Kosingas: Red Zmaja

Hvala na komentarima. I naša istorija je bila dugo zanemarivana, a pogotovo mitologija. Situacija je nešto bolja, ali daleko od prihvatljive. Verovali ili ne, još uvek se smatra tabu temom. Što se tiče vaše zamerke, ne bih rekao da je "spominjanje" jer učestvuju u radnji na više desetina strana, a ako vam se čini da sukob traje prekratko, to je relativna stvar.
 
Pročitah i drugu knjigu.

Što se tiče zamerki ostle su iste kao i za prvi deo.
Zasmetali su mi čudni opisi lamije i još nekih bića , kao i svo ono pisanje o patuljcima koje slovenska mitologija ne poznaje.
I nije mi jasno otkud to da je veštica stvorila zmaja.

Kniga se lako i brzo čita ali je i veoma predvidiva.

Sve u svemo, zanimljivo, čekam treći deo i svršetak sage.
 
Hvala na komentaru i lepo mišljenju. Objašnjenje za većinu nedoumica možete pronaći na jednom mestu, Srpska Mitologija od Sretena Petrovića. Ukratko, smatra se da je Crkva u Dajbogu videla opasnog konkurenta hrišćanskom bogu i da je zbog toga demonizovan u Hromog Dabu. Gobina je bio jedan od najstarijih slovenskih bogova, zajedno sa Strahorom, Belim Vukom, i preteča je kulta Zapisa. Dakle nije nikakav Ent, to je Tolkin uzeo iz slovenske mitologije, jer se on javlja samo kod nas. Ne treba ga mešati sa Drvetom Sveta, Igdrasilom i sl. Zanimljivo da se ono pojavljuje u mnogim mitologijama, čak i mongolskoj i indijskoj, a pogotovo u indoevropskoj.Takođe, po ruskoj mitologiji, Baba Jaga se smatra tvorcem dva zmaja Koščaja Besmrtnjaka i Čuda Juda. Otud i potiče priča o čuvenoj Baba Jaginoj kolibi na kokošijim nogama, itd. Tačno je da je oroglav manje poznat u srpskoj mitologiji, ali se javlja u nekim basmama ali i kao ukras na crkvama. Može se videti iznad ulaza manastira Kalenić. Patuljci, mađionici, baučak piroman su vrlo "prisutni" i danas u istočnoj Srbiji. Što se tiče lapota, ne mora da vam smeta, sličan običaj je postojao i kod drugih naroda. E, sad što se kod nas najduže zadržao, to je već druga stvar. To samo znači, ono što u knjizi stalno podvlačim, da je stara vera ostala dugo u našem narodu, sve do danas. I lepo kaže Sreten Petrović, mi smo jedini slovenski narod koji nije prihvatio hrišćanstvo do kraja. Dokaz su naši običaji, poreklo slava i slično. Ali, po meni to nije ništa loše. Što su dublji koreni, to stablo čvršće stoji. Moram priznati da se ponosim starom verom i ne volim da je nazivam paganskom. Svako naše mitološke biće mi je, naravno, draže od nordijsko-germanskih. Mitologija, iako je najstariji vid narodnog pamćenja, i dan danas postoji u ruralnoj Srbiji. A što se tiče predvidljivosti, ako bih pisao roman o Titaniku da li biste znali kako se završava? Smestite li radnju u određenu godinu, kao što je 1388-1389, ubacite mitološko-istorijske likove, večitu borbu dobra i zla, pa povrh svega još i pisano u prvom licu, onda je vrlo lako predvideti ishod. Ali mi to nije bio cilj, već da široj populaciji koja ništa ne zna o našoj mitologiji pokažem da i mi imamo mitologiju, jer je sramota što ljudi više znaju o grčkoj, a ništa o svojoj. Ponavljam, sve je pisano po slovenskoj mitologiji i na osnovu nekih mojih razmišljanja, a u trećem delu će biti i drugih mitologija, drugih bića jer radnja prevazilazi naše granice. Nadam se da sam vam pojasnio neke stvari. Nego, batalite upoređivanje sa Tolkinom i uživajte u knjizii!
Pozdrav!
 
