Sam/a u vrtlogu

Violetna

Elita
Poruka
22.085
Biti sam ima prednosti od udovoljavanja samo sebi do bezbrižnosti deteta koje ne razmišlja o onom drugom, gde je, s kim je, da li me voli, želi itd.
A onda shvatite vrtlog koji vas vuče i potiskuje vam realnosti današnjice, sutrašnjice lepih zajedničkih trenutaka udvoje. Samo praznina koja je sve
više iznad vas, a ponor prema kojem težite se sve više i brže otvara pod vama i vuče uz sva moguća zadovoljstva osobenjaštva i kreativnosti koja
postaje svrha sama sebi.
Da li ste se našli, nalazite se u takvom opojnom vrtlogu samoće? Kako se suočavate, hvatate li se za slamku ljubavi koju nazirete ili verujete da će
naići neka značajna grana ili drvo uz koje ćete se sigurno izvući napred i utonuti u zvezdano prostranstvo ljubavi?
I pitanja: Koliko umete da razaznate emociju straha od emocije privrženosti i ljubavi ka nekome? Da li je dovoljna samo nada da biste se uspeli ili
vam je potreban konkretan razlog ili ti osoba da otvori vaš put?
 
Može se biti sam, a ne biti sam. To je vrhunska umetnost.

Uhhh, sve si objasnio;)

Jednom sam pokusala u uvodnom postu da saznam dal je moguce biti kvalitetno sam i st to podrazumeva. Letelo je perje, nikad vise :lol: ;)
Lm, moje misljenje je da ako umes da budes sam sa sobom.. Go for it !

Ma, ne mislim na kvalitetno sam, naprotiv, hoću da kažem da to baš i nije toliko kvalitetno kao što možda izgleda:lol:
 
ne, nikad nisam divljala niti dozvoljavala sebi da se nekontrolisano prepustam koje kome....uvek sam birala i bila sa osobama za koje sam smatrala da sa njima mogu imati kvalitet....kvantitet me uopste ne zanima....a samoca je emocija koju sam osetila samo par puta u zivotu i nije bila vezana za imanje ili neimanje partnera nego za neke sasvim druge zivotne okolnosti......
 
sinoc citam nesto od Milosa Crnajnskog gde pominje oca koji mu kaze :"treba umeti umirati"...
koliko jos godina rovovske borbe je pred svima nama ne pada mi napamet da se predajem i kada sam u go.vnim.a do nosa...jer jos uvek disem, a kad budu do temena vadim slamcicu iz dzepa i ronim !

nema te situacije koju ljudsko bice ne moze da savlada :D
 
"Biti sam " i "biti sam sa nekim"..dvije su samotnosti..a imamo ih mnogo više.
Čovjek koji nije okusio barem te dvije samoće,ne može biti kompletan kad jednom sretne srodnu dušu.
Samoća je kao voće..ima svoju sezonu sazrijevanja i ma koliko se trudili da joj izbjegnemo,uvijek dospije "njeno vrijeme"...
I iskonska je potreba svakog bića da diše pored drugog..ali da ljubav koju živi ne prisiljava i ne osuđuje.Samo takva ljubav je smrt za samoću.
 
Biti sam ima prednosti od udovoljavanja samo sebi do bezbrižnosti deteta koje ne razmišlja o onom drugom, gde je, s kim je, da li me voli, želi itd.
A onda shvatite vrtlog koji vas vuče i potiskuje vam realnosti današnjice, sutrašnjice lepih zajedničkih trenutaka udvoje. Samo praznina koja je sve
više iznad vas, a ponor prema kojem težite se sve više i brže otvara pod vama i vuče uz sva moguća zadovoljstva osobenjaštva i kreativnosti koja
postaje svrha sama sebi.
Da li ste se našli, nalazite se u takvom opojnom vrtlogu samoće? Kako se suočavate, hvatate li se za slamku ljubavi koju nazirete ili verujete da će
naići neka značajna grana ili drvo uz koje ćete se sigurno izvući napred i utonuti u zvezdano prostranstvo ljubavi?
I pitanja: Koliko umete da razaznate emociju straha od emocije privrženosti i ljubavi ka nekome? Da li je dovoljna samo nada da biste se uspeli ili
vam je potreban konkretan razlog ili ti osoba da otvori vaš put?

Pa, prosečan čovek živi od ciklusa do ciklusa!
Kad smo sami, imamo želju to da podelimo sa nekim... kad smo opet s nekim, to zahteva prilaođavanje...
Samoća može biti opojna, možemo biti potpuno neoraničeni, da se ispoljavamo bez želje da stavimo masku, da bi se "prilagodili" drugom ...

