Mišljenje - Kako upregnuti Prometejevog orla?

oziman

Veoma poznat
Poruka
11.563
Misljenje je blagoslov ljudi ali i najveca kazna. Ono sto pokrece volju jeste motiv. Motiv moze biti sadasnji opazaj koji pokrece afekciju napadaj ili bezi. Medjutim, dobivsi um, tkz."predstave iz predstava" ili pojmove koji su materijal misljenja i koje se mogu prizvati nezavisno od opazajne stvarnosti, pred ljudskom voljom otvorena je Pandorina kutija gde ce iz nje iskakati misli koje nose sa sobom snagu motiva nista manju od opazajne realnosti. Tako da davne nesrece proslosti , moguce nesrece buducnosti iskacu pred volju redom pa bili mi na cvetnoj livadi ili nekoj proslavi svejedno.A kada iskoci motiv pred volju, ona ima samo dva izbora..bori se i bezi..pred cim? Pred mislju o buducnoj opasnosti. Ali gde bezati? Nigde.. jedino ostaje dozivljavati afekciju organizma kao stres.

Vladimir Velickovic - Gonjenje
lot_3243.gif

Zivotinje koje ne misle postedjene su patnji coveka koga muce gavrani u vidu misli kao vezanog Prometeja .
Ljudi slabog uma su bliski njima.
"Ko umnozava znanje umnozava muku" govorio je Sokrat. Tako da smo svi mi sa umom dobili opasno oruzje. Toliko opasno da je sama priroda stvorila mehanizme koji ce stititi coveka od njegovog sopstvenog uma.
Ma kako neprijatan bio gledan sa te strane, dar razmisljanja je jedini nacin da negiramo volju. Jedini nacin da se zarobljeni Elan Vital oslobodi i da dospe do samosvesti i perspektive prevazilazenja coveka. Orao koji kljuca Prometeja zapravo je i jedina njegova sansa da se oslobodi okova.

Ali kako obuzdati misljenje?. Kako iskoristiti njegovu snagu a obuzdati njegov unistavajuci efekat po sreću čoveka. Alkohol je vekovima korisceno i legalno sredstvo za to, ali steta je sto on unistava i orlovu dobru stranu...misljenje samo.
Umetnost ima snagu, ali bojim se da ta snaga nije dovoljna.
Kakvi su vasi metodi u borbi protiv Prometejevog orla i njegovog kljuna ?
 
Ovo "upregnuti orla" jeste ilustrativna rec ali mislim da nije adekvatna jer ozbiljnu temu cini smesnom. Ali poenta je jasna. Kako ukrotiti um i spreciti ga da svojim mislima iznosi pred volju slike mogucih nesreca u buducnosti ili slike raznih neprijatnosti proslosti i na taj nacin unistvatati covekov zivot. Jer kao sto vec napisah volja reaguje na motive afekcijama, pa bili ti motivi sadasnji opazaji ili pojmovi uma svejedno. Da je covek koa zivotinja. Da covek ne misli, sadasnjost bi bila podnosljiva. Ono sto prouzrokuje patnju jeste um i zamisljanje buducih opasnosti. Zamisljnje mina koje mozemo nagaziti u ovom minskom polju po kome hodamo pravo prema smrti kao svom cilju. To je ono sto muci volju a covek slabog uma postedjen je toga.. On je srecan u sadasnjosti ali opet tesko da mu neko zavidi na toj sreci i da bi se neko tek tako odrekao svoje pameti i prigrlio blazenstvo neznanja.

Dakle um je koristan. Pa i melanholija koju on nosi sa sobom ima dozu uzvisenosti u sebi i naznaku buduceg spasenja. Treba samo izdrzati Prometejeve muke i steci sto vise znanja pre nego sto stignemo na cilj. A onda ce um postati bespotreban kao u onoj prici o Budi. Gde je camac koristan dok prelazimo reku ali kada reku predjemo camac postaje teret ako ga i dalje nosimo na ledjima. Misljenje je sredstvo spasenja a posle prelaska reke nema misljenja. Volja je bezsaznajna. Kakva je to vrsta egzistnecije u kojoj nema misljenja vec samo volja i gde cak i onaj Deakrtov primer apsolutne istine nema vazenja "mislim dakle postojim" Kako je to želim a ne mislim ostaje transcendentno pitanje.
Pre pojave svesti bila je volja, posle svesti bice volja. Volja po sebi. Transendentna ali opet i nasa prava sustina.
 
