Moja prva ljubav

Poruka
22.606
E ako je neko pomislio na prvu ljubav u smislu ono zemljotres zaljubljivanje i tako to ...malo se zeznuo:lol:...ovo je tema o prvoj ljubavi kad nismo odrasli i postali pokvareni:lol:...znači ljubav iz detinjstva....ko je imao u zabavištu,komšiluku, na selu kod bebe i dede itd....pitanje je ko je bio vaša prva ljubav?

Moja prva ljubav je bio Srđa iz obdaništa,imao je crnu kosu,frizuru na ‚‚šlem‚‚..nije imao dva prednja sekutića...stalno smo se ljuljali na ljuljašci, koja je bila nameštena od gume, verovatno je bila za fiću ali takve ljuljaške su tada imali u obdaništu,voleli smo da zakopavamo uplatnice u pesak, koje nam je vaspitačica davala da damo roditeljima da plate obdanište, obavezno kad smo imali pomorandže za užinu smo se trljali peskom i zemljom po rukama i faci jer smo se bili ulepili od njih i tako Srđa i ja večno prljavi ko prasići... hvatali pijavice koje su se pele na zid obdaništa i nahebali kad smo išutirali ježa kog je vaspitačica nacrtala na zidu u dvorištu, pa se zid obio a pola ježa se nije videlo jer je otpao malter pa smo stajali u ćošku dok roditelji nisu došli po nas:lol:...ne znam gde sam se Srđe setila jer ga nisam videla od tada ali nadam se da je dobro.:)
 
Ah! Ljubav je to bila!
Saška...
Imala je predivan osmeh, onaj što vas tera da se osetite kao heroj koji će je čuvati od svih čudovišta koja vrebaju iz mraka...
Imala je oči boje kestena, pa još malo tamnije nijanse...
Zvonko i bezbrižno se smejala....
Dve godine me nije primećivala....pa smo , posle, počeli da čitamo ljubavne romane....
Voleo sam je četiri godine...:heart::heart::heart:a onda smo krenuli u peti razred....
 
E ako je neko pomislio na prvu ljubav u smislu ono zemljotres zaljubljivanje i tako to ...malo se zeznuo:lol:...ovo je tema o prvoj ljubavi kad nismo odrasli i postali pokvareni:lol:...znači ljubav iz detinjstva....ko je imao u zabavištu,komšiluku, na selu kod bebe i dede itd....pitanje je ko je bio vaša prva ljubav?

Moja prva ljubav je bio Srđa iz obdaništa,imao je crnu kosu,frizuru na ‚‚šlem‚‚..nije imao dva prednja sekutića...stalno smo se ljuljali na ljuljašci, koja je bila nameštena od gume, verovatno je bila za fiću ali takve ljuljaške su tada imali u obdaništu,voleli smo da zakopavamo uplatnice u pesak, koje nam je vaspitačica davala da damo roditeljima da plate obdanište, obavezno kad smo imali pomorandže za užinu smo se trljali peskom i zemljom po rukama i faci jer smo se bili ulepili od njih i tako Srđa i ja večno prljavi ko prasići... hvatali pijavice koje su se pele na zid obdaništa i nahebali kad smo išutirali ježa kog je vaspitačica nacrtala na zidu u dvorištu, pa se zid obio a pola ježa se nije videlo jer je otpao malter pa smo stajali u ćošku dok roditelji nisu došli po nas:lol:...ne znam gde sam se Srđe setila jer ga nisam videla od tada ali nadam se da je dobro.:)


:eek:

PDF Obdaniste ?
 
E ako je neko pomislio na prvu ljubav u smislu ono zemljotres zaljubljivanje i tako to ...malo se zeznuo:lol:...ovo je tema o prvoj ljubavi kad nismo odrasli i postali pokvareni:lol:...znači ljubav iz detinjstva....ko je imao u zabavištu,komšiluku, na selu kod bebe i dede itd....pitanje je ko je bio vaša prva ljubav?