I pitanje:
Teško je to razaznati, potrebno je da čovek dobro zna sebe i svoje prave težnje, da bi razlikovao "pravu stvar" od projekcije želja, sna ...
Ja lično sam prošla kroz sve moguće i nemoguće faze, i rekla bih da nikad (niti bilo ko drugi) neću biti skroz imuna na iluziju.
 
Biti sam ima prednosti od udovoljavanja samo sebi do bezbrižnosti deteta koje ne razmišlja o onom drugom, gde je, s kim je, da li me voli, želi itd.
A onda shvatite vrtlog koji vas vuče i potiskuje vam realnosti današnjice, sutrašnjice lepih zajedničkih trenutaka udvoje. Samo praznina koja je sve
više iznad vas, a ponor prema kojem težite se sve više i brže otvara pod vama i vuče uz sva moguća zadovoljstva osobenjaštva i kreativnosti koja
postaje svrha sama sebi.
Da li ste se našli, nalazite se u takvom opojnom vrtlogu samoće? Kako se suočavate, hvatate li se za slamku ljubavi koju nazirete ili verujete da će
naići neka značajna grana ili drvo uz koje ćete se sigurno izvući napred i utonuti u zvezdano prostranstvo ljubavi?
I pitanja: Koliko umete da razaznate emociju straha od emocije privrženosti i ljubavi ka nekome? Da li je dovoljna samo nada da biste se uspeli ili
vam je potreban konkretan razlog ili ti osoba da otvori vaš put?

.. Po nekom intersu ( ne materijalnom) koji pocnem nabrajat u glavi .
Potrebno mi je mnogo .. i nešto čvrsto . Da se baš pošteno naslonim.. Umorila sam se.
 
Biti sam ima prednosti od udovoljavanja samo sebi do bezbrižnosti deteta koje ne razmišlja o onom drugom, gde je, s kim je, da li me voli, želi itd.
A onda shvatite vrtlog koji vas vuče i potiskuje vam realnosti današnjice, sutrašnjice lepih zajedničkih trenutaka udvoje. Samo praznina koja je sve
više iznad vas, a ponor prema kojem težite se sve više i brže otvara pod vama i vuče uz sva moguća zadovoljstva osobenjaštva i kreativnosti koja
postaje svrha sama sebi.
Da li ste se našli, nalazite se u takvom opojnom vrtlogu samoće? Kako se suočavate, hvatate li se za slamku ljubavi koju nazirete ili verujete da će
naići neka značajna grana ili drvo uz koje ćete se sigurno izvući napred i utonuti u zvezdano prostranstvo ljubavi?
I pitanja: Koliko umete da razaznate emociju straha od emocije privrženosti i ljubavi ka nekome? Da li je dovoljna samo nada da biste se uspeli ili
vam je potreban konkretan razlog ili ti osoba da otvori vaš put?

cccceco?!:eek:
 
Biti sam ima prednosti od udovoljavanja samo sebi do bezbrižnosti deteta koje ne razmišlja o onom drugom, gde je, s kim je, da li me voli, želi itd.
A onda shvatite vrtlog koji vas vuče i potiskuje vam realnosti današnjice, sutrašnjice lepih zajedničkih trenutaka udvoje. Samo praznina koja je sve
više iznad vas, a ponor prema kojem težite se sve više i brže otvara pod vama i vuče uz sva moguća zadovoljstva osobenjaštva i kreativnosti koja
postaje svrha sama sebi.
Da li ste se našli, nalazite se u takvom opojnom vrtlogu samoće? Kako se suočavate, hvatate li se za slamku ljubavi koju nazirete ili verujete da će
naići neka značajna grana ili drvo uz koje ćete se sigurno izvući napred i utonuti u zvezdano prostranstvo ljubavi?
I pitanja: Koliko umete da razaznate emociju straha od emocije privrženosti i ljubavi ka nekome? Da li je dovoljna samo nada da biste se uspeli ili
vam je potreban konkretan razlog ili ti osoba da otvori vaš put?

