- Poruka
- 2.478
Zvanično plasirana informacija Haškog tribunala o značaju i vrijednosti ratnih dnevnika zločinca Ratka Mladića, koje je Srbija predala glavnom tužiocu Seržu Bramercu (Serge Brammertz), prema svoj prilici, mogla bi biti najveća javna blamaža koja je iz ove kuće pravde ikada izašla.
Političke svrhe
Da li se Tužilaštvo upecalo u zamku srbijanske obavještajne mašinerije koja priču o ratnim dnevnicima servira kao ekskluzivu i najčvršći adut za Bramercov stav o saradnji Srbije s Tribunalom namijenjen izvještaju UN-u koji uskoro slijedi, ili je u ime "viših interesa" Tužilaštvo svjesno pristalo na zloupotrebu u političke svrhe, saznat će se vrlo brzo.
Sadržaj dijelova Mladićevih dnevnika u Srbiji je već na javnoj dražbi. Uredno iskopirani prije predaje Hagu, dnevnici jedino ne nude odgovor na pitanje u kojim je to "čarobnim šerpama i koferima" Bosiljka Mladić za vrijeme dok su čitava njena porodica, prijatelji, saradnici, tobože bili pod nadzorom srbijanskog Akcionog tima za saradnju s Tribunalom, skrivala hrpu od nekoliko desetina knjiga dnevnika svog muža, i naravno, odgovore o teškim zločinima počinjenim pod Mladićevom komandom, a koji bi jedino trebali interesirati Tribunal.
U ratnim dnevnicima zločinca Mladića može se naći za svakoga ponešto. U njima, general-zločinac govori o ratnim profiterima u Tesliću, o komandantima u Doboju, samozvanim policijskim načelnicima u Petrovu, o tome ko je krao naftu, opljačkao muslimanske kuće, ko se u ratu obogatio, ko je ološ, a ko dezerter, o sklonostima potčinjenih komandanata, o druženjima na Palama, u Banjoj Luci, Zvorniku, ko se u čiji krevet uvlačio itd.
Jedino nema ništa o logorima, o masovnim stratištima, o strijeljanjima u Srebrenici... Ako su negdje i spomenuti, onda je to samo ovlaš konstatiran dnevni događaj i ništa više.
- Bilo je mnogo negativnih pojava u kasarni u Tuzli. Krajem novembra (1991.) došlo je šest žena u kasarnu. Došle su s raznih strana i izjavile da hoće samo u četu snajperista. Jedna je bila Jasna iz Bijeljine-SDA, druga je bila Ružica - visoka, ružna, smotana, bila udata za Hrvata, Slavka Nikolić - otac joj Blagoja, Zumra - izbačena iz firme zbog prostitucije, ima kuću na Šićkom Brodu (ulaz kod Tuzle), nastavnica, ispričala da joj je muž Hrvat i da joj je uzeo djecu i da hoće da joj se osveti... Ja sam posumnjala u Slavicu, Jasnu, Ružicu, bile su kolovođe, zavlačile su se kod pojedinih starješina - stoji u referatu izvjesne Mire s Ozrena kojem je Ratko Mladić posvetio nekoliko strana svog dnevnika.
Izvještaj UN-u
Koliki je doprinos Slavice, Zumre, Slavke, Ružice, Mire i ostalih, koje su se uoči i tokom rata "zavlačile kod pojedinih komandanata", približavanju Srbije evropskim integracijama saznat ćemo nakon što Serž Bramerc objelodani svoj redovni šestomjesečni izvještaj UN-u o saradnji zemalja bivše Jugoslavije s Haškim tribunalom. U tom izvještaju Mladićevi dnevnici, sigurno, imat će svoju težinu.
Za to vrijeme oni koji ih budu iščitavali, golim okom će primijetiti da su dijelovi dnevnika pisani različitim rukopisima. Primijetit će još mnogo šta, što tužioci u Hagu, prema svoj prilici, još ne primjećuju ili ne žele da primijete.
Zumra pokrštena u Zoru
Mladić je u dnevnik uredno evidentirao i podatak da su se "Slavka i Zumra u julu (1992.) pojavile kod Mauzera", te da je Zumra pokrštena u Zoru, da ju je "Mauzer j...." itd.
Zabilježio je i da su "Ozrenci osudili potpukovnika Dubajića, da je Mira bila "intimno vezana s Dubajićem još od prije rata", te da je "dolazio jedan vojnik" koji je htio ubiti Dubajića, ali da ga je Mira u tome odvratila.
"Šest strateških ciljeva"
U paušalnim ocjenama kojima se mimo sudnice pokušava dokazati vrijednost Mladićevih dnevnika, najviše se spominje "šest strateških ciljeva srpskog naroda", te činjenica da su se Mladić, Karadžić, Plavšić i drugi iz RS sastajali s Miloševićem, Perišićem, Stanišićem...
U ovome ništa ne bi bilo sporno da oni koji prate rad Tribunala ne znaju da je važnost dokumenta "šest strateških ciljeva" dobro poznata Tužilaštvu još iz vremena svjedočenja Miroslava Deronjića, te da su ti dokumenti bili okosnica optužnice za zločine u BiH u Miloševićevom slučaju.
Inače, sve što je napisano u dnevnicima za sada nikoga posebno ne optužuje, osim nekoliko haških mrtvaca i djelimično Momčila Perišića i Jovicu Stanišića.
