Mali virtuelni klub pesnika

mr_pleasure:
Ovo je najlepsa pesma koju je ikad iko napisao. U ovoj pesmi je opisana cista, prirodna ljubav, bez sminke i ulepsavanja, direktno sa lica mesta:

Dajte ocenu od 5 do 10:


Sonet za Aninu PRDU

K'o zaba krastaca, lepa Ana
Rukavom brise balavo lice
Iz nosa slina stalno curi
Ljubi te MiJodrag rugobice.

Oko Ane smrad se siri,
Prda joj ogromna k'o jevrejski dzak
Isapod helanki ***** viri
Sa cika MiJodragom ceka mrak.

MiJodrag nocu Anu krese,
Srednjim joj prstom PRDU cese
Od srece Ana pomalo sere.

Zestoko MiJodrag Anu dere
A ona prdi kao kobila
MiJodraze, smrade, bas si sila.


Cika Mijodrag, septembar/2003



:lol: :evil: :twisted: :roll: :lol:


Meni se dopada i marijina pesma, a sto se tebe tice, ima moja baba jedne rashodovane helanke, pa ako budes dobar...
e, da imam vezu u Lazi, mogu malo da te posmatraju, cisto kao kultoroloski fenomen... :twisted: :twisted:
da nisi ti gay, u stvari, e, nemoj da se stidis.ta analna opsednutost samo na to navodi, nemoj da se stidis, nisi ti kriv :twisted: :twisted:
 
e...ne bih da te vredjam, al stvarno si prso, bolje se stidi neko vreme toga sto si napisao.....(iskren savet)...
za pesnika:nemoj se nikada ubiti u pojam, jer tada ces prestati da pises, mozda ima mnogo takozvanih pesnika, ali otkud znas da bas ti nisi onaj jedan oh hiljadu...moras verovati u sebe, svoj svet i svoje pesme.Ne dozvoli da te iko podceni i ne padaj na takve stvari.
 
Ja sam napisao nekoliko pesma ali nisam siguran da li valjaju i da li da ih dam nastavnici na pregled.Sta vi mislite o njima:

Duboko u meni

Duboko u meni nesto klija
Duboko u meni nesto treperi
To moja zelja kao zvezda sija
Da mene uvek ka tebi usmeri.

Duboko u meni tvoj osmeh stoji
Duboko u meni kupidoni cuce
Oni su najbolji prijatelji moji
Jer svaki od njih me ka tebi vuce.

Duboko u meni bitka se vodi
Duboko u meni sve za tobom place
I na kraju sve se na zelju moju svodi
Jer ja te volim sve jace i jace.
:shock:
 
Kako vam se svidjaju moje pesme? Napisao sam 31 pesmu na Engleskom, a mahom sa 15 god.(juce sam napunio 18!).
Ovako sam je ZAISTA upoznao:
"THE BEGINNING"
Everything has begun
Under the morning sun
The snow below was melting away
Can you remember that day?
You flapped your hair
And I was there
The magic of love drugged me
And you were the only one I could see
I was standing on the ground
And listening to that sound
It was the song of your voice
That left me no choice
But to love you cincerely
With all my body - completely

"DARLING"
You are the part
Of my heart
You are the light
That I follow
You are the water
That I swallow
You are my mistress
When I am asleep
In my heart
You are so deep
You are the one
For whom I sing
Girl, remember
That you are my darling

"HARD TO SAY I LOVE YOU"
These careless birds I see
bring back the hope in me
for I have sought
for love, I thought
you could show me,
thought you could love me

I wish you can hear
you needn't to have fear
as long as I am near
for you are so dear

And these skies I pray to
help me see through
the fog of bad dreams,
dispel all the sins,
they keep away the disgrace
so I can see your face

Have mercy, look at me
tell me what do you see
is it an ordinary boy in love?
or is he high above?
try to understand - he needs your touch
because there is no such
a pretty gesture to do
as to say:"I love you!"
[/b]
 
Ressentiment

Beogradski trgovi,
prenuti ogromnim kipovima velikana
i roj violina koji je dopirao sa neke terase na cosku
ucinise da mu ovo otpustanje iz bolnice
izgleda kao dugo i ponizavajuce putovanje natrag ka razumu...
molio se da ga niko ne zaustavi.
da ga niko nista ne pita.

pritisnu dlanove na kapke,
i kroz oci mu prsnu gomila iskrica...
svaka njegova vizija
bila je pothranjivana bljuvotinama
povezanih cistom asocijacijom,
sve se nadovezivalo jedno na drugo...
samo je kuljalo i kuljalo....
lekovima zamagljena stvarnost
filtrirala se u ovom trenutku
kroz mrezu raznih osecanja
koja su svoje likove pronalazila
u fragmentima davne proslosti...

