Nas jezik slabo pricam, ali nadam se da me mozete razumjeti.:
Molim ozbiljan savjet.
U vezi sam sa osobom, vec 5 godina. Super se slazemo. Imamo iste ciljeve u zivotu. (Da ne pricam sada bez veze, vjeruj te mi da smo vrlo srecni zajedno i da se ne svadjamo puno). Ne zivimo jos zajedno, posto planiramo da kupimo kucu. On zivi 10tak minuta od mene, tako da nije tesko trknuti do njega. On, je srecan samnom, po njegovoj prici. Cesto se i hvali drugovima kako ima dobru djevojku, koja mu dosta slobode daje i ne zvoca puno.
Ima jedan veliki problem, i to je sto ja u stvari decka samo imam 1-2 puta sedmicno. Uvjek ima neki razlog.. prvo je bio faks u pitanju.. ja sam imala razumijevanje jer znam da mu je tesko bilo.
Sad toga vise nema.. ali zato imaju druge sitnice. Covjek voli da igra tenis, tako da sada igra tenis 3 puta sedmicno. Kad ne igra tenis, onda vjezba za tenis. Ako ne vjezba za tenis, onda spava, igra se sa kompjuterom, itd.
Imam njegovu paznju petkom, ali samo 2-3 sata, zato sto ima tenis petkom.
Subotom ga samo vidjam preko dana, posto naravno, svake subote izlazi sa svojim drustvom, u kojem nema zenskog drustva..nedelju provede citav dan vjezbajuci za tenis. On je skontao da se ja ne bunim kad izlazi sa svojim prijateljima po kafanama bez mene, iako ni jedan od njih nema djevojku, pa je odlucio da to radi skoro svaki vikend, umjesto ponekad.
Sve sam probala. Znam sta je trazio da se promjeni u nasoj vezi i sta je trazio da mu dokazem, i ja sam se potrudila i to mu dokazala. Tako da sada ne ma sta da pokusava da manipulise diskusiju kad god popricamo o nasem odnosu.
Sto je naj gore, mi ni ne pricamo. Znaci ne ma kontakta nikako od subote do petka..ili ako ima, vrlo malo. Mladi smo, zavrsili smo skolu, imamo fine poslove, a nista se nije promjenilo od kad smo bili studenti.
Ne zelim da ga ostavim, ali ne znam vise sta da radim. Sve sam probala. Probala sam da se pravim kao da je ovo sve ok, da ne stavljam pritisak na njega.Kontala sam, ako zaboravim na problem, da ce on sam da se popravi. Da ce sam da skonta neke stvari. Ali on je onda to tako fino prihvatio, da je sada gori nego sto je prije bio.
Ponekad me pita da li moze da izadje sa prijateljima. Mislim, sta ocekuje da kazem? Ne, ne moze, izlazimo zajedno? Sta ce mi to?
Znam da me ne vara. Koliko god to izledalo kao da me vara, znam da to ne radi. Ne znam sta da radim. Ne ocekujem svaku noc da me zove, niti ocekujem da svaki vikend zajedno provedemo, ni da vise ne izlazi sa svojim prijateljima, ali zelim da imam neko znacenje u njegovom zivotu. Zelim da se osjecam kao da sam ja veci dio njegovog zivota.
Ali ne znam kako da ovo popravim. Kako je ovo tuzno? Ostavljam decka zato sto je previse zauzet za mene, i to poslje 5, skoro 6 godina.
Ovo nije nista novo, on je tip koji voli svoju slobodu,a ja sam osoba koja je spremna bila da mu da tu slobodu.. , ali nikada nije bilo ovako lose, i nisam ocekivala da moje razumljevanje moze da nas odnos jos vise pokvari.
Da li sam mozda trebala da budem malo vise bezobrazna, i da se bunim kad god izadje sa drustvom? ili sam mozda trebala od pocetka da pravim dramu ako me ne zove svaku noc, makar na kratko.
Pitam se kad bi mi se nesto desilo da li bi ga grizla savjest zato sto nismo vrijeme koje smo imali iskoristili zajedno. Ali, on tako ne razmislja.
Da li ima spasa? Da li ja jednostavno treba da zaboravim na njega. Vec se osjecam kao da gupim onaj uzbudljivi osjecaj krajem sedmice. On mi kaze kako sam mu nedostaja.. a ja ne mogu to da prihvatim, jer ako je to tacno, onda bi me zvao zar ne? ili bi trazio da se nadjemo. Da samo ima neku drugu manu, koja po mom misljenu je teza za ispraviti, odma bi ga ostavila. Ama mi je toliko tesko da ga ostavim zbog ovoga, i uporno mislim da se moze popraviti. Tvrdoglava sam.
Ne zelim da se hvali vise prijateljima, i ne zelim nikakvo romanticno iznenadjenje, koje trenutno planira za mene, i ne zelim nikakve poklone.. Zelim da mogu da ga vidim kad ja zelim da ga vidim, makar po nekad. Zelim da ponekad JA budem prioritet, veci nego sve ostalo. Zelim da se promjene stvari na duze od 2-3 sedmice.. da duze vremena budem srecna.
