Q. in perpetuum hibernum
Stara legenda
- Poruka
- 87.974
Do sada je bilo dostupno samo u tekstualnoj formi (zbog čega su neki i izražavali sumnje u potpunu autentičnost) - a evo sada i skeniranoga originala:
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Tako su mu savjetovalči da učini i on je tako napravio, jer je to bio jedini način, da se vrati u svoju CG.
U suprotnom, ostao bi do kraja života u tuđini, kao izbjeglica.
Glupost najobičnija. Pa crnogorska nacionalnost je bila zabranjena. Da je napisao da je Crnmogorac, nikad mu ne bi bilo dozvoljeno da se vrati.
A nije se osjećao Crnogorcem?
Do sada je bilo dostupno samo u tekstualnoj formi (zbog čega su neki i izražavali sumnje u potpunu autentičnost) - a evo sada i skeniranoga originala:
I jel se vrato u domovinu?
Jeste i proveo je ostatak života u njoj.
Znaci milostiv je bio nas Gospodar....
Jeste, dobio i penziju za svoju službu Crnoj Gori. Međutim, 'Gospodar' je tu negdje već bio i ubijen u Marseju ubrzo...
Povezivati njegova istinska osjećanja i ovaj pasoš i pismo je pogrešno.Kako pismo može biti 'glupost najobičnija'? Ovo je istorijski izvor prve klase.
Evo i pasoša Krsta Popovića:
Kao što rekoh već ranije, Srpstvo Krsta Z. Popovića nije u vezi sa pragmatizmom u ovom slučaju, već najvjerovatnije njegovim ličnim osjećajem.
Povezivati njegova istinska osjećanja i ovaj pasoš i pismo je pogrešno.
Pismo i pasoš je bio izlaz u nuždi i jedini uslov, da se vrati u svoju domovinu i zato to nikako nemože biti izraz njegovih istinskih osjećanja.
On je svoja istinska osjećanja dokazivao na ratištu.
A kad je u obracunu sa Krstom Zrnovim Popovicem marta 1947. godine poginuo mladi oficir Rako Mugosa, na sahrani je njegova Majka tuzila ovako:
»Rekoh li ti sine Rako/
Krsto Zrnov nije svako/
Nije Krsto sto mu zbore/
No je Vitez Crne Gore/
Lakse cete zalit Majka/
jer pogibe od junaka«.
Zaista (bracu Hrvati bi rekli "doista") mi nikad nije bilo jasno zasto vi iz Crne Gore mislite da se neko "crnogorstvo" i nacionalna posebnost odnosno osebenost pokazuje pominjanjem crnogorskog imena a ne izvornog - srpskog.
Koliko mi je poznati, i vi Krajišnici i nešto kasnije šumadinci ste došli iz ovih naših brda i nekad ste bili Crnogorci a danas kažete da niste.
Mi ti samo poručujemo da smo mi ostali samo ono što smo vjekovima bili.
I nemože se to upoređivati i izjednačavati sa Krajinom ili Šumadijom.
Povezivati njegova istinska osjećanja i ovaj pasoš i pismo je pogrešno.
Pismo i pasoš je bio izlaz u nuždi i jedini uslov, da se vrati u svoju domovinu i zato to nikako nemože biti izraz njegovih istinskih osjećanja.
On je svoja istinska osjećanja dokazivao na ratištu.
A kad je u obracunu sa Krstom Zrnovim Popovicem marta 1947. godine poginuo mladi oficir Rako Mugosa, na sahrani je njegova Majka tuzila ovako:
»Rekoh li ti sine Rako/
Krsto Zrnov nije svako/
Nije Krsto sto mu zbore/
No je Vitez Crne Gore/
Lakse cete zalit Majka/
jer pogibe od junaka«.
Popovic pise da su njegove obaveze prema kralju Nikoli prestale njegovom smrcu, Crna Gora je postala deo nove drzave, i on izjavljuje lojalnost novom gospodaru - Aleksandru.
Medjutim, Nikola je umro 1921. a Popovic pise Aleksandru 1929. - posle osam godina. To ostavlja prostora za diskusiju o tome sta je Popvic cekao sve to vreme. Mozda se ipak nadao da ce akcije njegove i njegovih istomisljenika uroditi plodom, pa je tek posle toliko godina digao ruke od "corava" posla.....
Koliko mi je poznati, i vi Krajišnici i nešto kasnije šumadinci ste došli iz ovih naših brda i nekad ste bili Crnogorci a danas kažete da niste.
Mi ti samo poručujemo da smo mi ostali samo ono što smo vjekovima bili.
I nemože se to upoređivati i izjednačavati sa Krajinom ili Šumadijom.
Koliko mi je poznati, i vi Krajišnici i nešto kasnije šumadinci ste došli iz ovih naših brda i nekad ste bili Crnogorci a danas kažete da niste.
Mi ti samo poručujemo da smo mi ostali samo ono što smo vjekovima bili.
I nemože se to upoređivati i izjednačavati sa Krajinom ili Šumadijom.