Smeh je pitanje kojim se filozofija dugo bavila. Do odgovora je dosao ko drugi neg
o Sopenhauer. Stvar je jasna. Ono sto je u osnovi smeha jeste um, koga poseduje jedino covek, zato se on jedino i smeje, a efekat smesnog se javlja kada dodje, u nekoj situaciji, do nepodudarnosti izmedju vidjenog i misljenog.
Sve sam to vec objasnio a iznecu opet.
Smeh je veoma vazno pitanje u filozofiji i mnogi su se bavili njime . Takodje je davno nadjen i odgovor sta je smeh i na cemu se on zasniva.
Ono sto sudeluje u smehu jeste UM nesto sto samo covek poseduje ..znaci sposobnost stvaranja pojmova i koriscenja njihovih reprezenata - reci ili uopste mogucnost govora i jezika.
Resenje problema smeha glasi.
Mozda ovo suvoparno zvuci ali je veoma jednostavno.
A to se moze videti na primeru ove najprostije moguce sale:
Covek hodajuci po jakoj kisi kaze: "Danas je bas lepo vreme ".
Ovde je nesaglasnost izmedju vidjenog i misljenog velika i to dovodi do smeha. Ali na ovo se mogu nasmejati samo deca i ljudi ogranicenog uma. Sto je um razvijeniji to i sale moraju biti suptilnije. Ali sema ove najprostije sale moze se preneti na bilo koji humor ili vic i videcemo da je nepodudarnost izmedju vidjenog i misljenog, izmedju razuma i uma ,izmedju opazaja i pojma ono sto dovodi do smeha.
A zasto ta nepodudarnost dovodi do radosti ?
Zato sto je UM nas mucitelj na ovom svetu. Nas "obad" koji nas bode kao u onom Grckom mitu o Iji. Zivotinja nema um i zato ona zivi samo u sadasnjosti a muke sadasnjosti su neznatne.
Covek sa svojim umom pati i zbog necega u davnoj proslosti i zbog necega sto ce se desiti u buducnosti. Misao radja predstavu predstava izaziva afekciju, afekcija se dozivljava kao patnja. Eto to je nusproduk covekovog uma... a zivotinjama mozemo samo na neki nacin da zavidimo na njihovom zivotu u sadnjosti.
Kada se u situacijama nepodudarnosti izmedju vidjenog i misljenog, izmedju razuma i uma .. um izvuce kao gubitnik to dovodi do radosti jer kao sto kaze Sopenhauer :
JEDAN PRIMER
Karikatura je veoma dobar primer objasnjenja sustine smeha koja se sastoji u nepodudarnosti vidjenog i misljenog.
To sto su nam majmuni smesni, jeste iz razloga sto su oni prirodna karikatura coveka. Lice na coveka, i u mislima, kada ih pogledamo, javljaju se pojmovi vezani za coveka, ali u opazanju vidimo majmuna, karikaturu, i ta nesaglasnost izmedju vidjenog i misljenog dovodi do smeha.
Ovo je najbolji primer za to:
Nije tacno!
Evo, vratite se na onaj najprostiji primer humora.
Covek po jakoj kisi kaze:
"Danas pada jaka kisa"
Ovde imamo podudarnost vidjenog i misljenog sto znaci da nema nikakvog efekta smesnog.. kao sto mozete i videti.