Ljubavna mrznja...

Pa ja mislim da postoji ta ,,ljubavna mrznja,,...
mozda to nije bas mrznja u pravom znacenju,
ali nesto jeste. Pogotovo ako vas ta osoba vise nece,
a bili ste jedno telo - jedna dusa. A vi je jos volite.
I zeleli bi da ste opet pored nje...
Pa kad se pomesa ljubav i onaj osecaj kada znate
da je svemu kraj, sta se dobije... ravnodusnost sigurno
ne.
Nije bas svejedno, zar ne?
A mozda sam omasila temu? Izvinite ako jesam.
U ovim trenucima intenzivno razmisljam o nekome...
 
"Kada rusi se sve, kada srusis mi snove, znaj da mrzim te jer pored tebe samo tonem..."

Da li ste nekada zamrzeli nekoga koga ste voleli?
Ljubav i mržnja u svojoj neodvojivosti imaju jednu zajedničku osobinu..obje su emocije,snažne i pokretačke.Samo im je predznak drugačiji.
I jesam..da,nakon trogodišnje ljubavi(jedna od onih ljubavi gdje porodice već zajedno ljetuju i gdje se znalo ko će biti kumovi..)..počela sam živjeti mržnju..
Nakon tolike količine ljubavi,bila sam u fazi neopisive mržnje,sa današnje vremenske tačke nesagledive,ogromne mržnje izrasle iz bola,iz izdaje..kad vam neko sruši cijeli svijet a pritom se ni ne osjeti krivim..
Znala sam da će ta duboka mržnja da jede mene koja sam je proizvela,da me uništi i tražila sam način da se oslobodim..vremenom sam(i nekim novim očima koje su zaplovile u moj život)uspjela da prestanem da ga mrzim..
Iako je prošlo mnogo godina i ako sam prema njemu ravnodušna sasvim,ipak(oh,ipak) ne mogu da zaboravim kako je mene boljela moja ljubavna mržnja i koliko ona razara biće.
 
Ljubav i mržnja u svojoj neodvojivosti imaju jednu zajedničku osobinu..obje su emocije,snažne i pokretačke.Samo im je predznak drugačiji.
I jesam..da,nakon trogodišnje ljubavi(jedna od onih ljubavi gdje porodice već zajedno ljetuju i gdje se znalo ko će biti kumovi..)..počela sam živjeti mržnju..
Nakon tolike količine ljubavi,bila sam u fazi neopisive mržnje,sa današnje vremenske tačke nesagledive,ogromne mržnje izrasle iz bola,iz izdaje..kad vam neko sruši cijeli svijet a pritom se ni ne osjeti krivim..
Znala sam da će ta duboka mržnja da jede mene koja sam je proizvela,da me uništi i tražila sam način da se oslobodim..vremenom sam(i nekim novim očima koje su zaplovile u moj život)uspjela da prestanem da ga mrzim..
Iako je prošlo mnogo godina i ako sam prema njemu ravnodušna sasvim,ipak(oh,ipak) ne mogu da zaboravim kako je mene boljela moja ljubavna mržnja i koliko ona razara biće.

Odusevljavas me redovno, ne propustis ni jednim postom da to uradis :heart: :) :kiss:
 
Iako je prošlo mnogo godina i ako sam prema njemu ravnodušna sasvim,ipak(oh,ipak) ne mogu da zaboravim kako je mene boljela moja ljubavna mržnja i koliko ona razara biće.
Eto zašto mislim da je ravnodušnost bolja opcija od mržnje... Ne može se uticati u šta će se ljubav koja je osuđena da nestane pretvoriti, ali smatrajte se srećnim ako to bude - ravnodušnost...
 
Eto zašto mislim da je ravnodušnost bolja opcija od mržnje... Ne može se uticati u šta će se ljubav koja je osuđena da nestane pretvoriti, ali smatrajte se srećnim ako to bude - ravnodušnost...

Upravo tako..samo je put do te ravnodušnosti prokleto težak,jer ravnodušnost oslobađa želje,čežnje,misli..sa njom ne boli,nema sjećanja osim onih zbog kojih se nasmiješimo sebi i možda sa nostalgijom se sjetimo kako smo ipak bili srećni...
 
Pa ja mislim da postoji ta ,,ljubavna mrznja,,...
mozda to nije bas mrznja u pravom znacenju,
ali nesto jeste. Pogotovo ako vas ta osoba vise nece,
a bili ste jedno telo - jedna dusa. A vi je jos volite.
I zeleli bi da ste opet pored nje...
Pa kad se pomesa ljubav i onaj osecaj kada znate
da je svemu kraj, sta se dobije... ravnodusnost sigurno
ne.
Nije bas svejedno, zar ne?
A mozda sam omasila temu? Izvinite ako jesam.
U ovim trenucima intenzivno razmisljam o nekome...

:think: imala sam nesto slicno ali, ne da me on nece, nego su nas okolnosti razdvojile....i osecala sam kao neku zivotnu nepravdu zbog toga....ali, brzo sam se pomirila da je tako moralo da bude i rekla sam sebi: vise srece u sledecem zivotu.....:super:
 
Pa ja mislim da postoji ta ,,ljubavna mrznja,,...
mozda to nije bas mrznja u pravom znacenju,
ali nesto jeste. Pogotovo ako vas ta osoba vise nece,
a bili ste jedno telo - jedna dusa. A vi je jos volite.
I zeleli bi da ste opet pored nje...
Pa kad se pomesa ljubav i onaj osecaj kada znate
da je svemu kraj, sta se dobije

Dobije se mešavina čežnje, očaja, tuge, i razbijanja glave oko toga da li možda postoji nešto što može obnoviti vezu, i straha da će to biti propušteno da se uradi... A mržnja ostaje valjda za one koje smo toliko voleli, kojima smo verovali, a koji su nas nenadano izdali, prevarili, beskrajno zloupotrebili naše poverenje...
 
Dobije se mešavina čežnje, očaja, tuge, i razbijanja glave oko toga da li možda postoji nešto što može obnoviti vezu, i straha da će to biti propušteno da se uradi... A mržnja ostaje valjda za one koje smo toliko voleli, kojima smo verovali, a koji su nas nenadano izdali, prevarili, beskrajno zloupotrebili naše poverenje...

ovaj nacin shvatanja ne razumem....sta izdali prevarili zloupotrebili???....pa svako se ponasa kao misli da treba i svako svoj krst nosi....najmanje to ima veze sa drugima, ljudi skoro sve cine zbog sebe i svojih filmova u kojima zive....nekako mi je blize shvatanje da su nam se putanje poklopile i kad su se razisle i mi smo se razisli....a to sto veza nije uspela, pa boze moj, desava se u vecini slucajeva....da ljubav nije tako retka ne bi ni vredela toliko.....
 

Back
Top