Percepcija i memorija

oziman

Veoma poznat
Poruka
11.564
Percepcija (opazaj) jeste slika naspram subjekta koji opaza. Subjekat je pri tome "tacka sintetickog jedinstava apercepcije" ili ono sto sve opaza a sto nikada nije opazeno a na sta svi mislimo kada kazemo rec "ja". Pri tome imamo podelu na subjekat i objekat gde je subjekat nespoznatljiv a objekti slike jesu tkz. "realan svet".
Prilikom saznavanja imamo posla samo sa akcidencijama dok je supstancija izvan mogucnsoti saznanja . Nju ne saznajemo vec intuitivno naslucujemo, dok ono sto saznajemo, mora proci kroz apriorne forme saznavanja razuma prostor, vreme, kauzalitet da bi tako dobili kompletnu percepciju ili sliku.

Medjutim, prilikom formiranja slike desava se nesto sto malo ko primecuje. Dolazi do projekcija proslih slika. Memorija prosto bombarduje sadasnje percepcije. Slika koja je evo ispred mene u sadasnjem trenutku, osim sto sadrzi apriorne forme opazanja razuma , takodje sadrzi i slike secanja koje su projektovane.

Postoji jedan dobar primer za ovo a koji pokazuje kako zapravo projektujemo slike secanja na neposrednu predstavu.

Tekst sam pronasao na internetu:

Nsiam vreovao da zparvrao mgou rzmaueti šta čtaim.
Zaavljhujći nobinceoj mćoi ljdskuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima nučaimka, njie vžano kjoim su rodesldoem npiasnaa slvoa u rčei. Jdieno je važno da se pvro i psldeonje sovlo nlaaze na sovm msteu otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost tkest mžeote čtiati bez pobrlema.
Ovo je zobg tgoa što ljuduksi mzoak ne čtia savko slvoo poebsno, već rčei poasmrta kao cleniu.
Oavj preomećaj je šljiavo nzavan "tipoglikemija".
Kome su još vaanži grmaaitka i prapvois?

Ovaj tekst koji je iznet kao zanimljivost zapravo dodiruje u jedno sustinsko pitanje filozofije koje se tice odnosa materije i memorije a koje je obradio Bergson u istoimenom delu.
Kao sto vidite percepcija daje okvir koga u vecini ispunjava memorija.
Konkretna percepcija je spoj neposrednog opazanja i projektovanih slika secanja.
Ali ne samo spoj. Sta vise, prilikom saznavanja , imamo posla samo i jedino sa svojom memorijom...sa prosloscu. Saznavati znaci secati se. Sadasnjost nikada nije opazena niti moze biti opazena.
Ili evo primera:
Kada cujem rec "razgovor" u svakom trenutku vremena u sadasnjosti, imam posla samo sa jednim jedinim slovom. Prosla slova postoje samo u secanju. Ali i to jedno slovo koje je navodno u sadasnjosti, zapravo se sastoji od hiljade vibracija vazduha, pri cemu u sadasnjosti nemam posla sa nikakvim "o" vec sa jednom jedinom vibracijom zvucnog talasa koja nikako ne moze biti osecaj zvuka . Ono cega smo svesni kada cujemo slovo "o" sastavljeno je iz hiljada vibracija kojih nema u sadasnjosti vec samo u secanju..u memoriji.

To isto vazi i za svetlost.
U razmaku od jedne sekunde crvena svetlost - sa najvecom duzinom talasa ima 400 triliona sukcesivnih treptaja. U sadasnjosti je samo jedan treptaj...a u nasoj svesti osecaj crvene svetlosti koji je zapravo MEMORIJA. Kada opazamo mi se zapravo secamo. Sadasnjost nije opazljiva. Iz nje izviru osecaji i opazaji slike, dok je ona izvoriste pecepcije ali izvan saznanja. Ona je "stvar po sebi".
 
meni se cini da ti otvaras teme ne radi diskusije,nego radi sopstvenog filozofskog monologa:/

