Distimija

***Saint***

Buduća legenda
Poruka
33.301
Dosta toga sam našla na internetu o ovom tzv. blažem tipu depresije.
Ja verovatno imam to od negde petog, šestog razreda osnovne, navikla sam
i živim s tim. Imam periode kada sam užasno depresivna da ne mogu ni da jedem
ni da ustanem, ali i periode kada se osećam dobro
Nisam ni znala da za ovo kako se osećam već nekoliko godina postoji i medicinski razlog.
Najviše mi je problem što ja ne osećam nikakvo zadovoljstvo u životu,
ne umem da živim, kad ne treba ja se povučem u sebe i ne živi mi se.
Stalno sam razočarana u sebe i život uopšteno, nemam snage ni volje da se borim
ni za šta do čega mi je stalo.
Smejem se,ali kod mene je sve to uvežbano, niko ko me zna, ne zna da sam u stvari potpuno
drugačija kad ostanem sama sa sobom.
Takodje sam previše emotivna i osetljiva osoba,nekad povučena,sad ne baš toliko,ali sam svesna da je sve to gluma.
Sama sebi sam postavila ovu dijagnozu jer stvarno ja nemam razloga da budem ovakva.
Imam normalnu porodicu, nemam finansijskih problema, niti sam gubitnik, besposlena i sl.

Nemam s kim da razgovaram,ne znam šta da radim.
U poslednje vreme nižem razočarenje za razočarenjem.
I majka i otac su mi lekari a i ja studiram medicinu,a opet,kad sa majkom pokušam da
razgovaram ona mi kaže da budem jaka, da prevazidjem (kao da mogu samo da kažem
sebi 'prevazidji' pa da sve nestane :() tdj.da nije dobro da idem na razgovor sa stručnim
licem jer neću moći kasnije da se nigde zaposlim, a i ja mislim da je tako.
Otac smatra da ja to samo glumim, sa njim više i ne razgovaram o sebi.

Ja znam da imam problem. Ako neko ima neki savet kako da vratim sebi volju za životom
da ovo ne preraste u pravu depresiju, molim neka podeli to sa mnom.
Šta god da napišete dobro će mi doći, ja više samu sebe ne mogu da podnesem.
Ni moj nedostatak ambicija i volje za bilo čim. Hvala.
 
Prvo da kažemo da ne možeš sama sebi davati dijagnozu distimije iako ne sumnjam da si se dosta informisala o tome, plus studiraš medicinu i verovatno si učila psihijatriju ali opet...prepusti to stručnjacima. Ok? :)

Imam osećaj da si izrazito inteligentna osoba. Svesna si svog stanja, svesna si da ne možeš sebi magičnim samoubeđivanjem pomoći, i što je još važnije, svesna si da ti treba stručna pomoć. Dakle, imaš sve moguće uslove da ti bude bolje. Ajde onda iskoristi ih ;). Ne kapiram ovu konstataciju ,,ako ideš kod stručnjaka nećeš moći da se zaposliš posle''? To je smešno, iz istog razloga što je svaki od tih stručnjaka verovatno nekada u životu, zatražio stručnu pomoć za sebe! To je normalno. Niko od nas ne može sam kroz život sa svojim teškoćama! A drugo, postoji nešto što se zove diskrecija koju propisuje etički kodeks.
Nemoj da čekaš da to preraste u depresiju, jer već i ovako je dovoljno ozbiljno, ako se ti osećaš loše. Nema razloga da to trpiš...pa bar za te tvoje tegobe danas imamo leka. :)

Srećno i samo hrabro!
 
meni je problem takodje to što i da odem kod stručnog lica, ja neću ništa da mu kažem.
ne umem da budem otvorena kad se nalazim licem u lice ni sa bližnjima a kamoli nepoznatima. :(

Ako ne umeš da otvoreno razgovaraš o svojim mislim, osećanjima i fantazijama, tu će biti terapeut da ti pomogne. Ako nećeš ništa da mu kažeš on ti onda ne može pomoći, a mislim da nema razloga da pred njim namerrno ćutiš jer to je znak da ne želiš da pomogneš sama sebi. Probaj u svakom slučaju. Ne gubiš mnogo, a možeš mnogo da dobiješ. Moja preporuka ti je neki kognitivino - bihevioralno orijentisan terapeut. ;)
 
