Nekada je biti lekar značilo nešto. Nekada si mogao otići do lekara i dobiti terapiju koja te u 90% slučajeva izleči od bolesti.Danas nije tako.
Pojavljuju se neki mamini i tatini sinovi ili oni koji dolaze do diplome preko veze, najčešće su to mladi i neiskusni kojima na mantilu samo piše ono “dr” a veze sa tim poslom nemaju.
Pre pet godina jedan dečak od 7-8 godina otišao je na operaciju krajnika. Posle operacije dobio je temperaturu. Da bi 7-8 dana nakon toga umro od sepse.
Majka je tužila lekara. On je dobio samo 10 meseci zatvora i 5 godina uslovne slobode!!!
U istrazi je dokazano da temperatura nije merena (nije upisivano u listu bolesnika), majka deteta zaticala ga je bosog i samog u bolničkim hodnicima. Po nogama je imao svrab i sitne ožiljke – mislio je da ga noću ujedaju komarci – a u stvari pucali su mu kapilari. Sve dok majka nije primetila jednog (zadnjeg) dana lokvu krvi pored kreveta. Dete je na svojim rukama odnela na intenzivno i više ga nikada nije videla. Lekar koji joj je saopštio smrt deteta rekao je da je dete umrlo od “bolesti koja jede meso”.
U istrazi je najviše optužena situacija “što nije beležena temperatura”. Stručnjaci su zaključili da je dete trebalo da se leči antibioticima, ali pošto nije, imalo je fatalan ishod.
Međutim, kraj priči nije došao. Nakon smrti deteta, roditelji su otišli na more da se malo opuste. Nakon povratka (nekih 2 meseca) otac deteta izlazio je iz automobila i na njega je naletelo drugo vozilo i na licu mesta ga ubilo.
Šanse da je to bila slučajnost su 1:99% !!! Moje mišljenje je da je potplaćeno od strane lekara da se otac deteta prati i likvidira jer je sigurno on rekao lekaru nešto tipa: “Ako ti ne presudi zakon, ja ću ti presuditi!”. Tako da je lekar smislio plan kako da sve to zataška i kako da spreči da ga ovaj ne ubije za svoje dete.
Ali ovo je Srbija!.Da se ovakav slučaj desio u Americi cela klinika bi bila zatvorena, došli bi novi ljudi a svi ovi na odeljenju bi dobili otkaz! Ovde su krivi svi: počev od onih sestara što nisu merile temperaturu, preko lekara koji je lečio to dete, vizite koja je trebala da pregleda i da vidi da dete ima temperaturu, pa sve do načelnika bolnice koji nije kontrolisao rad zaposlenih na nižem nivou.
Dokle će više da nas leče oni koji blage veze nemaju sa lečenjem???
Ove godine uveli su u nekim gradovima (ne znam da li za sve isto važi) da ako se opredeliš za jednog lekara, kod njega moraš da se lečiš celu godinu dana i nemaš pravo da menjaš lekara. Šta im to znači ?!?!?!?! Zar ako me neki lekar loše leči ja ne smem da ga zamenim za drugog! Koji apsurd! Pa valjda čovek ima pravo da bira lekara! Ali fazon je u tome što svi žele da idu kod dobrih doktora a kod ovih ološa niko neće !!! Prosto oni nemaju posla. Pa nisu znali kako da pacijente rasporede na sve strane….kod svakog po neko da dođe….
“Najžalosnija” je priča medicinskih sestara. Kako one moraju da gube svoje zdravlje zbog pacijenata! Kako treba stojati po ceo dan na nogama, kako je to najgori i najteži posao, kako su one jadne bolesne od raznih hemikalija i pokvarenih aparata u bolnicama, i kako moraju kad odu kući da “razmišljaju” o svojim pacijentima, kako moraju da im budu ne samo medicinske sestre, već i porodica, prijatelji i kako ih to užasno “psihički opterećuje”. A u svemu tome moraju da ostanu “normalni”.
Pa ako im je teško ne moraju ni da rade!!! Pa i drugi ljudi po industrijama udišu različite vrste gasova i hemikalija pa dobiju kancer ili šta već….Jadne one, jadne te medicinske sestrice što su bolesne, pa najbolje da pacijenti ustanu i odu svojim kućama da se leče, a one da legnu u njihove krevete da se naspavaju i odmore od svega….
Samo kukaju kako rade u III smeni i kako su celi dan na nogama. Pa šta su htele, to je humanitarni rad koji to podrazumeva. To im je posao. Pa i drugi poslovi su teški.
Ako im ne odneseš sto grama kafe ili nešto neće ni da te pogledaju!!!
Ljudi umiru zbog njihove gluposti i nemarnosti.
I dokle će ovi da nas leče.
Isto tako, slučaj mladića koji je došao kući na vojno odsustvo, jeo je kući gljive i otrovao se. Imao proliv i povraćanje. Doktorka mu je prepisala praškove i uputila ga kući!!! Mladić, inače sin jedinac – umro je. Kada su je pitali zašto je to uradila, rekla je da nije bilo mesta na odeljenju gde da leži. Inače, dotična nije čak ni smenjena sa posla, već samo “privremeno udaljena” od posla. Kada je majka dovela sina u bolnicu (u zadnjoj fazi) smestili su ga na odeljenje i dali infuziju da prima (ali već je bilo kasno) i ona je upitala lekare zašto se njen sin ne pomera, rekli su joj da: “Spava”.
Zatim slučaj žene koja je otišla na operaciju i lekari su zaboravili gazu u trbuhu. Dobila je infekciju i umrla. Niko nije za to odgovarao. Našli su način da se zaštite.
