2 straha

ranjeni Zoro

Elita
Poruka
21.565
U Srbiji se vekovima neguju 2 velika straha koja značajno određuju kretanje srpskog društva, to su strah od gladi i strah od batina.

Oni deluju pre svega na mikro (porodičnom) ali i na makro nivou.

Srpsko društvo je prepuno poslušnika, beskičmenjaka, ljudi koji žive za uhlebljenje i koji uglavnom svu svoju socijalizaciju sprovode kroz snishodljivost i licemerje.

Porsečan srpski čovek, hoću reći - nema muda.
 
Jao,ja onda kao da nisam odavde,sa ovih prostora.:)Jer moji strahovi nisu uopste ti navedeni,tj.ta dva straha...vec strah od bolesti i da necu naci ko je kao ja,kakav mojoj dusi treba,a za ova dva straha sa teme cu ja lako..:)To je obj.u psihologiji,da ko je nekada bio gladan,da je taj maltene spreman na sve,da ne dodje nanovo u taj polozaj..kada kazem "glad",mislim i na druge podvrste,osim one bukvalne,a to su i :glad za moc,glad za ljubavlju,vlascu..kao politicari,daju sve,i uzmite sve,ali foteljicu ne.:)To za batine..je blagi uzas i osudjujem svaku vrstu nasilja,maltretiranja,zlostavljanja i mucenja ljudi i zivotinja.Kada pogledas kako su onog psa mucili,sto su kerusi odsekli nogice,vidis da smo narod za izucavanje koji ima problem sa kontrolom besa i agresivnoscu.
 
U Srbiji se vekovima neguju 2 velika straha koja značajno određuju kretanje srpskog društva, to su strah od gladi i strah od batina.

Oni deluju pre svega na mikro (porodičnom) ali i na makro nivou.

Srpsko društvo je prepuno poslušnika, beskičmenjaka, ljudi koji žive za uhlebljenje i koji uglavnom svu svoju socijalizaciju sprovode kroz snishodljivost i licemerje.

Porsečan srpski čovek, hoću reći - nema muda.

Ja sam zaključila (nevezano za podneblje) da je lako "imati muda" kad nemaš porodicu.
Ko ima, ne može se pošteno ni namlatiti nekoga iz straha da mu ne vrati na članu porodice.
A dok organi reda i zakon dođu...prošao voz...

Ostaje samo mudrost i um...kao najjača snaga...
 
Logicno mi je da imamo genetski ukorenjena ta dva straha,ako uzmemo u obzir da smo kroz istoriju uvek bili izlozeni ratovima i socijalnim problemima kao posledicom...

teško da će ti strahovi da se genetikom prenesu.
tvrdi se da postoje samo dva urođena straha, to su strah od pada i strah od iznenadnog, snažnog zvuka, te da su svi ostali strahovi - stečeni, odnosno naučeni.

Tako, svako društvo neguje svoje strahove i pakuje ih u razne običaje, rituale, svakodnevnicu i prenose se sa kolena na koleno.

Mnoge se životinje dresiraju batinama i nagradama.

Kako vi mislite, šta se dešava u mozgu deteta kada ga roditelji udare?
 
U Srbiji se vekovima neguju 2 velika straha koja značajno određuju kretanje srpskog društva, to su strah od gladi i strah od batina.

Oni deluju pre svega na mikro (porodičnom) ali i na makro nivou.

Srpsko društvo je prepuno poslušnika, beskičmenjaka, ljudi koji žive za uhlebljenje i koji uglavnom svu svoju socijalizaciju sprovode kroz snishodljivost i licemerje.

Porsečan srpski čovek, hoću reći - nema muda.

Zar su poltroni uplašeni, nisu li oni vešti kalkulanti?
 
Zanimljivo. Moglo bi se tako tumačiti. :)
Ali zašto ne dopustiti postojanje želja koje kao pozadinu nemaju strahove?
Uzmi kao primer ponašanje pobednika upravo završenog rijalitija, njegovo licemerje se ne može tretirati kao posledica straha od gladi.
 
Zanimljivo. Moglo bi se tako tumačiti. :)
Ali zašto ne dopustiti postojanje želja koje kao pozadinu nemaju strahove?
Uzmi kao primer ponašanje pobednika upravo završenog rijalitija, njegovo licemerje se ne može tretirati kao posledica straha od gladi.

on je pobednik. Nikako nije beskičmenjak i bez muda, tako da nije primer iz naše priče,
Nas interesuju oni drugi, kojih je mnogo više. Gubitnici dakle.

Takvih je u rialitiju bilo mnogo više. Mnogi su ušli zbog para (strah od gladi) mnogi su bili agresivni jer nisu dal da se ugrozi njihov ego (strah od batina)
 
Pobednici se ne plaše ničega? Šta njih pokreće ako to nije strah?

zavisi šta smatramo za pobednika.
Neke pobednike pokreće nagrada, neke pak strah od neuspeha.

Po mom mišljenju, strah od neuspeha je mnogo dublji i zadire daleko u detinjstvo.