Moja prva ljubav je bio Srđa iz obdaništa,imao je crnu kosu,frizuru na ‚‚šlem‚‚..nije imao dva prednja sekutića...stalno smo se ljuljali na ljuljašci, koja je bila nameštena od gume, verovatno je bila za fiću ali takve ljuljaške su tada imali u obdaništu,voleli smo da zakopavamo uplatnice u pesak, koje nam je vaspitačica davala da damo roditeljima da plate obdanište, obavezno kad smo imali pomorandže za užinu smo se trljali peskom i zemljom po rukama i faci jer smo se bili ulepili od njih i tako Srđa i ja večno prljavi ko prasići... hvatali pijavice koje su se pele na zid obdaništa i nahebali kad smo išutirali ježa kog je vaspitačica nacrtala na zidu u dvorištu, pa se zid obio a pola ježa se nije videlo jer je otpao malter pa smo stajali u ćošku dok roditelji nisu došli po nas:lol:...ne znam gde sam se Srđe setila jer ga nisam videla od tada ali nadam se da je dobro.:)


To je bio Milos iz osnovne, koga cu videti sad u subotu posto slavimo godisnjicu mature. On me nikad nije primecivao, jurio je neku Milicu, mada nju su jurili svi, a bogami i stizali;) Mama mi je govorila da mogu u zubima da ga nosim, posto je bio sav sitan...mali, ali dinamitan. Licio je na Dzosa Hartneta. I tako sam ja svakog dana nekoliko godina tuzno gledala kako dize Milici suknju, cupa Martinu za kosu...te sam odbila bracnu ponudu Caleta sa drugog sprata u zgradi moje nane i demonstrativno preko njegovog pisma napisala- Cale je idiot( bejah recita mala) i bacila ga. Kad sam operisala krajnike, klinac koji je bio sa mnom u sobi mi je bacao bombonjere u kapuljacu( dobro je ciljao, mora da je postao uspesan kosarkas), a ja sam ih vadila i gadjala ga:dash: Mislila sam, ako se ne svidjam Milosu- ne svidjam se nikome:(
 
E ako je neko pomislio na prvu ljubav u smislu ono zemljotres zaljubljivanje i tako to ...malo se zeznuo:lol:...ovo je tema o prvoj ljubavi kad nismo odrasli i postali pokvareni:lol:...znači ljubav iz detinjstva....ko je imao u zabavištu,komšiluku, na selu kod bebe i dede itd....pitanje je ko je bio vaša prva ljubav?

Moja prva ljubav je bio Srđa iz obdaništa,imao je crnu kosu,frizuru na ‚‚šlem‚‚..nije imao dva prednja sekutića...stalno smo se ljuljali na ljuljašci, koja je bila nameštena od gume, verovatno je bila za fiću ali takve ljuljaške su tada imali u obdaništu,voleli smo da zakopavamo uplatnice u pesak, koje nam je vaspitačica davala da damo roditeljima da plate obdanište, obavezno kad smo imali pomorandže za užinu smo se trljali peskom i zemljom po rukama i faci jer smo se bili ulepili od njih i tako Srđa i ja večno prljavi ko prasići... hvatali pijavice koje su se pele na zid obdaništa i nahebali kad smo išutirali ježa kog je vaspitačica nacrtala na zidu u dvorištu, pa se zid obio a pola ježa se nije videlo jer je otpao malter pa smo stajali u ćošku dok roditelji nisu došli po nas:lol:...ne znam gde sam se Srđe setila jer ga nisam videla od tada ali nadam se da je dobro.:)