Pa tema je odnos percepcije i memorije a sve u osvrtu na pitanje sadasnjosti.
Zar ti ne zvuci "revolucionarno" da je cela tkz. realnost...zapravo memorija. Ne samo slike secanja nego i percepcija?
To znanje je proisteklo iz neposrednih cinjenica svesti i kao takvo je apodikticko (neosporivo), tako da i nisu moguce rasprave. Ali ne sumnjaj da ce ih biti. Evo, recimo Tuzni patak verovatno vec ima spremne primedbe. On ce ih izneti, a ja oboriti...i tako to ide. Svi ucimo.. ;)
 
ozimane, da li si ikada pokusao da gledas u nesto, neki predmet ili bilo sta, a da pri tom posmatranju uopste ne mislis na to sta gledas?
znaci, samo nesto pozorno posmatras; bez misli, bez ocene, osude, bez upliva bilo kakvog znanja koje imas o tome sta gledas; jednostavno samo posmatras sad, takvo kakvo je.
na taj nacin nema percepcije u tvom posmatranju, nema misli, nema proslosti. samo sadasnjost. posmatrac i posmatrano postaju jedno.
probaj, nije tesko, a visestruko je korisno.
to ja cesto praktikujem jer samo na takav nacin si u stanju da to sto posmatras vidis u pravom obliku, odnosno oslobodis objekat posmatranja od subjektivne percepcije posmatraca.
to isto je pozeljno i kod slusanja, a meni licno to pomaze u smirivanju uma od misli prilikom meditacije na dah. meditacija na dah se vezba uz pomoc posmatranja (vanjsko, 1 tacke, obicno vrh nosa) i slusanja (unutrasnje, ritam otkucaja srca)...posmatranjem vrha nosa kroz poluspustene kapke smanjujes vanjski uticaj na um, na misli, a ritam otkucaja srca ce ti pokazati kolikim intenzitetom ti misli ometaju meditaciju.
kada uspes da ne cujes otkucaje srca, tada ti se um potpuno umirio. posle ove vezbe ja sam potpuno odmoran, kao kad spavas cvrsto bez ikakvih snova, ko nov. :D
 
Pa tema je odnos percepcije i memorije a sve u osvrtu na pitanje sadasnjosti.
Zar ti ne zvuci "revolucionarno" da je cela tkz. realnost...zapravo memorija. Ne samo slike secanja nego i percepcija?
To znanje je proisteklo iz neposrednih cinjenica svesti i kao takvo je apodikticko (neosporivo), tako da i nisu moguce rasprave. Ali ne sumnjaj da ce ih biti. Evo, recimo Tuzni patak verovatno vec ima spremne primedbe. On ce ih izneti, a ja oboriti...i tako to ide. Svi ucimo.. ;)

Polako ideš ka tezi da ne postoji ništa što smo dosad definisali kao
vreme ( uništavaš sadašnjost uzdižući sećanje - a ako nema sadašnjosti ,
nema ni prošlosti , onda budućnost ne postoji) -- pa ako ovoga nema ,
onda nema ni sećanja ; dakle to što jeste ( to što sad uslovno nazivaš
memorijom , a ja sećanjem ) je ideja boga ozimana o postojanju jednog
sveta ( naravno ta ideja opstaje samo zato što je bog voljan da je razrađuje
kroz slike koje nama dariva kao memoriju ) .
Sve je ovo činimi se poznato , zar ne ?:think:
 
ozimane, da li si ikada pokusao da gledas u nesto, neki predmet ili bilo sta, a da pri tom posmatranju uopste ne mislis na to sta gledas?
znaci, samo nesto pozorno posmatras; bez misli, bez ocene, osude, bez upliva bilo kakvog znanja koje imas o tome sta gledas; jednostavno samo posmatras sad, takvo kakvo je.
na taj nacin nema percepcije u tvom posmatranju, nema misli, nema proslosti. samo sadasnjost. posmatrac i posmatrano postaju jedno.
probaj, nije tesko, a visestruko je korisno.
to ja cesto praktikujem jer samo na takav nacin si u stanju da to sto posmatras vidis u pravom obliku, odnosno oslobodis objekat posmatranja od subjektivne percepcije posmatraca.
to isto je pozeljno i kod slusanja, a meni licno to pomaze u smirivanju uma od misli prilikom meditacije na dah. meditacija na dah se vezba uz pomoc posmatranja (vanjsko, 1 tacke, obicno vrh nosa) i slusanja (unutrasnje, ritam otkucaja srca)...posmatranjem vrha nosa kroz poluspustene kapke smanjujes vanjski uticaj na um, na misli, a ritam otkucaja srca ce ti pokazati kolikim intenzitetom ti misli ometaju meditaciju.
kada uspes da ne cujes otkucaje srca, tada ti se um potpuno umirio. posle ove vezbe ja sam potpuno odmoran, kao kad spavas cvrsto bez ikakvih snova, ko nov. :D

Postoje mnoge vežbe da se dosegne takozvano stanje čistoga uma .
Ovo što opisuješ je poza strelca dok cilja , a može biti i pozicija mačevalca
pred početak borbe .

