Razvod

gost 224104

Elita
Poruka
20.630
Razvod je kazu najstresnij dogadjaj koji se mozhe desiti! Selidba, trganje oko djece imovine, kucnog ljubimca i ostalog, mnogo suza nerviranja nocno ne spavanje i strah kako dalje? sta ce donijet buducnost prema kojoj plutate bez bracnog druga jer ste ostali bez njega, strah eksistencije i svega toga!

kad to sve prodje i kad ipak isplivate kad se smirite i kad vidite da ste ustvari na konju jer ste se rijesili tereta! jednog dana stanete ispred ogledala i uvidite da 10,15, 20 (ili kolko vetj godina) nije proshlo bez tragova bore, pokoja sjeda dlaka (mozhda koja i vishe) sike vam nisu sto su nekad bile sa godinama to sve nekako vuce ka nogama to jest ka zemlji, kukovi poput davnih americkih glumica celulita tu i tamo....ukratko samopouzdanje vam je nedge skroz u "podrumu" skoro pa ga i nemate vishe i nikako ne mozhete zamisliti da krenete u lov i nikako ne morete zamisliti da stupite u novu vezu (u kojoj se ipak namerava vodjenje ljubavi)

hm? Hme?

Kako takvoj osobi popraviti iskrivljenu sliku? ako ima razvedenih jeli vas mucilo takvo razmishljanje i da li vam je razvod ili godine provedene u braku oduzeo samopouzdanja?
 
Razvod je kazu najstresnij dogadjaj koji se mozhe desiti! Selidba, trganje oko djece imovine, kucnog ljubimca i ostalog,

Iz svog isklustva ne znam koliko je stresno, ali bih po nekim poznanicama, prijateljicama...rekla da ni malo nije jednostavno, koliko god da se zeli ili ne zeli izaci van.

mnogo suza nerviranja nocno ne spavanje i strah kako dalje?

Na to ti niko ne moze tacno odgovoriti, cak ni ti sama, pa da isplaniras sve do detalja, ali suze, nerviranje, strah od buducnosti... mozes imati neovisno o tome da li si ili ne sa nekim. Stresnih situacija ima mnogo i verovatno ce ih biti sve vise (pogledaj nacin i tempo zivota), tako da se protiv slicnih dilema vecina nas bori svakog dana, u braku ili bez njega. Ali nam nase muke obicno izgledaju mnogo teze od tudjih jer se ne desavaju nekom drugom vec smo mi glavni glumci.

sta ce donijet buducnost prema kojoj plutate bez bracnog druga jer ste ostali bez njega, strah eksistencije i svega toga!

Postavi sebi pitanje da li je moglo drugacije ? Pretpostavljam da nije i da cinis najbolje moguce u datoj situaciji. Idi korak po korak, osloni se na prijatelje, najblize rodjake, ako treba potrazi i savet strucnih lica da bi polako stala na noge. Nema lakog puta kroz zivot. Svako od nas nosi neku svoju muku, da ne kazem krst, samo je pitanje imamo li snage da se borimo za ici napred. A sta nas tamo ispred ceka - nikad ne mozemo zasigurno znati ma koliko se trudili i planirali. Ali sa borbom - imamo neke sanse, bez nje - slabe, pri cemu treba znati i kad odustati od neceg i promeniti smer. Ti si sa razvodom braka promenila smer i krenula u drugoom pravcu. Da je moglo i trebalo da ostanes na istoj trasi - verovatno bi to ucinila.

kad to sve prodje i kad ipak isplivate kad se smirite i kad vidite da ste ustvari na konju jer ste se rijesili tereta! jednog dana stanete ispred ogledala i uvidite da 10,15, 20 (ili kolko vetj godina) nije proshlo bez tragova bore, pokoja sjeda dlaka (mozhda koja i vishe) sike vam nisu sto su nekad bile sa godinama to sve nekako vuce ka nogama to jest ka zemlji, kukovi poput davnih americkih glumica celulita tu i tamo....ukratko samopouzdanje vam je nedge skroz u "podrumu" skoro pa ga i nemate vishe i nikako ne mozhete zamisliti da krenete u lov i nikako ne morete zamisliti da stupite u novu vezu (u kojoj se ipak namerava vodjenje ljubavi)

