Riječi gospodina Kovjenića veoma su me uznemirile. Cijelu noć nijesam oka sklopio. Buljio sam ko izbezumljen u ekran, imao sam osjećaj da lebdim, mislim da sam i stenjao kao osuđenik na smrt a i vrštao kao Damjanov Zelenko. Prvo sam pomislijo da se opet radi o nekakvom velikosrpskom pamfletu, ludorije raznih šupljoglavaca na koje sam već poodavno oguglao, a opet od teksta se nijesam mogao odvojiti. Isčitavao sam ga i isčitavao - napamet sam ga naučio. Imao sam osjećanje da živu žeravicu držim u rukama... Pekla me je do granica izdržljivosti, ali apsolutno sam bio svjestan situacije u kojoj se nalazim - ako je ispustim zapaliću kuću, a ako je bacim kroz prozor sjutra neću imati s čime potpiriti vatru. Konture svega i svačega su mi lebdjele pred očima. Uprezao sam se iz petnih žila da pravilno shvatim i što bolje razumijem sve ovo što mi je taj pravedni čovjek i htio saopštiti. Samog sebe sam veoma brzo ubijedio da se sigurno radi o načitanom, iskusnom, hrabrom i dobronamjernom čovjeku. Ubijedio sam samoga sebe da taj čovjek nije imao ni jednog jedinog razloga da laže. Sve ovo što je svakako već poodavno znao imao je potrebu da prenese na nekoga ne sebe radi već da bi, kako on kaže "vratio izgubljne ovčice..." Moj košmar se je uskoro razblinio. Apsolutno sam siguran u dvije stvari, a to je: da se je i moj pradjed borio na Kosovu i da se nije borio na strani Turaka. Neko je, ne znam ko, kad i gdje presjekao pupčanu vrpcu koja ga je bratski do tada vezala sa srpskim narodom. Ne trudim se da dobijem odgovor na sva ta moja pitanja, ali hiljadu posto sam siguran da je tog nekoga upravo velika nevolja, muka i jad natjerala da učini to što je učinio i da bi svakako On bio najsrećniji da se i ja vratim Njegovoj izvornoj vjeri i njegovom pravom i istinskom bratstvu SRPSKOM . ODLUČAN SAM KO NIKAD DO SADA. OD SJUTRA NEĆE DA BUDE FUADA BARJAKTAREVIĆA već će biti KRSTAN BARJAKTAREVIĆ. Gospodinu Krstanu Kovjeniću se od srca zahvaljujem što mi je otvorio oči i javno mu saopštavam da ću njegovo ime DOSTOJANSTVENO I NEOBLAĆENO DA NOSIM. TEK SADA SAM VEOMA SREĆAN ČOVJEK.

Hvala Ti od srca, brate Krstane Kovjeniću