Konačno objavljeno skenirano pismo Krsta Zrnova Popovića kralju Aleksandru

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
87.974
Do sada je bilo dostupno samo u tekstualnoj formi (zbog čega su neki i izražavali sumnje u potpunu autentičnost) - a evo sada i skeniranoga originala:

pismokrstakraljualeksandru1.jpg
 
Tako su mu savjetovalči da učini i on je tako napravio, jer je to bio jedini način, da se vrati u svoju CG.
U suprotnom, ostao bi do kraja života u tuđini, kao izbjeglica.

Tako je, to je tačno. Međutim, trebalo bi naglasiti i da je u Drugom svjetskom ratu, iako prišao na stranu kolaboracionista, kada je ponovo stvorio zelenaše sa svojom 'Lovćenskom brigadom', stao na 'bjelaški' dio, udaljavajući se od crnolatinaša - nije odbio mogućnost jugoslovenske države i držao se u potpunosti podalje od crnolatinaša i nihovog vođe Sekule Drljevića. Vodio je - kako ih ono zvaše - 'krilaše'. Zelenaši su odbili Deklaraciju o nezavisnosti Crne Gore i Petrovdansku skupštinu.

Takođe, ovo pismo Srbi koriste kao dokaz srpske nacionalne pripadnosti Krsta Popovića.
 
Poslednja izmena:
Glupost najobičnija. Pa crnogorska nacionalnost je bila zabranjena. Da je napisao da je Crnmogorac, nikad mu ne bi bilo dozvoljeno da se vrati.

Kako pismo može biti 'glupost najobičnija'? Ovo je istorijski izvor prve klase.

Evo i pasoša Krsta Popovića:

pasoskrstapopovica.jpg


Kao što rekoh već ranije, Srpstvo Krsta Z. Popovića nije u vezi sa pragmatizmom u ovom slučaju, već najvjerovatnije njegovim ličnim osjećajem.
 
Kako pismo može biti 'glupost najobičnija'? Ovo je istorijski izvor prve klase.

Evo i pasoša Krsta Popovića:

pasoskrstapopovica.jpg


Kao što rekoh već ranije, Srpstvo Krsta Z. Popovića nije u vezi sa pragmatizmom u ovom slučaju, već najvjerovatnije njegovim ličnim osjećajem.
Povezivati njegova istinska osjećanja i ovaj pasoš i pismo je pogrešno.

Pismo i pasoš je bio izlaz u nuždi i jedini uslov, da se vrati u svoju domovinu i zato to nikako nemože biti izraz njegovih istinskih osjećanja.
On je svoja istinska osjećanja dokazivao na ratištu.

A kad je u obracunu sa Krstom Zrnovim Popovicem marta 1947. godine poginuo mladi oficir Rako Mugosa, na sahrani je njegova Majka tuzila ovako:
»Rekoh li ti sine Rako/
Krsto Zrnov nije svako/
Nije Krsto sto mu zbore/
No je Vitez Crne Gore/
Lakse cete zalit Majka/
jer pogibe od junaka«.
 
Povezivati njegova istinska osjećanja i ovaj pasoš i pismo je pogrešno.

Pismo i pasoš je bio izlaz u nuždi i jedini uslov, da se vrati u svoju domovinu i zato to nikako nemože biti izraz njegovih istinskih osjećanja.
On je svoja istinska osjećanja dokazivao na ratištu.

A kad je u obracunu sa Krstom Zrnovim Popovicem marta 1947. godine poginuo mladi oficir Rako Mugosa, na sahrani je njegova Majka tuzila ovako:
»Rekoh li ti sine Rako/
Krsto Zrnov nije svako/
Nije Krsto sto mu zbore/
No je Vitez Crne Gore/
Lakse cete zalit Majka/
jer pogibe od junaka«.

