Otvorena spomen-kosturnica u Surdulici

tomcat318

Ističe se
Banovan
Poruka
2.412
Otvorena spomen - kosturnica u Surdulici
Stradalnici dostojno upokojeni
Liturgija i prenos kostiju žrtava bugarskog terora u
Prvom svetskom ratu, kada je ovde ubijeno više od
6.000 Srba, smeštenih u 18 kovčega, obavljeni su 29.
maja, bez prisustva predsednika opštine i
predstavnika Vlade Srbije.
Žrtve bugarskog terora u Prvom svetskom ratu iz
Surdulice, ali i drugih delova Srbije koje su ovde
ubijene najzad su dostojno upokojene.
U Surdulici je 29. maja svečano otvorena i
osveštena Spomen-kosturnica , izgradjena 1924.
godine, ponovo srušena za vreme Drugog svetskog
rata i obnavljana šest godina. Liturgija je trajala
skoro dva sata, a onda su kosti mučenika smeštene
u osamnaest kovčega koje su nosili surdulički
omladinci i članovi crkvenog odbora, prenete u
kriptu kosturnice koja nije samo spomenik
nevinim žrtvama, već i opomena da se takvi zločini
više nikada i nigde ne ponove.
Tačan broj ubijenih Srba u Surdulici i okolini
nikada neće biti u potpunosti poznat, jer bugarski
arhivi u Sofiji neće biti otvoreni da bi prikazali
tačne spiskove, imena i prezimena ljudi stradalih
samo zato što su Srbi. U periodu od 1915. do 1918.
godine, ovde je svakodnevno dovođeno od 200 do
400 Srba iz Surdulice i Masuričkog okruga, kao i iz
drugih delova Kraljevine Srbije, iz okruga
vranjskog, pirotskog, leskovačkog, topličkog i
niškog, sa Kosova i Vardarske Srbije. Veliki broj
ubijen je u ovom gradiću, a ostatak interniran u
Bugarsku. Pretpostavlja se da je ovde ubijeno više
od 6.000 Srba.
Ovom svečanom činu prisustvovao je veliki broj
meštana, potomaka stradalih, gostiju, kao i
sveštenstva. Upadljivo je bilo odsustvo surduličkog
predsednika opštine, gospodina Tončeva, po
nacionalnosti Bugarina. Verovatno opravdano
sprečen , poslao je veliku korpu ruža, poređanih po
bojama srpske trobojke, da se postave u
kosturnicu.
Ni iz srpske Vlade nije bilo nikoga da oda poštu
srpskim stradalnicima. I oni su valjda bili zauzeti
važnim poslovima.
MIRJANA ANDJELKOVIC LUKIC
 
Otvorena spomen - kosturnica u Surdulici
Stradalnici dostojno upokojeni
Liturgija i prenos kostiju žrtava bugarskog terora u
Prvom svetskom ratu, kada je ovde ubijeno više od
6.000 Srba, smeštenih u 18 kovčega, obavljeni su 29.
maja, bez prisustva predsednika opštine i
predstavnika Vlade Srbije.
Žrtve bugarskog terora u Prvom svetskom ratu iz
Surdulice, ali i drugih delova Srbije koje su ovde
ubijene najzad su dostojno upokojene.
U Surdulici je 29. maja svečano otvorena i
osveštena Spomen-kosturnica , izgradjena 1924.
godine, ponovo srušena za vreme Drugog svetskog
rata i obnavljana šest godina. Liturgija je trajala
skoro dva sata, a onda su kosti mučenika smeštene
u osamnaest kovčega koje su nosili surdulički
omladinci i članovi crkvenog odbora, prenete u
kriptu kosturnice koja nije samo spomenik
nevinim žrtvama, već i opomena da se takvi zločini
više nikada i nigde ne ponove.
Tačan broj ubijenih Srba u Surdulici i okolini
nikada neće biti u potpunosti poznat, jer bugarski
arhivi u Sofiji neće biti otvoreni da bi prikazali
tačne spiskove, imena i prezimena ljudi stradalih
samo zato što su Srbi. U periodu od 1915. do 1918.
godine, ovde je svakodnevno dovođeno od 200 do
400 Srba iz Surdulice i Masuričkog okruga, kao i iz
drugih delova Kraljevine Srbije, iz okruga
vranjskog, pirotskog, leskovačkog, topličkog i
niškog, sa Kosova i Vardarske Srbije. Veliki broj
ubijen je u ovom gradiću, a ostatak interniran u
Bugarsku. Pretpostavlja se da je ovde ubijeno više
od 6.000 Srba.
Ovom svečanom činu prisustvovao je veliki broj
meštana, potomaka stradalih, gostiju, kao i
sveštenstva. Upadljivo je bilo odsustvo surduličkog
predsednika opštine, gospodina Tončeva, po
nacionalnosti Bugarina. Verovatno opravdano
sprečen , poslao je veliku korpu ruža, poređanih po
bojama srpske trobojke, da se postave u
kosturnicu.
Ni iz srpske Vlade nije bilo nikoga da oda poštu
srpskim stradalnicima. I oni su valjda bili zauzeti
važnim poslovima.
MIRJANA ANDJELKOVIC LUKIC




