Jedan obrok za ceo dan

Poruka
23.163
Jedan obrok za ceo dan

U Srbiji je smanjen broj narodnih kuhinja jer lokalne zajednice nemaju dovoljno novca za njihovo finansiranje. Do 30. aprila je u Srbiji bilo 67 narodnih kuhinja, dok od 30. aprila rade samo 42 kuhinje.

Jedna od narodnih kuhinja u Beogradu smeštena je u gotovo samom centru grada. Korisnici svako jutro dolaze po svoj obrok, ali se većina kratko zadržava. Uzmu kuvano jelo i hleb i žure kućama, gde obrok najčešće dele sa porodicom. Dešava se da petočlana porodica dobije tri obroka. Vikendom dobijaju lanč pakete. Uglavnom nisu raspoloženi za priču sa novinarima. Jedna od retkih koja je pristala da nešto kaže u mikrofon, starija žena, zadovoljna je uslugama u kuhinji.

“Hrana i usluga su na nivou”, kaže ona, a na pitanje da li joj je to dovoljno za celi dan dodaje da "mora nešto i sama da kupi za jelo".

Manje korisnika narodnih kuhinja u letnjim mesecima

Obrok koji dobiju za 70 odsto korisnika narodnih kuhinja jeste i jedini tokom dana, kaže za Dojče vele saradnica Crvenog krsta Srbija koja rukovodi programom narodnih kuhinja Dragica Kljajić. Ona kaže i da se početkom leta smanjuje broj narodnih kuhinja zato što nema novca, a delom i zato što veliki broj korisnika u tom periodu radi sezonske poslove, pa imaju sredstva za hranu. Kljajićeva ne veruje da će na jesen biti otvoren veći broj kuhinja, iako za to ima potrebe.

“Broj obroka nikada nije zavisio od potreba, nego od mogućnosti. Ima sredina u kojima imate 200 obroka, a hiljadu ljudi je gladno. Ružno je reći, ali i u narodnim kuhinjama postoje liste čekanja”, kaže Kljajićeva.

Nisu samo beskućnici gladni

Narodne kuhinje nisu specifične za Srbiju, ali u narodnim kuhinjama, na primer, u Njujorku se hrane uglavnom beskućnici i prolaznici. U Srbiji, u poslednjih 18 godina, koliko postoje narodne kuhinje, oko 70 odsto su redovni korisnici.

“Ako imate stariji bračni par ili deku koji živi sam, ne možete očekivati da se njihovo stanje popravi”, kaže Dragica Kljajić iz Crvenog krsta.

Nije sramota biti siromašanBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Narodna kuhinja u Lajpcigu
Među korisnicima narodnih kuhinja ima i fakultetski obrazovanih ljudi, a za većinu je sramota što moraju po obrok da dolaze u narodnu kuhinju, kaže Kljajićeva.

“Nije sramota biti siromašan, sramota je krasti”, poručuje ona i dodaje da se ipak na kraju odluče da koriste kuhinju.

“Dva, tri dana možete da izdržite, više ne. Može neko da kaže ja neću ići po obrok u kuhinju, ali šta je sa decom? Ne mogu svom detetu uskratiti obrok, ako mu ga već ne mogu obezbediti”, navodi Kljajićeva.

Naša sagovornica iz narodne kuhinje kaže da po obrok dolazi već pet godina, a da u međuvremenu, čeka da dobije penziju. Kako kaže, "živi od prodaje ručnih radova."

Mnogo je 800 dinara?

Narodne kuhinje su najbotrebnije na jugu Srbije. Zbog nemogućnosti lokalnih samouprava da izdvoje novac, oko 80 odsto zatvorenih narodnih kuhinja je iz tog dela Srbije. Crveni krst je od vlade tražio sredstva za rad, za devet meseci oko 220 miliona dinara, odnosno za mesec dana po jednom korisniku po 800 dinara ili oko osam evra. Narodne kuhnje su u Srbiji, posle Drugog svetskog rata, postojale od 1945. do 1947., sada postoje već punih 18 godina.

Autorka: Vesna Rajković

Odg. urednica: I. Ivanović
 
ove narodne kuhinje pod hitno ugasiti.....kvari lepu sliku SS-ovske Srbije....ovaj ds-ovske.......u vremenima blagostanja i prosperiteta nema mesta za narodne kuhinje ....ej bre ovo je jevropska Srbija.....nema gladnih......sve je u najboljem redu....eto na tv-u tako kazu.......
 

Back
Top