Hrvatske autoceste planiraju se kod Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) zadužiti za 120 milijuna eura kako bi se tim novcem financirala izgradnja četiriju prometnih dionica na paneuropskom koridoru Vc, ukupne dužine od oko 13 kilometara. Riječ je o dugoročnom poslovnom aranžmanu, čiji bi rok otplate najvjerojatnije trebao biti 20 godina.


Deset milijuna € za km
Ako bi EBRD odobrio taj kredit, potkraj ove godine i u drugoj polovici iduće raspisali bi se prednatječaji za radove na prometnici koja bi povezivala slavonski dio autoceste Zagreb-Lipovac s BiH, uključujući i most preko rijeke Save, te za izgradnju dviju dionica, ukupne dužine devet kilometara, koje bi od čvora Ploče na Dalmatini, planiranog istočno od Vrgorca, vodile prema granici s BiH na širem području Ljubuškog.

Prema objavljenim uvjetima, prosječna cijena izgradnje četiriju prometnih dionica iznosila bi tek nešto manje od 10 milijuna eura po kilometru, što je znatno iznad cijena radova na Dalmatini, iako je teren kroz Liku i Dalmaciju bio znatno teži.

Planiranim zaduživanjem kod europske financijske ustanove, HAC će samo “podebljati” postojeće obveze prema kreditorima i izvođačima radova, koje su krajem prošle godine iznosile oko 15 milijardi kuna.

Usprkos solidnoj zaradi od cestarina na naplatnim kućicama te postotku koji državnom cestovnom operateru pripada od svake prodane litre goriva i naplaćenih registracija automobila, HAC očito sve teže prati ritam ranijih ubrzanih ulaganja u cestogradnju širom Hrvatske, pa i aktualnih projekata koji su zbog recesije znatno usporeni ili odgođeni.

Krediti stižu na naplatu
Naime, samo u ovoj godini Hrvatskim autocestama dolazi na naplatu oko 600 milijuna eura kredita iz ranijih godina, što će se financirati iz vlastitih i kreditnih izvora.


Od početka godine HAC je kod raznih banaka podigao kredite vrijedne oko 400 milijuna eura, za što je dobio suglasnost Vlade i premijerke Jadranke Kosor, a do kraja godine planirano je zaduživanje za još 210 milijuna eura.

Sav taj novac planiran je pretežno za pokrivanje ranijih obveza, a tek je manji iznos, poput potencijalnog aranžmana s EBRD-om, namijenjen za još uvijek aktivne projekte na terenu kao što je izgradnja Dalmatine od čvora Ravča prema čvorovima Vrgorac i Ploče, te radovi na potezu Zagreb-Sisak.

Upravo zbog takvog opterećenja državne blagajne mnogi su kritičari postojećeg, pretežno državnog sustava upravljanja hrvatskim autocestama predlagali da pojedini prometni potezi budu ponuđeni na upravljanje stranim koncesionarima.

No upitno je što bi se time dobilo, jer bi se Vlada time odrekla oko 230 milijuna eura od naplaćenih cestarina na Dalmatini i autocesti Rijeka-Zagreb, dvama ključnim prometnim potezima pod upravljanjem državnih tvrtki, ali i PDV-a ostvarenog na prometnicama pod upravljanjem drugih koncesionara.

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/108991/Default.aspx