Moja prva ljubav je bio moj najbolji drug...elem,isli smo zajedno u predskolsko, nekako smo bas lepo isli jedan drugom, on je bio najvisi od decaka dok sam ja bila najvisa od devojcica, oboje tamni i brbljivi ljudi su cesto mislili da smo brat i sestra jer se nismo odvajali nijednog minuta, ja sam se igrala kockama a on bockama ali bili smo zajedno stalno iako su nas svi dirali...nakon predskolaskog smo smuvali roditelje da budemo u istom odeljenju, sedeli zajedno od prvog do osmog, ja citala njegovog Tolkina i Vinetu on moju Kroz pustinju i prasumu, najveca kazna je bio zimski raspust kada prodje pustih 20 dana bez njega. Nikada vise nisam pronasla osobu sa kojom mogu da razgovaram svakodnevno deset godina par sati dnevno a da mi uvek bude vrhunski zanimljivo...uvek sam znala da je iza mene, nisam ni znala da ga volim jer u tim godinama ne mozete definisati sta osecate...upisali smo razlicite gimnazije, vidjali se i dalje cesto ali ja sam odmah na prvoj godini nasla decka koji je bio pravi mladi genije po maminom ukusu i zaboravila malo na svoju prvu ljubav...vidjanja su postala sve redja, polako smo klizili jedan drugom kroz prste ali se nismo zaboravili sasvim jer smo se i dalje vidjali makar godisnje dva puta...letos mi je stigla pozivnica za oprostajnu zurku jer je odlucio da se preseli i nastavi skolovanje van zemlje...otisla sam na zurku sa drugaricom i kada smo se videli sve nam se vratilo...proveli smo celo vece zajedno, postalo je i meni i njemu jasno da se nikada ne zaboravlja ono sto se zeli a ne pocne, na kraju veceri mi je uzeo lice u ruke i pitao hocu li da dodjem da ga vidim na sta sam ja kazala da hocu...od tada je proslo skoro godinu dana a ja nisam otisla...neka ostane kako jeste, neke stvari je bolje nedosanjati...
 
Zaista osvježenje od teme! Čestitak postavljaču:)
Imala sam skoro 7,a on 9 godina...o,kako sam virila kroz plot u kasnim popodnevnim satima kad bi on prolazio puteljkom..i bila uvjerena da me ne vidi,pažljivo skrivena iza bujnog božura..sve dok me jednog dana nije otkrio i počupao za žute uvojke koji su se se frčkavo zaplitali u grane ..
Jednom sam se toliko zapetljala u granje da sam jedva uz bolan jauk izvukla zapetljani pramen te žute slamnate kose nalik na ovcu..
Da li sam tad naučila da ljubav boli:) ne znam,ali te jeseni sam pošla u školu i počela se češljati i vezati kike..
 
hm..ako en racunam...on mije momak...majstor za radio ili ne znam sta sve..a d anisma ni znala sta je to...a redovno sam izgovarala takve stvari...

prvi put sam se zaljubila u 3 razredu osnovne na raspustu ...on je bio 8. i mnogo fveliki frajer..sto ja nisam ukapirala...meni bilo lepo sto me on voli sto me nosi..kad se igramo zmurke on me ne zapljune...penje mu u drvece, vodime kuci..itd...medjutim ta ljubav se nije tu zavrsila...nego sam ja opet htela da mi tako ljubavisemo i opet opet...a on ndejveci dasa je imao devojke...e onda sma i ja posla u 8. razzred a on na faks....tad je njemu bilo cudno kako sam ja velika i kako sam ja devojka...i delio mi je najlepse komplimente i mnogo me "cuvao" i provodio vreme s amnom...zvao me andjele...i govorio me kako nikad nece niko da me voli kao sto on mene voli...iako ce muskarci za godinu dve dana nenorlamalno da me salecu...itd itd..ta nesrcena ljubav se nastajala...i onda je on poceo da zivi s adevojkom...ja sma bila ocajna...da bi u jednom monetu..pazi sad ja vec krecem na faks..on mene poceo intenzivno da zove da izlazim s anjim...medjutim on i dalje s atom devojkom, amene zove andjele...posle par godina andjeo je pokazao svoju demonsku stranu (vec sam imala 22)..i nisam ga srela do pre godinu dana ni jednom...a tada sam ga slucajno videla, i srecom nismo se sreli direktno....i on i ja u tom trenutku smo bili zbunjeni i izbezumljeni..on sa 3 dece, zenom, roditeljima, ja sa prijateljima...potpuno nemoguca situacija...to mi je prva i najveca ljubav u zivotu...nismo se nikad cak ni poljubili....
 