Nije samoća loša...jer biti sam i usamljen su dve različite stvari. Nekada kada si single, shvatiš i uvidiš u čemu grešiš, nekada prija promena, nekada je biti bolje sama, nego samac udvoje..razloga je raznik ali nije to poenta. Mnogo je gore biti sam u duši a biti sa tim nekim. nekada samoća prija, ali ja verujem da čovek nije stvoren da bude dugoročno sam i da ide sam kroz život..zaista verujem u to, i iz istog razloga i verujem da za svakoga postoji baš taj "neko/neka" posebna osoba. :heart:
Posle veze koja me je jako iscrpela emotivno i još štošta, mogu da ti kažem da sam bila u tom vrtlogu samoće, ali da se nisam osećala sama...Znam da zvuči čudno, ali sam bila samo single ali ne i usamljena, i dobro mi je došlo da sagledam neke stvari, kojih tada nisam bila svesna, do neke duboke spoznaje svojih slabosti i onoga u čemu sam grešila i u čemu i dan danas grešim kada volim, jer sam nepopravljivi romantik u srcu i duši...:heart: I ta godina samoće, u smislu emotivnog statusa slobodne osobe , mi je donela puno koristi i bila je od neprocenjivog značaja, sada to znam. Kako sam se suočavala....nekada razumom, a nekada :heart:....kada preovladava razum, tada je sve pod kontolom racija i tada je lakše, jer racio gleda sa strane preživljavanja i bitisanja, opreznosti....e, kada je prevladalo :heart:, tada je bilo svašta...:) Šala mala, ali imam jake živce, nisam od onih koji "pucaju" , verujem da je sve imalo svoj neki razlog i da prošlost ne mogu da njema, lai da budućnost mogu birati....Vidim ja sve, samo nekada ne žlim da priznam sebi, jer je bilo suviše bolno, ali te uvek sutigne, pa je pitanje hoćeš da te boli na početku odmah ili da otežeš na kraju...Dobro se nosim, sada sa ove dostance vidim da sam dosta dobro to podnela i da ne očajavam nikako. Svakome se desi da padne, ali uvek ustaneš.To je važno.
Ne hvatam se za slamke...Jer ja sam žena krajnosti...Idem na sve ili ništa..ne volim polovično. ILi volim ili ne volim, u ljubavi nema slamki...Znam i kada je vreme isteklo i kada je tek počelo. Mogu da podnesem sve, ali slamke ne . NIsam taj tip, ja idem na sve ili ništa kada je ljubav u pitanju.
Umem da raspoznam i strah i privrženost....Ljudski je plašiti se, jer se bojiš da ne izgubiš nešto do čega ti je stalo. Ljubav i privrženost idu uz nesebičnu ljubav, i strah je nešto što ide uz to i n mora da bude nužno zlo, jer svi smo mi smrtni, i plaši nas gubitak, bilo fizički bilo emotivni. :)
Potrebna je nada , upornost i istrajnost. Tada sve dodje na svoje. :heart:
 
Biti sam ima prednosti od udovoljavanja samo sebi do bezbrižnosti deteta koje ne razmišlja o onom drugom, gde je, s kim je, da li me voli, želi itd.
A onda shvatite vrtlog koji vas vuče i potiskuje vam realnosti današnjice, sutrašnjice lepih zajedničkih trenutaka udvoje. Samo praznina koja je sve
više iznad vas, a ponor prema kojem težite se sve više i brže otvara pod vama i vuče uz sva moguća zadovoljstva osobenjaštva i kreativnosti koja
postaje svrha sama sebi.
Da li ste se našli, nalazite se u takvom opojnom vrtlogu samoće? Kako se suočavate, hvatate li se za slamku ljubavi koju nazirete ili verujete da će
naići neka značajna grana ili drvo uz koje ćete se sigurno izvući napred i utonuti u zvezdano prostranstvo ljubavi?
I pitanja: Koliko umete da razaznate emociju straha od emocije privrženosti i ljubavi ka nekome? Da li je dovoljna samo nada da biste se uspeli ili
vam je potreban konkretan razlog ili ti osoba da otvori vaš put?

E stvarno si ga mnogo zapetljala, a ja sam morao da sričem čak deset puta da bih makar nešto od onog što si rekla skapirao. Mislim, sad ovo što sam napisao i nisam morao, jer ne znači ništa, mogao sam temu jednostavno da zaobiđem, ali kad god iznova, pokušavajući da pročitam ovakve poruke, otkrijem koliko sam glup i u suštini nepismen, ja osetim snažan ponos i ne uspem da se uzdržim od toga da radosnu vest podelim sa svima.

Takođe, životna ambicija mi je da postanem rekorder u broju poruka, pa zato pišem kad god mi bilo šta padne na pamet. A jako bih sretan bio ako bih agresijom proisteklom iz nepodnošljivo tegobne činjenice postojanja mog usranog života koji se jasno oslikava kroz moj stav, poruke i teme koje otvaram, i što svi dobro primećuju, naravno osim mene, uspeo da forum ogadim što većem broju ljudi koji se u bilo čemu pokažu bolji ili sretniji od mene, i tako sprečim da mi ubuduće bilo ko pisanjem sadržajnih poruka nabija kompleks niže vrednosti, a možda usput učinim da još neko bude nesretan.
 
