JEDNA

sara93

Početnik
Poruka
36
Jedna žena. Jedan život. Jedna ljubav?
Znamo se preko 11 godina. Ljubav na prvi pogled. 9 godina braka. 2 sina. Ljubavi nema. Kako dalje?
Situacija deluje dosta bezizlazno. Od kad nam se rodilo prvo dete, počeo je da se udaljava od mene.Čak do te mere da je počeo da me psihički maltretira, ponižava, potcenjuje. Od mene se u životu očekuje sve, a od njega ništa. Ja organizujem, ja dočekujem, ja ispraćam, ja tražim stan, ja se pakujem, selim, raspakujem, (u 8. mesecu trudnoće). On ne može, ima čovek preča posla. Ja popravljam stvari po kući, bušim rupe, zavrćem šrafove, podmazujem šarke...Hoću bre malo da budem žena! Mažena, pažena, negovana! Neću više da idem sama u nabavku, na rođendane, slave, svadbe, neću sama da dočekujem goste za dečje rodjendane,sama da idem na roditeljske sastanke, dečje treninge.
On je svo to vreme tu negde, ali nikad na pravom mestu.
A nema ga već godinama ni u postelji, čovek ne želi da vodi ljubav sa svojom ženom.
Recite vi meni, molim vas, kako vama sve ovo izgleda, jer meni se čini da je nemoguće tako živeti još narednih X godina.
Hvala unapred!
 
Pa izmakni se, sestro!
Ne treba mu keva nego zena. Razmisli sama , pa zasto bi se uopste trudio da nesto uradi sam kad ima tebe za sve? Lakse konju bez samara, znas kako se kaze.
Jednostavno prestani sa svim tim aktivnostima i povuci se.
U principu ovo je vrlo kompleksna tema ali ovo je najkrace moguce na prvu sto moze da se kaze.

Pozdrav. :wink:
 
sara93:
Jedna žena. Jedan život. Jedna ljubav?
Znamo se preko 11 godina. Ljubav na prvi pogled. 9 godina braka. 2 sina. Ljubavi nema. Kako dalje?
Situacija deluje dosta bezizlazno. Od kad nam se rodilo prvo dete, počeo je da se udaljava od mene.Čak do te mere da je počeo da me psihički maltretira, ponižava, potcenjuje. Od mene se u životu očekuje sve, a od njega ništa. Ja organizujem, ja dočekujem, ja ispraćam, ja tražim stan, ja se pakujem, selim, raspakujem, (u 8. mesecu trudnoće). On ne može, ima čovek preča posla. Ja popravljam stvari po kući, bušim rupe, zavrćem šrafove, podmazujem šarke...Hoću bre malo da budem žena! Mažena, pažena, negovana! Neću više da idem sama u nabavku, na rođendane, slave, svadbe, neću sama da dočekujem goste za dečje rodjendane,sama da idem na roditeljske sastanke, dečje treninge.
On je svo to vreme tu negde, ali nikad na pravom mestu.
A nema ga već godinama ni u postelji, čovek ne želi da vodi ljubav sa svojom ženom.
Recite vi meni, molim vas, kako vama sve ovo izgleda, jer meni se čini da je nemoguće tako živeti još narednih X godina.
Hvala unapred!

Sve ovo lepo reci njemu.
 
Koja je njegova funkcija u tom braku?
Kada ga se rešiš imaćeš jednog manje za kuvanje, pranje, peglanje i sl a oslobađaš mesto u krevetu za nekog ko će znati i hteti da ga iskoristi.
 
Naravno da sam mu rekla i to ne jednom. Do nekih ljudi jednostavno ništa ne dopire.
Ako se razvedem, kajaću se; ako se ne razvedem, kajaću se! Ostala bih zbog dece sa njim, da bi oni živeli pored oca. Razvela bih se zbog sebe od njega, pa i ovako sam sama, a u braku sam.
Bojim se da sam sebična, a ostavila bih ga samo tako!
 
sara93:
Naravno da sam mu rekla i to ne jednom. Do nekih ljudi jednostavno ništa ne dopire.
Ako se razvedem, kajaću se; ako se ne razvedem, kajaću se! Ostala bih zbog dece sa njim, da bi oni živeli pored oca. Razvela bih se zbog sebe od njega, pa i ovako sam sama, a u braku sam.
Bojim se da sam sebična, a ostavila bih ga samo tako!