Negdje pred polazak u prvi razred bili su u našem kvartu, susjednoj zgradi jedni blizanci Đorđe i Milan. Meni su bili posve različiti, Đorđe je bio bucmastiji i ne znam zašto, sad kad razmišljam, ali eto svidio mi se ...uplela ja tu i brata, kad ono ispalo da se ja sviđam Milanu :aha: .Pa blizanci su, kažu meni, ali meni je Milan bio nekako antipatičan ..i tako Milan trčkarao za mnom, ja za Đorđem i kad meni dosadilo Đorđe u leksikonu napisao da sam ja njemu simpatija .. :mrgreen: E stvarno, sad se sjetio..svašta ..al meni se već sviđao neko drugi :lol:
Eh i sad kad se sjetim, nešto mi nelagodno :roll: :rumenko:
Pa izbjegavala sam ga, šta ću ...
Čula sam da su negdje u Vojvodini sada, otac im bio odatle ...otkad je rat počeo nisam ih više vidjela, ali bili su jedni od najboljih prijatelja mene i mog brata u djetinjstvu ...
Pričao mi brat kad su igrali košarku, Đorđe se potukao sa nekim, a Milan počeo plakati .... blizanci, zanimljiva tema :think:
 
Joj cekaj da se setim
Jedan Darko iz vrtica, bio mnogo sladak kao dete
Druzili smo se i meni bas bilo super, ali smo oboje bili jako stidljivi

Posto su nam se razisli putevi posle vrtica, igrom slucaja sam ga videla na slici iz gimnazije tek u srednjoj skoli, ugojio se, poruzneo, a ja samo pomislila u sebi - e sta ti je detinjstvo
 
... bila sam 7. razred... i dalje odlazila vikendom kod babe i dede na selo... jedan vikend, brat od ujaka, malo stariji od mene, pozove me da idem sa njim i njegovim društvom, do centra, ima neki kafić... oni se tu okupljaju i druže... igraju bilijar...
... naravno, otišla sam... pri samom ulasku, pogled mi se zalepio za jedne crne oči... upoznali smo se... i čitavo veče pričali... svi su nekako bili oko nas... a mi sami... pričali smo kao da se poznajemo godinama... i tada... to veče... znali smo da smo se zaljubili... oči su nam sijale od sreće... a osmeh nismo mogli skinuti sa usana...
... nakon toga, dolazila sam češće, svaki vikend... on me je zvao i sačekivao na buskoj... dugo smo šetali i sedeli na klupi u parku... pričali o svemu...
... nedeljom me je pratio na autobus, i taj osećaj nikad neću zaboraviti, onaj tup bol u stomaku dok sedam i gledam ga kako ostaje mašući... svaki put sam osećala kao da deo mene ostaje tu... i patila tiho tokom nedelje...
... to naše druženje je preraslo u veliku ljubav... volela sam ga bezrezervno... osećala se kao da sam na oblacima kad sam sa njim... kad pogledam u te oči... koje sijaju, zrače...

... i dan danas, se setim tog tupog bola i te ljubavi... prođe me jeza...
... on je u vezi sa devojkom koja nosi moje ime...
... sretnem ga ponekad, i dalje ima taj sjaj u očima od kog stomak zaigra... a usne se razvuku u osmeh...
 