:lol: Ovo si napisala fenomenalno :D. Uz svo postovanje situacije u kojoj si (u prevodu - ne sprdam se), ovaj deo posta je toliko dobar i veruj mi da o tome ne razmisljas samo ti, vec i mnoge druge zene, opet neovisno o braku. Skoro me je jedna koleginica nasmejala kada mi je rekla da je Opra izjavila u nekoj svojoj emisiji da (parafraziram) obozava starenje i uziva u godinama i takmicenju svojih grudi - koja ce s. pre da dosegne struk :zcepanje:. Zakon sile gravitacije + godine = strava & uzas, a i meni bi se dopalo da stvari ne stoje tako. Sve sto sam boldovala budi sigurna da je tema razmisljanja mnogih od nas. Dok smo mladi - ne, ali s vremenom to postaje skoro neizbezno. Nemoj da mislis da se muskarci prolepsavaju s godinama :D. Svi starimo, ali trebamo pokusati da se ocuvamo i telesno i duhovno najbolje moguce, prvenstveno zbog sebe. Ako smo zadovoljni sobom, to zadovoljstvo videce se i u ponasanju, stavu, izgledu... Nije lako prihvatiti sve te promene koje su ocigledne, ali sve trazi rad pa i to.

...Kako takvoj osobi popraviti iskrivljenu sliku? ako ima razvedenih jeli vas mucilo takvo razmishljanje i da li vam je razvod ili godine provedene u braku oduzeo samopouzdanja?

Debeli rad na sebi i za sebe i sve vec pomenuto iznad. A sto se tice samopouzdanja u braku - pa, nekad ga dobijas zbog raznih "beneficija" koje brakom stices, a nekad ga gubis zbog mnogih stvari koje se desavaju tokom zajednickog zivota sa nekim. Mislim da je bitno kako cemo se postaviti u celoj situaciji prema sebi, izboriti za svoj prostor, status, za svoje ja....pod uslovom da zivimo sa osobom koja postuje nase pravo na odredjenu samostalnost i koja nas dovoljno postuje (i obratno). Nema ideala ni u ceme, pa ni u braku, tako da se, po meni, skoro svaki trenutak u zivotu svodi na borbu za nesto. U krajnjoj liniji na borbu da budemo srecni, zadovoljni, zdravi...da budemo ono sto jesmo, sa partnerom ili bez njega.
 
Poslednja izmena:
Ne mogu se složiti sa ovom rečenicom, ima i gorih životnih situacija, po meni je najgora kad izgubiš dete.

Istina. Ne mogu da shvatim zašto se žene tako paranoično boje razvoda i da će ostati same.
Brak može da bude najstresnija situacija u životu, a razvod olakšanje.

Po meni i mnogim psiholozima na vrhu lestvice stresnih događaja je bolest i smrt drage osobe.
 
Meni je stresnije i tuzno kada gledam dvoje u braku ..
kako zive kao dva stranca..bez postovanja i potrebe a
ne preduzimaju nista da iz toga svega izadju...
pokrivajuci svoje strahove decom kao alibijem
 
Razvod je kazu najstresnij dogadjaj koji se mozhe desiti! Selidba, trganje oko djece imovine, kucnog ljubimca i ostalog,

Iz svog isklustva ne znam koliko je stresno, ali bih po nekim poznanicama, prijateljicama...rekla da ni malo nije jednostavno, koliko god da se zeli ili ne zeli izaci van.

mnogo suza nerviranja nocno ne spavanje i strah kako dalje?

Na to ti niko ne moze tacno odgovoriti, cak ni ti sama, pa da isplaniras sve do detalja, ali suze, nerviranje, strah od buducnosti... mozes imati neovisno o tome da li si ili ne sa nekim. Stresnih situacija ima mnogo i verovatno ce ih biti sve vise (pogledaj nacin i tempo zivota), tako da se protiv slicnih dilema vecina nas bori svakog dana, u braku ili bez njega. Ali nam nase muke obicno izgledaju mnogo teze od tudjih jer se ne desavaju nekom drugom vec smo mi glavni glumci.

sta ce donijet buducnost prema kojoj plutate bez bracnog druga jer ste ostali bez njega, strah eksistencije i svega toga!

Postavi sebi pitanje da li je moglo drugacije ? Pretpostavljam da nije i da cinis najbolje moguce u datoj situaciji. Idi korak po korak, osloni se na prijatelje, najblize rodjake, ako treba potrazi i savet strucnih lica da bi polako stala na noge. Nema lakog puta kroz zivot. Svako od nas nosi neku svoju muku, da ne kazem krst, samo je pitanje imamo li snage da se borimo za ici napred. A sta nas tamo ispred ceka - nikad ne mozemo zasigurno znati ma koliko se trudili i planirali. Ali sa borbom - imamo neke sanse, bez nje - slabe, pri cemu treba znati i kad odustati od neceg i promeniti smer. Ti si sa razvodom braka promenila smer i krenula u drugoom pravcu. Da je moglo i trebalo da ostanes na istoj trasi - verovatno bi to ucinila.