Verujem da si dobra osoba, potpuni sam laik, pokušaj da malo otkloniš sebe od sebe...ne znam da li sam se dobro izrazila.
Posvećenost nekim drugim ljudima ili oblastima života će ti pomoći da se ne osećaš tako.
Nemoj me molim te pogrešno shvatiti... sebični ljudi padaju u depresije...da mnoge stvari u životu zavise samo od tebe ili da nečiji život zavisi samo od tebe onda bi znala za neka druga osećanja koja nisu mnogo lepa ali te teraju da ideš napred..život je ponekad možda ne dobijena bitka, ali koja mora da se vodi najbolje što čovek ume i zna.
Jednostavno moraš pronaći sebe, a imaš prilično uslova za to....po meni si ti itekako srećna, a nesreća je samo u tome što ti to ne vidiš.
Žao bi mi bilo da izgleda kao da sam ispala okrutna, ja verujem da ti znaš da to ne želim.
Samo ću ti reći pobedi ti to možeš.
 
Poslednja izmena:
meni je problem takodje to što i da odem kod stručnog lica, ja neću ništa da mu kažem.
ne umem da budem otvorena kad se nalazim licem u lice ni sa bližnjima a kamoli nepoznatima. :(

Prvo, ne pitaju te oni ništa naročito intimno, niti čeprkaju po tvojim malim tajnama. I ne zahtevaju da im kažeš ono što ne želiš. A i zgodnije ti je da ispričaš stranoj osobi nešto, nego poznatoj - lekara obavezuje etika i zakon, a poznanici bi mogli da ispričaju drugima...I, samo sa terapeutom možeš (i treba, uostalom) da pričaš samo o sebi :) dok u razgovoru sa prijateljima moraš i njih da salušaš, nepristojno je "ja pa ja":lol: :bye:
 
a koliko kosta npr jedna "sesija" (jel se tako kaze ? ) kod strucnog lica ???

Seansa :D. Cena zavisi od teorijske orijentacije terapeuta (npr. psihoanalitičar je skuplji od kognitiviste). Zavisi i od priznatosti terapeuta. Stariji, iskusniji, poznatiji će uvek naplatiti malo više.
 