Da se radilo o ma kojim drugim žrtvama bilo bi ih bar 10ak iz vlade....ovako pošto su žrtve Srbi a NATO ZLOČINAC nema nikoga ....

Uostalom i bolje što nema .... zamislite da je došao Šutanovac ...pa to bi bilo ruganje stradalima .....
 
By the way, I don't think this assertion is correct:

Tačan broj ubijenih Srba u Surdulici i okolini nikada neće biti u potpunosti poznat, jer bugarski arhivi u Sofiji neće biti otvoreni da bi prikazali tačne spiskove, imena i prezimena ljudi stradalih samo zato što su Srbi.

Most likely its author has never set foot in the Bulgarian archival institutions. There are no closed historical archives in Bulgaria and this topic is not a taboo in Bulgaria.
 
Tokom Prvog
svetskog rata, za vreme bugarske okupacije,
postala je srpska klanica. O tome piše Bora
Stanković u svojoj potresnoj priči "Surdulica":
"Surdulica, namenjena da čoveku pruži odmor,
osvežavajući ga svojom prirodom, bila je kao neki
centar između divljine vlasinske, pitomine Toplog
Dola i prostranih masuričkih livada. .. Ali, pored
ove njene uloge, njoj je sudbina dodelila i da
ponese veliki krst mučeništva i da postane druga
Golgota, kosturnica i grobnica Srba, pobijenih i
zaklanih, ne od neprijatelja, već od zverova i
izmeta čovečijeg roda.
Posle rata, 1918. godine, formirana je
Međunarodna komisija za ispitivanje zločina nad
srpskim narodom, u kojoj je bio i doktor Rudolf
Arčibald Rajs. On je od oktobra 1918. godine
utvrđivao zločine i ispitivao posmrtne ostatke
srpskih žrtava koje su ubijene tokom austrijske,
nemačke i bugarske okupacije. Tako je uz pomoć
lične ankete i dostupnih dokumenata iz bugarske
arhive, došao do saznanja da su Bugari u Surdulici
ubili mnogo ljudi. Svedoci procenjuju da je ubijeno
2000 – 3000. Žrtve su dovođene iz svih krajeva.
Ubijanja su vršena na području reke Vrle, Dubrave,
Stojkove šume, Duboke doline, Kalifera, Vlaškog
dola. Srpske knjige su uništavane, Srpska crkva je
pretvorena u raskolničku. Stanovnici su morali
besplatno da argatuju za neprijatelja, zabranjen
je srpski jezik, paljene su srpske knjige, a
novorođena deca nisu smela da dobijaju srpska
imena. Među poginulima su svi viđeniji ljudi onog
doba, iz svih krajeva Srbije - sveštenici, advokati,
učitelji, sudije. Cilj okupatora je bio da uništi
srpsku inteligenciju. Pogrom nad nedužnim
srpskim civilima trajao je od novembra 1915. do
septembra 1918. kad je Bugarska kapitulirala.
Ubijani su čak i žene i deca poginulih, da ne bi bilo
svedoka. A Viljem Drajton, novinar, Amerikanac
koji je bio u sastavu Međunarodne komisije za
utvrđivanje zločina u Surdulici, jednom jedinom
rečenicom rekao je sve: " Mi bismo bili srećni da
što pre napustimo surdulički užas".
Posle završetka Prvog svetskog rata 1
 
[/I][/B]

Da se radilo o ma kojim drugim žrtvama bilo bi ih bar 10ak iz vlade....ovako pošto su žrtve Srbi a NATO ZLOČINAC nema nikoga ....