Pre pojave svesti bila je volja, posle svesti bice volja. Volja po sebi. Transendentna ali opet i nasa prava sustina.
.. misliš da je cilj da se vratiš na početak ..?
.. bio si "tamo" .. (.. ne hvataj me za svaku reč .. jer sam trapava s rečima kad je to u pitanju .. ne uspevam to uglaviti u reči ..) .. i onda si neki ti u nekom svetu .. a cilj je da se "tamo" vratiš .. isti kakav si bio pre nego što si bio nekakvo ja u nekakvom svetu ..?
(.. samo proveravam jesam li te dobro shvatila ..)
 
.. misliš da je cilj da se vratiš na početak ..?
.. bio si "tamo" .. (.. ne hvataj me za svaku reč .. jer sam trapava s rečima kad je to u pitanju .. ne uspevam to uglaviti u reči ..) .. i onda si neki ti u nekom svetu .. a cilj je da se "tamo" vratiš .. isti kakav si bio pre nego što si bio nekakvo ja u nekakvom svetu ..?
(.. samo proveravam jesam li te dobro shvatila ..)
To je cilj ka kome idemo svi mi svidjalo se to nama ili ne. Svet objekata nije postojan, on je izveden, akcidentalan, dok je ono sto ne nastaje i nestaje nesto sasvim drugo. Ovaj svet, JA kao individua, objekti jesu forme koje su nastale i koje ce nestati dok je ono sto je nosilac formi uvek bilo i bice, pojmovi nestajenje i nastajanje za to ne vaze.

Epa, iz toga smo mi proistekli kao individue u ovom snu i u to cemo se vratiti posle nestanka individualne svesti. Svest ..inteligencija je zapravo ono sto kreira principium individuationis. Kada nestane mozga vracamo se tamo gde smo uvek i bili..ali pitanje je ko se to vraca? Ta egzistencija u koju se vracamo nije objektivna ona je transcendentna.....
Mislim da ti razumes pojam kvalitativne mnozine i on ti moze pojasniti o cemu govorim.
Kada kazem JA to na sta tada mislim jeste potpuno identicno sa onim sto ti nalazis u sebi a zoves JA. TO JE ISTO METAFIZICKO BICE. Melodija je ista ...a mi smo varijacije u okviru melodije. Jedna varijacija jednog instrumenta nestaje, melodja sama ostaje. Individue su varijacije, melodija je TO... transcendenta volja. Da li su nase varijacije iste posle zivota? Nisu, one su promenjene a da li ce kao takve da se uklope u melodiju ili ce biti disonatni zvuci zavisi od ovog zivota.

Mi jesmo individue i kao takvi delovi mnostva..ali kvalitativnog mnostva. Mnostva koje to nije.
 
.. nisam siguran da vam je analogija sa muzikom bog zna kako dobra ..
.. i nisam siguran u to vraćanje .. mislim da ne znate odakle dolazite .. i dali ste ovdje stvoreni .. i neznate šta možete sačuvati .. i neznate dali vas bog zna po imenu .. ****** .. mislim da znate malo ..
.. mislim da je nepostojanje objekta .. samo model .. koristan tek ako znaš šta s njim .. i mislim da njegovo nepostojanje nije dobar put .. nije dobro reći .. ne postoji .. mislim da je bolje do toga doći .. na način heraklita .. sve se mjenja .. sunce nije samo svaki dan novo nego je uvjek i neprestano novo ..
 
.. nisam siguran da vam je analogija sa muzikom bog zna kako dobra ..


"Kompozitor otkriva najdublju sustinu sveta i zivota a da to i ne zna " Sopenhauer (Metafizika muzike)
Zapitaj se da li je melodija negde u prostoru i da li je ona sastavljena iz nota poredjanih jedna do druge ? Da li se novi ton redja do prethodnih tonova u prostoru ili se stapa sa njima u melodiji na nacin koji samo intuicijom mozemo shvatiti?

.. i nisam siguran u to vraćanje .. mislim da ne znate odakle dolazite .. i dali ste ovdje stvoreni .. i neznate šta možete sačuvati .. i neznate dali vas bog zna po imenu .. ****** .. mislim da znate malo ..

