Dva labradora ustreljena iz karabina i potom bačena u reku

Jacob

Buduća legenda
Poruka
49.567
Ivana Kupek | 17. 06. 2010. - 00:02h

Novi Sad - Pokušavajući da pronađe svoja dva labradora, nestala iz dvorišta njene porodične kuće u utorak po podne, Anka Purić iz Beočina pronašla ih je nekoliko sati kasnije ustreljene lovačkim karabinom i potom bačene u Dunav. Šokirana prizorom, vlasnica je pozvala policiju koja je obavila uviđaj i traga za počiniocima ovog zlodela nad životinjama.

48334_nslabradorifotoshutterstock_f.jpg


Labradori poznati kao umiljata rasa, a bili su i uredno čipovani

Još u neverici, Anka Purić priča da joj se niko nikada nije požalio na pse jer su, kao što je i svojstveno ovoj pasmini, izuzetno umiljate i zahvalne životinje i da su ih deca jako volela.

- Oni su bili mahom u dvorištu i igrali se, a kako je neko ostavio otvorenu kapiju, odlutali su. Unuk je odmah seo na bicikl i pošao da ih traži. Našao ih je na smetlištu, a dok se vratio kući po povoce, tamo ih više nije bilo. Pogledao je malo okolo i onda ih primetio u Dunavu. Došao je kući sav uplakan i rekao mi da su se udavili. Objašnjavajući mu da nema šanse da se to dogodi, jer labradori umeju da plivaju, otišla sam do reke i videla ih kako plutaju pored obale. Dovukla sam ih i imala šta da vidim: mužjak je imao rupu na vratu, a ženka prostrelnu ranu na plećki - priča Anka Purić.

Zbog ovog nesvakidašnjeg zločina, porodica je pozvala policiju, napravljen je i zapisnik, ali im za sada još ništa nije javljeno.

- Nismo bili u stanju ništa sami da uradimo, pa su komunalci došli da iznesu tela pasa i da ih pokopaju. Toliko ima pasa lutalica koji su zaista opasni, a moje pse, uredne i čipovane, neko je u roku od pola sata karabinom ubio usred bela dana! Evo, unuci i dalje plaču za njima - priča vlasnica labradora.

Ona labradore, kaže, gaji već 17 godina.

- Prvo sam imala labradorku 13 godina, a ovu, eto, već četiri godine. Radi parenja smo doveli i mužjaka od jednog prijatelja i oni su se stalno igrali, malo po kući malo po dvorištu. Moj pas nikad nikog nije ni uplašio, a kamoli napao. Niko mi se od ljudi nikad nije ni požalio na to što držim psa - kaže Anka Purić, očekujući da se pronađu osobe sposobne za ovakav zločin nad životinjama.



http://www.blic.rs/Vesti/Vojvodina/194289/Dva-labradora-ustreljena-iz-karabina-i-potom-bacena-u-reku
 
Ko da je u selendri poput Beocina tesko utvrditi po zrnima ko ima takvu pusku....

Mislim, muka mi je od naseg funjarskog mentaliteta, koji se iskazuje i na ovaj nacin, i tako sto ti ogrebu auto ili slome retrovizor, otruju macku i sl
Tipican funjarski i kokosarski mentalitet stoke i to podle.
Jer ne vidim bilo kakav opravdan razlog da neko ustreli komsijske labradore
 
Ivana Kupek | 17. 06. 2010. - 00:02h

Novi Sad - Pokušavajući da pronađe svoja dva labradora, nestala iz dvorišta njene porodične kuće u utorak po podne, Anka Purić iz Beočina pronašla ih je nekoliko sati kasnije ustreljene lovačkim karabinom i potom bačene u Dunav. Šokirana prizorom, vlasnica je pozvala policiju koja je obavila uviđaj i traga za počiniocima ovog zlodela nad životinjama.
48334_nslabradorifotoshutterstock_f.jpg


Labradori poznati kao umiljata rasa, a bili su i uredno čipovani

Još u neverici, Anka Purić priča da joj se niko nikada nije požalio na pse jer su, kao što je i svojstveno ovoj pasmini, izuzetno umiljate i zahvalne životinje i da su ih deca jako volela.