Padaju mi na pamet drugorođena deca, koja su kao po pravilu prodornija i po opštim standardima uspešnija. A primetio sam da je glavni motor koji ih pokreće u stvari, grčevit strah da ne ostanu bez roditeljske pažnje i to veće nego pažnje koju posvećuju prvoroženoj.

Ipak, voleo bih da se vratimo na batine i kako one po vašem mišljenju utiču na psihu deteta.
 
zna se šta su fobije, a šta ozbiljni, duboki strahovi.
Ne možemo da stavljamo strah od bubašvabe i stah od neuspeha u isti folder, iako imaju zajedničkod sadržaoca..

Fobije su ređe.
Srbi se masovno ne boje ...mraka...paukova...zatvorenog prostora..vode..ali promaje gotovo svi....još kada krene diskusija, da je naučno dokazano da promaja ne postoji...sledi ti promaja od ovih što su rođeni sa promajom ( u glavi valjda )
 
U Srbiji se vekovima neguju 2 velika straha koja značajno određuju kretanje srpskog društva, to su strah od gladi i strah od batina.

Oni deluju pre svega na mikro (porodičnom) ali i na makro nivou.

Srpsko društvo je prepuno poslušnika, beskičmenjaka, ljudi koji žive za uhlebljenje i koji uglavnom svu svoju socijalizaciju sprovode kroz snishodljivost i licemerje.

Porsečan srpski čovek, hoću reći - nema muda.

Jel da se ograničimo ne Srbe... ili je tema malo šira? Zaboravio si na strah od Boga... tačnije kazne. Imaju i strah od promaje, one starije generacije.
Možda nema veze sa ovim strahovima o kojima je ovde reč, ali generalno, Srbi kao nacija temelje sve svoje sposobnosti na strahovima. Koliko ih neki pokreću, toliko ih neki drugi blokiraju. Ako ih i pokrenu, to obično biva u nekom pogrešnom smeru, obično sledi blokada i ograda u glavi, prvenstveno. Tada već imamo podlogu za delovanje i na globalnom nivou.

Nagrada za učinjeno delo daje daleko bolji efekat, nego kazna. Ako ništa drugo, stimuliše, recimo dete, da se izbori za nešto što želi... ili da ne radi nešto što se "ne sme". Mada sam uvek bila za varijuantu da se proba sve, pa će, pod uslovom da ga pravilno usmeravate i sam znati da li je i koliko pogrešno... i naučiti ga da samo on snosi odgovornost za svoje postupke. Vode se devizom: uvek može da bude gore nego što jeste... za bolje ne žele da znaju... ebi ga, treba rizikovati za tako nešto. A poznata je stvar da se čojstvo i junaštvo otcepilo od nas... i šta nam je ostalo? Go patriotizam, od koga se leba nećemo najesti... da preciziram, na rečima smo najjači. Ostala je i gomila penzionera, nešto kao nacionalno nasleđe, kojima treba više od deteta u razvoju... pohlepnih matoraca koji em što se drže nekih zaostalih vaspitnih mera, ovo u slučaju da im poverite sopstveno dete ne čuvanje... em što su u stanju da vam sopstveni strah projektuju kroz tugaljive životne priče. A svi glasali za Slobu, ebo ih Sloba.

A prosečan srpski čovek radi, odnosno zabušava nekih 6 do osam sati dnevno, jer smo, generalno lenja nacija... ne volimo da radimo, ali ne volimo ni da nemamo. Odoh malo u širinu... htela sam reći, na temu... da se strah od neuspeha opravdavaju lošim stanjem u zemlji, nedostatak ambicija i hrabrosti onom frazom da se u ovoj zemlji ne isplati školovati, niti se može na pošten način zaraditi.
Ima leka i za ove strahove... platiti detetu školovanje u inostranstvu i pustiti da mu se duh razvije na nivou jedne evropski stabilne zemlje... a kada dođe sa diplomom, kupiti mu neko jače radno mesto i razvijati bilateralne odnose sa zaostalim srbendama koji godinama ne smeju da promene pelene, plašeći se da za druge neće imati para.

Mož da bidne da sam malo omašila temu...
 
Poslednja izmena od moderatora:
U Srbiji se vekovima neguju 2 velika straha koja značajno određuju kretanje srpskog društva, to su strah od gladi i strah od batina.

Oni deluju pre svega na mikro (porodičnom) ali i na makro nivou.

Srpsko društvo je prepuno poslušnika, beskičmenjaka, ljudi koji žive za uhlebljenje i koji uglavnom svu svoju socijalizaciju sprovode kroz snishodljivost i licemerje.

Porsečan srpski čovek, hoću reći - nema muda.

DA,svestrahovi, svesrpski i svevremenski..uslovljeni istorijskim burama tvrde zemlje i krhkih ljudi i tako stotinama godina.
Puko preživljavanje po cijenu svega,sistemski neriješena pitanja,nedisciplina i površnost-samo su neke od posljedica.
Mislim da je mentalni sklop ljudi sa ovih prostora osnovni problem.Pod "čizmom" tuđina uvijek su drugačije funkcionisali..
 

Back
Top