Poslednja izmena:
Pričate sa nekim ko slovensku veru doživljava kao svoji religiju. ;)


Hvala na komentaru i lepo mišljenju. Objašnjenje za većinu nedoumica možete pronaći na jednom mestu, Srpska Mitologija od Sretena Petrovića. Ukratko, smatra se da je Crkva u Dajbogu videla opasnog konkurenta hrišćanskom bogu i da je zbog toga demonizovan u Hromog Dabu.


Hipotezu da je Dabog demonizovan u vidu Hromog Dabe iznosi Veselin Čajkanović.
Ta hipoteza nikada nije ni dokazana ni opovrgnuta, jer se na žalost jako mali broj ljudi u Srbiji zanima za temu slovenske mitologije.

Vi ste to dalje još izmešali kada ste Daboga pomešali sa Triglavom.
Jedini opis Triglava se nalazi u biografiji Otona Bambergškog, ali tamo se ne govori o trojednosti Triglava, samo opisuje njegov hram.

U "Knjizi Velesovoj" ,koji ne smatram najboljim izvorom, Triglav se navodi kao glavno božanstvo slovena, koga sačinjavaju Svarog, Perun i Svetovid. Tako da je tu posmatran kao koncept, kao Trojstvo ili Trimurti.


Gobina je bio jedan od najstarijih slovenskih bogova, zajedno sa Strahorom, Belim Vukom, i preteča je kulta Zapisa. Dakle nije nikakav Ent, to je Tolkin uzeo iz slovenske mitologije, jer se on javlja samo kod nas. Ne treba ga mešati sa Drvetom Sveta, Igdrasilom i sl. Zanimljivo da se ono pojavljuje u mnogim mitologijama, čak i mongolskoj i indijskoj, a pogotovo u indoevropskoj.

Ako možete da prosledite neke izvore koji spominju Gobinu bilo bi lepo.
Jer koliko sam ja upoznat slovenska mitologija ne zna za njega.

A za Strahora znam samo iz pisanja Natka Nodila u knjizi "Stara vjera Srba i Hrvata"
U narodnim pjesmama, ubojni Vid nešto je sretniji, nego li pod nadimkom Jakša ili Voin, pod trećim svojim pridjevom: Strahin, Strahina, Strahinin, Strahinj, Strahinja, Strahinić, Strahilo, Strahor. Ime je ovo od straha: Strahinja je ''sobom junak strašan1'', kaže pučka etimologija, koja ovdje pogagja. I u Helenâ personifikacija straha ne odvaja se od bojnoga Aresa, kojeg prate DeimoV i FoboV, strava i strah, sinovi njegovi. Kad bi god bilo do loma i boja, Strahora boga oci bi naši prizivali, dok sada ga pominju tek luda djeca, pripijevajući nekolika po metru hitra i krilata stiha:

''Oj Straore! Straore!
Oj javore Straore! . . .
Ustaj, ustaj, Straore! . .
Čujem, čujem, nebore''.

Ali se nide ne pominje kao Vuk ili išta slično, više kao nadimak za nekobožanstvo, opisni atribut nekog boga.

Takođe, po ruskoj mitologiji, Baba Jaga se smatra tvorcem dva zmaja Koščaja Besmrtnjaka i Čuda Juda. Otud i potiče priča o čuvenoj Baba Jaginoj kolibi na kokošijim nogama, itd.

?
Koščej Besmrtni nije zmaj po ruskim mitovima već čovek.
Evo Bilibinove ilustracije:
image001.jpg

Jedino što mu duša jeste u igli koja je u jajetu koje je u patki itd.

A za Čuda Juda znam samo iz ove bajke:
http://www.bankreceptov.ru/skazki/skazki-0019.shtml

No ne znam ba Baba Jaga ima veze i sa jednim od njih.
Ustvari sa Koščejem ima utoliko što otkriva način za ubijanje Koščeja.

Što se tiče lapota, ne mora da vam smeta, sličan običaj je postojao i kod drugih naroda. E, sad što se kod nas najduže zadržao, to je već druga stvar. To samo znači, ono što u knjizi stalno podvlačim, da je stara vera ostala dugo u našem narodu, sve do danas.

Ne, lapot je jednostavno mit, tabu, a ne istinit događaj.
Ovde ima nešto o tome: http://www.nin.co.rs/2000-05/18/12726.html, a više u knjizi Bojana Jovanovića.