kad to sve prodje i kad ipak isplivate kad se smirite i kad vidite da ste ustvari na konju jer ste se rijesili tereta! jednog dana stanete ispred ogledala i uvidite da 10,15, 20 (ili kolko vetj godina) nije proshlo bez tragova bore, pokoja sjeda dlaka (mozhda koja i vishe) sike vam nisu sto su nekad bile sa godinama to sve nekako vuce ka nogama to jest ka zemlji, kukovi poput davnih americkih glumica celulita tu i tamo....ukratko samopouzdanje vam je nedge skroz u "podrumu" skoro pa ga i nemate vishe i nikako ne mozhete zamisliti da krenete u lov i nikako ne morete zamisliti da stupite u novu vezu (u kojoj se ipak namerava vodjenje ljubavi)

:lol: Ovo si napisala fenomenalno :D. Uz svo postovanje situacije u kojoj si (u prevodu - ne sprdam se), ovaj deo posta je toliko dobar i veruj mi da o tome ne razmisljas samo ti, vec i mnoge druge zene, opet neovisno o braku. Skoro me je jedna koleginica nasmejala kada mi je rekla da je Opra izjavila u nekoj svojoj emisiji da (parafraziram) obozava starenje i uziva u godinama i takmicenju svojih grudi - koja ce s. pre da dosegne struk :zcepanje:. Zakon sile gravitacije + godine = strava & uzas, a i meni bi se dopalo da stvari ne stoje tako. Sve sto sam boldovala budi sigurna da je tema razmisljanja mnogih od nas. Dok smo mladi - ne, ali s vremenom to postaje skoro neizbezno. Nemoj da mislis da se muskarci prolepsavaju s godinama :D. Svi starimo, ali trebamo pokusati da se ocuvamo i telesno i duhovno najbolje moguce, prvenstveno zbog sebe. Ako smo zadovoljni sobom, to zadovoljstvo videce se i u ponasanju, stavu, izgledu... Nije lako prihvatiti sve te promene koje su ocigledne, ali sve trazi rad pa i to.

...Kako takvoj osobi popraviti iskrivljenu sliku? ako ima razvedenih jeli vas mucilo takvo razmishljanje i da li vam je razvod ili godine provedene u braku oduzeo samopouzdanja?

Debeli rad na sebi i za sebe i sve vec pomenuto iznad. A sto se tice samopouzdanja u braku - pa, nekad ga dobijas zbog raznih "beneficija" koje brakom stices, a nekad ga gubis zbog mnogih stvari koje se desavaju tokom zajednickog zivota sa nekim. Mislim da je bitno kako cemo se postaviti u celoj situaciji prema sebi, izboriti za svoj prostor, status, za svoje ja....pod uslovom da zivimo sa osobom koja postuje nase pravo na odredjenu samostalnost i koja nas dovoljno postuje (i obratno). Nema ideala ni u ceme, pa ni u braku, tako da se, po meni, skoro svaki trenutak u zivotu svodi na borbu za nesto. U krajnjoj liniji na borbu da budemo srecni, zadovoljni, zdravi...da budemo ono sto jesmo, sa partnerom ili bez njega.

razum kazhe da je sve to tako kako kazhesh, medjutim da napomenem kolko je ostalo prijatelja to ces tek da vidish kad se nadjesh u situaciji hrdjavoj, sve se dijeli pa se i prijatelji dobrovoljno raspodijele, neke zene za koje si mislila da su prijateljice odjednom odstupe jer smatraju da si ti kao neka opasnost i jedna ti kazhe "znash druzhili smo se porodicno a sad si ti sama pa i nije neki fazon" zene se plashe da ce ostati bez muzheva pa i tebi samoj je ne prijatno da zovesh neke osobe u pomoc da ti okace luster i sve ostalo i uzmesh sama bushilicu prekrstish se uz rijeci "Bozhe pomozi" i krenesh sa poslovima, tolko o prijateljima!
Zhene ustvari samo mogu dobiti na razvodu nauce josh masu poslova za koje je manje vishe on bio zaduzhen! sama svoj majstor!


Onda shvatish "pa ebote ja sam provela 10, 15 ili kolko vetj godina u paru nas je bilo dvoje i zhivot nam je bio usmjeren u dvoje iako nije kvalitetno ali ipak u dvoje" htela sam reci nekako te to sve osakatilo u smislu ti si bre izgubljen u nekoj gomili kojoj vishe ne pripadash bezveze je kretati se medju parovima ne osjecam se nekako ugodno a i nije mi mjesto niti vishe vrijeme da se vucaram sama po nekom nocnom zhivotu ili nekim tanc balovima za 35+ osobe!