Uostalom i bolje što nema .... zamislite da je došao Šutanovac ...pa to bi bilo ruganje stradalima .....

Апсолутно си у праву.
Нек се држе они Сребренице,тамо су добродошли.
 
Tokom Prvog
svetskog rata, za vreme bugarske okupacije,
postala je srpska klanica. O tome piše Bora
Stanković
u svojoj potresnoj priči "Surdulica":
"Surdulica, namenjena da čoveku pruži odmor,
osvežavajući ga svojom prirodom, bila je kao neki
centar između divljine vlasinske, pitomine Toplog
Dola i prostranih masuričkih livada. .. Ali, pored
ove njene uloge, njoj je sudbina dodelila i da
ponese veliki krst mučeništva i da postane druga
Golgota, kosturnica i grobnica Srba, pobijenih i
zaklanih, ne od neprijatelja, već od zverova i
izmeta čovečijeg roda.

Posle rata, 1918. godine, formirana je
Međunarodna komisija za ispitivanje zločina nad
srpskim narodom, u kojoj je bio i doktor Rudolf
Arčibald Rajs. On je od oktobra 1918. godine
utvrđivao zločine i ispitivao posmrtne ostatke
srpskih žrtava koje su ubijene tokom austrijske,
nemačke i bugarske okupacije. Tako je uz pomoć
lične ankete i dostupnih dokumenata iz bugarske
arhive, došao do saznanja da su Bugari u Surdulici
ubili mnogo ljudi. Svedoci procenjuju da je ubijeno
2000 – 3000. Žrtve su dovođene iz svih krajeva.
Ubijanja su vršena na području reke Vrle, Dubrave,
Stojkove šume, Duboke doline, Kalifera, Vlaškog
dola. Srpske knjige su uništavane, Srpska crkva je
pretvorena u raskolničku. Stanovnici su morali
besplatno da argatuju za neprijatelja, zabranjen
je srpski jezik, paljene su srpske knjige, a
novorođena deca nisu smela da dobijaju srpska
imena. Među poginulima su svi viđeniji ljudi onog
doba, iz svih krajeva Srbije - sveštenici, advokati,
učitelji, sudije. Cilj okupatora je bio da uništi
srpsku inteligenciju. Pogrom nad nedužnim
srpskim civilima trajao je od novembra 1915. do
septembra 1918. kad je Bugarska kapitulirala.
Ubijani su čak i žene i deca poginulih, da ne bi bilo
svedoka. A Viljem Drajton, novinar, Amerikanac
koji je bio u sastavu Međunarodne komisije za
utvrđivanje zločina u Surdulici, jednom jedinom
rečenicom rekao je sve: " Mi bismo bili srećni da
što pre napustimo surdulički užas".
Posle završetka Prvog svetskog rata 1

Е па ето и одговора зашто се ово десило пре неки дан:


26. 06. 2010 PRESS
Srušena bista Bore Stankovića

Nepoznati vandali u Vranju srušili spomenik težak 700 kilograma! Prethodnih godina čuvenom književniku crtali rogove, brkove i naušnice
1
bista.jpg




Vandali su srušili spomenik Bore Stankovića u Gradskom parku u Vranju! Bistu književnika, tešku 700 kilograma, nepoznati počinioci srušili su sa betonskog postamenta u noći između četvrtka i petka. Iz policije poručuju da intenzivno tragaju za grupom huligana.Ovaj spomenik nekoliko puta je bio meta huligana, koji su po njemu crtali brkove, rogove i minđuše! Najnoviji vandalski čin uznemirio je Vranjance, koji su se juče okupili oko oborene biste.

Osuda gradonačelnika

Gradonačelnik Vranja Miroljub Stojčić osudio je skrnavljenje spomenika.
- Bora Stanković je najznamenitiji Vranjanac, prema njegovom spomeniku treba da se ophodimo kao prema svetinji. Još ne verujem da u ovom gradu žive ljudi koji su se drznuli da sruše simbol Vranja kojim se ponosimo. Nije mi jasno kakvu poruku su ti huligani hteli da pošalju ovim gnusnim nedelom - kaže Stojčić.
Spomenik tvorcu čuvene „Koštane" postavljen je u centralnom delu gradskog parka i pred njim je dve decenije otvarana tradicionalna kulturna manifestacija „Borina nedelja".
U parku su još i spomen obeležja znamenitim Vranjancima - arhimandritu Justinu Popoviću, koji je nedavno proglašen svecem, kao i Đorđu Tasiću i Franji Kopši.
Vranjski književnik Momčilo Zlatanović ne shvata zašto ljudi ruše spomenik kniževniku, koji je proslavio Vranje.

