Bio je jedan tekst pa evo da prenesem....mozda se nekome svidi...
POZDRAV GENERACIJI
Za svu decu koja su rodena
70-tih i 80-ih !!
Prvo, preživeli smo i rodeni smo normalni iako su naše majke kad ih je
bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do
zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu 'Cuvati daleko od dohvata dece' na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Piškili smo u krevet.
Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vaznušnih jastuka i
nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na
rolerima.
Pili smo vodu iz creva za zalivanje vrta, a ne iz flašica kupljenih
u velikim trgovackim lancima. Delili smo flašicu Cocte i Coca Cole sa
našim prijateljima i
NIKO nije umro zbog toga!
Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje
su i tada bile pune šecera, ali nismo bili debeli zato sto smo smo se
STALNO IGRALI NAPOLJU!
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla na ulici,
žmurke, planova, klisa, jurke, partizana i nemaca, 1-2-3, kauboja i
indijanaca, lozinke, džamije, fantoma i svega ostalog sto je samo
decija mašta bila u stanju smisliti,
Neretko, nas niko nije mogao naci po celi dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma,
spuštali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako rešiti problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali
školskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne, kompjutere, Internet, chat rooms.. .....
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI NAPOLJE
DA SE DRUŽIMO S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali se poseci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.
Igrali smo se s lukom i strelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživeli bez posedica!
Išli smo biciklom ili peške do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da
nas izvuku. U stvari, bili su cesto stroži nego sam zakon!
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspeh i odgovornost.
I naucili smo živeti s tim!
I ti pripadaš toj generaciji?
CESTITAM!
MOŽDA CEŠ ŽELETI DA PODELIŠ OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA
ODRASTU KAO PRAVA DECA, PRE NEGO ŠTO SU ADVOKATI, DRŽAVE I VLADE POCELI
ODREÐIVATI KAKO TREBA ŽIVETI !
A možda bi trebalo ovo poslati i današnjoj deci, da vide kako smo mi odrastali...
Pozdrav generaciji!
ŽIVELI!!!!