Evo ponešto o distimiji iz najnovijih vodiča primarne prakse

DISTIMIJA (HRONIČNA DEPRESIJA)
F34.1 Dysthimia Distimija – hronično depresivno raspoloženje
DEFINICIJA
Distimija se definiše kao skup hroničnih nepsihotičnih simptoma i znakova
depresije, koji se ne mogu uklopiti u dijagnostički kriterijum za veliku depresivnu
epizodu.
Ne uključuje pacijente koji imaju epizodične već hronične simptome blage
depresivnosti. Distimija predstavlja, u stvari, urođenu tendenciju doživljavanja
depresivnog raspoloženja, za razliku od depresivne neuroze koja predstavlja
maladaptivni, ponavljajući obrazac mišljenja i ponašanja koji rezultuje
depresijom.
EPIDEMIOLOGIJA
Sva epidemiološka ispitivanja do sada pokazala su da je distimija veoma čest
poremećaj i zahvata oko 3% odrasle populacije.
 Prevalenca kod ambulantnih psihijatrijskih pacijenata kreće se od 25-30%.
 Poremećaj je dva puta češći kod žena nego kod muškaraca.
ETIOLOGIJA
1. Biološki faktori:
S obzirom da neki pacijenti pokazuju smanjenu REM latencu, pozitivan
terapeutski odgovor na antidepesivnu terapiju i imaju porodičnu istoriju afektivnih
poremećaja, može se zaključiti da ovi pacijenti imaju subafektivni poremećaj
slične genetske i patofoziološke osnove kao velika depresija.
2. Psihosocijalni faktori:
Psihodinamičari tvrde da se radi o poremećenom razvoju koji je uticao na
oštećenje dijela ličnosti i funkcija ega, formirajući depresivni karakter. Osjećanje
manje vrijedosti, anhedonija (nemogućnost prepoznavanja sopstvenih emocija) i
introverzija često su prisutni kod osoba sa depresivnom strukturom, karakterom.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
 Organski uzroci (drugo organsko oboljenje - karcinom, kardiološki
problemi, hronični umor),
 Jatrogeni uzroci (uticaj drugih vrsta terapija ili zloupotrebe droga i
lijekova),
 Velika depresija,
 Bipolari poremećaj, depresivni ili miješani tip,
 Ciklotimija,
 Generalizovani anksiozni poremećaj,
 Anorexia neuroza,
 Bulimia neuroza,
 Opsesivno kompulzivni poremećaj,
 Ego distona homoseksualnost,
 Poremećaj ličnosti (borderline, zavisno pasivni, histrionični),
 Somatizacijski poremećaj.
KLINIČKA SLIKA
Distimični pacijenti mogu često biti sarkastični, nihilistični, zahtijevajući, sa
masom pritužbi. Djeluju veoma napeti, veoma kruti i rezistentni na terapijske
intervencije.
Interesantno je da često kod ljekara porodične medicine mogu izazvati
osjećanje bijesa kao rezultat nemoći da im se pomogne.
Po definiciji, distimični pacijenti nemaju psihotičnih simptoma.
Dodatni simptomi mogu biti promjene u apetitu i strukturi sna, smanjena energija,
osjećanje manje vrijednosti i nedostatak samopoštovanja, psihomotorna
retardacija, smanjenje seksualnog nagona i opsjednutost zdravstvenim
problemima.
Mogu imati poremećaje pažnje i žaliti se na slabo funkcionisanje u školi i na
poslu. Pesimizam, bespomoćnost i beznadežnost koje pacijent širi oko sebe
mogu da ostave utisak da se radi o mazohističkoj strukturi ličnosti. Često će se
čuti pritužbe da su bili loše tretirani od strane okoline, rođaka, šefova na poslu,
kolega, roditelja, djece i dr.
 Mogu imati probleme u braku zbog nemogućnosti ostvarivanja
emocionalne bliskosti i eventualne seksualne disfunkcije.
 Posljedično - nezaposlenost, razvod i neuspjeh u školi se često sreću kod
ovih pacijenata.
 Alkoholizam kao i upotreba psihoaktivnih supstanci mogu biti udruženi sa
distimijom i značajno otežati diferencijalnu dijagnozu.
TRETMAN DISTIMIJE
 Distimija se treba tretirati kombinacijom antidepresiva i
kognitivno-bihejvioralne terapije (KBT) .
Nivo preporuke - A
 Pacijentima muškog pola mogu se prepisati TCA, ukoliko
SSRI nisu dali željen terapijski odgovor, jer bolje podnose
neželjena dejstva TCA u odnosu na žene.
Nivo preporuke - C
 Socijalna podrška treba biti sastavni dio tretmana -
farmakoterapije ili psihoterapije.
Nivo preporuke - C
 Dužina tretmana distimije zavisi od procjene terapijskog
odgovora.
Nivo preporuke - C
TOK I PROGNOZA
 Najčešće distimija počinje lagano i to prije 25. godine života u 50%
slučajeva.
 Pacijenti često pate od simptoma više od deset godina prije nogo što se
jave psihijatru.
 Skoro 25% pacijenata nikada ne doživi potpuni oporavak.
 Distimija sa ranim početkom može imati takav tok da pacijenti simptome
shvate kao svoju prirodu.
 Kod nekih pacijenata sa ranim početkom distimija se može pretvoriti u
veliku depresiju (oko 20% slučajeva), 15% se pretvori u veliku depresiju
sa hipomaničnim epizodama, a oko 5 % u bipolarni poremećaj.
 U najvećem broju slučajeva hospitalizacija nije indikovana.
 
Verujem da si dobra osoba, potpuni sam laik, pokušaj da malo otkloniš sebe od sebe...ne znam da li sam se dobro izrazila.
Posvećenost nekim drugim ljudima ili oblastima života će ti pomoći da se ne osećaš tako.
Nemoj me molim te pogrešno shvatiti... sebični ljudi padaju u depresije...da mnoge stvari u životu zavise samo od tebe ili da nečiji život zavisi samo od tebe onda bi znala za neka druga osećanja koja nisu mnogo lepa ali te teraju da ideš napred..život je ponekad možda ne dobijena bitka, ali koja mora da se vodi najbolje što čovek ume i zna.
Jednostavno moraš pronaći sebe, a imaš prilično uslova za to....po meni si ti itekako srećna, a nesreća je samo u tome što ti to ne vidiš.
Žao bi mi bilo da izgleda kao da sam ispala okrutna, ja verujem da ti znaš da to ne želim.
Samo ću ti reći pobedi ti to možeš.

