U (pred)istoriji raspada Jugoslavije i potonjih ratova novinskoj rubrici „Odjeci reagovanja“ svakako pripada sasvim poseban značaj. Ona je odavno postala povlašćeno mesto sećanja ne samo u ličnim uspomenama savremenika nego i u kolektivnoj memoriji. To je, neosporno, jedna od onih nezaobilaznih repernih tačaka u odnosu na koje pokušavamo da rekonstruišemo duh vremena koji je vladao krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka. Tada se, zahvaljujući naporu „naroda koji je progovorio“, na stranicama „Politike“ gradila jedna nova stvarnost, koja će uskoro postati stvarnija od stvarnosti same. O fenomenu „Odjeka i reagovanja“ nedavno je objavljena knjiga „Vreme kada je narod govorio“ autora Aljoše Mimice i Radine Vučetić. Iz tog obimnog i dragocenog dokumenta, čitaocima e-novina prenosimo odabrane delove
ZAJAM ZA PREPOROD SRBIJE
Bisenija i Slavko Nedeljković, Beograd, autori pisma su prosvetni radnici u penziji (21. 5. 1989)
Preko moga lista „Politike”, koju čitam 65 godina, javljam da ću pokloniti hiljadu dolara – bespovratno – za zajam koji raspisuje Republika Srbija. Verujem da će rodoljubivi narod učiniti sve da se naša republika preporodi.
Podsećam na jedan primer iz istorije, koji nam je svima poznat još iz škole: posle poraza koji je doživela Francuska od Pruske, vlada je apelovala da narod pomogne opustošenu zemlju. Francuzi su listom pomagali, pa su žene davale i svoje prstenje, zlatne ogrlice i sve što im je bilo najdraže.
Dr Gojko Gojković, Beograd (24. 5. 1989)
Javnost je sa velikim oduševljenjem prihvatila predlog Komisije Predsedništva SR Srbije za privrednu reformu o raspisivanju velikog zajma za brži ekonomski razvoj i privredni prosperitet. To se moglo i očekivati, jer političko rukovodstvo ove republike uživa izuzetno veliko poverenje i podršku svih naših građana, a predlog koji je pre par dana obnarodovan ubrzaće pokretanje novog investicionog ciklusa koji treba da obezbedi uspešniju primenu savremene tržišno orijentisane tehnologije. […]
S obzirom na veliku podršku i brzo reagovanje građana, njihovu spremnost i izraženu želju da učestvuju u realizaciji ove ideje, to je sada velika obaveza i odgovornost nadležnih organa u SR Srbiji, organizacija i institucija da izvrše sve potrebne pripreme za raspisivanje zajma i da akcija otpočne čim pre. S tim u vezi potrebno je da se sa formalno-pravne strane i u najkraćem mogućem roku regulišu sva pitanja oko upisa zajma, da se javnost svestrano informiše o svim detaljima ove akcije koja je od šireg društvenog interesa. Tu aktivnost treba proširiti i na naše radnike na privremenom radu u inostranstvu i na strane državljane koje vezuju zavičajne i rodbinske veze, uključujući naše poslovne partnere i druge poslovno zainteresovane subjekte. […]
Dušan Mulina, Herceg-Novi (31. 5. 1989)
Poštovana redakcijo, 25. januara 1989. godine zajedno smo proslavili 85. rođendan. Uvjek ste bili vjesnik i zastupnik progresa i mnogih progresivnih ideja, a na vašim stranicama je, u svakom momentu, bilo mjesta i prostora za patriote i sve one koji streme budućnosti i progresu.
Čitav svoj život sam proveo radeći i stvarajući. Često sam se sa vaših stranica oduševljavao pregaocima. Akcija zajma preporoda Srbije, koju je ovih dana pokrenulo rukovodstvo SR Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem, izazvala je nepodjeljeno oduševljenje, interes i pažnju svih dobronamjernih i patriotski opredjeljenih građana Srbije i Jugoslavije. U poodmaklim sam godinama, i svojim aktivnim radom ne mogu dati doprinos velikoj akciji. Zato sam odlučio da se svojom ušteđevinom uključim u akciju budućnosti i bespovratno upišem dve milijarde starih dinara. Ujedno pozivam sve patriote naše lijepe domovine da se uključe u ovu veliku akciju budućnosti. Posebno želim da čestitam hrabrom i pametnom rukovodstvu SR Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem.
Dragan Ugarčina, Gornji Milanovac (4. 6. 1989)
Predloženi zajam je pravi potez organa SR Srbije. Nalazimo se u krizi godinama, ona je dostigla zabrinjavajuće razmere. Svi smo na neki način doprineli, kumovali, nastanku ekonomske i političke krize. Neko manje neko više, ne samo pojedinci.
Naše podele, nacionalizmi, separatizmi, bolesne ambicije kod kuće i van kuće dovele su do krize u kojoj se nalazimo. Svi smo mi neki samoupravljači, nalazimo se u raznim organima, glasali smo bezbroj puta za planove, programe, za kadrove i drugo. Nismo dovoljno razmišljali, nismo znali, ili smo glasali pod pritiskom nekakvih autoriteta. Pa evo dokle smo dogurali. Neka nam ovo bude velika škola.
