Pravo prve bračne noći - dio srpske istorije i kulture
Jus primae noctis ili droit du seigneur,
je pravo prve bračne noći, zapravo pravo bega (ili rjeđe age) da provede jednu noć sa budućom ženom svoga kmeta (mladom i seksualno privlačnom) nakon čega bi je predao dalje kmetu, iako se ovo moglo izbjeći otkupom (plaćanjem izvjesne sume novaca).
Zaplet u operi
Le Nozze di Figaro (Figarova ženidba) od Wolfganga Amadeusa Mocarta,
je zasnovan na pravu prve bračne noći.
Figaro i Susanna se spremaju za vjenčanje ali grof Almaviva gospodar dvorca kraj Sevilje u Španiji želi da iskoristi svoje pravo i provede jednu noć sa Sussann prije Figara.
To pravo je široko praktikovano u Evropi i posebno u zemljama Otomanske Imperije (provincije Otomanske Imperije su bile: Grčka, Bugarska, Srbija, Bosna) sve do kraja devetnaestog vijeka.
To pravo je prestalo u Rusiji u XIX vijeku.
U Americi je to pravo (nezvanično) postojalo sve do građanskog rata, u vezi sa robovlasništvom u južnim državama u Americi.
Na slici, koju je naslikao Paja Jovanović, prikazana je mlada koja se priprema za prvu bračnu noć.
Tu prvu noć će provesti kod bega. Begovi su obično bili Turci mada je bilo lokalnog plemstva koje je preslo na Islam da sačuvaju svoje privilegije za vrijeme vlasti Otomanske imperije nad Balkanom.
* Pravo prve bračne noći je važilo za nevjeste kmetova, ili slugu.
One su bile hrišćanke (vlahinje) jer muslimani nisu bili kmetovi.
Na dan udaje hrišćanska (vlaška) mlada bi bila posjećena od strane jednog begovog (aginog) predstavnika obično u počasnoj pratnji jednog odjeljenja vojnika. Predstavnik bi zatim odveo mladu do begove (agine) kuće đe bi provela dan i noć a zatim bi je otpratio nazad njenoj kući u jutro na dan vjenčanja.
Ono što je zanimljiv detalj na slici je da su sve žene na slici obučene u tradicionalnu orjentalnu odjeću turskog stila. Za vrijeme Otomanske vlasti stil oblačenja je bio pod uticajem islamske tradicije. Čak i danas se koriste nazivi tekstila nastali u islamskom svijetu kao na primjer damast po gradu Damasku.
One nose dimije (koje lice na siroke hlače) od tankog često zlatno prošaranog tkanja koje ističu žensku figuru.
U islamskim zemljama i muškarci i žene nastavljaju da slijede tradiciju, pokrivajući kosu u javnosti nekim pokrivalom za glavu: turbanom fesom velom. Žene na slici osim one na desoj strani imaju pokrivenu kosu šalom (zvanim i samija, marama) u skladu sa islamskim običajima.
Jugoslavenska pošta je 1998 ovom običaju posvetila jednu poštansku marku iz serije "Narodni običaji" na kojoj je slika Paje Jovanovića.
.
.
Rekao sam ti kako stoje stvari,a i sam znash da je tako. na stranu to shto vam uzimamo sve shto imate i shto zivite triput gore nego kod nas