Zaista (bracu Hrvati bi rekli "doista") mi nikad nije bilo jasno zasto vi iz Crne Gore mislite da se neko "crnogorstvo" i nacionalna posebnost odnosno osebenost pokazuje pominjanjem crnogorskog imena a ne izvornog - srpskog.

Pa i na krajiskim prelima se peva - Krajisnici. A to ne znaci da isti nisu upravo - Srbi.

A tu je i onaj biser - ako smo mi Srbi sto nam se nosnja nije zvala "srpska" a ne "crnogorska"... To je isto kao kad bi "nosnju Sumadije" proglasili nekom stranom,a ne srpskom.

Da se setimo i bisera koji se pita ako su Srbi gradili i Gracanicu i Ostrog - zasto im arhitektura nije ista ? Prosto strasno...


Meni je poznato da je doticni bio Srbin,ako mislis da nije tako - pokaze konkretne dokaze koji pokazuju suprotno (mada je glupo raspravljati o "nacionalnosti" coveka koji nije medju zivima).
 
Zaista (bracu Hrvati bi rekli "doista") mi nikad nije bilo jasno zasto vi iz Crne Gore mislite da se neko "crnogorstvo" i nacionalna posebnost odnosno osebenost pokazuje pominjanjem crnogorskog imena a ne izvornog - srpskog.

Мени није јасно да ли се такви форумаши из ЦГ само праве луди, или заиста не поседују ментални капацитет да схвате да у српском народу постоји јака регионална свест и да људи себе сматрају делом шире нације, без обзира на свој локал-патриотизам.

Као кад би неко сутра основао нацију Цетињани, па помоћу цитата где славни Цетињани себе називају Цетињанима "доказивао" да то значи да нису Црногорци. Глупост. Сви Цетињани су до тог проглашења цетињанске нације Црногорци, као што су и сви Црногорци до проглашења црногорске нације Срби.
 
Koliko mi je poznati, i vi Krajišnici i nešto kasnije šumadinci ste došli iz ovih naših brda i nekad ste bili Crnogorci a danas kažete da niste.
Mi ti samo poručujemo da smo mi ostali samo ono što smo vjekovima bili.
I nemože se to upoređivati i izjednačavati sa Krajinom ili Šumadijom.

А шта ако нису из Црне Горе, него из Брда или из старе Херцеговине? Онда нису "вековима" били Црногорци, него Брђани и Херцеговци. :think:

И да се сад неки Цетињанин коме су преци 500 година били Цетињани, пресели у Херцег Нови. Да ли је по теби нормално да се његови потомци после 300 година у Херцег Новом зову Цетињанима?
 
Povezivati njegova istinska osjećanja i ovaj pasoš i pismo je pogrešno.

Pismo i pasoš je bio izlaz u nuždi i jedini uslov, da se vrati u svoju domovinu i zato to nikako nemože biti izraz njegovih istinskih osjećanja.
On je svoja istinska osjećanja dokazivao na ratištu.

A kad je u obracunu sa Krstom Zrnovim Popovicem marta 1947. godine poginuo mladi oficir Rako Mugosa, na sahrani je njegova Majka tuzila ovako:
»Rekoh li ti sine Rako/
Krsto Zrnov nije svako/
Nije Krsto sto mu zbore/
No je Vitez Crne Gore/
Lakse cete zalit Majka/
jer pogibe od junaka«.

A njegove rieči u jeku borbe po završetku Božićne pobune 1919. godine, kako je Crna Gora 'ona zemlja đe se čuvala i sačuvala iskra slobode Srbinove'?
 
Popovic pise da su njegove obaveze prema kralju Nikoli prestale njegovom smrcu, Crna Gora je postala deo nove drzave, i on izjavljuje lojalnost novom gospodaru - Aleksandru.

Medjutim, Nikola je umro 1921. a Popovic pise Aleksandru 1929. - posle osam godina. To ostavlja prostora za diskusiju o tome sta je Popvic cekao sve to vreme. Mozda se ipak nadao da ce akcije njegove i njegovih istomisljenika uroditi plodom, pa je tek posle toliko godina digao ruke od "corava" posla.....
 