Dokle god polazis od realizma. Dokle god razmisljas na taj nacin gde smo mi nasa tela , gde imamo imena,gde postoji neki bog koji nas zna. Sve su to spekulacije iznikle iz sirovog realizma koje nemaju veze sa istinom.
Nepostojanje objekta nije nevazno znanje. To je kljuc , temelj koji ce nam pokazati gde treba traziti i sta treba traziti. Ne mozemo znati sta je "stvar po sebi" ali mozemo znati apsolutno sta nije..Nije objekat. A ako to znamo znamo mnogo.

.. mislim da je nepostojanje objekta .. samo model .. koristan tek ako znaš šta s njim .. i mislim da njegovo nepostojanje nije dobar put .. nije dobro reći .. ne postoji .. mislim da je bolje do toga doći .. na način heraklita .. sve se mjenja .. sunce nije samo svaki dan novo nego je uvjek i neprestano novo ..

Sunce je objekat. Sunce po sebi je vec nesto drugo sto nije objekat i o cemu ne mozes znati da li novo ili staro sunce. Nema nikavog sunca ako apstrahujes objekte. Pojam "sunce" apstrahovan je iz objekata i bez njih nema znacenja.
Kretanje kako ga ti zamisljas je promena polazaja objekta u prostoru i nema veze sa kretanjem po sebi koje je u trajanju ne u prostoru. Heraklit je u pravu. KRETANJE JE PRIMARNO ali ne kretanje predmeta u prostoru vec intuicija kretanja, intuicija trajanja upravo Bergsonova Kvalitativna mnozina.
 
Dokle god razmisljas na taj nacin gde smo mi nasa tela , gde imamo imena,gde postoji neki bog koji nas zna. Sve su to spekulacije iznikle iz sirovog realizma koje nemaju veze sa istinom.
.. zavisi šta se smatra pod bogom ..
.. neko pod bogom može smatrati .. kvalitativnu množinu ..
(.. a .. ****** .. priznaćeš da je kraće lepše i praktičnije ..)

Nepostojanje objekta nije nevazno znanje. To je kljuc , temelj koji ce nam pokazati gde treba traziti i sta treba traziti. Ne mozemo znati sta je "stvar po sebi" ali mozemo znati apsolutno sta nije..Nije objekat. A ako to znamo znamo mnogo.
.. mislim da je .. znati boga .. važnije znanje ..
.. nepraktičan si .. pomalo .. s tim nepostojanjem objekta ..
.. mi ne možemo znati stvarni vid stvari .. mislim da bi bila daleko zgodnija konstrukcija od toga .. stvar ne postoji ..
.. ili .. mi .. ovakvi kakvi smo .. ne možemo znati nebeski oblik stvari ..
(.. tu imaš i malo pesništva .. tu ti .. nebeski oblik stvari označava .. stvar po sebi ..)

.. naš je svet .. našim razumom .. podeljen od jednog većeg .. beskrajnog .. istinitog sveta čiji smo deo .. a da ga i nismo svesni ..
(.. mada ga osećamo .. i tu pod .. osećamo .. mislim na intuiciju ..)


.. jedno kratko pitanje ..
.. je li isus bio jedno .. s kvalitativnom množinom ..?
(.. nemoj mi govoriti da je i isus objekat .. kao i šopenhauer ili alim ..
.. nego mi reci .. on je primer nekoga ko je .. znao stvari po sebi ..?


.. to da nas bog zna po imenu trebaš shvatiti metaforički ..
.. to što ćeš ti prepoznati ton .. mi .. onda kada je odsviran .. nije vezano za naziv tona ..
.. tvoje prepoznavanje nije vezano za naziv tona .. nego za prepoznavanje vibracije ..

(.. suviše bukvalno shvataš sagovornike .. probaj malo olabaviti ..)
 
.. zavisi šta se smatra pod bogom .... neko pod bogom može smatrati .. kvalitativnu množinu ..(.. a .. ****** .. priznaćeš da je kraće lepše i praktičnije ..)

Nije ovde stvar u nazivu.Mnogi su se pitali da li je Sopenhauerova transcendentna volja bog, ali to nije ispravno. Pojam "bog" kako se uobicajeno uzima predstavalja obicnu projekciju autoriteta roditelja kako je gvorio Frojd. Covek na nebu koji nagradjuje i kaznjava..price za malu decu..
Naravno, ako taj pojam uzmemo ozbiljnije na nacin Spnozinog panteizma ili nesto slicno, priblizili smo se sustini ali i dalje taj pojam za jednog ce znaciti autoritet na nebu siz cega je taj pojam i stvoren. Bolje je reci volja ili kvalitativna mnozina jer iza te reci stoji neposredno iskustvo koje svako moze naci u sebi. i ako kazemo da je to "bog" sta smo rekli time? Sa cime smo to uporedili? ...sa onom projekcijom roditelja?

