O JEDNOM ZANIMLJIVOM NALAZU U BIBLIOTECI SANU ILI JEDNO MOGUĆE ČITANJE PLAKATA
Još 1958. godine kupila je Biblioteka SANU od Srpske književne zadruge jednu fasciklu u kojoj se nalazilo nekoliko plakata s kraja prošlog veka. Nekim slučajem ostala je ta fascikla zaturena sve do nedavno, kada je, opet igrom slučaja, pronađena i stigla na obradu. Već je letimičan pogled pokazao da se radi o veoma zanimljivom materijalu vezanom za kulturnu i političku istoriju Dubrovnika u poslednje dve decenije prošlog veka. Na žalost, mi više ne možemo da saznamo ništa o prethodnom vlasniku ovih plakata koji je, bez sumnje (a vidi se to po izboru materijala kao i po marginalijama), bio pomni proučavalac i pravi znalac. Posle kraćeg istraživanja postalo je jasno da se dokumenta koja su pred nama opiru strogoj bibliotečkoj obradi po nekim formalnim odlikama kao što su, na primer, hronološki red, izdavač ili format, nego da imaju neku imanentnu logiku i da nam nude nekoliko zanimljivih priča koje se slivaju u dragoceno svedočanstvo i živu istorijsku sliku jedne faze narodnog preporoda u Dubrovniku. Potpuno smo svesni da ovaj rad u mnogome izlazi iz okvira bibliotekarstva, ali mi zaista nismo mogli da odolimo iskušenju da zabeležimo ono mnoštvo zanimljivih podataka do kojih smo dolazili tragajući za činjenicama relevantnim za bibliotečku obradu. Isto tako svesno smo izbegli da se dotičemo složenog problema srpsko-hrvatskih političkih odnosa, osim koliko je to zahtevao jedan od naših plakata, iako je prethodni vlasnik verovatno i to imao na umu kada je sakupio materijal koji je u najvećoj meri vezan za onaj krug ličnosti koje su se deklarisale kao Srbi katolici koji su u to vreme bili u oštroj opreci sa predstavnicima hrvatske političke opcije. To, naravno, ne znači da sporimo uticaj političkog nejedinstva i stranačkih borbi na kulturna zbivanja u Dubrovniku.—
PROSLAVA TRISTOGODIŠNJICE ROĐENJA IVANA GUNDULIĆA U DUBROVNIKU
Da se vratimo Dubrovniku i načelniku grada Vlahu DeGiulliu koji je 6. januara 1888. godine potpisao još jedan, dakle treći, naš plakat. Ovom prilikom potpisani poziva sugrađane da uzmu učešće u proslavi tristogodišnjice rođenja "neumrloga sina ovoga grada i najvećega pjesnika cijeloga našega naroda, Ivana Frana Gundulića." Na njegovu čast i slavu, čitamo dalje, rodni mu grad postavlja u crkvi S. Dominika ploču za uspomenu.
Za ovu proslavu Dubrovnik je počeo da se sprema nekoliko godina ranije s namerom da se toga dana otkrije spomenik Ivanu Gunduliću, a ne samo spomen-ploča, kako ovde saznajemo. Predlog je došao iz redova Srpske dubrovačke omladine. Na sednici opštinskog veća održanoj 9. marta 1880. bilo je odlučeno da se imenuje odbor od pet osoba koje su imale zadatak da prouče gde i kako bi se mogao podići dostojni spomenik i kako bi se mogla nabaviti za to potrebna sredstva.18 Odbor su sačinjavali Medo Pucić, Pero Budmani, Ivo Kaznačić, dum Mato Vodopić i Luko Zore. Evo šta o tome 1892. godine kaže jedan proglas objavljen u prvom broju lista Dubrovnik: "Već 1884. godine naročiti odbor bješe rasturio proglas na narod, kojim je pozivao sve rodoljube da podupru podizanje spomenika velikome Gunduliću u ovome gradu, pjesnikovoj kolijevci, a to o tristotoj obljetnici od njegova rogjenja, koja se navršila god. 1888. Mnogo se je rodoljuba odazvalo tome pozivu oda sviju strana