Umrla jer bolnice ne primaju anoreksičare

Waterfall

Legenda
Poruka
50.345
BEOGRAD - Ivana Milosavljević (40) umrla je od anoreksije jer nijedna zdravstvena ustanova nije htela da je primi na bolničko lečenje!
Prema rečima njene majke Mirjane, Ivanu su potpuno nepokretnu i tešku jedva 25 kilograma poslednji odbili da hospitalizuju lekari VMA.

- Te noći 12. maja upala je u hipoglikemijsku komu i Hitna pomoć ju je odvela na VMA, gde su joj dali infuziju. Posle toga su je otpustili uz obrazloženje da „nije neposredno životno ugrožena“ - kaže za Kurir neutešna majka i kao dokaz prilaže nalaz specijaliste.

Samo dva sata po dolasku kući Ivana je preminula.
- Godinama sam pokušavala da je smestim u VMA, KBC „Dragiša Mišović“, KBC „Zvezdara“ i Institut za endokrinologiju, ali su svi odbili da je prime. Interne klinike su je slale na psihijatriju jer se tamo leče psihosomatske bolesti, a psihijatrija je šalje natrag bolnicama da je fizički ojačaju pre psihijatrijske terapije - grcajući priča Mirjana.

Ona je ćerku, kao vitalno ugroženu, sa uputom DZ „Vračar“ prethodno odvela u KBC „Dr Dragiša Mišović“, ali je tamo nisu primili „zbog nesaradnje s lekarima i odbijanja lečenja“ i pored toga što im je pokazala rešenje o starateljstvu jer Ivana nije odgovorna za svoje postupke!

- Ona je 15 godina bolesna, a jedan od simptoma je da bolesnik ne želi da se leči - objašnjava neutešna majka, i dodaje da su joj na VMA savetovali da je odvede u London jer kod nas ne postoje adekvatne ustanove za lečenje anoreksije. Takođe, rekli su joj i da program lečenja koji bi možda pomogao njenoj ćerki košta oko 200.000 evra!

Ivana je sa 17 godina kao izuzetno talentovana dobila stipendiju SAD za studije arhitekture. Iako je magistrirala na prestižnom koledžu, posle čega se zaposlila, zbog sve lošijeg stanja i nemogućnosti da se brine o sebi morala je da se 2008. vrati u Beograd.
- Organizam joj je pojeo sopstvene mišiće. Ubrzo po dolasku postala je nepokretna jer mišiće više nije ni imala - jecajući priča njena majka.

Očajna i ne znajući kome da se obrati, Ivanina majka je 6. maja pisala gradonačelniku Beograda moleći ga za pomoć. Međutim, odgovor iz njegovog kabineta stigao je tek 21. maja.
- Doktorka Markovski iz gradonačelnikovog kabineta obavestila me je da je za Ivanu obezbedila ležaj u KBC „Zvezdara“. Kad sam joj rekla da je moja ćerka u međuvremenu preminula, ona mi je izrazila saučešće i objasnila da joj je moje pismo bilo prosleđeno tek prethodnog dana - priča neutešna Mirjana Milosavljević.

http://www.kurir-info.rs/vesti/drustvo/umrla-jer-bolnice-ne-primaju-anoreksicare-35334.php
 
pre par sati procitam ovu vest, potrazim na krsti temu, nema je. razmisljam da je postavim, ali neki ce odmah poceti, sta se ti mesas, gledaj svoja posla, nama je prece sto je onaj u farmi nabio prst onom bojanicu, od ovakve teme...i odustanem.
zalosna vest. mada mi se ni mesto za ovu vest ne svidja. ovde ne zalazi ceo forum. a ova vest zasluzuje da je svi procitaju
 
BEOGRAD - Ivana Milosavljević (40) umrla je od anoreksije jer nijedna zdravstvena ustanova nije htela da je primi na bolničko lečenje!
Prema rečima njene majke Mirjane, Ivanu su potpuno nepokretnu i tešku jedva 25 kilograma poslednji odbili da hospitalizuju lekari VMA.

- Te noći 12. maja upala je u hipoglikemijsku komu i Hitna pomoć ju je odvela na VMA, gde su joj dali infuziju. Posle toga su je otpustili uz obrazloženje da „nije neposredno životno ugrožena“ - kaže za Kurir neutešna majka i kao dokaz prilaže nalaz specijaliste.

Samo dva sata po dolasku kući Ivana je preminula.
- Godinama sam pokušavala da je smestim u VMA, KBC „Dragiša Mišović“, KBC „Zvezdara“ i Institut za endokrinologiju, ali su svi odbili da je prime. Interne klinike su je slale na psihijatriju jer se tamo leče psihosomatske bolesti, a psihijatrija je šalje natrag bolnicama da je fizički ojačaju pre psihijatrijske terapije - grcajući priča Mirjana.

Ona je ćerku, kao vitalno ugroženu, sa uputom DZ „Vračar“ prethodno odvela u KBC „Dr Dragiša Mišović“, ali je tamo nisu primili „zbog nesaradnje s lekarima i odbijanja lečenja“ i pored toga što im je pokazala rešenje o starateljstvu jer Ivana nije odgovorna za svoje postupke!

