Živce su mi pojeli sinoć.
Ja nisam gledao.
Kad je počelo 2. poluvreme pustim radio.
"..Iiiiii uuuu 70-om minutu moramo da stignemo Australiju koja vodi sa 2:0.."
Ja reko sebi, ovo je neka piratska stanica, daj da promenim.
Pogledam kroz prozor kad vidim komšiju kako se popeo na hoklicu, prebacio konopac preko grane i pravi vertikalnu mašnu:
- Yebi ga komšo, bolje ovo nego da me sutra deca pljuju da sam stavio pet hiljada na 3:0 za nas...
Upalim televizor, nemam onu digitalnu nego običnu- i na mojoj običnoj TV- 2:0 za Australiju.
Rekoh ukućanima da je vreme da kupimo onaj digitalni paket, kažu kristalno čista slika, valjda je rezultat bolji.
Skinem komšiju sa grane a on se koprca i viče
- Vrati me nazad, da umrem ko čovek. Ostavim ga kući kod njegove žene...ok ispred vrata, nije htele da nam otvori.
Odem kući- dali smo gol! Ok imamo samo 34 sekunde da im damo još dva i na konju smo!!!!. Tako bar ***** komentator.
Posle utakmice slušam dnevnik. Ništa ne kažu da li je neko izvršio samoubistvo od naših igrača, ili da li se selektor bacio sa mosta. Baš ništa. Očekujem da nam pričitaju preCednikov telegram sauč. ovaj podrške... ništa.
Ja mislim da je Ana Ivanović istrčala na teren da bi dala gol, onako nikakva i smotana i jadna kakva je.
A u ostalom naši vole da igraju rukom.
Pa eto, imaju prilike da jačaju desnicu i da igraju desnom rukom do kraja Mundijala dok gledaju kako reprezentacija koja je prvi put videla okruglu loptu pre godinu dana ide dalje.
Morao sam da odem ponovo da skidam komšiju sa grane, ovog puta je poneo i nakovanj.... teško u majčinu!