Bruka za Vranjance
- Spomenik Bori Stankoviću je simbol i ponos Vranja i za mene je nerazumljivo to što se desilo. Ja sam, kao svršeni maturant, prisustvovao svečanosti postavljanja spomenika 1954. godine. Svi smo bili ponosni što u našem gradu imamo bistu, koja je postala kulturno svetilište. Ne mogu da verujem u priču da su to uradila „neka deca", koja se okupljaju oko spomenika. Pa, taj bronzani kip je težak 700 kilograma, koliko ljudi je trebalo da učestvuje u njegovom obaranju - pita se Zlatanović.
Pretpostavlja se da su akteri vandalskog čina huligani pod dejstvom alkohola ili narkotika. Huligani su ranijih godina nekoliko puta srušili i bistu partizanskog heroja NOR-a Sime Pogačarevića.


J. STOJKOVIĆ
 
Otvorena spomen - kosturnica u Surdulici
Stradalnici dostojno upokojeni
Liturgija i prenos kostiju žrtava bugarskog terora u
Prvom svetskom ratu, kada je ovde ubijeno više od
6.000 Srba, smeštenih u 18 kovčega, obavljeni su 29.
maja, bez prisustva predsednika opštine i
predstavnika Vlade Srbije.
Žrtve bugarskog terora u Prvom svetskom ratu iz
Surdulice, ali i drugih delova Srbije koje su ovde
ubijene najzad su dostojno upokojene.

U Surdulici je 29. maja svečano otvorena i
osveštena Spomen-kosturnica , izgradjena 1924.
godine, ponovo srušena za vreme Drugog svetskog
rata i obnavljana šest godina. Liturgija je trajala
skoro dva sata, a onda su kosti mučenika smeštene
u osamnaest kovčega koje su nosili surdulički
omladinci i članovi crkvenog odbora, prenete u
kriptu kosturnice koja nije samo spomenik
nevinim žrtvama, već i opomena da se takvi zločini
više nikada i nigde ne ponove.
Tačan broj ubijenih Srba u Surdulici i okolini
nikada neće biti u potpunosti poznat, jer bugarski
arhivi u Sofiji neće biti otvoreni da bi prikazali
tačne spiskove, imena i prezimena ljudi stradalih
samo zato što su Srbi. U periodu od 1915. do 1918.
godine, ovde je svakodnevno dovođeno od 200 do
400 Srba iz Surdulice i Masuričkog okruga, kao i iz
drugih delova Kraljevine Srbije, iz okruga
vranjskog, pirotskog, leskovačkog, topličkog i
niškog, sa Kosova i Vardarske Srbije. Veliki broj
ubijen je u ovom gradiću, a ostatak interniran u
Bugarsku. Pretpostavlja se da je ovde ubijeno više
od 6.000 Srba.
Ovom svečanom činu prisustvovao je veliki broj
meštana, potomaka stradalih, gostiju, kao i
sveštenstva. Upadljivo je bilo odsustvo surduličkog
predsednika opštine, gospodina Tončeva, po
nacionalnosti Bugarina. Verovatno opravdano
sprečen , poslao je veliku korpu ruža, poređanih po
bojama srpske trobojke, da se postave u
kosturnicu.
Ni iz srpske Vlade nije bilo nikoga da oda poštu
srpskim stradalnicima. I oni su valjda bili zauzeti
važnim poslovima.
MIRJANA ANDJELKOVIC LUKIC


Али, треба се подсетити и овога:

14. 05. 2010. 23:46h | D. Đorđević - Vesti

Bugari protiv obnove spomen-kosturnice u Surdulici



Spomenik srpskim žrtvama stradalim od bugarskog okupatora tokom Prvog svetskog rata u Surdulici obnavlja se posle 70 godina uz protest Georgija Dimitrova, bugarskog ambasadora u Srbiji, koji je poslao dopis Novici Tončevu, predsedniku Opštine Surdulica u kojem izražava "duboku zabrinutost" zbog "postojanja realne opasnosti rasta međuetničke tenzije zbog izgradnje kosturnice u dvorištu škole".