Pojavljuju se neki mamini i tatini sinovi ili oni koji dolaze do diplome preko veze, najčešće su to mladi i neiskusni kojima na mantilu samo piše ono “dr” a veze sa tim poslom nemaju.
Pre pet godina jedan dečak od 7-8 godina otišao je na operaciju krajnika. Posle operacije dobio je temperaturu. Da bi 7-8 dana nakon toga umro od sepse.
Majka je tužila lekara. On je dobio samo 10 meseci zatvora i 5 godina uslovne slobode!!!
U istrazi je dokazano da temperatura nije merena (nije upisivano u listu bolesnika), majka deteta zaticala ga je bosog i samog u bolničkim hodnicima. Po nogama je imao svrab i sitne ožiljke – mislio je da ga noću ujedaju komarci – a u stvari pucali su mu kapilari. Sve dok majka nije primetila jednog (zadnjeg) dana lokvu krvi pored kreveta. Dete je na svojim rukama odnela na intenzivno i više ga nikada nije videla. Lekar koji joj je saopštio smrt deteta rekao je da je dete umrlo od “bolesti koja jede meso”.
U istrazi je najviše optužena situacija “što nije beležena temperatura”. Stručnjaci su zaključili da je dete trebalo da se leči antibioticima, ali pošto nije, imalo je fatalan ishod.
Međutim, kraj priči nije došao. Nakon smrti deteta, roditelji su otišli na more da se malo opuste. Nakon povratka (nekih 2 meseca) otac deteta izlazio je iz automobila i na njega je naletelo drugo vozilo i na licu mesta ga ubilo.
Šanse da je to bila slučajnost su 1:99% !!! Moje mišljenje je da je potplaćeno od strane lekara da se otac deteta prati i likvidira jer je sigurno on rekao lekaru nešto tipa: “Ako ti ne presudi zakon, ja ću ti presuditi!”. Tako da je lekar smislio plan kako da sve to zataška i kako da spreči da ga ovaj ne ubije za svoje dete.
Ali ovo je Srbija!.Da se ovakav slučaj desio u Americi cela klinika bi bila zatvorena, došli bi novi ljudi a svi ovi na odeljenju bi dobili otkaz! Ovde su krivi svi: počev od onih sestara što nisu merile temperaturu, preko lekara koji je lečio to dete, vizite koja je trebala da pregleda i da vidi da dete ima temperaturu, pa sve do načelnika bolnice koji nije kontrolisao rad zaposlenih na nižem nivou.
Dokle će više da nas leče oni koji blage veze nemaju sa lečenjem???
Ove godine uveli su u nekim gradovima (ne znam da li za sve isto važi) da ako se opredeliš za jednog lekara, kod njega moraš da se lečiš celu godinu dana i nemaš pravo da menjaš lekara. Šta im to znači ?!?!?!?! Zar ako me neki lekar loše leči ja ne smem da ga zamenim za drugog! Koji apsurd! Pa valjda čovek ima pravo da bira lekara! Ali fazon je u tome što svi žele da idu kod dobrih doktora a kod ovih ološa niko neće !!! Prosto oni nemaju posla. Pa nisu znali kako da pacijente rasporede na sve strane….kod svakog po neko da dođe….
“Najžalosnija” je priča medicinskih sestara. Kako one moraju da gube svoje zdravlje zbog pacijenata! Kako treba stojati po ceo dan na nogama, kako je to najgori i najteži posao, kako su one jadne bolesne od raznih hemikalija i pokvarenih aparata u bolnicama, i kako moraju kad odu kući da “razmišljaju” o svojim pacijentima, kako moraju da im budu ne samo medicinske sestre, već i porodica, prijatelji i kako ih to užasno “psihički opterećuje”. A u svemu tome moraju da ostanu “normalni”.
Pa ako im je teško ne moraju ni da rade!!! Pa i drugi ljudi po industrijama udišu različite vrste gasova i hemikalija pa dobiju kancer ili šta već….Jadne one, jadne te medicinske sestrice što su bolesne, pa najbolje da pacijenti ustanu i odu svojim kućama da se leče, a one da legnu u njihove krevete da se naspavaju i odmore od svega….
Samo kukaju kako rade u III smeni i kako su celi dan na nogama. Pa šta su htele, to je humanitarni rad koji to podrazumeva. To im je posao. Pa i drugi poslovi su teški.
Ako im ne odneseš sto grama kafe ili nešto neće ni da te pogledaju!!!
Ljudi umiru zbog njihove gluposti i nemarnosti.
I dokle će ovi da nas leče.
Isto tako, slučaj mladića koji je došao kući na vojno odsustvo, jeo je kući gljive i otrovao se. Imao proliv i povraćanje. Doktorka mu je prepisala praškove i uputila ga kući!!! Mladić, inače sin jedinac – umro je. Kada su je pitali zašto je to uradila, rekla je da nije bilo mesta na odeljenju gde da leži. Inače, dotična nije čak ni smenjena sa posla, već samo “privremeno udaljena” od posla. Kada je majka dovela sina u bolnicu (u zadnjoj fazi) smestili su ga na odeljenje i dali infuziju da prima (ali već je bilo kasno) i ona je upitala lekare zašto se njen sin ne pomera, rekli su joj da: “Spava”.
Zatim slučaj žene koja je otišla na operaciju i lekari su zaboravili gazu u trbuhu. Dobila je infekciju i umrla. Niko nije za to odgovarao. Našli su način da se zaštite.