- Ona je 15 godina bolesna, a jedan od simptoma je da bolesnik ne želi da se leči - objašnjava neutešna majka, i dodaje da su joj na VMA savetovali da je odvede u London jer kod nas ne postoje adekvatne ustanove za lečenje anoreksije. Takođe, rekli su joj i da program lečenja koji bi možda pomogao njenoj ćerki košta oko 200.000 evra!

Ivana je sa 17 godina kao izuzetno talentovana dobila stipendiju SAD za studije arhitekture. Iako je magistrirala na prestižnom koledžu, posle čega se zaposlila, zbog sve lošijeg stanja i nemogućnosti da se brine o sebi morala je da se 2008. vrati u Beograd.
- Organizam joj je pojeo sopstvene mišiće. Ubrzo po dolasku postala je nepokretna jer mišiće više nije ni imala - jecajući priča njena majka.

Očajna i ne znajući kome da se obrati, Ivanina majka je 6. maja pisala gradonačelniku Beograda moleći ga za pomoć. Međutim, odgovor iz njegovog kabineta stigao je tek 21. maja.
- Doktorka Markovski iz gradonačelnikovog kabineta obavestila me je da je za Ivanu obezbedila ležaj u KBC „Zvezdara“. Kad sam joj rekla da je moja ćerka u međuvremenu preminula, ona mi je izrazila saučešće i objasnila da joj je moje pismo bilo prosleđeno tek prethodnog dana - priča neutešna Mirjana Milosavljević.

http://www.kurir-info.rs/vesti/drustvo/umrla-jer-bolnice-ne-primaju-anoreksicare-35334.php

Ова нешто муља, дебело.
Пре свега, код нас у држави се анорексија лечи, итекако.
Ако је у нутритивном дефициту, мора прво у метаболичку јединицу, па на одељење психијатрије.
Знам приличан број случајева који су без проблема овим путем остварили своје право у лечењу анорексије.

Једино што могу да закључим јесте да у овој причи нешто дебело не штима.

Да мајка можда није била мало више неодговорна према стању ћерке која ''не одговара за своје поступке'' ?:think:
 
Ова нешто муља, дебело.
Пре свега, код нас у држави се анорексија лечи, итекако.
Ако је у нутритивном дефициту, мора прво у метаболичку јединицу, па на одељење психијатрије.
Знам приличан број случајева који су без проблема овим путем остварили своје право у лечењу анорексије.

Једино што могу да закључим јесте да у овој причи нешто дебело не штима.

Да мајка можда није била мало више неодговорна према стању ћерке која ''не одговара за своје поступке'' ?:think:

Слажем се ... Немогуће је да су је одбиле све те клинике. Да је тако било, она би имала пуно право тада да се обрати новинарима, па би се дигла фрка око тога. Како то да се тада није обратила новинарима, а сада јесте? Нешто не штима.
 
Tako je.Tu ima posla za psihijatre,ne za endokrinologe.Strasno,kako covek moze lose da se natripuje...:neutral:
О да, итекако ту има посла за ендокринологе.;)
Не шалим се.
Особе које болују од анорексије не једу, буквално ништа не једу.
Последица тога је да се престану стварати протеини у организму.
По хемијском саставу, хормони су углавном протеини.
Значи, код анорексије имамо општи дефицит нутриената, а као последицу тога долази до престанка синтезе хормона....

Кад превише измршаве, онда се прво третирају у метаболичкој јединици у којој раде ендокринолози, гастроентеролози, хирурзи....метаболичку јединицу има свака болница за ендокринологију.;)
Тек након метаболичке јединице на сцену ступа психијатар.

Иначе, смртност од анорексије је 60% у односу на смртност од осталих психијатријских проблема.

Анорексија је велики проблем у психијатрији, јер буквално не постоји лек, помаже само психотерапија. А колики ће бити успех психотерапије зависи много од тога колико је нечија личност фелерична.:confused:
 
Анорексија и булимија су пре свега поремећаји психичке природе,ако психијатри не помогну на време сви други лекари су бескорисни.

Tacno, ali posto se na Krsti na 90% tema potpuno spinuje tema i izvode se glupavi zakljucci, ono sto mene cudi je sto se vec nisu pojavili Tihi, Mita i kompanija na temi da se deru kako se u Tadicevoj Srbiji umire od gladi?:think::think:
 
О да, итекако ту има посла за ендокринологе.;)
Не шалим се.
Особе које болују од анорексије не једу, буквално ништа не једу.
Последица тога је да се престану стварати протеини у организму.
По хемијском саставу, хормони су углавном протеини.
Значи, код анорексије имамо општи дефицит нутриената, а као последицу тога долази до престанка синтезе хормона....

Кад превише измршаве, онда се прво третирају у метаболичкој јединици у којој раде ендокринолози, гастроентеролози, хирурзи....метаболичку јединицу има свака болница за ендокринологију.;)
Тек након метаболичке јединице на сцену ступа психијатар.

Иначе, смртност од анорексије је 60% у односу на смртност од осталих психијатријских проблема.