Gotika,
kako to mislis - sebicni ljudi padaju u depresije? :think:
 
Molim Vas da me posavjetujete vezano za dilemu koju imam? Vec par mjeseci povremeno imam jak bol u zglobovima ruku ( tacnije zgobovima sake i sitnim zglobovima prstiju), koji prati jutarnja ukocenost ali bez ikakvog oticanja tih zglobova. Zbog tih bolova obratio sam se reumatologu ali nakon izvrsenih detaljnih ispitivanja i pretraga nisu pronadjeni tragovi reumatskih obolenja, odnosno svi nalazi su mi bili uglavnom u granicama normalnosti. Na osnovu svega toga ljekar opste prakse me uputio klinickom psihologu pod dijagnozom distimije isticuci da su ti bolovi mozda prouzrokovani ovim obolenjem mada sam ja vrlo skeptican po tom pitanju. U narednom periodu cu se obratiti klinickom psihologu ali bih voleo cuti Vase misljenje o svemu tome s obzirom na to da nisam primjetio da posjedujem neki od pratecih simptoma distimije koji sam uspjeo pronaci u dostupnoj mi literaturi.
Hvala!
 
Ja moram da se vratim na temu koju je Jessica Rabit pokrenula pre 4 meseca. Tiče se depresije odnosno distimije... Imam 18 godina, od depresije sam obolela negde otprilike sa 14. Kada je sve postalo neizdrživo (sva tuga, očaj, beznađe) otišla sam kod psihijatra. I tako se lečim već skoro 2 godine! Idem na terapije svakog meseca i pijem lekove. U suštini mi je bolje, čak i doktorka tvrdi da sam izlečena. Ona smatra da ja više nemam depresiju i da mogu da prekinem sa terapijom tj. lekovima. Ali ja ne mogu da opišem koliko sam zapravo nesrećna! Čak i kada je u mom životu sve u redu (a imam ok porodicu, bliske prijatelje, uspešna sam u školi, ni materijalno stanje mi nije loše), ja sam neprestano tužna, razočarana, očajna, nezadovoljna, ne vidim smisao i lepotu ničega, neretko se povlačim u sebe i izbegavam drištvo, ne mogu da uživam u bilo čemu, nemam nimalo životne radosti i energije! Čak i kada sam sa meni dragim ljudima, kada se smejem- ja to ne činim u potpunosti:uvek je , u svakom momentu mog života, bilo šta da radim- prisutna doza tuge, očaja... Sve me to jako brine!! Mlada sam, tek mi je 18, ceo život je predamnom, susretaću se sa velikim problemimam, nedaćama, razočarenjima tj. moraću toliko toga da preturim preko glave, a ja sam već sada toliko slaba i nesrećna! Mnogo se bojim! Zato vas preklinjem da, ako neko živi slično, podeli to sa mnom. Prosto, jako sam zbunjena i ne znam šta bih trebalo da radim. Mislim, ako mi stručnjak(psihijatar), medicina, lekovi i sl. nisu pomogli za ove duge dve godine, onda ne verujem da mi iko može pomoći! Molim vas, reci te mi, da li postoji mogućnost da je depresija neizlečiva? Da li je ovo moje stanje nešto sa čime ću morati da se pomirim i jednostavno naučim da živim sa tim, sa činjenicom da nikad u stvari neću biti srećna? Jako mi je teško, zbunjena sam, a niko me ne razume i ne uzima za ozbiljno...
 
blabla, ovo mi je treći psihijatar! Prvo sam probala sa školskim psihologom, pa sa psihijatrom iz mog grada, a sada idem kod psihijatra u susednom gradu, koja važi za velikog stručnjaka. zar je moguće da je baš svaki nestručan? Ne znam...
 
DEFINICIJA
Distimija se definiše kao skup hroničnih nepsihotičnih simptoma i znakova
depresije, koji se ne mogu uklopiti u dijagnostički kriterijum za veliku depresivnu
epizodu.
Ne uključuje pacijente koji imaju epizodične već hronične simptome blage
depresivnosti. Distimija predstavlja, u stvari, urođenu tendenciju doživljavanja
depresivnog raspoloženja, za razliku od depresivne neuroze koja predstavlja
maladaptivni, ponavljajući obrazac mišljenja i ponašanja koji rezultuje
depresijom.