Da li sam ga mozda razmazila i pokvarila svojom dobrocom?
Molim ozbiljan savjet.
U vezi sam sa osobom, vec 5 godina. Super se slazemo. Imamo iste ciljeve u zivotu. (Da ne pricam sada bez veze, vjeruj te mi da smo vrlo srecni zajedno i da se ne svadjamo puno). Ne zivimo jos zajedno, posto planiramo da kupimo kucu. On zivi 10tak minuta od mene, tako da nije tesko trknuti do njega. On, je srecan samnom, po njegovoj prici. Cesto se i hvali drugovima kako ima dobru djevojku, koja mu dosta slobode daje i ne zvoca puno.
Ima jedan veliki problem, i to je sto ja u stvari decka samo imam 1-2 puta sedmicno. Uvjek ima neki razlog.. prvo je bio faks u pitanju.. ja sam imala razumijevanje jer znam da mu je tesko bilo.
Sad toga vise nema.. ali zato imaju druge sitnice. Covjek voli da igra tenis, tako da sada igra tenis 3 puta sedmicno. Kad ne igra tenis, onda vjezba za tenis. Ako ne vjezba za tenis, onda spava, igra se sa kompjuterom, itd.
Imam njegovu paznju petkom, ali samo 2-3 sata, zato sto ima tenis petkom.
Subotom ga samo vidjam preko dana, posto naravno, svake subote izlazi sa svojim drustvom, u kojem nema zenskog drustva..nedelju provede citav dan vjezbajuci za tenis. On je skontao da se ja ne bunim kad izlazi sa svojim prijateljima po kafanama bez mene, iako ni jedan od njih nema djevojku, pa je odlucio da to radi skoro svaki vikend, umjesto ponekad.
Sve sam probala. Znam sta je trazio da se promjeni u nasoj vezi i sta je trazio da mu dokazem, i ja sam se potrudila i to mu dokazala. Tako da sada ne ma sta da pokusava da manipulise diskusiju kad god popricamo o nasem odnosu.
Sto je naj gore, mi ni ne pricamo. Znaci ne ma kontakta nikako od subote do petka..ili ako ima, vrlo malo. Mladi smo, zavrsili smo skolu, imamo fine poslove, a nista se nije promjenilo od kad smo bili studenti.
Ne zelim da ga ostavim, ali ne znam vise sta da radim. Sve sam probala. Probala sam da se pravim kao da je ovo sve ok, da ne stavljam pritisak na njega.Kontala sam, ako zaboravim na problem, da ce on sam da se popravi. Da ce sam da skonta neke stvari. Ali on je onda to tako fino prihvatio, da je sada gori nego sto je prije bio.
Ponekad me pita da li moze da izadje sa prijateljima. Mislim, sta ocekuje da kazem? Ne, ne moze, izlazimo zajedno? Sta ce mi to?
Znam da me ne vara. Koliko god to izledalo kao da me vara, znam da to ne radi. Ne znam sta da radim. Ne ocekujem svaku noc da me zove, niti ocekujem da svaki vikend zajedno provedemo, ni da vise ne izlazi sa svojim prijateljima, ali zelim da imam neko znacenje u njegovom zivotu. Zelim da se osjecam kao da sam ja veci dio njegovog zivota.
Ali ne znam kako da ovo popravim. Kako je ovo tuzno? Ostavljam decka zato sto je previse zauzet za mene, i to poslje 5, skoro 6 godina.
Ovo nije nista novo, on je tip koji voli svoju slobodu,a ja sam osoba koja je spremna bila da mu da tu slobodu.. , ali nikada nije bilo ovako lose, i nisam ocekivala da moje razumljevanje moze da nas odnos jos vise pokvari.
Da li sam mozda trebala da budem malo vise bezobrazna, i da se bunim kad god izadje sa drustvom? ili sam mozda trebala od pocetka da pravim dramu ako me ne zove svaku noc, makar na kratko.
Pitam se kad bi mi se nesto desilo da li bi ga grizla savjest zato sto nismo vrijeme koje smo imali iskoristili zajedno. Ali, on tako ne razmislja.
Da li ima spasa? Da li ja jednostavno treba da zaboravim na njega. Vec se osjecam kao da gupim onaj uzbudljivi osjecaj krajem sedmice. On mi kaze kako sam mu nedostaja.. a ja ne mogu to da prihvatim, jer ako je to tacno, onda bi me zvao zar ne? ili bi trazio da se nadjemo. Da samo ima neku drugu manu, koja po mom misljenu je teza za ispraviti, odma bi ga ostavila. Ama mi je toliko tesko da ga ostavim zbog ovoga, i uporno mislim da se moze popraviti. Tvrdoglava sam.
Ne zelim da se hvali vise prijateljima, i ne zelim nikakvo romanticno iznenadjenje, koje trenutno planira za mene, i ne zelim nikakve poklone.. Zelim da mogu da ga vidim kad ja zelim da ga vidim, makar po nekad. Zelim da ponekad JA budem prioritet, veci nego sve ostalo. Zelim da se promjene stvari na duze od 2-3 sedmice.. da duze vremena budem srecna.
Da li sam ga mozda razmazila i pokvarila svojom dobrocom?