No, kad se dosegne stanje čistoga uma jednostavnim mirovanjem ,
nestanu percepcione moći i snjima svet oko nas pa i mi kao matrijalni
objekt .Ostanu samo moći - odjednom mnogo toga postaje spoznatljivo .
Pitanje je koliko treba praktikovati ovakve vežbe --- zaista pitanje je .:think:
 
Interesantno mi je kako se sadashnjost predstavlja kao proshlost , ali to je izgleda zamka idealizma.
Jedino sadashnjost kao aktualnost "postoji". Trenutak , vechnost , proshlost , buducnost , sve je to nastalo iz sadashnje aktualnosti i pokushaja subjekta da analizira pojavu da bi zadovoljio svoje potrebe.
Pomocu nauchnog metoda se mogu uspostaviti fizioloshke korelacije izmedju fenomena poput memorije i mozga.

Ne volim kada zvuhim "proroshki" , ali samo "prisecanje" ( i sve ostalo fezano za memoriju ) se mozhe na kraju svesti na aktuelne fizioloshke procese , tako da slika iz proshlosti na kraju nije nishta drugo nego neshto aktuelno.
 
Polako ideš ka tezi da ne postoji ništa što smo dosad definisali kao
vreme

Ne idem ka tezi. To nije teza nego cinjenica. Vreme kako se uobicajeno uzima jeste zabluda ljudskog misljenja koje prostor zove vremenom potpuno nesvesni te besmislice. Tek je Bergson jasno ukazao na zabludu i na prostu cinjenicu da vreme nije linija. Linija je moguca samo u prostoru, dok je vreme nesto drugo. Duhovna kategorija...ili tkz, "intuicija trajanja".
Pogledaj moju temu "Bergson -Trajanje i istovremenost"

Posto vreme nije isto sto i linija a posto samo prostor mozes deliti na delove, to onda i tvoja podela na proslost, sadasnjost i buducnost ima veze sa svime ali nema bas nikakve veze sa vremenom.. pravim vremenom trajanjem koje je nedeljivo.

Epa vidis, to pravo vreme koga samo intuitivno mozemo naslutiti u sebi kao kvalitativnu mnozinu, jeste izvoriste opazanja pri cemu imamo neposredan opazaj percepciju -sliku i memoriju koja skladisti te slike opet na nacin kvalitativne mnozine koja je sada druge vrste nego ona iz koje smo dobili percepciju.

Tesko je ovo objasniti. Mozda Sopenhaurova filozofija moze pomoci u tome.

Izvoriste opazanja ili pravo vreme trajanje , stvar po se bi" jeste slicno " živom, samorazvijajućem, oplodnom snagom obdarenom organizmu koji proizvodi ono što u njega nije prethodno stavljeno."

Sa druge strane, memorija koja sakuplja opazajne slike u sebi lici na "beživotno čuvalište u kojem sve što je odloženo leži jedno kraj drugog, ali iz kojeg se ne može izvaditi (analitički) vise nego sto se u njega stavilo(sintetički) .

Postoje dve vrste memorije. Jedna koja pamti slike , i druga koja je izvoriste slika.
 
Interesantno mi je kako se sadashnjost predstavlja kao proshlost , ali to je izgleda zamka idealizma.
Jedino sadashnjost kao aktualnost "postoji".

Tacno, ali je ona nedostupna saznavanju. Ne mozes opaziti sadasnjost a da pri tome nemas slike memorije u svojoj svesti. Ako kazes "to je sadasnjot" to na sta si pokazao prstom jeste tvoja memorija..znaci proslost.

Trenutak , vechnost , proshlost , buducnost , sve je to nastalo iz sadashnje aktualnosti i pokushaja subjekta da analizira pojavu da bi zadovoljio svoje potrebe.
Pomocu nauchnog metoda se mogu uspostaviti fizioloshke korelacije izmedju fenomena poput memorije i mozga.