Poslednja izmena:
Biti sam ima prednosti od udovoljavanja samo sebi do bezbrižnosti deteta koje ne razmišlja o onom drugom, gde je, s kim je, da li me voli, želi itd.
A onda shvatite vrtlog koji vas vuče i potiskuje vam realnosti današnjice, sutrašnjice lepih zajedničkih trenutaka udvoje. Samo praznina koja je sve
više iznad vas, a ponor prema kojem težite se sve više i brže otvara pod vama i vuče uz sva moguća zadovoljstva osobenjaštva i kreativnosti koja
postaje svrha sama sebi.
Da li ste se našli, nalazite se u takvom opojnom vrtlogu samoće? Kako se suočavate, hvatate li se za slamku ljubavi koju nazirete ili verujete da će
naići neka značajna grana ili drvo uz koje ćete se sigurno izvući napred i utonuti u zvezdano prostranstvo ljubavi?
I pitanja: Koliko umete da razaznate emociju straha od emocije privrženosti i ljubavi ka nekome? Da li je dovoljna samo nada da biste se uspeli ili
vam je potreban konkretan razlog ili ti osoba da otvori vaš put?

Sto se tiche samoce, ima samo jednu prednost, tada si u potpunosti slobodan, i samo tada.
Ali svi mi zivimo za trenutke koje delimo sa osobom koja nam znaci vise od nas samih.
Valjda je to jedna od sustina naseg poimanja zivota.
Ne suocavam se niti hvatam za slamku, ali ponekad zaista je potrebno imati osobu koja ce mi zadovoljiti potrebu zvanu iskrena paznja.
Emocija straha je pogresna, i ne zavrsava se dobro, tako da ne zelim da ikad imam tako nesto. Ili iskreno ili nikako. Poverenje.
Poslednje pitanje nema veze sa realnoscu. Ukoliko ne trazis neces ni naci.:rtfm:
 
Da, a na kraju valjda nađeš kad prestaneš da tražiš, barem sam tako primetila,
šta god je u pitanju, tražiš tražiš, ništa i onda kad postane skoro pa svejedno,
tj. kad se prepustiš, pojavi se ono što si tražio:D.

Da, uglavnom tako bude.
Ali iako ti aktivno prestanes sa trazenjem, ti si i dalje otvoren za pronalaskom.
Sve dok ne dobijes rezultat koji ti odgovara.

No, lako je praviti se pametan. :rtfm:
 
Da li ste se našli, nalazite se u takvom opojnom vrtlogu samoće?

ne znam ni sam da li se nalazim i snalazim, ali mislim da odlično razaznajem vrline i mane tog statusa ....

vrlina No1 : ne polažeš račune ( ne odgovaraš na pitanja "gde ćeš", "s kim ćeš", "kad ćeš doći" ... nemaš problem sa "kupi pavlaku", "nije trebalo taj lenor da uzmeš, nego atlantik blu" ..... )

mana No1 : sve zatekneš kako ostaviš ( klikneš-otklikneš, upališ-ugasiš, otključaš-zaključaš ....)
 
Poslednja izmena:
ne znam ni sam da li se nalazim i snalazim, ali mislim da odlično razaznajem vrline i mane tog statusa ....

vrlina No1 : ne polažeš račune ( ne odgovaraš na pitanja "gde ćeš", "s kim ćeš", "kad ćeš doći" ... nemaš problem sa "kupi pavlaku", "nije trebalo taj lenor da uzmeš, nego atlantik blu" ..... )

mana No1 : sve zatekneš kako ostaviš ( klikneš-otklikneš, upališ-ugasiš, otključaš-zaključaš ....)

uzivaj dok traje- nedostajace ti ;)

u stvari, da ne uzivas promenio bi situaciju :think::whistling:
 
Koliko umete da razaznate emociju straha od emocije privrženosti i ljubavi ka nekome?
Oni koji ne umeju to dvoje da razdvoje su šizofreničari.
Kad neko uplete u to kao, emotivnu priču, jao volim ga, al se plašim da budem sam/a, onda je to situacija u kojoj će ti reći da nisi šizofreničar, nego ono što si napisala, osoba koja "traži svoj put" ili da si sebična. Nije sebično nemati bilo koga pored sebe jer je 1. bilo ko 2. tako si humana prema tom nekom koga u stvari zavlačiš jer ni sa sobom ne znaš šta bi.
 
onaj koji nije sposoban da bude i sam nije sposoban da bude i zaista s nekim..a da to ne bude zavisnost u nekom od oblika..

amda nemojte mene uzimati za merodavnog po pitanju icega ja sam samo coban od ovaca..( pocece ovo da mi bude slogan bes mi sve :lol: )
 

Back
Top