Gde da se zene krecu koje su do juce radile, pekle kolacice, motale sarmu, citale i shile singericom!? Upoznala sam zhena koje su razvedene koje rade poput kobile a kad nisu na poslu onda odmaraju na sofi i kad ih pitam "pa jel izlazish" gledaju me ko tele u sharena vrata "ne nama to ne treba, samo moresh nabasati na neku boodalu a tek smo sredile zhivot" svaka se nada u djecu koja su odskocila u fazonu "priviju se uz djecu sve dok ih gospodin smrtko ne povede" Meni je to malo zaostalo odakle znamo gde ce djeca? Mislim u venecuelu bash nebi po stare dane i ne ocekujem uopshte da me povedu...........
 
Nažalost nekako mi se čini da je najmanje sporazumnih razvoda.Većinom ima manipulisanja decom.I uvek neke bitke. I tako leče svoje frustracije.
 
Meni je stresnije i tuzno kada gledam dvoje u braku ..
kako zive kao dva stranca..bez postovanja i potrebe a
ne preduzimaju nista da iz toga svega izadju...
pokrivajuci svoje strahove decom kao alibijem

Svi za teoriju znaju ali ih je malo koje teoriju bace na praksu! Nije lako podizati djecu sam, trebash biti i otac i majka istovremeno jer da se ne lazhemo mnogi mushkarci ubrzo nadju zamjenu cesto je vec dugo godina imaju pored zhene i oni krenu da stvaraju novu familiju.
 
razum kazhe da je sve to tako kako kazhesh, medjutim da napomenem kolko je ostalo prijatelja to ces tek da vidish kad se nadjesh u situaciji hrdjavoj, sve se dijeli pa se i prijatelji dobrovoljno raspodijele,
U trentutku sam na sutuaciju gledala sto sam mogla optimisticnije, ali je stvar sa prijateljima cesto bas takva kao sto si napisala. Otprilike, ostaju ti najblizi (delom), ali najvise ti sama sebi.

neke zene za koje si mislila da su prijateljice odjednom odstupe jer smatraju da si ti kao neka opasnost i jedna ti kazhe "znash druzhili smo se porodicno a sad si ti sama pa i nije neki fazon" zene se plashe da ce ostati bez muzheva pa i tebi samoj je ne prijatno da zovesh neke osobe u pomoc da ti okace luster i sve ostalo i uzmesh sama bushilicu prekrstish se uz rijeci "Bozhe pomozi" i krenesh sa poslovima, tolko o prijateljima!
Slicno se ponasaju i kad si neudata i vrlo mi je poznato o ceme pricas.

Zhene ustvari samo mogu dobiti na razvodu nauce josh masu poslova za koje je manje vishe on bio zaduzhen! sama svoj majstor!
Veruj, masu stvari sam znala da radim i pre braka, razne stvari otkrila da mogu i u braku. Mozda je bolje onim zenama koje imaju stav da nista ne znaju (bukvalno) i sve dobijaju na tacni. Da li im je lakse, ne znam, ali znam da se ne bih osecala dobro da sam takav tip jer polazim od toga da niko od nas ne zna sta donosi dan, a sta noc i svako znanje smatram da moze da mi bude od koristi. Mozda bas onda kada se najmanje nadam.

Onda shvatish "pa ebote ja sam provela 10, 15 ili kolko vetj godina u paru nas je bilo dvoje i zhivot nam je bio usmjeren u dvoje iako nije kvalitetno ali ipak u dvoje" htela sam reci nekako te to sve osakatilo u smislu ti si bre izgubljen u nekoj gomili kojoj vishe ne pripadash bezveze je kretati se medju parovima ne osjecam se nekako ugodno a i nije mi mjesto niti vishe vrijeme da se vucaram sama po nekom nocnom zhivotu ili nekim tanc balovima za 35+ osobe!
Ne znam sta korisno da ti kazem osim da se najvise oslonis na sebe, sopstveno dubinsko proucavanje i lagano napredovanje. Plivaj u vodi takva - kakva je, ne ocekuj previse, budi zadovoljna za sve sto osvojis ili neocekivano dobijes, a prihvati lagano da nista vise nije isto. Ne samo zbog razvoda vec i zbog toga sto si se ti promenila, tvoja okolina, svet, tvoje poimanje desavanja u okolini, svest o drugima i sebi...