59907_050916s7_iff.jpg
Spomen kosturnica obnovljena kako je izgledala nekad​





Međutim, Nebojša Dojčinović, član udruženja "Stara Surdulica", ne vidi ništa sporno jer je, prema njegovim rečima, Spomen kosturnica ponovo izgrađena baš na mestu gde je nekada bila, u dvorištu Srednje tehničke škole "Nikola Tesla" u kojoj je on direktor.


- Spomen kosturnica je 1924. izgrađena na tom mestu, jer je u neposrednoj blizini bio sabirni logor.

Surdulica je u Prvom svetskom ratu bila poslednje mesto na putu ka Bugarskoj gde su deportovani srpski zarobljenici među kojima su bili sveštenici, kao najviđeniji i najpismeniji predstavnici naroda, trgovci, sudije, advokati i elita tadašnje Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca. Svi su oni, pod izgovorom da ih vode u internaciju u Bugarsku da rade u rudnicima, dovođeni u Surdulicu i tu ubijani - kaže Dojčinović.

59909_050916s9_iff.jpg





Novica Tončev, predsednik opštine Surdulica misli da su obe strane poranile sa reakcijama.

Pranje kostiju vinom


Vladika vranjski Pahomije učestvovaće u ponovnom otvaranju kao predstavnik crkve, kao što je to bilo 1924. godine kada je prvi put otvorena kosturnica. Pre nego što kosti budu prenete u kriptu sveštenici SPC-a peru kosti vinom, a zatim se one svrstavaju u sanduke - posebno lobanje, karlične kosti, ruke, noge... Nakon toga će izvršiti čin osvećenja i prebacivanja u kriptu - kaže Dojčinović.
- Zbog dopisa iz ambasade obratio sam se našem ministru spoljnih poslova Vuku Jeremiću i čekam zvaničnu reakciju, jer ne mogu ja kao predsednik opštine da vodim međunarodnu politiku.

Moje je mišljenje da bi obe strane trebalo da prisustvuju otvaranju i liturgiji žrtvama i da taj skup bude jedna vrsta pomirenja. Ne vidim razlog zašto se na tom skupu ne bi pojavili i predstavnici bugarskih vlasti. Pa i naš predsednik Tadić je bio u Srebrenici - kaže Tončev.

Dojčinović podseća da je od 1924. do 1941. svake godine na Vidovdan, održavano je opelo u Spomen-kosturnici. Ali, nakon aprilskog rata i okupacije Srbije 1941. godine, upali su okupatorski vojnici i demolirali kosturnicu.

Godine 1943. okupatori su naredili đacima Građanske škole da u periodu od 3. do 17. februara, ciglu po ciglu, sruše kosturnicu. Kripta je zatrpana zemljom, a kosti su razbacane svuda unaokolo. Tada je lokalno stanovništvo tajno sakupilo deo razbacanih kostiju i sahranilo ih na starom surduličkom groblju - podseća Dojčinović.

59908_050916s8_iff.jpg





On dodaje da posle Drugog svetskog rata, sve do 1989. godine, nije postojala inicijativa da se obnovi ovo spomen-obeležje.

- Tek tada je pronađen projekat u Patrijaršiji u Beogradu i osnovan je odbor za obnovu
Spomen-kosturnice. Posao je započet iz temelja, ali su rat i raspad Jugoslavije doprineli da sve stane. Tek 2004. godine formirano je udruženje "Stara Surdulica", koje je uz pomoć donatora i nekih ministarstava obnovilo u originalnom izgledu Spomen-kosturnicu - kaže Dojčinović i napominje da je tragično što mnogi Surduličani nisu znali o čemu se radi.

Povratak srebrnog venca


Originalni srebrni venac iz stare kosturnice, dar kralja i kraljice na kojem piše: "Srpskim mučenicima od Aleksandra i Marije", slučajno je pronađen i vraćen u Spomen-kosturnicu. Dojčinović kaže da, iako je izgubio sjaj, ipak je sačuvan.