Sadasnja aktuelnost je tvoja memorija, i analzirajuci nju analizras svoju memoriju. Sadasnjost je kretanje, transcendencija, volja. Ona se ne saznaje. Ona je supstancija , izvoriste slika koje ces ti zvati "relanost" ali pti tome u saznanju mozes imati posla samo sa slikama ne isa izvoristem koje je transcendentno.

Ne volim kada zvuhim "proroshki" , ali samo "prisecanje" ( i sve ostalo fezano za memoriju ) se mozhe na kraju svesti na aktuelne fizioloshke procese , tako da slika iz proshlosti na kraju nije nishta drugo nego neshto aktuelno.

Tako bi bilo kada "aktuelni fizioloski procesi" ne bi i sami bili opazaji, percepcije slike u svesti subjekta.

Trpati naucni metod u ovo pitanje jeste upasti pravo u petitio principii. Objasnjavati percepciju percepcijom.

Prvo postavis ceo opazanji svet slika , sa svim osecajima.. ONDA IZDVOJIS jedan opazaj zvani "mozak" i onda tim opazajem sada objasnjavas nastanak onoga od cega si posao ili nastanak opazaja . Uvidjas li logicku gresku u ovome ?
 
Poslednja izmena:
Ne volim kada zvuhim "proroshki" , ali samo "prisecanje" ( i sve ostalo fezano za memoriju ) se mozhe na kraju svesti na aktuelne fizioloshke procese , tako da slika iz proshlosti na kraju nije nishta drugo nego neshto aktuelno.

Ovo je toliko apsurdno a toliko pretenduje na istinitost da je prosto neverovatno. Argument vecine je ono sto daje snagu ovome. ...snagu dogme. Autoritet uciteljice.

U redu. To sto si rekao je prosto, jednostavan zakljucak izniko iz realistickog pogleda na svet pri cemu objekti oko nas postoje kao takvi (kao objekti) sami po sebi. Ako je to tacno onda u redu. Malo refleksije i eto zakljucka poput tvog. Pokazes prstom, izvedes eksperiment ..ne razmisljas. zasto da razmisiljas ???

Ali jedini problme u toj prici jeste sto "objekt po sebi" jeste apsurd. Apdokticka cinjenica!
A ako to imas na umu, onda je SVEST primarna a objekti su izvedeni..pojava. I ako hocemo traziti supstanciju trazicemo je imanentno a ne empiriski.

Ono sto zovemo memorija , a sto je kvalitativna velicina ...nesto veoma blisko stvari po sebi. Jeste ono sto ce dodirnuti aktuelnost...
 
Tacno, ali je ona nedostupna saznavanju. Ne mozes opaziti sadasnjost a da pri tome nemas slike memorije u svojoj svesti. Ako kazes "to je sadasnjot" to na sta si pokazao prstom jeste tvoja memorija..znaci proslost.

A ako imamo samo svest , a nemamo samosvest ?
Chesto kada smo koncentrisani na neku radnju gubimo uobichajenu samosvest , kao da se nash bitak spaja sa trenutnom radnjom , gubi se svest o vremenu , itd...
Pri chistom delanju postoji samo sadashnjost ( chulna izvesnost i akcija , chesto instiktivna ). Dok su secanja proshlost , sam chin prisecanja je sadasjnost.


Tako bi bilo kada "aktuelni fizioloski procesi" ne bi i sami bili opazaji, percepcije slike u svesti subjekta.

Trpati naucni metod u ovo pitanje jeste upasti pravo u petitio principii. Objasnjavati percepciju percepcijom.

Prvo postavis ceo opazanji svet slika , sa svim osecajima.. ONDA IZDVOJIS jedan opazaj zvani "mozak" i onda tim opazajem sada objasnjavas nastanak onoga od cega si posao ili nastanak opazaja . Uvidjas li logicku gresku u ovome ?

Uspostvljati korelacije izmedju fenomena radi koristi nije nikakva greshka.
To shto nauchni metod daje utilitarno znanje ne znachi da ga ne treba koristiti.
 
