For courageous people it is always the right time...
Šta ste sve (ili koga) izgubili zato što ste bili kukavica?
Nikada nisam nikoga izgubila, jer nisam nikada bila od onih koji se plaše, koji su kukavice. Strah je prirodan i u nekoj normalnoj meri,je poželjan, gde razum svakako diktira i upozorava na potencijalnu opasnost. Možda je upravo moj najveći problem što za mene nema problema i nema nemogućeg kada su u pitanju ljudi koje volim...što mi nije nteško da ustanem u pola noći, da utešim drugaricu kada je ostvai momak nakon izlaska u grad, što mi nije teško da putujem nedeljom u 6 izjutra stotinama kilometara da bih videla one koje volim...Kada se sve setim šta sam sve radila zbog ljubavi,prijateljstava...Dodje mi da plačem od muke, jer ne mogu da menjam i ne želim druge da menjam, a ne mogu ni sebe u tom pogledu, jer ja sam komunikativna uprkos svemu, žao mi je i ne umem drugačije...Najveću hrabrost najpre da budem uvek ja, ja, iako je vrlo opasno danas pokazati ranjivost duše, spremnost na fer plej na otvoren razgovor...Nisam nikoga izgubila, jer sam uvek isšla srcem i nepokolebljivo verovala u ispravnost i mudrost odluke . I drago mi je zbog toga. Kada ostarim jednog dana, neću imati da žalim nizačim..jer sve što sam htela i sve ljude koja sam volela i verovala u njih su mi vratili an najgori mogući način,ali neću žaliti tada, jer ću znati da nikada nisam bila kukavica, već da sam hrabro koračala kroz život. Za kukavice nema pravog trenutka i vremena..njima uvek treba nešto: Nije ima pravi trenutak, nije im prava osoba, nisu pa sigurni, svakako da mora da se pretvaraš, nekakko im baš ne odgovara ovo ili ono...jer kukavice nikada nažalost, neće spoznati najveću ili mahom jednu od većih vrlina ljudskih...hrabrost. Ne govorimo o suludoj hrabrosti i "grlom u jagode", srljanju u propast, već u onu istinski čistu, veru i hrabrost u ljude, hrabrost da se otvoriš nekome, da pokažeš dušu. I kada onako sumiram,jesam nekada usamljena u toj hrabrosti, ali Boze moj...sve ima svoju cenu. Radije ću biti i takva, nego se čitavog života nečega plašiti, biti učaurena i strašljiva, jer o onda nije život...jer ko živi u strahu , živi polovično.