Дивна тема! :super:
Моја прва љубав - Мирослав, још у вртићу. Сећам се осећаја у стомаку кад седимо заједно на клупици и чекамо да његова мама дође по њега. :heart:
Имала сам 3 године, и Хелен се могла звати Мирослав, да је била мушко...:zcepanje:
Сретнемо се понекад, кад причам о њему, ја још увек кажем ,,моја симпатија, Миша'', а и он о мени прича као о својој симпатији.
Никад ми се касније није допадао, али у вртићу јесте, целе две године..Љубав са моје стране престала је кад се упишкио . :sad2:
 
moja prva ljubav :

Mario,
zajedno smo svirali u orkestru ...

Mirno detence, krupne braon okice ...

Napisala sam mu pesmicu :rumenka: koja je izasla u Malim Novinama,
koje je moja majka dobila od prijateljice za vreme rata uz komentar: Da nije ovo tvoja cera??? :heart:
... malo je reci da mi se draga majka sokirala :zcepanje:


Dao mi je zeleno siljalo za debele grafitne mine .... cuvam je dan-danas :heart:
 
Poslednja izmena:
Моја друга прва љубав био је један Радица, ђак мог тате. Носио је мајицу на којој је писало ,,Минхен 1974.'' наранџасту... Био је јако симпатичан, а када смо се срели пре неку годину, рекао ми је:,,Знаш ли како сам те волео у трећем основне!?'' :heart:

Моја прва права љубав био је Јуре, из суседне зграде. Изјавио ми љубав 23.8.1977. а ја сам му рекла да ћу једног дана бити учитељица и да ћу учити његову децу. :)
Остали смо добри другари до дана данашњег, а његов је син био мој ђак.. :)
 
Nisam imala prvu ljubav kad sam bila mala :( i stalno sam lagala drugarice da se i meni svidja onaj ko je trenutno aktuelan. To laganje mi je ponekad bilo vrlo naporno jer sam se stalno bojala da ce one skontati da mi se ne svidja taj i taj i da samim tim ispadam iz grupe.:rumenko:

Tek na pocetku srednje skole sam se zaljubila u jednog Alena najvise zbog toga sto je bio lepi buntovnik koji je svima redom ebo kevu i shizeo na motoru. Mislim da sam ga kontala ko zabranjeno votje i cim su mi roditelji amenovali tu vezu, odmah sam se ohladila i ostavila ga. Izgleda da je to bio njihov uspesan pedagoski potez. :lol:
 
U prvom razredu osnovne bio je to jedan Srđan, zvani Điđa. Smeđ, sa šiškama i krupnim očima, najbolji matematičar u odeljenju. Izuzev moje odbojnosti prema matematici, u svemu ostalom smo se odlično razumeli i imali ista interesovanja. Điđa je stanovao u blizini škole, kod Dadova, gde smo se okupljali posle časova, ali me je svakodnevno pratio do kuće … što je užasno iznerviralo neke devojčice koje su takođe bile zaljubljene u njega, pa su nas tužile učiteljici da se "ljubavišemo". A celo naše ljubavisanje svelo se na jedan njegov poljubac u obraz i povremeno držanje za ruke.
Uglavnom, naše uzajamne simpatije trajale su sve do raspusta posle završenog šestog razreda, kada sam upoznala drugu prvu ljubav koja mi je ujedno postala i zvanični dečko. On se zvao Nikola, bio dve godine stariji od mene, i važio za glavnog frajera u kraju. Jednostavno me je pitao: "Hoćeš li da furaš sa mnom?" :lol: – i ja sam pristala. Vodio me je na matine u diskoteku "Cepelin" (od 16.30-20h) i, kako smo oboje bili ludi za bioskopom, barem jednom nedeljno u "Muzej kinoteke". Mnogo sladak dečko, duhovit, opušten i siguran u sebe … jedan od retkih koji nije imao zadrške da kaže šta oseća. Srela sam ga pre izvesnog vremena i slatko smo se ispričali. Sad je dobrodržeći sredovečni gospodin, izuzetno šarmantan.
A onda sam se, u trinaestoj, vrlo ozbiljno zaljubila. Pre nekoliko godina pronašla sam svoj dnevnik iz tog perioda i šokirala se jačinom emocija. Zaboravila sam koliko intenzivno se može osećati sa trinaest godina. Dnevnik je pretočen u knjigu; samo su imena glavnih junaka, iz razumljivih razloga, promenjena.
 