A ako imamo samo svest , a nemamo samosvest ?
Chesto kada smo koncentrisani na neku radnju gubimo uobichajenu samosvest , kao da se nash bitak spaja sa trenutnom radnjom , gubi se svest o vremenu , itd...
Pri chistom delanju postoji samo sadashnjost ( chulna izvesnost i akcija , chesto instiktivna ). Dok su secanja proshlost , sam chin prisecanja je sadasjnost.

Kao sto rekoh postoje dve vrste memorije. Jedna koja je neposredna i memorija slika. Obe imaju sustinu kvalitativne mnozine ali razlicite u smislu kavlitativne razlicitosti. Izvoriste percepcija..ili slika koje ti zoves "realan svet" jeste memorija ...kako ju je nazvao Bergson ali memorija trajanja,kretanja. volje. sustine.. druga memorija je klasicna memorija slika.
Pogledaj ono Sopenhauerovo objasnjenje koje je mozda jasnije od Bergsonovog. Izvoriste percepcija je svet ideja...stvar po sebi...izvoriste slika secanja na te percepcije, jeste opet kvalitativna mnozina ali ona koja sadrzi samo slike...i koja ne moze dati nista vise (analticki) nego sto je u nju stavljeno (sinteticki).

Uspostvljati korelacije izmedju fenomena radi koristi nije nikakva greshka.
To shto nauchni metod daje utilitarno znanje ne znachi da ga ne treba koristiti.

Jeste greska kada trpas naucni metod tamo gde mu nije mesto. Ne cene svi argumnete vecine i autoritet tvoje uciteljice. Neki od nas cene istinu.
 
Kao sto rekoh postoje dve vrste memorije. Jedna koja je neposredna i memorija slika. Obe imaju sustinu kvalitativne mnozine ali razlicite u smislu kavlitativne razlicitosti. Izvoriste percepcija..ili slika koje ti zoves "realan svet" jeste memorija ...kako ju je nazvao Bergson ali memorija trajanja,kretanja. volje. sustine.. druga memorija je klasicna memorija slika.
Pogledaj ono Sopenhauerovo objasnjenje koje je mozda jasnije od Bergsonovog. Izvoriste percepcija je svet ideja...stvar po sebi...izvoriste slika secanja na te percepcije, jeste opet kvalitativna mnozina ali ona koja sadrzi samo slike...i koja ne moze dati nista vise (analticki) nego sto je u nju stavljeno (sinteticki).

Ovo je vec bolje objashnjenje , bolje se sagledava situacija , ali to ne znachi da sam ta objashnjenja i prihvatio.

Jeste greska kada trpas naucni metod tamo gde mu nije mesto. Ne cene svi argumnete vecine i autoritet tvoje uciteljice. Neki od nas cene istinu.

Bilo koje pitanje se mora sagledati sa svaki moguci nachin , to ukljuchuje i nauchni metod.
Shto se mene tiche i nije neka "istina".
 
Ovo je vec bolje objashnjenje , bolje se sagledava situacija , ali to ne znachi da sam ta objashnjenja i prihvatio.
Bilo koje pitanje se mora sagledati sa svaki moguci nachin , to ukljuchuje i nauchni metod.
Shto se mene tiche i nije neka "istina".

Pokazujes vec da ti cenis tkz "argmentum ad populum" ili ako vecina kaze da je istina onda jeste istina, ali istina ne zavisi ni od mene ni od tebe i naseg prihvatanja nego razlog istinitosti ovom znanju koje teskom mukom mogu da parafraziram ovde, jer se uz Kantovu "Kritiku cistog uma" Bergsonova Materija i memorija" smatraju veoma komlikovanim delima.

Ako se potrudis da razumes prihvatices sividjalo se tebi ili ne jer se radi o apodiktickim istinama.
 
meni se cini da ti otvaras teme ne radi diskusije,nego radi sopstvenog filozofskog monologa:/

Dozvoli da tvoj osvjezavajuci komentar s jednom monadom prosirim ;)

Eksplikacija ekstenzije percepcije i memorije nesrazmjerno odslikava epistemoloski problem egocentricnog predikamenta kad „Ja", kao emergentno svojstvo pokusa da se uzdigne iz sopstvenog iskustva da bi apercepciono doslo do apoditkicnog saznanja o spoljasnjem svijetu.