- Oni su bili mahom u dvorištu i igrali se, a kako je neko ostavio otvorenu kapiju, odlutali su. Unuk je odmah seo na bicikl i pošao da ih traži. Našao ih je na smetlištu, a dok se vratio kući po povoce, tamo ih više nije bilo. Pogledao je malo okolo i onda ih primetio u Dunavu. Došao je kući sav uplakan i rekao mi da su se udavili. Objašnjavajući mu da nema šanse da se to dogodi, jer labradori umeju da plivaju, otišla sam do reke i videla ih kako plutaju pored obale. Dovukla sam ih i imala šta da vidim: mužjak je imao rupu na vratu, a ženka prostrelnu ranu na plećki - priča Anka Purić.

Zbog ovog nesvakidašnjeg zločina, porodica je pozvala policiju, napravljen je i zapisnik, ali im za sada još ništa nije javljeno.

- Nismo bili u stanju ništa sami da uradimo, pa su komunalci došli da iznesu tela pasa i da ih pokopaju. Toliko ima pasa lutalica koji su zaista opasni, a moje pse, uredne i čipovane, neko je u roku od pola sata karabinom ubio usred bela dana! Evo, unuci i dalje plaču za njima - priča vlasnica labradora.

Ona labradore, kaže, gaji već 17 godina.

- Prvo sam imala labradorku 13 godina, a ovu, eto, već četiri godine. Radi parenja smo doveli i mužjaka od jednog prijatelja i oni su se stalno igrali, malo po kući malo po dvorištu. Moj pas nikad nikog nije ni uplašio, a kamoli napao. Niko mi se od ljudi nikad nije ni požalio na to što držim psa - kaže Anka Purić, očekujući da se pronađu osobe sposobne za ovakav zločin nad životinjama.



http://www.blic.rs/Vesti/Vojvodina/194289/Dva-labradora-ustreljena-iz-karabina-i-potom-bacena-u-reku


Па, ко може ОВО да убије? :sad2:

Једва чекам да видим КО је то урадио, и ЗАШТО! :rtfm:
 
Nikako se ne mogu složiti da su labradori samo umiljate životinje. Treba znati da se koriste kao službeni psi i da, kao i svaki drugi pas, umeju da budu agresivni. Naročito ako se uzme u obzir da su bili u paru, tj. mužjak i ženka, agresivnost raste.
Naravno, sve to ne opravdava onoga ko je ubio pse, mada nije nam poznato šta su psi radili i da li je neko bio ugrožen. Verujem da bi se taj koji je eventualno bio ugrožen, nakon svega javio policiji da je bilo tako.
 
Ko da je u selendri poput Beocina tesko utvrditi po zrnima ko ima takvu pusku....

Mislim, muka mi je od naseg funjarskog mentaliteta, koji se iskazuje i na ovaj nacin, i tako sto ti ogrebu auto ili slome retrovizor, otruju macku i sl
Tipican funjarski i kokosarski mentalitet stoke i to podle.
Jer ne vidim bilo kakav opravdan razlog da neko ustreli komsijske labradore

Ne znam je li teško utvrditi, nisam balističar, ali čini mi se da municija, naročito iz karabina, pretrpi određeni stepen oštećenja... A i koga je briga "za neke tamo kerove". Žao mi je pasa ali vlasnice-ne! Upravo zbog one izjave o psima lutalicama. Postoje komunalne službe koje time treba da se pozabave na pravi način, a ne tako što će da lobiraju u Upravi za veterinu da proglasi besnilo i da podele lovcima iz kraja "šaku dramlija" da pucaju u sve što mrda na 4 noge. A za taj naš funjarski mentalitet nema leka. Ponesen pričama iz okruženja, moj muž je hteo da otruje komšijskog NLT koji nam je zaklao mače i tek na moje insistiranje, konstantno zvocanje bolje rečeno, je odustao od toga. Shvatio je zašto tek dve godine kasnije, kad su nama i našim prvim komšijama sa obe strane potrovali mačore, prvo našeg, pa onda mačora muževog brata od ujaka, pa ujninog.

Nikako se ne mogu složiti da su labradori samo umiljate životinje. Treba znati da se koriste kao službeni psi i da, kao i svaki drugi pas, umeju da budu agresivni. Naročito ako se uzme u obzir da su bili u paru, tj. mužjak i ženka, agresivnost raste.
Naravno, sve to ne opravdava onoga ko je ubio pse, mada nije nam poznato šta su psi radili i da li je neko bio ugrožen. Verujem da bi se taj koji je eventualno bio ugrožen, nakon svega javio policiji da je bilo tako.