Pa sta ti je ON odgovorio ?
e, nemoj da misliš da si jedina...
Posle sličnog razgovora ( na svoju priču dodaj još NJEGOVU mamu i tatu ) , on sve lepo skapira , čak obeća da će biti DOBAR???? , kao radiće sa decom domaći dok ja spremam ispit ???? , daće i on neku kintu za klopu ( a ne samo ja)???? , potudiće se da manje spava ( kako ženo ne shvataš da sam umoran ?) i sl.
i tako mi profunkcionišemo dan- dva , ali , amnezija se opet pojavljuje- po pravilu...
pa , šta sada ?
i da ja tebe nešto pitam : KO JE OVDE LUD ? :?
 
na temu tih "obecanja da ce da se promeni".
da li verovati? ima li sanse da neko promeni ono za sta i sam zna da mu ne valja ciniti a uporno radi?
 
sara93:
Jedna žena. Jedan život. Jedna ljubav?
Znamo se preko 11 godina. Ljubav na prvi pogled. 9 godina braka. 2 sina. Ljubavi nema. Kako dalje?
Situacija deluje dosta bezizlazno. Od kad nam se rodilo prvo dete, počeo je da se udaljava od mene.Čak do te mere da je počeo da me psihički maltretira, ponižava, potcenjuje. Od mene se u životu očekuje sve, a od njega ništa. Ja organizujem, ja dočekujem, ja ispraćam, ja tražim stan, ja se pakujem, selim, raspakujem, (u 8. mesecu trudnoće). On ne može, ima čovek preča posla. Ja popravljam stvari po kući, bušim rupe, zavrćem šrafove, podmazujem šarke...Hoću bre malo da budem žena! Mažena, pažena, negovana! Neću više da idem sama u nabavku, na rođendane, slave, svadbe, neću sama da dočekujem goste za dečje rodjendane,sama da idem na roditeljske sastanke, dečje treninge.
On je svo to vreme tu negde, ali nikad na pravom mestu.
A nema ga već godinama ni u postelji, čovek ne želi da vodi ljubav sa svojom ženom.
Recite vi meni, molim vas, kako vama sve ovo izgleda, jer meni se čini da je nemoguće tako živeti još narednih X godina.
Hvala unapred!
Saro i ja imam isti problem samo sto se znamo malo duze (16 god) i ja sam sto puta pricala ali ne vredi jer on uvek kaze da me voli,i osim svih drugih problema ja jedino nemam problem u krevetu ali posle svega u meni se ugasila zelja pa mi ni to ne treba.I ne mogu to da prekinem zbog sebe,zbog cerke (12 god)koja posle svake nase svadje pati, zbog sredine u kojoj zivimo itd.Ne znam koliko ti imas godina ( ja 32 ) ali mislim da samo same sebi mozemo da pomognemo, tj da je odluka na nama.Pa ili da presecemo ili da i dalje zivimo nezadovoljne.Mozda sam pravila greske i svesna toga ali to je bilo samo bezanje od stvarnosti medjutim to je samo jos gore barem meni :cry: pozdrav
 
da nam nisu dečja osećanja samo izgovor? :(
možda bi oni to mnogo lakše podneli nego što mi mislimo.
ja lično znam da se svaka žena koja se odlučila da živi sama bukvalno preporodila!
ali opet , nekako nemam hrabrosti za sve to , iako idealan život zamišljam samo sa svojom decom !
Mislim da smo sve , mislim baš sve duboko ogorčene , jer smo iz naše ljubavi preuzele sve obaveze , a kako nam se to vratilo ?
Pa , potrebno je dosta hrabrosti da se uopšte i prizna postojanje nekog problema , samo da li imamo snage da ga rešimo ili da okrećemo glavu na drugu stranu ?
 