Posto se iskaz prezentira kao revolucionarno opravdana asertibilnost, aprirori se; amfibolija, aporeticnost i open-queston argument smatra za kontraintiutivnost. Ipak je necessary truth da ova kauzalna determinacija nije kognitivna sigurnost i da je blize jeftinoj ontologiji nego hermeneutickom krugu i da ne postoji AKKO koji bi je transcendentalnosti Kantove noumenalnosti iole prilblizio. :(
 
Dozvoli da tvoj osvjezavajuci komentar s jednom monadom prosirim ;)
Eksplikacija ekstenzije percepcije i memorije

Jel ?... prosirenje percepcije i memorije? Prosirenje u sta? U prazan pojam... praznog pojma. :)

nesrazmjerno odslikava epistemoloski problem egocentricnog predikamenta

Nesrazmerno sa cim?

kad „Ja", kao emergentno svojstvo pokusa da se uzdigne iz sopstvenog iskustva

Znaci tvoja defincija "ja" jeste "emergentno svojstvo" koje se izdize iz sopstvenog iskustva. OK :think:

da bi apercepciono doslo do apoditkicnog saznanja o spoljasnjem svijetu.

Evo dosli smo do tacke nerazumevanja. Subjekat saznanja suocen sa neposrednim iskustvom opaza (apercipira) u pravu si, ali ne SAZNAJE vec dozivljava neposredan UVID.. Intuiciju kako bi rekao Bergosn..ili unutrasnje opaznje volje" kako bi rekao Sopenhauer.
Prilkom unutrasnjeg opaznja volje dolazi do onog preklapanja subjekta i objekta, kapiras..Sopenhuer
To nije saznanje.

Posto se iskaz prezentira kao revolucionarno opravdana asertibilnost,

Ne asertibilnost vec apodikticnost..

aprirori se; amfibolija, aporeticnost i open-queston argument smatra za kontraintiutivnost.

Naravno. Apodikticke cinjenice su apriori neoborive.

Ipak je necessary truth da ova kauzalna determinacija nije kognitivna sigurnost i da je blize jeftinoj ontologiji nego hermeneutickom krugu i da ne postoji AKKO koji bi je transcendentalnosti Kantove noumenalnosti iole prilblizio. :(

Ipak je necessary truth da kauzalna determinacija kao apriorna forma opaznja razuma nije kompatibilna niti se moze pribliziti ,ne transcednetalnosti noumenalnosti, vec transcendentnom. Pobrkao si stvari na samom kraju.. :)
 
Buletdogder nije uveren , a Monti Krstas po obicaju .....tri tacke. A niko ne dodirnu makar jednu cinjenicu iz uvodnog posta ukazujuci na njenu problematicnost.
Po obicaju se poteze filozofija ne kao izvoriste znanja vec kao mlataranje praznim pojmovima , gimnastika uma i prosipanje necijeg snobizma.

O korelativnosoti subjekta i objekta naravno da vec trista godina niko ne moze rec reci . Barkli je ziveo a da mu niko nije smeo izaci na megdan. Zasto? Zato sto je rec o apodiktickoj istini koja se odnosi na neposredno iskustvo koje prethodi svakom saznanju i predstavlja uslov istog. Kao takva, ta istina je neoboriva.
Medjutim, i pitenje odnosa materije i memorije koje je Bergson izneo u istoimenom delu takodje je zasnovano na "filozofiji intuicije" ili na neporednim cinjenicama svesti.
Tako da pustimo prazne apstrakcije i istoriju filozofije i da se vratimo uvodnom postu:

Kada cujem rec "razgovor" u svakom trenutku vremena u sadasnjosti, imam posla samo sa jednim jedinim slovom. Prosla slova postoje samo u secanju. Ali i to jedno slovo koje je navodno u sadasnjosti, zapravo se sastoji od hiljade vibracija vazduha, pri cemu u sadasnjosti nemam posla sa nikakvim "o" vec sa jednom jedinom vibracijom zvucnog talasa koja nikako ne moze biti osecaj zvuka . Ono cega smo svesni kada cujemo slovo "o" sastavljeno je iz hiljada vibracija kojih nema u sadasnjosti vec samo u secanju..u memoriji.