Ali mi to nije bio cilj, već da široj populaciji koja ništa ne zna o našoj mitologiji pokažem da i mi imamo mitologiju, jer je sramota što ljudi više znaju o grčkoj, a ništa o svojoj.

Ovo podebljano i sam često govorim.
I nadam se da će vaše knjige zainteresovati što više ljudi da se upoznaju sa slovenskom mitologijom.
Samo treba da se razume da je vaša kniga epska fantastika a ne naučni rad, tako da je knjiga odlična da zagolica maštu ali ne i da služi kao glavni izvor proučavanja vere.
 
Koliko ja znam, lapot se zadržao kod nas veoma dugo, tako da to nije mit, tabu, možda. Lapot je bila realnost kod nas, gde, nisam sigurna ali mi se čini u istočnoj srbiji, nemojte me držati za reč. :think:
 
I ja sam čuo da se (pre)dugo održao u istočnoj Srbiji, ali to ne mogu ničim da potvrdim. Sve što "znam" potiče od rekla-kazala.

Ali znam da su Sloveni žrtvovali ljude i da su žrtve nađene u tresetištima severnih oblasti Evrope. Kako je to bilo posle seobe iz zavičaja, znači da se prilčno dugo zadržalo kao običaj.
 
Izvinite što ste čekali na moj odgovor, ali u velikoj gužvi. Kad završim pisanje, biće vremena za razmenu mišljenja, pogotovo nakon trećeg dela, koji donosi neke nove ideje, a neće biti shvaćen ako se školski posmatra. Ne bih sad o čemu je reč, ali kad sam se posavetovao sa Sretenom Petrovićem i izneo mu moju pretpostavku, odgovorio mi je i preneću vam mejl jer se to odnosi na mnogo toga o čemu pričamo:
"Dragi kolega Tesicu,
Kao sto dobro znate, mi se krećemo u materiji koja pada pod okruilje imaginacije. I ono što je Vukj zabeležio, a i S. Milosavljević je uvek apokrifno, to je mišljenje naroda, koje je, takođe, stvar pripovedanja, mita dakle, a on nema oslonce u nauci, niti mu je ta logika jaca strana. To, dakle, važi i za mišljenje koje Vam ja podastirem. Kada Čajkanović kaže da su vile i zmajevi uzdanice, čuvari srpskoga naroda, i da u ovim oblicima, muško-žensko, oni pokrivaju isti strukturni sklop, prijatelji narodni, snažni natprirodno, to je takođe mit. Vaši argumenti, na osnovu nalaza učenjaka su, takođe, ne samo "istiniti" sa naučne tačke gledišta, u tom smislu, da narod u to veruje, a naučnici su to zabeležili, već i stoga, što je u stvarima mita teško, uopšte govoriti, da je nešto naučno "neistinito". Ja Vas hrabrim da gurate napred, ne obazajući se, sasvim, na sve nalaze koje ćete u ovoj šumi podataka, čak i kontradiktornih, naići. Naučno mišljenje o mitologiji, kao što znate, želi sve da stegne u sistem. A mit se, upravo tome opire. Imaginacija ima svoju logiku, a ta je, da funkjcioniše sone strane formalne, aristotelovske logike. Inace 27 i 28. maja, u okviru Draincevih dana, a na skupu Srpskog filoz. drustva (mislim da sam Vam to nagopvestio), u referatu o odnosu Filoyofije, mitologije i knjiyevnosti, a gde se goivori i o mitskoj Djavoloj varosi, pomenuti ste svojim romanima, a tu je i Vasa Dragusla. Tekst referata sa opsirnijom elaboracijom o Vasoj knjizi dostavio sam Redakciji Zbornika Srpskog filozofskog drustva. Kada se vratim iz Banje, i posto se cujemo, ja Vam mogu poslati deo koji se odnosi na Vase dve knjige, pa cemo videti sta dalje.
Raduje me da napredujete. Srdacno Vas pozdravljam, Sreten."
Inače, o Gobini i Strahoru, Belom Vuku, pronaći ćete u njegovoj knjizi Srpska Mitologija. Kao i to da lapot nije bio mit, već običaj. Što se tiče Koščaja i Čuda Juda, taj detalj sam našao u engleskoj enciklopediji o magičnim stvorenjima u kojoj se piše da je Koščaj bio zmaj u ljudskom obliku i da su ih obojicu stvorila Baba Jaga. Možda su oni mislili da "zmajevit", pa pošto nemaju odgovarajući reč preveli su ovako, ali meni je odgovaralo da ga ubacim kao zmaja i kao ratnika. Mislim da su takva manja prilagođavanja (piščeva sloboda!) bolja nego da sam ubacio nekog nepoznatog lika, koji je samim tim bez duha i ne nosi istu težinu.
I kao što ste Vi rekli, a ja to uvek potenciram, a u subotu u kulturnom dodatku Večernjih Novosti treba da izađe manji članak (ako to ne izbrišu jer kritikujem zapostavljanje mitologije), da je ova knjiga epska fantastika, služi za zabavu i da podstakne ljude na dalje razmišljanje i upoznavanje sa našim svetim korenima.
P.S.
U Srpskoj Mitologiji ćete naći i trojstvo Peruna, Svaroga i Dajboga (a ne Svetovida).
 