slavenskoga svijeta, te od toga ima dovle dobrijeh 11000 fiorina. - To je lijepo glavno, kad promislimo o ekonomnom jadu našega naroda u opće, ali nije dovoljno odista da se podigne biljeg koji Gundulić dostoji. …Pokle nam dokle nije na žalost za rukom pošlo, da mu tristotu obljetnicu od njegova rogjenja, spomenikom proslavimo, pregnimo dajbudi da se sve spravi čim prije, a odbor je uglavio god. 1893. i licem na 20 Maja, u koji dan pada smrt Osmana, protagoniste njegove glavne pjesme …" Načelnik ovog odbora bio je Marinica Đorđi. Listajući dalje ove novine videćemo u broju 24 za istu godinu da je Vlaho DeGiulli priložio 10 fiorina, a Niko Pucić 5. Najveći novčani prilog dao je kralj Srbije Aleksandar Obrenović. I najzad, u nedelju 25. juna 1893. otkriven je Gundulićev spomenik na Poljani, najvećem trgu u Dubrovniku19. Gundulićev kip od tuča, u vlastelinskoj odori, sa knjigom u levoj ruci i perom podignutim u desnoj, delo je poznatog hrvatskog vajara Ivana Rendića iz Brača. Ali, pet godina pre toga, kao što kaže naš plakat, u zidu na dnu crkve dominikanaca, poznate i kao "Rozarija", postavljena je mramorna ploča "koju je općinsko vijeće umetnulo na uspomenu 300-godišnjice rođenja slavnoga Gundulića, pošto se je do tada cenilo, da je tu ukopan. Ploča je svečano otkrivena dne 8 siječnja 1888, uz misu, uz prigodno slovo, i uz polaganje vijenaca. S protivne strane nameštena je spomen-ploča Medu Puciću. Na obima su pločama natpisi u latinskom jeziku …"20 Ploča je na crkvenom zidu sa desne strane, a na njoj se čita sledeći natpis:
JOANNI • FRANC • GONDOLAE
RHACUSINO
TRECENTESIMUM • DIEM • ANNIVERSARIUM
AB • EIUS • ORTU
CELEBRANTES
A • D • VI • ID • IAN • MDCCCLXXXVIII
CIVES
P.
Opštinsko veće je, dakle, postavilo mermernu ploču u crkvi dominikanaca jer je mislilo da je Ivan Gundulić tu sahranjen. Međutim, samo nekoliko dana pre otkrivanja Rendićevog spomenika, 1893, doznalo se da je najveći pesnik Dubrovnika zapravo pokopan u crkvi male braće. Beleška o tome pronađena je u knjizi mrtvih (Folio 15. Libr. Mort. N. 274).21
I ovu proslavu, kao i sve prethodne, pratila je obavezna iluminacija grada kao i gradska muzika. Ovom prilikom, čitamo dalje, predviđena je i "tombola". Tombola se u Dubrovniku
igrala na dan Sv. Vlaha još od 1842. godine. Živopisnu sliku uzbuđenja koje je obuzimalo igrače na Placu možemo pročitati kod Josipa Berse22. Dubrovčani su veoma voleli verske i državne svečanosti i pratili su sa velikim interesovanjem svako delo svoje vlade. Uz to, dubrovački puk je voleo sve što je lepo i plemenito pa je i ovom prilikom ispunio crkvu dominikanaca i grad.
________________________________________
16 v. Kosta Milutinović (O pokretu Srba katolika u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki Kotorskoj 1848-1914, Zbornik o Srbima u Hrvatskoj, Beograd, SANU 1989, str. 82.
17 Tuzla (Tisak i naklada N. Pissenbergera i J. Schnurmachera, (b. g.)
18 v. Život i rad Ćiva Frana Gundulića i kratak opis poglavitijeh zgrada Dubrovnika, Dubrovnik, D. Pretner, 1893.
19 Dubrovnik god. II, br. 1, 1893.
20 Petar Kuničić (Mjesec dana pješke (putopis od Korčule do Cetinja, Zadar, Brzotiskom (Narodnoga lista (, 1898, str. 199.
21 v. Život i rad Ćiva Frana Gundulića i kratak opis poglavitijeh zgrada Dubrovnika, Dubrovnik, D. Pretner, 1893.
http://www.sanu.ac.rs/Biblioteka/Plakat.pdf