Definicija pojašnjava razliku izmedju distimije i deprsije.
 
Kao sto neko rece...ne mozes sama sebi odredjivati dijagnozu, bez obzira sto studiras medicinu...uostalom opisano nije nuzno depresija kao sama, vec je mozda posledica nekog drugog problema (poremecen rad stitne zlezde, anemicnost, mozda kombinacija toga ili nesto drugo...itd)....znaci prvo uradi sve pretrage kod opsteg lekara, pa ces onda da vidis kako dalje...mozda da napises kako ti prolazi dan, svoje navike..itd...sasvim je moguce da postoji nesto u tvom zivotu cime nisi zadovoljna a da si to potisnula iz odredjenih razloga...to moze da bude naizgled sasvim nebitna stvar koja je tebi ipak bitna...
 
Dosta toga sam našla na internetu o ovom tzv. blažem tipu depresije.
Ja verovatno imam to od negde petog, šestog razreda osnovne, navikla sam
i živim s tim. Imam periode kada sam užasno depresivna da ne mogu ni da jedem
ni da ustanem, ali i periode kada se osećam dobro
Nisam ni znala da za ovo kako se osećam već nekoliko godina postoji i medicinski razlog.
Najviše mi je problem što ja ne osećam nikakvo zadovoljstvo u životu,
ne umem da živim, kad ne treba ja se povučem u sebe i ne živi mi se.
Stalno sam razočarana u sebe i život uopšteno, nemam snage ni volje da se borim
ni za šta do čega mi je stalo.

Smejem se,ali kod mene je sve to uvežbano, niko ko me zna, ne zna da sam u stvari potpuno
drugačija kad ostanem sama sa sobom.
Takodje sam previše emotivna i osetljiva osoba,nekad povučena,sad ne baš toliko,ali sam svesna da je sve to gluma.
Sama sebi sam postavila ovu dijagnozu jer stvarno ja nemam razloga da budem ovakva.
Imam normalnu porodicu, nemam finansijskih problema, niti sam gubitnik, besposlena i sl.

Nemam s kim da razgovaram,ne znam šta da radim.
U poslednje vreme nižem razočarenje za razočarenjem.
I majka i otac su mi lekari a i ja studiram medicinu,a opet,kad sa majkom pokušam da
razgovaram ona mi kaže da budem jaka, da prevazidjem (kao da mogu samo da kažem
sebi 'prevazidji' pa da sve nestane :() tdj.da nije dobro da idem na razgovor sa stručnim
licem jer neću moći kasnije da se nigde zaposlim, a i ja mislim da je tako
.
Otac smatra da ja to samo glumim, sa njim više i ne razgovaram o sebi.

Ja znam da imam problem. Ako neko ima neki savet kako da vratim sebi volju za životom
da ovo ne preraste u pravu depresiju, molim neka podeli to sa mnom.
Šta god da napišete dobro će mi doći, ja više samu sebe ne mogu da podnesem.
Ni moj nedostatak ambicija i volje za bilo čim. Hvala.

Ciao! Ovo što si nabrojala su sve od reda simptomi distimije, počev da je krenulo od 12-13 godine ("velika" depresija - MDD (ne postoji mala, svaka je OGROMNA!)kreće kasnije, bipolar (II i tzv soft bipolar malo kasnije od distimije, mada može i kod dece)).

Da se ne pravim previše pametan, imaš distimiju skoro 100% (tj ako nema i dovoljno vegetativnih simptoma, tipičnih ili atipičnih, inače bi se zvalo depresija, ili atipična depresija - moguće su i jedna i druga istovremeno - "dupla depresija"). Dakle, poremećaj raspoloženja iz depresivnog spektra je tu, ako nije bilo hipomaničnih epizoda (teško možeš sama to da uočiš, nikome nije mnogo težak period kad se super oseća i samo što ne poleti, pa to ne zapamti kao problem - jedino je mala potreba za snom a velika efikasnost narednog dana nešto što sam možeš da vidiš), onda distimija, u suprotnom, ili ciklotimija, ili neki "bipolar bez (prave) manije" - postoji najdefinitivnije, ma šta kažu udžbenici "made in Srbija".