Poslednja izmena:
Inače, o Gobini i Strahoru, Belom Vuku, pronaći ćete u njegovoj knjizi Srpska Mitologija.
Što se tiče Gobine i Vuka Strahora, ako možete da kažete u kojoj od
5 knjiga koje sačinjavaju knjigu "Srpska mitologija" se to tačno nalazi bio bih vam zahvalan.

Kao i to da lapot nije bio mit, već običaj.

O lapotu se da raspravljati, i za mene će to uvek biti samo mit, tabu.
No kako ja nisam etnolog niti antropolog, moj sud i nema neku težinu.

Zato ću citirati Bojana Jovanovića:
"Nauka koja je trebalo da se bavi mitom postala je, zapravo, njegov plen"
"Poistovećivati priču mitskih korena sa faktičkim činom znači tražiti čudotvornu biljku raskovnik koja raste ispod kornjačinog jezika"


Kako i gospodin Petrović u svojoj knizi navodi:
У књизи "Лапот и проклетије у Срба" С. Тројановић (1898) je све важније примере једног и другог обичаја узео из Сврљига. У уводу он примећује да о "убијању стараца и баба и у нас се очувала народна прича, и то тако живо, као да се то вршило пре неколико колена, мада о том већ ни у Душановом законику ни помена нема".

Kao i ova dva mita:
Ковљка даље приповеда да се и овде десило то да je син, сажаливши се на свог оца, одустао да га убије, већ га je добро сакрио у непрометној соби, објавивши свима да je урадио по пропису, и старца убио. Али цар, који je владао државом и обзнанио тај закон, желећи да се због нечега освети становништву, Србима, jep je био владар стране државе, завео je нову обавезу свакој купи, да мушко чељаде, када дође ред, оде на реку (море) и тамо извади "златан кондир који се лепо види у води". Како би ко скочио, удавио би се, јер никоме нису дозволили да изађе без кондира. Када je дошао ред на онога човека, он се, носећи једнога дана храну своме сакривеном оцу, пожалио старом, како треба да скаче у воду и пронађе некакав "златни кондир" који се Јасно види, али га нико још није извадио. Отац му je дао савет, да када дође на обалу мора нека не гледа у воду, као остали, што су тако урадили и удавили се, него нека погледа горе у дрво, на коме je закачен кондир, па Да се попне и дохвати га. Тако je и учинио, па га je однео цару. Овај пренеражен таквом довитљивошћу, искамчи од сељачета признање да га je томе подучио отац кога не хтеде да убије. Тада je цар, такође, укинуо забрану убијања стараца.


У Перишу je Славко Голубовић (р. 1907) испричао да je некада било
обавезно убијање стараца, посебно за време турске владавине. Ко би се
томе одупрео било би одмазде у кући. Један мештанин, међутим, никако није хтео да убије оца у за то предвиђеном добу, већ га je, када je овај напунио потребив године да оде у смрт, добро сакрио. Нико за то ништа није знао. После извесног времена настао je нови белај. Турци, да би се решили прекобројне раје, тражили су од људи да свако покуша да "закоље камен и да га још и одере". Дабоме, да то није ишло, а ко то није успео да уради, био je ликвидиран. Када je дошао ред на онога мештанина који je сакрио оца у појати, будући нерасположен када би оцу доносио храну, исприча једном приликом оцу какав je намет свалила на народ турска управа. Тада га старац посаветова, да кад изађе пред Турчина, нека прво каже: "Сигурно ћу одрати камен, али га Ти прво закољи!" Видевши "памет" у момка, Турчин je, на све начине, успео да дозна да му je caвет дошао од стара родитеља, те онда прекину са овом праксом убијања стараца. Увидело се да могу старци памећу својом бити од користи.

