Postavljam temu inspirisana sopstvenim iskustvom...naime danas shvatih da sam potpuno pogresno procenila decka za kojeg sam ubedjena bila da je veran. Hmmm u svemu tome sam ga veoma precenila. Priznao mi je da nikada nije bio veran ni jednoj devojci
. Kakav promasaj, trudio se na sve nacine da ja mislim da nije tako. Hmmm kaze ne slusaj price o meni, ti me znas
. Pitam ga koje su to price i kaze mi najgora je ta sto nisam veran ali tebi cu biti
odmah mi stavio do znanja da je sve sto se prica istina
E sad sledi pitanje kako se nosite sa razocarenjima? Sve ste ocekivali, dizali u zvezde, uspeo je da vam ulije poverenje zahvaljujuci savrsenoj glumi..da li patite, da li jednostavno nestane svaka vasa emocija u tom trenutku, da li mu zbog emocija oprastate i nastavljate?
U mojim ocima je u trenutku pao na samo dno i svaka moja emocija prema laznom njemu je nestala...
Kada volim...ja onda volim. Što kaže na mom profilu...NIkome ne lom krila i ulazim pod kožu, sve do kostiju...dakle, do daske volim.
Bude mi jako teško...Jer ne umem još da razlučim neke stvari, kada se nekome preterano "daš"...daš i srce i dušu a taj neko ni mrvice...
Generalno, koliko god se trudila, još uvek me to negde pogadja, dira, boli...Ne mogu da lažem.Boli to čoveka. I to jako. Jer kada volim, volim kao čovek, a kada me taj neko izneveri ili bar izneveri moja očekivanja, ili ono kako ja njega vidim u svojim lepim okicama...tada plačem kao malo dete i suze se slivaju niz umorno lice, zbog još jednog "pada", zbog još jedne loše procene....
Nosim se tako, što plakim...Što obećam sebi da neću nikaad više tako opet dozvoliti. I ja sam živi stvor, učim ponekad na svojim, ponekad na tudjim greškama, pa nastojim da ih ne ponavljam. Nekada se
otme, pa opet tera po svome, dok racio kaže: "No, no, malena "...
Nekada mi padne lakše, nekada teže...Da budem do koskice iskrena, pa da kažem, da me je i dalje lako povrediti, s tim što sam makarn naučila da sebe iskontrolišem u tom smilslu, da ne dozvoljavam drugima da vide koliko me to vredja ili povredjuje. Znam, loše je..Ali takva sam. Ponosna i ne dam na sebe.
Pati, i dan danas zbog nekih stvari i nekih ljudi..koji nisu zasluzivali ni delić moje suze. lagala bih kada bih rekla drugačije. Hm..nosim se sa tim...pa nekaad bolje, nekada lošije...OPraštam, i učim se da praštam, zaista. ne onako bezveze, već da zaista oprostim iz srca i duše, ali mi za sada ne ide. Učim se tome, ali sam kao slonče..oprostim, ali ne zaboravim.
I da dam na zadnje pitanje odgovor...Laž nikada ne opraštam, jer ko me jednom slagao, slagaće me opet. A ja sam neko ko je suviše fer da igra igru drugačije, osim naravno - fer pleja, čak i kada taj neko igra po posve drugačijim pravilima.