Анорексија је велики проблем у психијатрији, јер буквално не постоји лек, помаже само психотерапија. А колики ће бити успех психотерапије зависи много од тога колико је нечија личност фелерична.:confused:

Dobro vece,Sofija.:)
Laicki govoreci to je psihijatrijski poremecaj.E,sad ako je kriticno,logicno je da neka druga odeljenja pacijenta malo osposobe fizicki ali glavnu rec treba da vode psihijatri.
 
Tacno, ali posto se na Krsti na 90% tema potpuno spinuje tema i izvode se glupavi zakljucci, ono sto mene cudi je sto se vec nisu pojavili Tihi, Mita i kompanija na temi da se deru kako se u Tadicevoj Srbiji umire od gladi?:think::think:
Saće da dođu
P.S. Kad dođu biće ti žaooo:lol::roll:
Znam jednu devojku što je isto imala problem sa tim i to je težak problem ona se lečila 5-6 godina.Danas normalno izgleda vodi normalan život.Ne treba odustati.
 
Dobro vece,Sofija.:)
Laicki govoreci to je psihijatrijski poremecaj.E,sad ako je kriticno,logicno je da neka druga odeljenja pacijenta malo osposobe fizicki ali glavnu rec treba da vode psihijatri.


Ja znam nekoliko slucajeva koji su morali da daju debele pare da bi se njihova deca lecili od anoreksije u drzavnim institucijama. Sigurno ima malo mesta, jer ovo nije toliko popularna tema kao narkomanija npr.

Mada, iskreno, sa tog psiholoskog stanovista, ja ne vidim neku veliku razliku izmedju anoreksije i zavisnosti od zutog, razlicite su samo tehnicke stvari:think:
 
Saće da dođu
P.S. Kad dođu biće ti žaooo:lol::roll:
Znam jednu devojku što je isto imala problem sa tim i to je težak problem ona se lečila 5-6 godina.Danas normalno izgleda vodi normalan život.Ne treba odustati.

Pa glupo je kada upropaste neke teme o kojima moze da se ozbiljno prica...

A ja mislim da je to jako teska bolest, ali u ovakvoj sredini kao sto je nasa, ljudi ne tretraju ovo kao ozbiljnu bolest, naprotiv. A o malogradjanskim komentarima i da ne pricam.
 
Ja znam nekoliko slucajeva koji su morali da daju debele pare da bi se njihova deca lecili od anoreksije u drzavnim institucijama. Sigurno ima malo mesta, jer ovo nije toliko popularna tema kao narkomanija npr.

Mada, iskreno, sa tog psiholoskog stanovista, ja ne vidim neku veliku razliku izmedju anoreksije i zavisnosti od zutog, razlicite su samo tehnicke stvari:think:

Ima slicnosti,dobro zapazanje imas.Ne poznajem nikog sa tim poremecajem ali mi se cini da oni sami iritiraju povracanje....los trip je los trip,bilo koje vrste bio.
 
Проблеми у главама а лекари никако да усаврше пресађивање главе са мртвих на живе и реше гомилу проблема на овом Свету.Ако икад буду успели тако нешто првих сто на Форбсовој листи ће имати префикс др мр сци.
 
Анорексија и булимија су пре свега поремећаји психичке природе,ако психијатри не помогну на време сви други лекари су бескорисни.
a kako to tacno mislis da joj psihijatar pomogne kada je u ovom stanju?
antidepresivi i stabilizatori se doziraju pazljivo i kod osobe stabilne tezine i zdravih organa
ovu bi vec prva doza ubila
 
Nisam baš bliže upoznat sa tim slučajevima ali to nije prenosno:neutral:
Ne znam čega bi se plašili,ovo je zaista ''individualna bolest'':cool:

Nije prenosivo, ali je 'psihicki poremecaj', 'slabost licnosti', 'dok ljudi imaju ozbiljne probleme, neko se folira sa depresijom', 'moja baba je ostala sam i borila se da prezivi pre 70 godina, i nikada se nije zalila, a ovima nesto smeta' itd... Ili kritike tipa 'ona je nenormalna, to znaci da joj je cela porodica bolesna, ko zna sta joj rade u kuci, bezi od takvih'. Niko bas nema razumevanja za takve osobe, kod nas je bolest kada imas rak, secer, infarkt.
 
Poslednja izmena:
Zasto vas cudi da nisu zeleli da je prime!!! Vecina lekara ( 90% ) su djubrad. Ja sam vrlo dobro to osetio na svojoj kozi. Zbog toga sto mi je istekla zdravstvena ( 3 dana pre toga ) nisu hteli ni da me pogledaju iako sam imao uput lekara. Da me prijatelj nije ubacio na lecenje ( tj da nisam dobio krevet ) bio bi mrtav vec skoro 10god!!!! Oni koji studiraju medicinu zanaju koliko je opasno kada ti Hemoglobin padne na 5.8g/dl ( normalno je 12g/dl) i kada ti HCT ( procenat crvenih krvnih zrnaca u krvi ) padne na 18% ( noralno je od 37%-52% )

Zato vec 9 godina nemam zdravstvenu!!!!
 

Back
Top