Tako da je od samog čina mnogo važnija pouka.
"jer aktivira svest o njegovom realnom značenju i posledicama koje bi takav čin imao za zajednicu u kojoj bi se praktikovao takav obred" kako kaže Jovanović.

Mislim da su takva manja prilagođavanja (piščeva sloboda!) bolja nego da sam ubacio nekog nepoznatog lika, koji je samim tim bez duha i ne nosi istu težinu.
Naravno, piščeva mašta piščeva sloboda !

I kao što ste Vi rekli, a ja to uvek potenciram, a u subotu u kulturnom dodatku Večernjih Novosti treba da izađe manji članak (ako to ne izbrišu jer kritikujem zapostavljanje mitologije), da je ova knjiga epska fantastika, služi za zabavu i da podstakne ljude na dalje razmišljanje i upoznavanje sa našim svetim korenima.
Drago mi je da po tom pitanju delimo mišljenje.
 
Za zainteresovane: knjiga je završena i u pripremi za štampu. Biće gotova do sajma knjiga, ali da li će je izdavač pustiti u prodaju pre sajma, to zavisi od njih. Čekam prelom teksta da bih znao koliko će tačno imati strana, ali po mom proračunu biće veća od Bezdanja i brojaće 600-650 strana. Profesor Sreten Petrović je na moju veliku radost napisao pogovor za knjigu i na tome mu najiskrenije zahvaljujem. S obzirom da knjiga otvara nekoliko novih pitanja, radujem se vašem mišljenju na forumu. Nadam se da ćemo se upoznati na sajmu knjiga, gde ću biti kao i ranijih godina svaki dan od 15.00. U planu je i lepa kutija za sva tri dela koja će se poklanjati uz treći deo.
Pozdrav!
 
Poslednja izmena:
Registrovao sam se pa da upisem i ja prvi post na ovom forumu.
Zelim pre svega da pozdravim gospodina Tesica, a ujedno i da mu postavim nekoliko pitanja.
Gospodine Tesicu prvo da vam kazem, iako jos uvek nisam procitao vase knjige, da mi je zaista drago da neko i kod nas pise romane sa ovom tematikom koja je prilicno zapostavljena.
Sad, sto se mojih pitanja tice mozda cu sto bi se reklo “istrcati pred rudu” buduci da knjige nisam procitao, ali bih najljubaznije zamolio da mi date odgovore.
Koliko sam shvatio (ispravite me ako gresim), radnja se odvija neposredno pred Kosovsku bitku. Interesuje me ubacivanje Reda Zmaja u taj vremenski period. Otkud vam to? Red Zmaja je osnovan 1408. godine od Zigmunda Luksemburskog, a jedina dodirna tacka tog viteskog reda sa srpstvom i srpskim narodom je pripadnost tom redu Despota Stefana Lazarevica, i nista vise. Nesporna je pripadnost predkosovskih srpskih vitezova nekom viteskom redu, zmajska obelezja na njihovim oklopima, grbovima, odezdama to nedvosmisleno govore, ali to nema nikakve veze sa Redom Zmaja Kralja i potonjeg Cara Zigmunda.
Viteski red o kome vi pisete je Red Crvenog Zmaja, red iskljucivo srpskih vitezova osnovan jos 620. godine. Rekao bih, iako ih nisam procitao, da vi u svojim knjigama ne pravite tu distinkciju. Moja je pretpostavka da niste bili bas najbolje informisani o temi koju ste naceli. Recite mi da li sam u pravu, ili ste pojedine cinjenice sa nekom namerom izostavili?

Srdacan pozdrav!
 