Gde da se zene krecu koje su do juce radile, pekle kolacice, motale sarmu, citale i shile singericom!? Upoznala sam zhena koje su razvedene koje rade poput kobile a kad nisu na poslu onda odmaraju na sofi i kad ih pitam "pa jel izlazish" gledaju me ko tele u sharena vrata "ne nama to ne treba, samo moresh nabasati na neku boodalu a tek smo sredile zhivot" svaka se nada u djecu koja su odskocila u fazonu "priviju se uz djecu sve dok ih gospodin smrtko ne povede" Meni je to malo zaostalo odakle znamo gde ce djeca? Mislim u venecuelu bash nebi po stare dane i ne ocekujem uopshte da me povedu...........
Verovatno se slabo gde krecu jer za to nemaju kad, ali opet mislim da te ta cinjenica potkaci bez obzira na brak. Dok si mladji mislis da se jede sve sto leti, da sve mozes, da ti niko nista ne moze, da ces osvojiti brda i planine, ako treba. Sa godinama i iskustvom shvatas da to nije tako jer je zivot mnogo komplikovaniji nego kad ga gledas sa 20 g, a pojma nemas. Kad ga gledas sa 30, 40, 50 sa potpuno drugacijim iskustvom, drugaciji su i stavovi. Svoju zabavu i zadovoljstva organizuj sama, onako kako tebi odgovara i kako ti je izvodljivo. Ako si tip koji moze da se organizuje i samostalno - mislim da si u prednosti.

Jedino sto ti toplo preporucujem jeste rad na sebi i za sebe (uz sve ostalo sto mislis da treba uraditi za najblize). Zaista mislim da pre ili kasnije ostajemo usmereni na sopstvene kapacitete.
 
Poslednja izmena:
tesko je prelomiti iako ti je jeasno da nema spasa....ostavljas dete bez oca pored sebe, ogromna je to bol...ali, ako si svoj i znas sta zelis od zivota za sebe i dete ipak mozes da se izboris....ja nisam izgubila samopouzdanje nego mi je bilo tesk dok navika niej prosla...nemas ko da ti pomaze oko kesa iz marketa...:D....niti se kajem niti razmisljam o proslosti, uzivamu sadasnjosti i svojoj maloj porodici....puno je obaveza ali ne zalim...zivimo mirno i dostojanstveno a samim tim i srecno.....a to niej mala stvar.....
 
Sve je u glavi.I pre braka za vreme braka.Ukljucis racio i vidis sta je belo,sta je crno.Gde je svetlo a gde tama.I onda biras..Tamo ili ovamo.
Znam mnogo bivsih devojaka,koje su odbijale mnoge dobre momke,za rad nekih strvina sa "plavim okicama",da bi im Te plave okice,po pravilu izbijale zube i sta sve ne...Moje objasnjenje je bilo,jednostavno..Zeleli ste,gledajte!!!
 
Sve je u glavi.I pre braka za vreme braka.Ukljucis racio i vidis sta je belo,sta je crno.Gde je svetlo a gde tama.I onda biras..Tamo ili ovamo.
Znam mnogo bivsih devojaka,koje su odbijale mnoge dobre momke,za rad nekih strvina sa "plavim okicama",da bi im Te plave okice,po pravilu izbijale zube i sta sve ne...Moje objasnjenje je bilo,jednostavno..Zeleli ste,gledajte!!!

:) u jednom gresis: nista nije crno niti belo....meni je sestra rekla da se ona nikad ne bi razvela zbog mojih razloga....a ja sam imala utisak da se gusim i da tonem.....ronim u go.vnima....:confused:.....najvaznije je da si 1000% siguran da nema spasa vasem odnosu jer posle nema mesta za kajanje...moras da upregnes sve svoje snage da iscupas dete i sebe iz bolne situacije i da dete dozivi sto manje trauma....moj sin mene nikad nije video da placem, da sam izgubljena, da ne funkcionisem...imao je 4.5 godine i tada jos deca nemaju empatije niti moc razumevanja...video bi samo haos a to nisam smela da dozvolim....:)....zato postoji noc, puno joj hvala.....:worth::hvala:
 
Svi koji nisu doživjeli razvod braka,mogu o tome samo teoretisati,pa i ja sad mogu da napišem bilo šta od toga kako bih bila jaka pa do toga kako bi me to slomilo.Istina je da ne znam.
Istina je i da je i najgori razvod bolji od lošeg braka.I puno je takvih istina,ali sve one imaju jednu drugu dimenziju kad se čovjek nađe u konkretnoj situaciji...
 

Back
Top