Ako Buletdodger nije uveren i smatra da ovo nije istina..onda gde je greska?
Da li u svojoj svesti u sadnjosnjem trenutku Buletdoger od reci "razgovor" ima posla samo sa jednim jedinim slovom ili preciznije, samo sa jednim jedinim treptajem cestica vazduha ...i to ne treptajem nego samo sa jednim delom amplitude tog treptaja sa jedno tackom?

Da li to sto je u sadasnjosti, taj tren, ta tacka.. lici na slovo "o" ili na rec "razgovor"..da li je to uopste opazljivo.? Ako nije, sa cim onda Buletdoger ima posla kada cuje rec "razgovor" sa sadasnjoscu ili sa memorijom?

Ukazite na problematicnost.
 
Percepcija nije isto shto i memorija.
Kada analiziramo percepciju chesto bivamo zavedeni zapravo u analizu memorije. Aktuelno opazhanje nikako nije isto kao i mentalna slika koju imamo pred sobom kada se secamo ( makar u pitanju bio "isti" objekat).
Mnogo je lepshe to rekao Bertrand Rasel u Analizi Duha ( strana 168.)
Nejasan identitet koji je , u stvari , bliska slichnost, bio je izvor mnogih konfuzija sa kojima je i filozofija zhivela. Nejasan subjekt, kao shto je "ovo", koji je ujedno u mentalna slika i njen prototip, mozhe da ima kontradiktorne predikate koji su jednovremeno istiniti: ovo je potojalo i ne postoji, poshto je stvar koje se secamo , ali isto tako , ovo je postojalo i nije postojalo poshto je sadashnja mentalna slika. Takva je Bergsonova interpretacija sadashnjosti proshloshcu , hegelijanskog kontinuiteta i identiteta u razlici i gomile drugih pojmova , za koje se mislilo da su duboki zato shto su opskurni i konfuzni. Kontradikcije , koje proistichu iz jednovremenog zaticanja mentalne slike i njenog prototipa u secanju , namecu na zahtev za preciznoshcu. Ali kada postajemo precizno, nashe secanje biva drukchije od onog u obichnom zhivotu , i ako to zaboravimo , bicemo zavedeni u analizi obichne memorije.
 
Percepcija nije isto shto i memorija.Kada analiziramo percepciju chesto bivamo zavedeni zapravo u analizu memorije.
Aktuelno opazhanje nikako nije isto kao i mentalna slika koju imamo pred sobom kada se secamo ( makar u pitanju bio "isti" objekat).

Polazis od realizma koga jednostavno ne mozes da se oslobodis i uzimas ga kao aksiom.
Postavljas objekat kao realno postojeci sam po sebi. Zatim ukazujes na razliku izmedju opazaja tog objekta i secanja na taj objekat. A istina je da nema nikakvog objekta. Opazaj i obekat su jedno isto.
Da bi ovo shvatio evo jednog pitanja:

Opisi mi prvo objekat? Kako izgleda?
Zatim mi opisi percepciju objekta?

Ako nema razlike izmedju njih (a nema) mozes shvatiti da su objekat i percepcija jedno isto da se to ne razdvaja.

Tako da, nemas percepciju objekta i mentalnu sliku secanje na objekat. Nego imas samo percepciju i secanje na percepciju, pri cemu su kako percepcija tako i secanje.. mentalne slike.
Mentalne slike koje se razlikuju, tacno, ali im je gradja ista. Jedno je predstava drugo secanje na predstavu pri cemu imas posla samo sa predstavom.

Mnogo je lepshe to rekao Bertrand Rasel u Analizi Duha ( strana 168.)

Bertrand Rasel je sarlatan. Matematicar - filozof.
Prpadnik one struje koja je od filozofoije napravila ruglo i smejuriju.
Kada je svetu prezentovana Kantova "Kritika cistog uma" odmah je mobilisan "sarlatan" Hegel da Kantovo ucenje zaprlja nebulozama i spreci mase da pocnu da misle.
Kada je opet kasnije opet jedan genije stupio na scenu Bergson, ekspresno je mobilisan Rasel sa istim zadatkom poput Hegela ... nebulozama zaprljati nesto sto bi moglo biti opasno. Mozda bi mase postale pametnije a to vladaocima ne odgovara nikako.