Labradori, osim u slučajevima potresa mozga ili nekog drugog neurološkog poremećaja, trunke agresivnosti nemaju u sebi, jedino što može pogrešno da se interpretira kao agresivnost je podređeno lajanje jer imaju vrlo dubok, čak zastrašujuć lavež, shodno veličini. A kao službeni psi se koriste u skroz druge svrhe, kao tragači, jer imaju odličan njuh i neverovatnu želju da udovolje čoveku tako da ta priča o ugroženosti pada u vodu.
 
Labradori, osim u slučajevima potresa mozga ili nekog drugog neurološkog poremećaja, trunke agresivnosti nemaju u sebi, jedino što može pogrešno da se interpretira kao agresivnost je podređeno lajanje jer imaju vrlo dubok, čak zastrašujuć lavež, shodno veličini. A kao službeni psi se koriste u skroz druge svrhe, kao tragači, jer imaju odličan njuh i neverovatnu želju da udovolje čoveku tako da ta priča o ugroženosti pada u vodu.

Moje iskustvo govori nešto drugo. Jednom prilikom smo supruga, ja, jedno dete pored nas i drugo koje je još bilo u kolicima, šetali našeg psa. Kad nas je primetio labrador, sa prilične daljine se zaleteo i napao našeg psa. Sve to se dešavalo pored dece koja su vrištala, jer ni malo nije bilo bezazleno. Na sreću naš srednji šnaucer je brz, i iako je bio uredno vezan, uspeo je da ga izbegne više puta. Očiglednu razliku u veličini i težini ta dva psa ne treba da spominjem. Ja sam morao da mu pomognem i da 4 (četiri) puta šutnem labradora dok nije odustao od napada. Taj isti labrador nas je još jednom napao.
Ne mogu da shvatim da neko može da napiše kako neka rasa nije agresivna. Svi su oni, kao i mi ljudi, individualni i ponašanje može da im odskače od primerka do primerka.
 
Moje iskustvo govori nešto drugo. Jednom prilikom smo supruga, ja, jedno dete pored nas i drugo koje je još bilo u kolicima, šetali našeg psa. Kad nas je primetio labrador, sa prilične daljine se zaleteo i napao našeg psa. Sve to se dešavalo pored dece koja su vrištala, jer ni malo nije bilo bezazleno. Na sreću naš srednji šnaucer je brz, i iako je bio uredno vezan, uspeo je da ga izbegne više puta. Očiglednu razliku u veličini i težini ta dva psa ne treba da spominjem. Ja sam morao da mu pomognem i da 4 (četiri) puta šutnem labradora dok nije odustao od napada. Taj isti labrador nas je još jednom napao.
Ne mogu da shvatim da neko može da napiše kako neka rasa nije agresivna. Svi su oni, kao i mi ljudi, individualni i ponašanje može da im odskače od primerka do primerka.

Imali smo i mi jednog komšiju labradora koji je redovno napadao mog mešanca pekinezera ali su ga vlasnici puštali s povodnika još od šteneta, pre nego što su savladali osnovnu poslušnost i pas je jedva preživeo gaženje, dakle, žrtva saobraćajke. Pošto im je još koju godinu posle toga bilo teško da ga drže na povodniku, a on je nastavio da bude agresivan prema drugim psima, na kraju su ga uspavali. Opet, žao mi je psa, nije on bio ništa kriv. A postoji i varijanta sa uslovljenim refleksima, moj pas je prema svim dobermanima bio isti, kao tasmanijski đavo, jer su ga kao sasvim mladog dva različita mužjaka u više navrata napadala. Verujem da je tako nešto moguće i kod retrivera.
 
Imali smo i mi jednog komšiju labradora koji je redovno napadao mog mešanca pekinezera ali su ga vlasnici puštali s povodnika još od šteneta, pre nego što su savladali osnovnu poslušnost i pas je jedva preživeo gaženje, dakle, žrtva saobraćajke. Pošto im je još koju godinu posle toga bilo teško da ga drže na povodniku, a on je nastavio da bude agresivan prema drugim psima, na kraju su ga uspavali. Opet, žao mi je psa, nije on bio ništa kriv. A postoji i varijanta sa uslovljenim refleksima, moj pas je prema svim dobermanima bio isti, kao tasmanijski đavo, jer su ga kao sasvim mladog dva različita mužjaka u više navrata napadala. Verujem da je tako nešto moguće i kod retrivera.