sara93:
Jedna žena. Jedan život. Jedna ljubav?
Znamo se preko 11 godina. Ljubav na prvi pogled. 9 godina braka. 2 sina. Ljubavi nema. Kako dalje?
Situacija deluje dosta bezizlazno. Od kad nam se rodilo prvo dete, počeo je da se udaljava od mene.Čak do te mere da je počeo da me psihički maltretira, ponižava, potcenjuje. Od mene se u životu očekuje sve, a od njega ništa. Ja organizujem, ja dočekujem, ja ispraćam, ja tražim stan, ja se pakujem, selim, raspakujem, (u 8. mesecu trudnoće). On ne može, ima čovek preča posla. Ja popravljam stvari po kući, bušim rupe, zavrćem šrafove, podmazujem šarke...Hoću bre malo da budem žena! Mažena, pažena, negovana! Neću više da idem sama u nabavku, na rođendane, slave, svadbe, neću sama da dočekujem goste za dečje rodjendane,sama da idem na roditeljske sastanke, dečje treninge.
On je svo to vreme tu negde, ali nikad na pravom mestu.
A nema ga već godinama ni u postelji, čovek ne želi da vodi ljubav sa svojom ženom.
Recite vi meni, molim vas, kako vama sve ovo izgleda, jer meni se čini da je nemoguće tako živeti još narednih X godina.
Hvala unapred!
Znas jednom sam dobila divan savet od zene koja je u tom momentu imala preko 70 god ( isla sam da pozajmim neki alat i valjak za krecenje). Da ne sirim pricu slusaj sledece: kada sam ustanovila da sve po kuci radim sama ( a i sire), da ono sto nemogu ja zaista mora majstor (odnosno strucno lice), onda sam ukapirala da mi ni muz ne treba). Ja to tada nisam bas ukapirala, bila sam u fazonu da se stvari zavrse i da nije bitno ko ce to uraditi. Zeznula sam se, vremenom se ispostavilo da sam usla u isti taj film u kom se ti nalazis. Medjutim... :wink: ja sam odreagovala :evil: :twisted:. Zato sad kad nesto ,,majstorisem,, po kuci ili radim bilo sta drugo mnogo mi je lakse ,,ZNAM DA SAM SAMA I DA NEMA KO DRUGI ,, onda krenem polako i vremenom to dovedem na svoje mesto, a i zadovoljstvo na kraju obavljenog posla je VECE :!: Nije lako, na tebi je da odlucis, zato...
 
Ostajanje u braku zbog dece je samo izgovor. Pravi motiv za ostajanje u braku je neki drugi... Cini mi se da je osnovni problem sta ce drugi reci i kako ce drugi reagovati.

Ja mislim da zena treba da prvo pogleda sebe, da vidi da li je srecna, da proceni da li ce biti srecna ako ostane u braku, ili ako bude sama, da opet proceni sve u vezi razvoda - da se raspita (da vidi da li je to sve stvarno tako komplikovano, da li ce moci sa detetom da zivi samo od svojih para), koliko ce joj trebati pomoc drugih, koliko joj sada treba pomoc drugih...i jos neke stvari.
Ako dodje do zakljucka da joj muz vise ne treba (ali bukvalno tako), onda je naravno resenje jednostavno. A onda mora da bude uporna, jer ce biti prepreka na putu. Prvo ce se odjedamput stvoriti muz sa svojim novim idejama, onda ce se pojaviti rodbina (ako je porodica bila u blizem kontaktu sa njima), svi ce oni pricati jednu istu pricu: dete pa dete, pa moras da mislis na dete, ne smes da budes sebicna. U principu sve te price mozete sami predvideti. Osnovno je da ti ljudi uvek misle da znaju sta je najbolje (na osnovu svojih zivotnih prica), ali vi treba da znate da u vasoj prici vi znate najbolje.
Dakle, osnovo je: ako se odlucite za jednu varijatu npr. ostati u braku, onda morate uciniti sve da to vama i samo vama odgovara! Drugo, ako odlucite da se razvedete, ne odustajte!

P.S. Ako smatrate da ne mozete sami da dodjete do ispravnog zakljucka, slobodno mozete postetiti psihologa (ne psihijatra) i porazgovarati. Oni se vrlo cesto bave i takvim problemima i mogu vam pomoci da vi donesete dobru odluku.
Srecno
 