video je mrtvo telo svoje majke,
naduveno i pomodrelo...
ubiveno od zelje za dosezanjem
onog stanja lepote koje je on pronalazio
gledajuci kakvu mladu devojku
dok ceslja svoju dugu i zamrsenu kosu.
video je ljude,
koji su kao masni odresci prolazili pored njega...
pomisli,
kako je tesko biti duhovit pored njih...
a mogao je i on postati takav.
malo je falilo da postane i on patrljak
intelektualne elite medicine i umetnosti.
da bude nepovratno zaglavljen,
kao debela zena
koja ocajnicki ceka vatrogsce da je izbave...
ego, ljudski ego,
kao presudna sprava za mucenje.

najednom ga prereze
bozanstveni grc gladi u stomaku...
ponos lokalnih biznismena, galama dokolicara i
ekstravagancija mocnih a primitivnih,
oterase ga sa nekoliko mesta.
ne! otici ce sto dalje, jesce na nekom drugom mestu,
negde daleko, i naruciti klistir za ceo grad!
izmet namazan na tost! i onda ce...
al...
vec je sedeo u hladu a kelner mu je punio casu.
krv mu je jurila zilama,
plasio se da nece izdrzati dok tecnost ne dodje do vrha.
smazao je jaja i podgrejanu kobasicu,
gledajuci sa gadjenjem dva afro pedera
koja su se dodirivala za susednim stolom.
za razliku od prilika u svetu,
njegove su manje-vise bile u redu...

konacno otpustanje iz bolnice
primio je nerado, ali se morao pomiriti...
dakle, nazad u hladan i prazan stan.
ulaz je i dalje smrdeo na maciji izmet,
pitao se da li je ziva zena koja ih je negovala i gajila.
kada je otisao imala ih je 19,
jele su smece,
ofucane kao zene koje je poznavao...
bacio je spontano pogled u sanduce...
nije bilo nista za njega,
bio je budala sto je ista i ocekivao.

duga borba protiv zanesenosti i manicne depresije
dala je ton njegovom celom zivotu...
cak je ugrozila njegov
toliko dragoceni,
nacionalni fanatizam.
cinilo mu se da je ova zemlja
ostavila dubok trag u njemu.
ali ne kao ona...
trebalo je da joj se javi.

park u kome su dogovorili sastanak
nalazio se na deset minuta hoda...
pomislio je da ce mu prijati malo setnje
da smiri sebe...jer ce u suprotnom
poceti da isparava pod naletom silnih osecanja.
dok joj se primicao s ledja,
u njemu je neki glas neprestano ponavljao
"obozavam te..."
plasio se da ce nekim trikom nacuti njegove misli,
ali ona je zadrzala mir,
mada joj je srce toliko lupalo
da se gusila.
polako su krenuli gore-dole stazama
pa medju decu i vozni park,
oboje prebledeli od uzbudjenja.

njene tamne oci
bile su pune zara, idealizma i inteligencije.
cuo je kako mu reci izlaze,
ali nije bio svestan sta prica...
u jednom momentu,
njegove oci su ponovo promenile boju i ona
oseti snazno naviranje emocija...
toliko snazno, da je morala cvrsto stegnuti bedra
kako bi ih stisala.
seli su na stepenice i cekali da padne mrak...
otpratio ju je bez reci do stanice
na kojoj su ljudi grupisani u gomile vec cekali....
gledajuci je kako odlazi, pomislii samo jedno,
ljudska sreca....
kakav divan nacin za pocetak jedne nove sudbine.

"alexandra"

35561_3588.jpg
[/b]
 
Praznik

Ne moze svaki dan biti praznik?
Jer tada sam te upoznala, zavolela, i tada prebolela
Zar ne moze sve da traje mesec dana od praznika do praznika.....
i da bude sve kao lepa slika jedne ljubavi.

13 januar...........
ja se spremam da docekam srecu
da tugujem za prosloscu Nemogu i necu
Da. Cekam tebe i najboljem se nadam
Ne zelim da padam...
ne vise

Pogledao si me, osmehnula sam se
Uzvratio si
Ljubav se rodila kao sunce
a na kraju me okovala u lance
Lance samoce, Lance tuge

Ljubav, kada volis i ljubav kad me bolis
postalo je isto
i osmeh, i pogled i oci crne
nisu predstavljali nista do trag ljubavi koja trune

14. Februar ljudi se vole
u meni duboke rane bole
suza tece i ne staje ti mi kazes kasno je
ubijas me pogledom
nanosis mi bol osmehom..

"Sve sto je lepo kratko traje" kazu ljudi
ali neznaju koliko su nazalost u pravu.



Mozda neko bude toliko ljubazan da mi iskreno bude kriticar....tj mojoj pesmi...
Hvala
 

Back
Top