Poštovani,
Naravno da ste u pravu! Ali, morali biste ipak da pročitate knjigu da ne bismo pričali napamet, ali odgovoriću vam. Prvo, u pitanju epska fantastika na osnovu motiva iz srpske, odnosno slovenske mitologije. I radnja se odigrava 1388-89. Dakle pre zvaničnog osnivanja. Drugo, znam da je red (zvanično) osnovan 1408. zaslugom kralja Sigismunda, ali veruje se da postoji od ranije, pa i da mu je osnivač čak i sv. Đorđe, što i ja zastupam u romanu, ali nisam želeo da ga povezujem sa Redom Crvenog Zmaja zbog kontinuiteta priče. Želeo sam da izbegnem objašnjavanje zašto više nije Crveni, nego je sad neki drugi. Najverovatnije se i Sigismund ugledao na naš Red Crvenog Zmaja kad je osnovao Red Zmaja 1408, što mu ja "zameram" već u prvom poglavlju 3. nastavka. Nadam se da sam vam koliko toliko pojasnio. Kao što ste i sami rekli, imao sam nameru da izostavim reč "Crven" iz praktičnih razloga, sve ostalo je isto.
 
Pa sad, znas.. Mislim da ti je jasan odgovor na tvoje pitanje "Da li ste citali ovu knjigu". :)
Mislim da nismo ni culi za nju. :D

Јесам.
Вреди је прочитати.
Изузетно успешно приповедање.
Ја сам уживао у сваком реду и свакој страни.
Иначе, једино толкиновско у њој је то што припада жанру у ком је он писао... :)
 
Poslednja izmena:
Gospodine Aleksandre,
Veliko Vam hvala na ovoj zanimljivoj trilogiji. Budite sigurni da ste kod mene probudili želju da saznam nešto više o našoj mitologiji. Raduje me da je izašao i treći deo i da ću dobiti vaš autogram.
Pozdrav i vidimo se!
=)
 
Gospodine Tešiću,
Veliko Vam hvala na ovoj zanimljivoj trilogiji. Budite sigruni da je u mnogima probudila želju da saznaju nešto više o našoj mitologij. Obradovala sam se kada sam videla da izlazi i poslednji deo.
Nadam se da ću Vas naći u ponedeljak na sajmu i dobiti autogram.
Veliki pozdrav! =)
 
Bilo je lepo,Aca Seltic je odabrao prave stvari i rekao ih na pravi način.Neveliko medijsko interesovanje je za žaljenje,ali nije neočekivano.Mene su impresionirali ljudi iz izdavačke kuće,njihov entuzijazam i očigledna posvećenost ovoj trilogiji.A i rakija Zmajevača je bila dobar detalj.
 
Pozdrav junaku Aleksandru! :D Posto pisanje o mitologiji i mnogim obicajima koji zakletoj Srbadiji mozda nikako ne sluze na cast (pa zato sebe tese kako je to mit) zaista je junacki podvig :D
Samo jedno pitanje za sada, gospodine Tesicu, kada ce biti promocija knjige u Novom Sadu? :)
 
Prošle godine sam imao promociju na novosadskom univerzitetu. Na sajmu ove godine sam sreo momke koji su me tad pozvali i dogovoreno je da uradimo promociju trećeg dela. Sačekajmo da prvo ljudi pročitaju knjigu, pa da imamo o čemu da pričamo. Znači, za 2-3 meseca, posle Nove godine. Tada će verovatno biti i promocija u Lazar Komarčiću, kao i dosad. A dotad, možemo razgovarati preko ovog foruma.
 
Odavno sam tražio knjigu sličnu Kosingasu i u nedostatku iste razmišljao sam i sam da napišem nešto slično! Drago mi je što je to neko uradio pre mene. Zaista! Ljubitelj sam epske fantastike i mitologije, a posebno Staro Slovenske, u toj meri da sam u više navrata pokušao da rekonstruišem mit. Otuda i ideja o knjizi. Pozdrav Tešiću i puno hvala za ovakvu knjigu (u stvari za sve tri)! Retke su stvari na koje imam zamerke, a već ste gore razjasnili dosta toga. Mene interesuje odakle ideja za ime knjige i da li reč "Kosingas" ima neko značenje? I da li pisac ima još nešto u planu, sada kada je i treća knjiga gotova? Nova knjiga možda?
 

Back
Top