Popovic pise da su njegove obaveze prema kralju Nikoli prestale njegovom smrcu, Crna Gora je postala deo nove drzave, i on izjavljuje lojalnost novom gospodaru - Aleksandru.

Medjutim, Nikola je umro 1921. a Popovic pise Aleksandru 1929. - posle osam godina. To ostavlja prostora za diskusiju o tome sta je Popvic cekao sve to vreme. Mozda se ipak nadao da ce akcije njegove i njegovih istomisljenika uroditi plodom, pa je tek posle toliko godina digao ruke od "corava" posla.....

Godine 1929. više nema nikakvih ostataka crnogorskih struktura u izgnanstvu, a prestolonasljednik princ Mihailo Petrović-Njegoš, punoljetan, odriče se krune u korist kralja Aleksandra I Karađorđevića.

U to vrijeme datira i njegovo napuštanje crnogorske zajednice u Argentini i odlazak u Belgiju, gdje je ponovo ujedinjen sa porodicom.
 
Koliko mi je poznati, i vi Krajišnici i nešto kasnije šumadinci ste došli iz ovih naših brda i nekad ste bili Crnogorci a danas kažete da niste.
Mi ti samo poručujemo da smo mi ostali samo ono što smo vjekovima bili.
I nemože se to upoređivati i izjednačavati sa Krajinom ili Šumadijom.

Nije tacno da je bilo doseljavanja iskljucivo iz Brda i da to Srbe krajisnike cini kojekakvim brdjanima ili crnogorcima, naprotiv. Doseljavanja su isla iz Hercegovine, CG i B. Krajine, mahom.


Tebi je to sve nesto veoma lose poznato. Nikada se niti jedan Krajisnik nije izjasnjavao kao kojekakav Crnogorac ili nesto slicno, to sto vi sada forsirate su samo jaka regionalna osecanja izmapnipulisana od strane politikanata.

O cemu pricamo -


"Vaso'vići, moja braćo draga!
Čujete li tresku i grmljavu
Oko naše srpske Gore Crne,
Crne Gore i ravnijeh Brdah,
I kako se kolju Crnogorci
I Brđani, na glasu junaci,
Sa Turcima na svakoju stranu?
Turska ih je sila oklopila,
Mi sjedimo, ništa ne činimo!
I nama se sultan potežio,
Posla' nam je dvije paše svoje
I za njima dvadeset hiljadah;
No junački da ih dočekamo
Na svijetle sablje i gadare,
Pa što kome bog i sreća dade!


To je samo ta jaka regionalna svest koja je izrazena u nasem narodu, koja kako vidimo sa primerom iz CG, moze prerasti u nesto vise,pa i ruzno.
 
Poslednja izmena:
Koliko mi je poznati, i vi Krajišnici i nešto kasnije šumadinci ste došli iz ovih naših brda i nekad ste bili Crnogorci a danas kažete da niste.
Mi ti samo poručujemo da smo mi ostali samo ono što smo vjekovima bili.
I nemože se to upoređivati i izjednačavati sa Krajinom ili Šumadijom.

( ако си мислио на континуитет са "црногорском капом" преварио си се)
Није ти познато, зато што су увек били Срби, јер да су били Црногорци и данас би то потенцирали као што то раде досељеници у Црвенку, Кулу, Кладово, Прокупље. Куљани чак ни наречје нису променили прва генерација је изумрла а рођена је већ четврта или пета. Ка на Цетиње да си.

Крајишници су већином долазили из централне Србије, односно, пропорционално са бројем становништва у регијама су насељавали Крајину. Тако да је више становништва дошло са Косова у Крајину него из Црне Горе. Из Црне Горе и Херцеговине се углавном популирало Приморје.
 

Back
Top