Epitafi za spomenik.

Trenutno ne mogu da se setim, ako nije kasno, popodne bih dala predlog?

Nije to morbidno, smrt je normalna pojava... produhovljeni ljudi na smrt gledaju kao nešto prirodno, oni koji su vezani za dušu više nego za materiju, u smrti mogu čak da vide i radost obnavljanja njihovog suštastva...
 
What are you looking at?
What you were I was.
What I am, you will become.
-
Sta me gledash?
Shta si bio, ja sam bio.
Shta sam ja, to cesh biti.

Ако се не варам, ово је са средњевековног стећка. Преведено са српског на енглески, па са енглеског опет на српски.

Иначе, најчувенији натпис на стећку

Стах
Бога молећ
И зла не мислећ
Овден уби ме гром
 
Trenutno ne mogu da se setim, ako nije kasno, popodne bih dala predlog?

Nije to morbidno, smrt je normalna pojava... produhovljeni ljudi na smrt gledaju kao nešto prirodno, oni koji su vezani za dušu više nego za materiju, u smrti mogu čak da vide i radost obnavljanja njihovog suštastva...

ma ok sam ja sa smrću, nije mi ništa nepoznato i neprirodno
nego sam odmah skontala u kom pravcu će da odu pojedini komentari
 
ja sam prochitao jedan epitaf na grobu manastirskog groblja manastira Savina kod H.Novog...
"ja sam nekada bila kao vi,a vi cete brzo kao sada ja!"

To je jedan od osnovnih zahteva koji se stavljaju pred verujućeg hrišćanina - da stalno misli na sudnji čas (memmento mori). Mislim da katolička crkva više na tome inisistira od pravoslavne, pa nije čudno što se takvi zapisi češće susreću što se ide zapadnije.

Na grobu Jovana Dučića:

Кад мој прах, Творче, мирно пређе
У грумен глине ужежене
Тад више неће бити међе
Између Тебе и измеђ мене.

To je inače strofa iz jedne njegove pesme. I to je bilo uklesano na spomeniku na njegovom grobu u Americi, a da li je i na novom grobu, u Tebinju, ne znam.

Mračna je ironija da telo čoveka koji je napisao te stihove je na onako svetogrdan način preneto u drugi grob.
 

Back
Top