Ovde sam malo pustio spekulacijama na volju :) ali cesto se pitam da li su to samo spekulacije. :think:

Raselova filozofija je skup nebuloza a sto se tice njega i Bergsona to je susret genija i patuljka. Recimo, da bi razumeo Bergsonov kinematografski princip inteligencije Rasel je isao u bioskop...:neutral: a najvise mu smeta ono da je realan svet "skup slika" sto znaci da Rasel od BARKLIJEVE KORELATIVNOSTI SUBJEKTA I OBJEKTA NEMA pojma! A kada o tome nema pojma, onda to nije filozof.

A pitanje kontradikcije nejasnog subjekta, , koji je ujedno mentalna slika i njen prototip"razresava se time da nema kontradikcije. Percepcija je mentalna slika, a i secanje je mentalna slika,,a njihov prototip je "stvar po sebi".

Nisi odgvorio na pitanje, tako da ga postavljam ponovo:

Da li u svojoj svesti u sadanjem trenutku Buletdoger od reci "razgovor" ima posla samo sa jednim jedinim slovom ili preciznije, samo sa jednim jedinim treptajem cestica vazduha ...i to ne treptajem nego samo sa jednim delom amplitude tog treptaja sa jedno tackom?

Da li to sto je u sadasnjosti, taj tren, ta tacka.. lici na slovo "o" ili na rec "razgovor"..da li je to uopste opazljivo.? Ako nije, sa cim onda Buletdoger ima posla kada cuje rec "razgovor" sa sadasnjoscu ili sa memorijom?

Umesto citata, pod navodnicima, "autoriteta", ocekujem odgovor. Konkretan.
 
Oziman korelativnoshcu subjekta i objekta izbegavash dublji ulazak u polje iskustva i objektivnog sveta koji su nuzhni elementi bilo kakvog saznanja. Ne mozhemo u procesu percepcije isto tretirati chulne osete i ideje koje su prikache za te osete kako bi dobili opazhaj. Ovde ne bezhim u realizam , nego samo pokushavam da bolje sagledam perceprciju i memoriju.
Percepcija nije isto shto i memorija.

Da li u svojoj svesti u sadanjem trenutku Buletdoger od reci "razgovor" ima posla samo sa jednim jedinim slovom ili preciznije, samo sa jednim jedinim treptajem cestica vazduha ...i to ne treptajem nego samo sa jednim delom amplitude tog treptaja sa jedno tackom?

Moja svest je uvek uposhljena i sve dok sam svestan neshto primecujem. Svaki glas koji ekstrahujem je memorija ekstrahovana iz perceprcije. To jest , sve je sadashjost.
Trenutna svesnost ( chulna izvesnosti , trenutne mentalne slike i ideje ) = sadashnjost
Mentalna slika o jednom slovu rechi razgovor = proshlost vracena u sadashnjost prisecanjem
 
Ja nisam ovde da ponavljam jedno te isto. Da ti iznosim tri sata argumente a da dobijem kratak odgovor sa tezom od koje si i posao a ciju sam apsurdnost pokazao u prethodnom postu. Dakle..post broj... 21.

Moja svest je uvek uposhljena i sve dok sam svestan neshto primecujem. Svaki glas koji ekstrahujem je memorija ekstrahovana iz perceprcije. To jest , sve je sadashjost.
Trenutna svesnost ( chulna izvesnosti , trenutne mentalne slike i ideje ) = sadashnjost

Sadasnjost jednako jedna tacka amplitude svetlosnog ili zvucnog talasa.

Osecaj jednako 400 triliona SUKCESIVNIH (jedna za drugom) treptaja svetlosne frekvencije. Pri cemu je u sadanjosti samo jedna tacka jednog treptaja..a u memoriji 399 triliona.

Jel ti bese zapazas sadanjost? :think:

ps. Za blize informacije ... post broj.. 21
 
... Konkretna percepcija je spoj neposrednog opazanja i projektovanih slika secanja...
.

A sta je prvo nastalo? Opazaj ili secanje? Izgleda kao ovo prvo, ali kako bi mogao nastati opazaj, a da vec nema svoju fijocicu u koje ce ga skladistiti kao fenomen secanja? Da li to znaci da je secanje vec bilo tu i pre prvog opazaja? Ontoloski posmatrano, ako je vec bilo tu i napunjeno raznim sadrzajima, kojima je u stanju klasifikovati percepciju oko sebe, da li to znaci da smo bili u posedu secanja vec u u samom procesu nastanka?
 

Back
Top