.. mislim da je .. znati boga .. važnije znanje ..
.. nepraktičan si .. pomalo .. s tim nepostojanjem objekta ..
.. mi ne možemo znati stvarni vid stvari .. mislim da bi bila daleko zgodnija konstrukcija od toga .. stvar ne postoji ..
.. ili .. mi .. ovakvi kakvi smo .. ne možemo znati nebeski oblik stvari ..
(.. tu imaš i malo pesništva .. tu ti .. nebeski oblik stvari označava .. stvar po sebi ..)

.. naš je svet .. našim razumom .. podeljen od jednog većeg .. beskrajnog .. istinitog sveta čiji smo deo .. a da ga i nismo svesni ..
(.. mada ga osećamo .. i tu pod .. osećamo .. mislim na intuiciju ..)

Realizam...pusti realizam. Pred transcendentnim misljenje staje...nema vise spekulacija o tome na nacin to je ovako ., to je onako, mi smo ovo, mi smo ono. Nema misljeanja pred time ima samo intuicije ..maglovite rese.. nikakvih spekulacija ma koliko ti se to ne svidjalo i cinilo ti se "neprakticno". Samo naslutiti stvar po sebi svesni da je ne mozemo spoznati jeste znanje nad znanjima iako je to daleko od onoga sto stvar po sebi jeste izvan svakog saznanja pa i onog sto zovemo intuicija.

.. jedno kratko pitanje ..
.. je li isus bio jedno .. s kvalitativnom množinom ..?
(.. nemoj mi govoriti da je i isus objekat .. kao i šopenhauer ili alim ..
.. nego mi reci .. on je primer nekoga ko je .. znao stvari po sebi ..?

On je bio covek kao i svaki drugi , pripadnik sekte Esena ..mistik. Jedino sto je njegov zivot postao simbol arhetipa sopstva. Simbol. projekcija, objektivacija. Nemoj mi reci da ti to shvatas bukvalno..
 
.. to .. dali nas bog zna po imenu .. znači ovo .. dali je kvalitativna množina .. situacija .. u kojoj se možemo utopiti .. tako da nas poništi .. .. da nestanemo .. dali krajnji duh poništava tebe .. ili ostaješ .. kao poseban .. izdvojen imenom ..

.. muzika se sastoji od tonova .. ton je kao glas .. kada izgovaraš glas stavljaš se u jedno stanje .. posebno glasnice pluća prsni koš .. ali .. sav .. sav u jednom stanju .. i to stanje znači jedan osjećaj .. jedno postojanje .. slijed tih stanja može biti ugodan ili neugodan .. .. ponekad te kašljanje nekoga iritira .. jer te stavlja u neko stanje .. neugode ..
.. tonovi traju .. jer traju u meni .. u mom tjelu .. jedan preko drugog .. jer napinju mišiće .. vibriraju ..
.. ali tonovi su više od stanja materije .. jer sam ja više od toga .. a ja sam svašta .. od tjela preko djela misli osjeta .. do postojanja .. to što kažeš volja jedan je oblik postojanja .. ako hoćeš da te neko shvati .. objasni mu koji ..
 
Nije ovde stvar u nazivu.Mnogi su se pitali da li je Sopenhauerova transcendentna volja bog, ali to nije ispravno. Pojam "bog" kako se uobicajeno uzima predstavalja obicnu projekciju autoriteta roditelja kako je gvorio Frojd. Covek na nebu koji nagradjuje i kaznjava..price za malu decu..
Naravno, ako taj pojam uzmemo ozbiljnije na nacin Spnozinog panteizma ili nesto slicno, priblizili smo se sustini ali i dalje taj pojam za jednog ce znaciti autoritet na nebu siz cega je taj pojam i stvoren. Bolje je reci volja ili kvalitativna mnozina jer iza te reci stoji neposredno iskustvo koje svako moze naci u sebi. i ako kazemo da je to "bog" sta smo rekli time? Sa cime smo to uporedili? ...sa onom projekcijom roditelja?
.. ako iza toga stoji neposredno iskustvo koje svako može naći u sebi ..
.. kako to da ćeš naći jako malo onih koji će razumeti o čemu pričaš ..?