Moramo, dakle, biti i samokritični: sasvim je u redu da damo svoj doprinos rešavanju krize. Jedan od načina je i zajam. Treba da damo ko koliko može, zajam po volji i mogućnostima, bez pritisaka, tako je rečeno i tako mora biti. […] Zajam će svakako uspeti jer je pogođena misao većine ljudi. Biće on sigurno i veći od planiranog. Sa njegovim efektima treba lakše i uspešnije da uđemo u 21. vek, u Evropu.
Jovan Tintor, Vogošća kod Sarajeva (10. 6. 1989)
Napokon i moju želju ispuni rukovodstvo SR Srbije, onog trenutka kad se donose odluka za raspisivanje zajma. Iako živim pored Sarajeva, moja razmišljanja su oduvijek bila da je jaka i jedinstvena Srbija uslov jake i jedinstvene Jugoslavije. Sa ovim mojim skromnim doprinosom želim da se bar djelimičmo odužim i mom pokojnom djedu, koji je učestvovao sa srpskim dobrovoljcima u tim teškim danima ratne golgote, stvarajući temelje naše drage Jugoslavije, te davne 1918. godine.
Nisam čovjek od olovke, ali sam od zahvalnosti prema svom narodu i otadžbini za koju bih ako treba i svoj život dao. Moj otac Vlado, poljoprivrednik, i ja, samostalni zanatlija, upisaćemo dvije stare milijarde bespovratno.
„Domovino, ti si moje blago”. To su riječi mog pokojnog djeda Riste Tintora, koga ubiše ustaše 1941. godine. Te riječi neizbrisivo ostaše u mom srcu i ulijevaju u mene vječni patriotizam, koji hoću i moram prenijeti na pokoljenja koja dolaze. Vječno zahvalan svojoj domovini i srpskom rukovodstvu koje se muški bori za svoj narod, i za sve građane koji žive na teritoriji Srbije.
Krstomir Milenković, Velika Plana (11. 6. 1989)
Ja sam vozač u IPK „Srbija – 10. oktobar” u Velikoj Plani, i prihvatam ideju o raspisivanju zajma za jačanje privrede jedinstvene Srbije i lično želim da učestvujem u tome na taj način što dajem tri moja lična dohotka nepovratno što iznosi 3.000.000 dinara.
Ovo činim jer smatram da će ovaj novac da se iskoristi na najbolji način i da ćemo od toga svi u dogledno vreme imati koristi.
Zajam ću da uplatim kada bude i zvanično raspisan i to u određenim ratama, ali na ovaj način sam hteo samo da dam na znanje Predsedništvu SR Srbije i Slobodanu Miloševiću da ovo činim od srca.
Zorka Grbić, Sarajevo (12. 6. 1989)
Oduševljena sam vašom rubrikom „Odjeci i reagovanja”, a u vezi raspisivanja zajma za preporod SR Srbije, i ja se pridružujem dobronamernim građanima cele Jugoslavije i SR Srbije – priložiću jednu milijardu starih dinara.
Priložiću zbog toga što verujem rukovodstvu SR Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem – čovekom koji je prvi u ovoj našoj zemlji Jugoslaviji rekao javno, jasno i glasno, istinu o Kosovu, i koji je sa rukovodstvom SR Srbije ujedinio narod. Upravo zbog svega toga nije ni čudo što je sada najomiljeniji, najpoštovaniji političar i što ga narod ceni i poštuje i što mu veruje. Ne podnose ga oni koji Jguoslaviji ne misle dobro. Na kraju još da napomenem, da sam ogorčena na tekstove u listovima „Vjesnik”, „Danas” i „Delo”, zbog njihovog ciničnog pisanja u vezi sa zajmom za brži ekonomski razvoj Srbije.
Novica Ranđelović, Salcburg (14. 6. 1989)
Život i rad u inostranstvu ne znači i prekid interesovanja za svoju domovinu i zbivanje u njoj. Netačna su mišljenja da gastarbajteri misle samo na sebe i na svoje devize. Mislimo mi i na našu Jugu.
Najbolji dokaz za to je prodaja dnevne i nedeljne štampe. Sada moramo dobro poraniti kako ne bismo ostali bez nje, što ranije nije bio slučaj. Prateći redovno Vaš i naš cenjeni list „Politiku”, upoznat sam sa predlogom o raspisivanju dobrovoljnog zajma za preporod SR Srbije. Verujem članovima rukovodstva SR Srbije, jer su se pokazali kao pošteni borci za dobrobit Srbije i svih njenih građana, a, što je najvažnije, i svih građana Jugoslavije. Zato sam voljan da poklonim svojoj Republici Srbiji dve milijarde deviznih dinara. Verujem da će od toga imati i moja nerazvijena opština Babušnica neke koristi.
Zato predlažem da vaš i naš list „Politika” izda jedan specijalni dodatak u kome će sve lepo biti objašnjeno – od uslova zajma, pa do toga šta on donosi i kome donosi, a i šta garantuje.