- Čovek koji je našao taj venac odneo ga je kući i nije želeo da ga vrati, već je planirao da ga preda vranjskom Muzeju. Tek nakon intervencije policije, koju sam ja alarmirao, venac je vraćen i zauzima mesto u obnovljenoj kosturnici. Na vencu nije ništa rađeno, jer nisam želeo da sam skidam patinu koja se vremenom stvorila - zaključuje Dojčinović.
 
@Eremita
U pravu si.Motiv za rušenje spomenika Bori Stankoviću su itekako imali bugari,kakvi huligani,teško je to za njih,a i cigane su bez veze prozivali,da su ga oni srušili,oni bi ga i odneli...
Naša evropska vlast se klanja mudžahedinskim monstrumima u Srebrenici,a za žrtve svog naroda ne žele da znaju...samo vi Srbi glasajte za njih,rušiće ponovo naši djaci kosturnicu ciglu po ciglu...
 
Liturgija i prenos kostiju žrtava bugarskog terora u Prvom svetskom ratu, kada je ovde ubijeno više od 6.000 Srba...

Tako je uz pomoć lične ankete i dostupnih dokumenata iz bugarske arhive, došao do saznanja da su Bugari u Surdulici ubili mnogo ljudi. Svedoci procenjuju da je ubijeno 2000 – 3000.

A da se malo dogovoris sam sa sobom prije pokretanja ovakvih tema?
 
Е па ето и одговора зашто се ово десило пре неки дан:


26. 06. 2010 PRESS
Srušena bista Bore Stankovića

Nepoznati vandali u Vranju srušili spomenik težak 700 kilograma! Prethodnih godina čuvenom književniku crtali rogove, brkove i naušnice
1
bista.jpg




Vandali su srušili spomenik Bore Stankovića u Gradskom parku u Vranju! Bistu književnika, tešku 700 kilograma, nepoznati počinioci srušili su sa betonskog postamenta u noći između četvrtka i petka. Iz policije poručuju da intenzivno tragaju za grupom huligana.Ovaj spomenik nekoliko puta je bio meta huligana, koji su po njemu crtali brkove, rogove i minđuše! Najnoviji vandalski čin uznemirio je Vranjance, koji su se juče okupili oko oborene biste.

Osuda gradonačelnika

Gradonačelnik Vranja Miroljub Stojčić osudio je skrnavljenje spomenika.
- Bora Stanković je najznamenitiji Vranjanac, prema njegovom spomeniku treba da se ophodimo kao prema svetinji. Još ne verujem da u ovom gradu žive ljudi koji su se drznuli da sruše simbol Vranja kojim se ponosimo. Nije mi jasno kakvu poruku su ti huligani hteli da pošalju ovim gnusnim nedelom - kaže Stojčić.
Spomenik tvorcu čuvene „Koštane" postavljen je u centralnom delu gradskog parka i pred njim je dve decenije otvarana tradicionalna kulturna manifestacija „Borina nedelja".
U parku su još i spomen obeležja znamenitim Vranjancima - arhimandritu Justinu Popoviću, koji je nedavno proglašen svecem, kao i Đorđu Tasiću i Franji Kopši.
Vranjski književnik Momčilo Zlatanović ne shvata zašto ljudi ruše spomenik kniževniku, koji je proslavio Vranje.

Bruka za Vranjance
- Spomenik Bori Stankoviću je simbol i ponos Vranja i za mene je nerazumljivo to što se desilo. Ja sam, kao svršeni maturant, prisustvovao svečanosti postavljanja spomenika 1954. godine. Svi smo bili ponosni što u našem gradu imamo bistu, koja je postala kulturno svetilište. Ne mogu da verujem u priču da su to uradila „neka deca", koja se okupljaju oko spomenika. Pa, taj bronzani kip je težak 700 kilograma, koliko ljudi je trebalo da učestvuje u njegovom obaranju - pita se Zlatanović.
Pretpostavlja se da su akteri vandalskog čina huligani pod dejstvom alkohola ili narkotika. Huligani su ranijih godina nekoliko puta srušili i bistu partizanskog heroja NOR-a Sime Pogačarevića.


J. STOJKOVIĆ

Bugari srusili somenik Bori?:eek:
Stvarno imate prevelike komlekse.:hahaha:
Ja znam za rusenje jednog spomenika jednom partizanu od strane vasih huligana-narkomana.:rtfm:
 

Back
Top