To da tvoja majka koja je lekar može tako da misli mi je neverovatno! Pa svako ko se malo razume u problematiku će, možda ne na prvi pogled, ali na drugi, moći da uoči problem, i verovatno čak i odredi šta je po sredi... I da svom bolesnom detetu kaže da ne ide kod lekara?! Da je neka fizička bolest u pitanju, da li bi i onda tako?
A što se tiče oca, zadržaću mišljenje za sebe...

Problem uopšte nije bezopasan, na duže staze ume da pravi kud i kamo veće probleme od MDD - ona je barem epizodična, a distimiji nema ni kraja ni konca, a probleme u funkcionisanju si već počela da osećaš. Može da ti pravi strašne muke na fakultetu (nemaš volju ni za šta, teškoće u koncentraciji - ko je makar omirisao bilo koji ozbiljan faks može da pretpostavi šta ide dalje...). Sama si već rekla: "U poslednje vreme nižem razočarenje za razočarenjem" a tek može da bude gore - npr poznato je da pravi ogromne probleme na poslu, onda veliki procenat žena koji godinama pasivno trpi zlostavljanje ima problem sa distimijom itd...

Naročito veliki problem je "Najviše mi je problem što ja ne osećam nikakvo zadovoljstvo u životu" - to se zove anhedonija, i ima 100% organski uzrok, problem je što mezolimbički i mezokortikalni podsistemi ne funkcionišu koliko treba...

Garantujem ti da psiholog za tebe ne može baš ništa da učini, ovo mora da se tretira antidepresivima, a zna se ko može (i jedini treba!) da ih prepisuje. Bilo šta "za smirenje" - tipa lorazepam i sl može samo da pogorša problem...
 