Ja možda nisam kompetentna za odgovore na ovakva pitanja, niti sam udata, niti imam decu, ali na putu sam, a ove stvari su me oduvek najviše plašile.
Godinama sam posmatrala svoje roditelje koji su živeli baš takvim životom - na njoj su bili svi kućni poslovi i oko nas, dece, a uporedo je imala i bolju i uspešniju karijeru od tate. Znam da on nije švrljao, varao je; bio je kući, ali uvek samo kao pasivni i neizainteresovani posmatrač. Milion puta sam prisustvovala svađama u kojima je ona htela da dokaže koliko daje, a koliko dobija...
Sve se rezultiralo razvodom, koji je meni (sa 15 god) delovao kao pravo rešenje.
Ona se brzo snašla, našla drugog čoveka, a on je još godinama ostao nesrećan i sam, još uvek ne shvatajući gde je pogrešio... Svi u okolini su bili na njegovoj strani (uključujući i mog brata).
Dugo posle toga (možda i dan-danas) sam razmišljala ko je tu koga više voleo (na kraju se ispostavilo da je možda ON više voleo NJU); zatim o tome koliko je kriva različitost u ispoljavanju ljubavi, i na kraju da li je ona možda sama kriva što je sve davala, pogrešan način na koji je tražila...
Ja joj i posle 10 godina nisam nikada ništa prebacila, još uvak sam uz nju i uvek ću biti, ali pitam se kako da sa sličnim muškarcem izbegnem istu grešku... Imam utisak da je problem samo u nerazumevanju, a ne u nedostatku ljubavi...
 
ON kaže da ne može da zamisli život bez dece, na šta mu ja odgovorim da može da bude sa njima kad god poželi. Kad mu to nije upalilo, onda je počeo da se "ČUDI" kako ću ja dalje živeti bez sex-a, ljubavi itd, pa kad sam ga podsetila kad smo mi "to radili", samo je slegao ramenima. On ustvari ne može da prihvati činjenicu da sam ja skroz nezavisna od njega. Radim 2 posla, solidno zaradjujem, mogla bih solidno da živim bez njega.
A i shvatila sam letos, s obzirom da nije hteo da ide sa nama na letovanje, a imali smo sve uslove (ja sam se pobrinula-naravno), da sam bila mnogo opuštenija bez njega, dečica su bila divna, niko se ni sa kim nije svađao, jednom rečju idealno! Mlađem detetu su jedino nedostajali crtaći, a oca skoro da nisu ni spomenuli.
Jedino što sam ja očekivala u životu je: JEDNA LJUBAV, JEDAN BRAK!
Baš sam se za*ebala!
 
nerazumevanje i pretpostavke ("ja mislim da mislis...") su 2 kamena spoticanja u vezama, najveca.
svi smo svesni svojih mana, samo ih najteze sebi priznamo. da je vise hrabrosti i samopouzdanja, bilo bi manje nesrecnih veza i brakova, sigurna sam.
 
ŽENE SU ČUDNE BILJKE! AKO IH NE ZALIVAŠ-UVENU, AKO IH MNOGO ZALIVAŠ-UVENU, AKO IH DOZIRANO ZALIVAŠ-NE CVETAJU!
ALI SU U STANJU SVE DA IZTRPE ZARAD ŠAČICE LJUBAVI! :cry:
 
fora i jeste u trpljenju.
koliko, gde je granica, gde se puca od trpljenja... individualno i nepredvidivo. i svaka od nas zna gde joj se pali alarm a gde mozak vri.
 
sara93:
Jedino što sam ja očekivala u životu je: JEDNA LJUBAV, JEDAN BRAK!
Baš sam se za*ebala!

I ja takodje jedana sasvim obican zivot ali *biga, covek se u zivotu samo jednom za*ebe ako je pametan :shock: a ako nije e onda mu nema pomoci! :cry: I samo napred ako imas hrabrosti, ja je nemam i zato ponekad toliko mrzim sebe :x
 
sara93:
Jedino što sam ja očekivala u životu je: JEDNA LJUBAV, JEDAN BRAK!
Baš sam se za*ebala!

To je ono sto vecina nas ocekuje. A kada to vise nije odrzivo onda pokusavamo da na razne nacine nekako to opet "ozivimo". Znamo da ne moze, ali ta misao je uvek tu. E to treba promeniti - tu misao. Niste se za*ebali, samo ste razmisljali na odredjen nacin. Sada mozete razmisljati na drugi nacin i pomoci sebi.
 
Ja kada o necemu odlucujem onda sve stavljam na dva tasa pa vagam, gledam levu i desnu stranu.
Razloge za razvod sam videla mnoge, molim saru93 da napise koji su na ovoj drugoj strani.
 

Back
Top