Moja prva ljubav je bila komsinica starija od mene nekih 15-20 godina.
Prelepa, kovrdzava kosa i oci kao u srne.
Kupovala mi je cokolade i dozvoljavala da je poljubim u obraz svaki put kad bi prosla pored moje kuce...
I ja sam njoj kupovao cokolade (tacnije, kupovali su mama i tata, a ja sam joj ih samo davao) i to iskljucivo Zvecevo "Samo ti" i "Volim te" da bih joj stavio do znanja koliko mi znaci...
Doduse, ona nije uvek htela da ih primi, tek jednom u mesec ili dva...
Ali, zato mi je redovno donosila Eurokrem blok... :D

Ja sam tad imao nekih 4 godine i voleo sam je sve do pocetka mog prvog razreda.
Tad sam je video da se ljubi sa mojim ujakom i to me je ako pogodilo...
Jedva sam mu oprostio sto mi ju "preoteo"...

Bila su to lepa vremena...
 
Čitam vas i baš sam se raznežila..ali ja lično nisam zaljubljive prirode...
Nisam se tako rano zaljubljivala, nekako sam u dečacima videla objekte za zezanje..
..ali stvarno...:rumenko:..mnogo sam ih zezala...i bilo mi je drago kad se zaljube
ali ja, jok..možda mogu samo da kažem da sam imala simpatije...
Moja prva ljubav desila mi se tek u srednjoj školi..i to jer sam rešila da se zaljubim...:mrgreen:
Sve moje drugarice se zaljubile pa ispisale i ukrasile neke sveske srcima, pesmama
o nesrećnim ljubavima..znate kako to ide...:lol:..i ja tako razmišljam:

-"Kako je moguće da se sve one zaljubile a ja nisam. Moram i ja da se zaljubim!!"

I tako..prvi dan srednje škole, novi ambijent, nova lica...gledam ja one dečake, merkam,
biram u koga da se zaljubim...
..i odjednom neko lupa na vrata...ulazi tj. kasni na čas jedan dečko...sav zadihan predstavlja
se i kaže svoje ime..Aleksandar....a tako je slatko izgovorio to slovo "s" da ga se i sad
sećam...nekako kroz zube..simpatično do krajnosti..
Rekoh drugarici:

-"Ja se zaljubila"..:eek:...i zaista...toliko me je to jako strefilo da sam pošizela za njim...:zcepanje:

Prošle su te dve godine srednje..otišli mi svak na svoju stranu...i sretnem ga jednom,
onako slučajno..sednemo u park na klupu i ja mu ispričam i kažem mu koliko sam
bila zatreskana u njega..

-"I ti mi to tek sad kažeš, pa ti nisi normalna...a ja mislio da kod tebe nemam šanse.."...rekao je...:D

..ali već je bilo kasno..prošla prva ljubav...
 
Poslednja izmena:
Nikola :)
prvi ili drugi razred smo bili
najsitniji decko u odeljenju
svaki odmor smo provodili ispod stola u kantini drzeci se za ruke,a posle skole smo se zajedno vracali kuci

eh kako je to bilo slatko :lol:
e a u trecem razredu je to bio Mica iz komsiluka,godinu dana stariji ....
lep ko lutka :zaljubljena:
 
Moja prva ljubav - Majkl :)
Zivela sam tada u New York-u i bila sam treci razred kada je on dosao u nase odeljenje... Plave okice, smedja kosa, pegice i prcasti nosic :)
Sve devojcice su ga volele a ja sam bila ljubomorna i govorila da je glup... A tako sam zelela da me drzi za ruku... :rumenko:
Vukao mi je pletenicu, pocepao stranicu knjige, smejao se mojim pesmicama, prosuo mastilo po mom zadatku, nikad me nije izabrao u svom timu u kosarci...
Ali, na kraju godine je mene izabrao da plesem sa njim... Ja sam se durila ali sam ipak pristala... Tada je rekao da sam lepa i da me voli... :prstic: I zvanicno smo postali momak i devojka :lol: Setali smo parkom, drzali za ruke, pisali ceduljice, igrali kosarku...
Kad sam zavrsila cetvrti razred, vratili smo se u Bg. Plakala sam na rastanku... Ja sam njemu poklonila plisanog zeca a on meni medveda... Taj medvedic je jos kod mojih, u mojoj sobi...