.. ne ..
.. kada ja kažem bog to nema veze s projekcijom roditelja .. niti s čikicom na nebu ..


On je bio covek kao i svaki drugi , pripadnik sekte Esena ..mistik. Jedino sto je njegov zivot postao simbol arhetipa sopstva. Simbol. projekcija, objektivacija. Nemoj mi reci da ti to shvatas bukvalno..
.. ne .. ne shvatam bukvalno ..
.. ali shvatam ozbiljno ..
 
.. to .. dali nas bog zna po imenu .. znači ovo .. dali je kvalitativna množina .. situacija .. u kojoj se možemo utopiti .. tako da nas poništi .. .. da nestanemo .. dali krajnji duh poništava tebe .. ili ostaješ .. kao poseban .. izdvojen imenom ..

Ako govorimo o kvalitativnoj mnozini govorimo o izvanprostornom. Ako je izvanprostorno onda nema ni delova.Ni mene ni drugog. Ima mnozine ali svojevrsne mnozine. A o toj svojevrsnoj mnozini koja nije prostorna ne mozemo mnogo reci..mozemo je samo naslutiti u sebi.

.. muzika se sastoji od tonova .. ton je kao glas .. kada izgovaraš glas stavljaš se u jedno stanje .. posebno glasnice pluća prsni koš .. ali .. sav .. sav u jednom stanju .. i to stanje znači jedan osjećaj

Greska. Osecaj nije stanje. Stanje (oblik..prostor)kao sto mu ime kaze deo je prostora znaci ekstenzivna a ne intenzivna velicina. Ne mozes deliti osecaje na nacin kriske hleba. To nisu predmeti vec deo trajanja neceg svojevrsnog...nedeljivog.

.. jedno postojanje .. slijed tih stanja može biti ugodan ili neugodan .. .. ponekad te kašljanje nekoga iritira .. jer te stavlja u neko stanje .. neugode ..

A ovde naravno polazis od realizma i njime objasnjavas osecaje. Ili po tebi imamo prvo ceo objektivan svet , u njemu objekat zvani telo , u tom telu smenu objekata (sto ces nazvati kretanje) ili kokretno kasljanje..eto iz toga sada izdvaja se neugodnost kao osecaj. Pa o cemu mi govorimo? Nema ovde polemike. Taj tvoj realizam je apsurd. Nema prvo objekata pa onda svesti i u toj svesti osecaja nego obrnuto. Ima stvari po sebi pa iz nje svesti pa iz svesti osecaji, pa iz osecaja objekti. Potpuno suprotno koa sto vidis. Ama svako fundamentalno pitanje filozofije je izokrenuto naglavacke od strane tkz "zdravog razuma".
 
Poslednja izmena:
Misljenje je blagoslov ljudi ali i najveca kazna. Ono sto pokrece volju jeste motiv. Motiv moze biti sadasnji opazaj koji pokrece afekciju napadaj ili bezi. Medjutim, dobivsi um, tkz."predstave iz predstava" ili pojmove koji su materijal misljenja i koje se mogu prizvati nezavisno od opazajne stvarnosti, pred ljudskom voljom otvorena je Pandorina kutija gde ce iz nje iskakati misli koje nose sa sobom snagu motiva nista manju od opazajne realnosti. Tako da davne nesrece proslosti , moguce nesrece buducnosti iskacu pred volju redom pa bili mi na cvetnoj livadi ili nekoj proslavi svejedno.A kada iskoci motiv pred volju, ona ima samo dva izbora..bori se i bezi..pred cim? Pred mislju o buducnoj opasnosti. Ali gde bezati? Nigde.. jedino ostaje dozivljavati afekciju organizma kao stres.

UM uopste nije kazna, samo za one koji ne znaju da ga koriste a tesko je koristiti ga na pravi nacin u materijalnom svetu a tek u ovakvom sistemu..

Zivotinje koje ne misle postedjene su patnji coveka koga muce gavrani u vidu misli kao vezanog Prometeja .
Ljudi slabog uma su bliski njima.
Ljudi slabog uma muce i bivaju muceni, samo ne znam sta im zavidis na tome. Ako ne pate, to je zato sto ne znaju.