Izvor: http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/...-zlocina-u-svom-dnevniku-opisivao-prostitutke
Političke svrhe
Da li se Tužilaštvo upecalo u zamku srbijanske obavještajne mašinerije koja priču o ratnim dnevnicima servira kao ekskluzivu i najčvršći adut za Bramercov stav o saradnji Srbije s Tribunalom namijenjen izvještaju UN-u koji uskoro slijedi, ili je u ime "viših interesa" Tužilaštvo svjesno pristalo na zloupotrebu u političke svrhe, saznat će se vrlo brzo.
Sadržaj dijelova Mladićevih dnevnika u Srbiji je već na javnoj dražbi. Uredno iskopirani prije predaje Hagu, dnevnici jedino ne nude odgovor na pitanje u kojim je to "čarobnim šerpama i koferima" Bosiljka Mladić za vrijeme dok su čitava njena porodica, prijatelji, saradnici, tobože bili pod nadzorom srbijanskog Akcionog tima za saradnju s Tribunalom, skrivala hrpu od nekoliko desetina knjiga dnevnika svog muža, i naravno, odgovore o teškim zločinima počinjenim pod Mladićevom komandom, a koji bi jedino trebali interesirati Tribunal.
U ratnim dnevnicima zločinca Mladića može se naći za svakoga ponešto. U njima, general-zločinac govori o ratnim profiterima u Tesliću, o komandantima u Doboju, samozvanim policijskim načelnicima u Petrovu, o tome ko je krao naftu, opljačkao muslimanske kuće, ko se u ratu obogatio, ko je ološ, a ko dezerter, o sklonostima potčinjenih komandanata, o druženjima na Palama, u Banjoj Luci, Zvorniku, ko se u čiji krevet uvlačio itd.
Jedino nema ništa o logorima, o masovnim stratištima, o strijeljanjima u Srebrenici... Ako su negdje i spomenuti, onda je to samo ovlaš konstatiran dnevni događaj i ništa više.
- Bilo je mnogo negativnih pojava u kasarni u Tuzli. Krajem novembra (1991.) došlo je šest žena u kasarnu. Došle su s raznih strana i izjavile da hoće samo u četu snajperista. Jedna je bila Jasna iz Bijeljine-SDA, druga je bila Ružica - visoka, ružna, smotana, bila udata za Hrvata, Slavka Nikolić - otac joj Blagoja, Zumra - izbačena iz firme zbog prostitucije, ima kuću na Šićkom Brodu (ulaz kod Tuzle), nastavnica, ispričala da joj je muž Hrvat i da joj je uzeo djecu i da hoće da joj se osveti... Ja sam posumnjala u Slavicu, Jasnu, Ružicu, bile su kolovođe, zavlačile su se kod pojedinih starješina - stoji u referatu izvjesne Mire s Ozrena kojem je Ratko Mladić posvetio nekoliko strana svog dnevnika.
Izvještaj UN-u
Koliki je doprinos Slavice, Zumre, Slavke, Ružice, Mire i ostalih, koje su se uoči i tokom rata "zavlačile kod pojedinih komandanata", približavanju Srbije evropskim integracijama saznat ćemo nakon što Serž Bramerc objelodani svoj redovni šestomjesečni izvještaj UN-u o saradnji zemalja bivše Jugoslavije s Haškim tribunalom. U tom izvještaju Mladićevi dnevnici, sigurno, imat će svoju težinu.
Za to vrijeme oni koji ih budu iščitavali, golim okom će primijetiti da su dijelovi dnevnika pisani različitim rukopisima. Primijetit će još mnogo šta, što tužioci u Hagu, prema svoj prilici, još ne primjećuju ili ne žele da primijete.
Zumra pokrštena u Zoru
Mladić je u dnevnik uredno evidentirao i podatak da su se "Slavka i Zumra u julu (1992.) pojavile kod Mauzera", te da je Zumra pokrštena u Zoru, da ju je "Mauzer j...." itd.
Zabilježio je i da su "Ozrenci osudili potpukovnika Dubajića, da je Mira bila "intimno vezana s Dubajićem još od prije rata", te da je "dolazio jedan vojnik" koji je htio ubiti Dubajića, ali da ga je Mira u tome odvratila.
"Šest strateških ciljeva"
U paušalnim ocjenama kojima se mimo sudnice pokušava dokazati vrijednost Mladićevih dnevnika, najviše se spominje "šest strateških ciljeva srpskog naroda", te činjenica da su se Mladić, Karadžić, Plavšić i drugi iz RS sastajali s Miloševićem, Perišićem, Stanišićem...
U ovome ništa ne bi bilo sporno da oni koji prate rad Tribunala ne znaju da je važnost dokumenta "šest strateških ciljeva" dobro poznata Tužilaštvu još iz vremena svjedočenja Miroslava Deronjića, te da su ti dokumenti bili okosnica optužnice za zločine u BiH u Miloševićevom slučaju.
Inače, sve što je napisano u dnevnicima za sada nikoga posebno ne optužuje, osim nekoliko haških mrtvaca i djelimično Momčila Perišića i Jovicu Stanišića.
Izvor: http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/...-zlocina-u-svom-dnevniku-opisivao-prostitutke
nego nije mi jasno kako ti kao jugonostalgičar staješ u obranu tog zla od nazovi čovjeka