Evo ponešto o distimiji iz najnovijih vodiča primarne prakse

DISTIMIJA (HRONIČNA DEPRESIJA)
F34.1 Dysthimia Distimija – hronično depresivno raspoloženje
DEFINICIJA
Distimija se definiše kao skup hroničnih nepsihotičnih simptoma i znakova
depresije, koji se ne mogu uklopiti u dijagnostički kriterijum za veliku depresivnu
epizodu.
Ne uključuje pacijente koji imaju epizodične već hronične simptome blage
depresivnosti. Distimija predstavlja, u stvari, urođenu tendenciju doživljavanja
depresivnog raspoloženja, za razliku od depresivne neuroze koja predstavlja
maladaptivni, ponavljajući obrazac mišljenja i ponašanja koji rezultuje
depresijom.
EPIDEMIOLOGIJA
Sva epidemiološka ispitivanja do sada pokazala su da je distimija veoma čest
poremećaj i zahvata oko 3% odrasle populacije.
 Prevalenca kod ambulantnih psihijatrijskih pacijenata kreće se od 25-30%.
 Poremećaj je dva puta češći kod žena nego kod muškaraca.
ETIOLOGIJA
1. Biološki faktori:
S obzirom da neki pacijenti pokazuju smanjenu REM latencu, pozitivan
terapeutski odgovor na antidepesivnu terapiju i imaju porodičnu istoriju afektivnih
poremećaja, može se zaključiti da ovi pacijenti imaju subafektivni poremećaj
slične genetske i patofoziološke osnove kao velika depresija.
2. Psihosocijalni faktori:
Psihodinamičari tvrde da se radi o poremećenom razvoju koji je uticao na
oštećenje dijela ličnosti i funkcija ega, formirajući depresivni karakter. Osjećanje
manje vrijedosti, anhedonija (nemogućnost prepoznavanja sopstvenih emocija) i
introverzija često su prisutni kod osoba sa depresivnom strukturom, karakterom.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
 Organski uzroci (drugo organsko oboljenje - karcinom, kardiološki
problemi, hronični umor),
 Jatrogeni uzroci (uticaj drugih vrsta terapija ili zloupotrebe droga i
lijekova),
 Velika depresija,
 Bipolari poremećaj, depresivni ili miješani tip,
 Ciklotimija,
 Generalizovani anksiozni poremećaj,
 Anorexia neuroza,
 Bulimia neuroza,
 Opsesivno kompulzivni poremećaj,
 Ego distona homoseksualnost,
 Poremećaj ličnosti (borderline, zavisno pasivni, histrionični),
 Somatizacijski poremećaj.
KLINIČKA SLIKA
Distimični pacijenti mogu često biti sarkastični, nihilistični, zahtijevajući, sa
masom pritužbi. Djeluju veoma napeti, veoma kruti i rezistentni na terapijske
intervencije.
Interesantno je da često kod ljekara porodične medicine mogu izazvati
osjećanje bijesa kao rezultat nemoći da im se pomogne.
Po definiciji, distimični pacijenti nemaju psihotičnih simptoma.
Dodatni simptomi mogu biti promjene u apetitu i strukturi sna, smanjena energija,
osjećanje manje vrijednosti i nedostatak samopoštovanja, psihomotorna
retardacija, smanjenje seksualnog nagona i opsjednutost zdravstvenim
problemima.
Mogu imati poremećaje pažnje i žaliti se na slabo funkcionisanje u školi i na
poslu. Pesimizam, bespomoćnost i beznadežnost koje pacijent širi oko sebe
mogu da ostave utisak da se radi o mazohističkoj strukturi ličnosti. Često će se
čuti pritužbe da su bili loše tretirani od strane okoline, rođaka, šefova na poslu,
kolega, roditelja, djece i dr.
 Mogu imati probleme u braku zbog nemogućnosti ostvarivanja
emocionalne bliskosti i eventualne seksualne disfunkcije.
 Posljedično - nezaposlenost, razvod i neuspjeh u školi se često sreću kod
ovih pacijenata.
 Alkoholizam kao i upotreba psihoaktivnih supstanci mogu biti udruženi sa
distimijom i značajno otežati diferencijalnu dijagnozu.
TRETMAN DISTIMIJE
 Distimija se treba tretirati kombinacijom antidepresiva i
kognitivno-bihejvioralne terapije (KBT) .
Nivo preporuke - A
 Pacijentima muškog pola mogu se prepisati TCA, ukoliko
SSRI nisu dali željen terapijski odgovor, jer bolje podnose
neželjena dejstva TCA u odnosu na žene.
Nivo preporuke - C
 Socijalna podrška treba biti sastavni dio tretmana -
farmakoterapije ili psihoterapije.
Nivo preporuke - C
 Dužina tretmana distimije zavisi od procjene terapijskog
odgovora.
Nivo preporuke - C
TOK I PROGNOZA
 Najčešće distimija počinje lagano i to prije 25. godine života u 50%
slučajeva.
 Pacijenti često pate od simptoma više od deset godina prije nogo što se
jave psihijatru.
 Skoro 25% pacijenata nikada ne doživi potpuni oporavak.
Distimija sa ranim početkom može imati takav tok da pacijenti simptome
shvate kao svoju prirodu
.
 Kod nekih pacijenata sa ranim početkom distimija se može pretvoriti u
veliku depresiju (oko 20% slučajeva), 15% se pretvori u veliku depresiju
sa hipomaničnim epizodama, a oko 5 % u bipolarni poremećaj.
 U najvećem broju slučajeva hospitalizacija nije indikovana.

E ovo je najveći problem sa distimijom: "Distimija sa ranim početkom može imati takav tok da pacijenti (a i okolina) simptome shvate kao svoju prirodu", a u Srbiji je veliki problem i ovo "Pacijentima muškog pola mogu se prepisati TCA, ukoliko SSRI nisu dali željen terapijski odgovor, jer bolje podnose neželjena dejstva TCA u odnosu na žene." - ni jedni ni drugi se nisu baš proslavili kad je distimija u pitanju, MAOI su daleko najefikasniji ("promene temperament" - pa promene kad više nema simptoma bolesti), samo ne verujem da se više koriste u Srbiji...
 
Gotika,
kako to mislis - sebicni ljudi padaju u depresije? :think:

To je stanovište velikog dela tzv "popularne psihologije" alias šta sve može da se pročita kad potpuna neznalica ili neko samo površno upućen (autori raznih self help knjiga) krene da "prosvećuje" druge... pa onda savetuju porodici da depresiju člana porodice "leče izvlačenjem za uši" i sl, objašnjavaju da su ti ljudi prosto sebični!!! itd, To što neko u depresiji nije u stanju ni prstom da mrdne da se izvuče iz problema (ona propisna depresija prvo "parališe" žrtvu pa onda sadistički muči) neko ko ne zna šta je to depresija i koliki je problem to tumači kao "sebičnost", "hoće da sve ja radim za nju/njega" i sl... Tipično optuživanje žrtve za ono što joj se događa...
 