Naš pas nikad nije imao problem sa zlatnim retriverima. I sigurno si u pravu kad pišeš da događaji iz mladosti psa mogu da utiču na njegovo ponašanje. Zato danas naš pas ne podnosi velike crne pse, dok sa istim takvim u zlatnoj/beloj boji nema problema.
 
Moje iskustvo govori nešto drugo. Jednom prilikom smo supruga, ja, jedno dete pored nas i drugo koje je još bilo u kolicima, šetali našeg psa. Kad nas je primetio labrador, sa prilične daljine se zaleteo i napao našeg psa. Sve to se dešavalo pored dece koja su vrištala, jer ni malo nije bilo bezazleno. Na sreću naš srednji šnaucer je brz, i iako je bio uredno vezan, uspeo je da ga izbegne više puta. Očiglednu razliku u veličini i težini ta dva psa ne treba da spominjem. Ja sam morao da mu pomognem i da 4 (četiri) puta šutnem labradora dok nije odustao od napada. Taj isti labrador nas je još jednom napao.
Ne mogu da shvatim da neko može da napiše kako neka rasa nije agresivna. Svi su oni, kao i mi ljudi, individualni i ponašanje može da im odskače od primerka do primerka.

al to sto pas napada psa nije nista cudno
nije retka pojava da se dve zenke ili dva muzjaka pobiju jer se ne podnose
ili jedan napadne drugog zato sto ne voli pse istog pola
to nije nista cudno i uopste ne zavisi od same rase,kao ni od odnosa tog psa prema ljudima i deci
to su "pseca posla"

ja imam srecu da ni prosla kuja ni ova sada,nece da se biju
prosla se samo branila ako je neko napadne(velika snaucerka) a ova sada,mesanka setera,plasljiva ko pile,kada je neko napadne,umesto da se brani,ona pobegne....sreca pa je brza kao metak i obicno ne mogu da je stignu
al kada je vezana i napadne je neko,tu nastaje totalna panika i haos
 
Naš pas nikad nije imao problem sa zlatnim retriverima. I sigurno si u pravu kad pišeš da događaji iz mladosti psa mogu da utiču na njegovo ponašanje. Zato danas naš pas ne podnosi velike crne pse, dok sa istim takvim u zlatnoj/beloj boji nema problema.

imali smo mi "komsiju" mesanca koji kada vidi crnog labradora,oce da ga pojede(a on muka ziva,nema ni 10 kg,a kidise na crne labove):lol:
 
Давно сам имао пса лабрадора (али није био чист јер је имао белу детелину на грудима и беле прсте на шапама) - био је доста крупнији од чисте расе. Фантастичан пас, веран чувар, изузетно интелигентан, нема пса који се од њега није плашио, дао ми га је стриц који је имао још и некколико шарпланинаца који су имали фрку од њега - али уме да буде и опасан за живину и ситну стоку. Њега су такође убиле комшије... нису могли да поднесу да нико не сме ни да пригвири у двориште - а када разјапи чељусти ... и ја сам се плашио...:cool:
Било ми је много жао.
 
Давно сам имао пса лабрадора (али није био чист јер је имао белу детелину на грудима и беле прсте на шапама) - био је доста крупнији од чисте расе. Фантастичан пас, веран чувар, изузетно интелигентан, нема пса који се од њега није плашио, дао ми га је стриц који је имао још и некколико шарпланинаца који су имали фрку од њега - али уме да буде и опасан за живину и ситну стоку. Њега су такође убиле комшије... нису могли да поднесу да нико не сме ни да пригвири у двориште - а када разјапи чељусти ... и ја сам се плашио...:cool:
Било ми је много жао.

Belina na grudima i sapama je dozvoljena, i nije odlika mesanaca vec je recesivna odlika ostala od prvih predaka labradora.

A bele oznake na sapama se nazivaju "Bolo marks" jer samo potomci Banchory Bolo-a ih imaju.

Ovo je on

Banchory%20Bolo2.jpg
 

Back
Top