"Ko umnozava znanje umnozava muku" govorio je Sokrat. Tako da smo svi mi sa umom dobili opasno oruzje. Toliko opasno da je sama priroda stvorila mehanizme koji ce stititi coveka od njegovog sopstvenog uma.
Treba prevazici to stanje kada ti ista zadaje muku. Filozofija ide u dobrom smeru ali odjednom skrece u zaprecak i to je stanje u kojem se pati jer znas ali i dalje te bole udarci ljudi koji su daleko od toga. To se postize duhovnoscu, rekao bih nirvanom.

Umetnost ima snagu, ali bojim se da ta snaga nije dovoljna.
Nije dovoljna. Potrebno je umreziti nauku, religiju-duhovnost, filozofiju i umetnost.
Tesla je bio sve to.
 
.. da .. to pitam .. što znači da ja mogu postojati kao volja .. ?

Volja je nesto sto nalazimo u sebi a sto nije saznanje. To sto zovemo volja moze nam dati naznaku sta stvar po sebi moze biti izvan saznanja jer pri samosvesti nalazimo u sebi volju pri cemu se osnovna podela na subjekat i objekat gubi a mi naslucujemo sustinu izvan pojave. Naravno to nije defintivno saznanje stvari po sebi.,..to je intuicija. Stvar po sebi u unutrasnjem opaaznju volje skinula je mnoge velove ali ne nastupa sasvim naga..
OvajSopenhuerov pasus je veoma koristan za razumevanje toga.
Ne treba, međutim, zanemariti činjenicu, ja sam je uvek imao u vidu, da ni unutrašnje opažanje, koje mi imamo o svojoj sopstvenoj volji, još nikako ne daje potpuno i adekvatno saznanje stvari po sebi. To bi bio slučaj kada bi to opažanje bilo sasvim neposredno. Ali pošto se ono izvodi tako što volja, otelotvorujući se, stvara sebi i intelekt (radi svojih odnosa sa spoljašnjim svetom) i intelektom sebe u samosvesti (nužnoj suprotnosti spoljašnjem svetu) saznaje kao volju, onda to saznanje stvari po sebi nije potpuno adekvatno. Pre svega, to saznanje je povezano s formom predstave; ono je opažanje i, kao takvo, deli se na subjekt i objekt. Jer, ni u samosvesti ja nije sasvim jednostavno, već se sastoji od saznavaoca (intelekta) i saznatog (volje); intelekt ne biva saznat, a volja ne saznaje, iako se oboje stiču u svest jednog ja. Ali upravo zato to ja nije sa sobom sasvim p r i s n o, nije, tako reći, prozirno, već je neprozirno i stoga samom sebi ostaje zagonetka. Dakle, i u unutrašnjem saznanju još uvek postoji razlika između bivstvovanja-po-sebi njegovog objekta i opažanja tog objekta u saznavalačkom subjektu. Međutim, unutrašnje saznanje je oslobođeno od dveju formi koje pripadaju spoljašnjem saznanju, oslobođeno je, naime, od forme prostora i od forme kauzalitetakoja posreduje u svakom čulnom opažanju. S druge strane, ostaje još forma vremena, kao i forma bivanja saznatim i saznavanja uopšte. Dakle, u tom unutrašnjem saznanju stvar po sebi je, istina, u velikoj meri zbacila svoje velove, ali još se ne pojavljuje sasvim gola. Usled forme vremena koja joj je još svojstvena, svako svoju volju saznaje samo u njenim sukcesivnim pojedinačnim činovima, a ne kao celinu po sebi. Zato niko ne poznaje svoj karakter a priori, već ga upoznaje tek putem iskustva i uvek nepotpuno. Pa ipak, opažanje u kojem saznajemo pokrete i činove sopstvene volje mnogo je neposrednije od svakog drugog opažanja. Ono je tačka gde se stvar po sebi pojavljuje najneposrednije i gde je saznavalački subjekt osvetljava iz najveće blizine; zato je taj tako prisno saznat događaj jedino i podesan da se njime tumači svaki drugi događaj.

Svet kao volja i predstava 2
 
.. šta znači predođba .. to su fotoni koji ulaze u oko .. zvukovi u uhu .. to je svijet koji dolazi nama ..
.. pjesnik kaže .. non ti kurar di loro ma guarda e pasa .. ne bavi se njima samo gledaj i prolazi .. to je priča o nevezanosti .. o dvije ptice .. jedna jede plodove s drveta a druga samo gleda svoju prijateljicu .. to su dva ja .. jedan je zabavljen komšilukom .. a drugi može .. nastati .. i promatrati komšiluk .. i promatrati onog prvog ja ..
 

Back
Top