Može li se reći da su nečija osjećanja ozbiljna, ako ih možeš povrijediti?
Da li se ozbiljne veze procjenjuju po ozbiljnim osjećanjima ili po ozbiljnim namjerama?
Mogu li postojati veze sa jednim od tog dvoga, a ne i drugim i kako formulisati takve veze?
1.Ne možemo povrijediti nečija osjećanja već nečiju sliku koja je stvarana o nama,tačnije nekog ko je sebe doživio kroz nas.Namjere i osjećanja koja postoje u vezi uvijek ukazuju na našu projekciju te veze,način na koji je doživljavamo i naše nade koje ulažemo u nju,naši planovi sa tom osobom.
2.ozbiljna veza se razlikuje od "neozbiljne" po onom što osjećamo i želimo ,po tome da li postoje ili ne postoje osjećaji,po tome da li sanjamo dase budimo kraj njega ili nam to nije ni nakraj pameti
3.mogu."Osjećam te,volimo se,ali ne planiram zajedničku budućnost sa tobom(ne samo sa tobom,nego ni sa kim),jer još ne razmišljam o vezivanju i zajedničkom životu.."
Kod ove rečenice,žene se obično ukoče i teško prihvataju da je moguće voljeti a ne planirati zajednički život...jer sve mi volimo mi one bajkolike divne riječi o vječnoj,pravoj,jedinoj ljubavi koja će trajati "dok nas smrt ne rastavi"..
A kad smo već kod bajki za velike,sjetimo se one rečenice A.S.Egziperija
"Izlažemo se pomalo opasnosti da plačemo,ako dopustimo da nas pripitome".
A Ozbiljna Osjećanja iz uvodnog posta su Pripitomljena osjećanja...