Poslednja izmena:
Verujem da si dobra osoba, potpuni sam laik, pokušaj da malo otkloniš sebe od sebe...ne znam da li sam se dobro izrazila.
Posvećenost nekim drugim ljudima ili oblastima života će ti pomoći da se ne osećaš tako.
Nemoj me molim te pogrešno shvatiti... sebični ljudi padaju u depresije...da mnoge stvari u životu zavise samo od tebe ili da nečiji život zavisi samo od tebe onda bi znala za neka druga osećanja koja nisu mnogo lepa ali te teraju da ideš napred..život je ponekad možda ne dobijena bitka, ali koja mora da se vodi najbolje što čovek ume i zna.
Jednostavno moraš pronaći sebe, a imaš prilično uslova za to....po meni si ti itekako srećna, a nesreća je samo u tome što ti to ne vidiš.
Žao bi mi bilo da izgleda kao da sam ispala okrutna, ja verujem da ti znaš da to ne želim.
Samo ću ti reći pobedi ti to možeš.
da,ja se potpuno slazem i imam obicaj da kazem-sve je u glavi cak irazlozi zasto se ne osecas dobro kao i oni razlozi koji treba da se probude da bi ti shvatila da sama sebi mozes da pomognes. Nece biti bas lako ,ali pokusaj. Pricam ti ovo iz iskustva jer sam prolazila slican period i najvise sam pomogla sama sebi...
 
da,ja se potpuno slazem i imam obicaj da kazem-sve je u glavi cak irazlozi zasto se ne osecas dobro kao i oni razlozi koji treba da se probude da bi ti shvatila da sama sebi mozes da pomognes. Nece biti bas lako ,ali pokusaj. Pricam ti ovo iz iskustva jer sam prolazila slican period i najvise sam pomogla sama sebi...
Pa jesu ti razlozi u glavi, samo je problem u tome što to uopšte nisu neki umišljeni problemi, nego veoma realni, drugo baš nikako ne možeš "sam da ih rešiš" - ti si verovatno prošla kroz sličan period, ali to je mogla da bude npr reaktivna depresija, kad depresiju izazove neki spoljni faktor: raskid, gubitak voljene osobe, ponižavajući poraz i sl, tu možeš raznim tehnikama da se izvučeš dok depresija ne uhvati zalet, međutim kod distimije je problem što ona nema nikakve spoljne uzroke, nego je problem u funkcionisanju nekih centara CNS-a (anhedonija je ovde simptom br 1, hajde neka neki psiholog učini nešto po tom pitanju? Ne može, pa onda npr psihodinamičari proglase da ti je temperament takav i gotovo - urođen problem - pa ti živi sa tim jer "tako mora" - a zašto da mora kad je to rešivo?) Problem sa bolestima iz ove grupe je to što im baš ništa ne možeš nikakvim "radom na sebi", pozitivnim razmišljanjem i sl: samo slede novi neuspesi, pa još učvrstiš uverenje da i nisi za bolje... Ne mora i ne treba da bude tako!
 
Pa jesu ti razlozi u glavi, samo je problem u tome što to uopšte nisu neki umišljeni problemi, nego veoma realni, drugo baš nikako ne možeš "sam da ih rešiš" - ti si verovatno prošla kroz sličan period, ali to je mogla da bude npr reaktivna depresija, kad depresiju izazove neki spoljni faktor: raskid, gubitak voljene osobe, ponižavajući poraz i sl, tu možeš raznim tehnikama da se izvučeš dok depresija ne uhvati zalet, međutim kod distimije je problem što ona nema nikakve spoljne uzroke, nego je problem u funkcionisanju nekih centara CNS-a (anhedonija je ovde simptom br 1, hajde neka neki psiholog učini nešto po tom pitanju? Ne može, pa onda npr psihodinamičari proglase da ti je temperament takav i gotovo - urođen problem - pa ti živi sa tim jer "tako mora" - a zašto da mora kad je to rešivo?) Problem sa bolestima iz ove grupe je to što im baš ništa ne možeš nikakvim "radom na sebi", pozitivnim razmišljanjem i sl: samo slede novi neuspesi, pa još učvrstiš uverenje da i nisi za bolje... Ne mora i ne treba da bude tako!

Bojim se da je relativno cesto tako (kod dobrog dela psihijatara), ne samo kod distimije nego kod depresije uopste.
 

Back
Top