Prosle godine sam ga pronasla na fb... Presladak je :heart: Malo smo pricali, ali nije vise to to...
 
Citam vas i prosto me stid :rumenko::rumenko::rumenko:, jer sve ste imale po jednu osobu u koju ste bile zaljubljene, a ja evo kopam po glavi i uvek su vise bili istovremeno , otkad znam za sebe cak se secam da sam spisak imala jer nisam ih mogla sve popamtiti a i nisam svakome znala ime pa sam ja eto izmisljala nadimke kako bi ih raspoznavala.:rumenko:

Jedino mogu izdvojiti, ali tek u sestom razredu ,komsiju koji mi se duze vreme svidjao i znam da sam ispisala silne Dnevnike o njemu kako me ne primecuje i kako sam uzasno patila zbog toga .I ako sam , toga se secam, ustajala u pet ujutru da ga krisom ispratim pogledom sa terase kada odlazi na more i istovremeno zapisujuci u Dnevniku sva moja trenutna osecanja povodom njegovog odlaska i kako ga necu videti celih deset dana.:sad2:
I nije nesto za secanje jedino sto se lepog iz toga secam su oni leptirici u stomaku, klecanje kolena i da cu svakog casa kada prodje pored mene da se onesvestim jer sam uvek imala osecaj da ce noge da me izdaju i da cu se samo jos vise izblamirati.:)
 
Moja prva ljubav, ta klinacka, bio je jedan Ivan, drug iz kraja, isli u isto odelenje!
Hehe, kad se setim...zajedno isli u skolu, zajedno se vracali, zajedno pravili gluposti, prvi poljubac u obraz, prvo drzanje za ruke, prvo sakrivanje, pa kad se posvadjao sa drugom iz razreda jer me je zadirkivao...:aha: Onda se u 2. razredu odselio, dolazio je prvih godinu dana, pa umalo batine da dobijemo oboje kada su nas jurili jer smo iz drugog kraja grada :lol:
Toliko dragih secanja, tako decije naivno :heart:
 
Citam vas i prosto me stid :rumenko::rumenko::rumenko:, jer sve ste imale po jednu osobu u koju ste bile zaljubljene, a ja evo kopam po glavi i uvek su vise bili istovremeno , otkad znam za sebe cak se secam da sam spisak imala jer nisam ih mogla sve popamtiti a i nisam svakome znala ime pa sam ja eto izmisljala nadimke kako bi ih raspoznavala.:rumenko:

I ja :rumenko: ....Ali,prva ljubav,bas prva ljubav,sve slatko,djecije,nevino,sa 15 godina,trajalo 8 mjeseci....Tad sam bila neiskvarena,dobrica,i sad kad razmisljam o tome msm da sam ga voljela,pojma nemam..,ili sam samo bila zaljubljena? ...Imali smo zajednicki dnevnik,album, nase kamencice,i nase mjesto,pjesmice,nekako sam sve to osjecala toliko jako,da i sada,3 godine kasnije kada razmisljam o tome imam neki cudan osjecaj u sebi....Nekako u sebi cuvam tu uspomenu,ne dam da se ona izgubi,uspomena na tu prvu ljubav....Tad jos nisam nista znala,i jos nisam verovala da na svetu tuge ima...Prva je ljubav dosla tixo,nezvana,sama,za sva vremena skrila se tu negde duboko u nama...:heart:
 

Back
Top