvenoj sobi bez prozora.
Sest rajskih nedelja.
Sest bozanskih nedelja.
Sest nedelja- totalnog blazenstva.
Smejali smo se do krova.
Ja sam se kikotala.
Smehu Deda Mraza i Zlog Carobnjaka.
Kretali se nagi. Stipali za grudi.
Skakali po krevetu.
Kupao me je kao devojcicu.
Lizao kapljice.
Cesljao kosu.
Milovao. Milovao.Milovao.
Neumorno.
Naglas citali poeziju.
Pisali knjigu.
Putovali kroz vreme i prostor.
Odlazili na cudesna neka mesta.
Vodili ljubav do iznemoglosti.
U potpunoj bezumnosti.
Ljubila sam ga ludacki.
Ljubio me je divljacki.
Htela sam da mu se prospem po telu.
Da me upije njegova koza.
Kroz tkivo i organe da mu prodjem.
Hteo je da me prozdere.
Bila sam izujedana.
Isisana. Posisana.
Sva pocupana.
Izujedana.
Izudarana.
Urlali smo. Vristali u glas.
Od jeda smo plakali.
Igrali smo zmurke i raznih igara.
Bila sam mu sahovska tabla.
Uspavljivao me je za laku noc.
Citao price za decu.
Ljubio. Ljubio. Ljubio.
Onda bi odlazio.
( Djavo nikad ne spava.)
Vracao se da me budi.
Smisljali smo ludosti za taj dan.
Dok me je hranio i pojio.
Radili smo sve odjednom.
I pili. I pevali. I pusili. I pricali.
I sve to dok smo vodili ljubav.
Pa opet sve u krug.
Kako se divno smejao.
Udarali smo glavama o zid.
U vise navrata iz besa.
Iz ljubavi smo se ujedali i grizli.
Ja sam ga vukla za levi palac na nozi.
Udarala ga iz obesti.
Grizo mi je usne.
Nezno i do bola.
Jednog dana...otisao je na put.
 

Back
Top