dess
Poznat
- Poruka
- 7.252
http://bit.ly/bAy5jd
Koliko vam je lijepo važno? Prokleto mnogo, kladio bih se. To je jedna od onih stvari o kojoj se ne priča previše. Jer, time otvarate mogućnost da vas opšta hipokrizija žigoše. A sve se vrti oko ljepote. I nisu samo u pitanju ona opšta mjesta. Prednost pri zapošljavanju, lakša komunikacija sa ljudima, lakše dolaženje do seksa, novca, uticaja. Zapravo, riječ je o tome da je lijepo osnov priznavanja identiteta. Kako tudjeg, tako i onog ličnog.
Milijarde su onih koji danas imaju problem sami sa sobom jer cijene da nisu dovoljno lijepi. To je činjenica. I uvijek su mi na živce išli oni koji su govorili da oni nisu od te sorte, da su oni samosvjesni, da im to nije na prvom mjestu, da nisu iskompleksirani, bla bla. Smirite se, upravo ste takvi. Proveli ste sate i sate svog života pateći zbog toga što ne ispunjavate kriterije koji definišu lijepo. Istina, ti kriteriji nigdje nisu zapisani, definisani. Potpuno su proizvoljna stvar, pa je nekad lijep i onaj ko, naizgled, ne ispunjava nijedan kriterijum. Ali, pustite njega, to je pametan čovjek, a malo je takvih
Kad vidite nekog lijepog, vi ga cijenite, iako ga dijelom i mrzite i zavidite mu. Ali, on je za vas odmah i pametan, mudar, dobar, pravedan, sposoban. Naravno, ne pričamo sada o onoj fabričkoj, fotomodel ljepoti. Ne, govorimo o onom lijepom što baš vama izgleda lijepo Znate taj osjećaj, svima se nekad desio. Otkrijete nekog lijepog, čija ljepota ispunjava određene uslove da bi vama bila lijepa I vi ga automatski nadređujete ostalima. To je ok, subjektivno poimanje odnosa i vrijednosti, takva nam je ljudska priroda.
Međutim, sad se postavlja pitanje, kako stoji stvar sa onima ružnima. Znate, oni kod kojih se nikad ne desi da se pojavi BILO KO da, shodno svojoj subjektivnosti, pomisli iskreno, osjeti iskonski, da je taj lijep. Ne, nego upravo suprotno-kad vidite tu egzistenciju, svi pomislite "kakav gabor ******". Sljedstveno goreopisanom psihičkom mehanizmu, ovog podređujete svima ostalima. U prevodu, taj je najebao
Moja dilema je sljedeća: da li takve, opšteverifikovane kao ogavne, treba odmah ubiti? Ili sakriti negdje od pogleda svijeta, poput Kvazimoda? Znam, svjestan sam sad da će ljudi početi da se preseravaju o različitosti prirode, da smo svi mi jedinstveni, da smo dio šireg mozaika, i da upravo ta originalnost čini taj mozaik sjajnim i, napose, lijepim. No, međutim, dajte vi ovakvo objašnjenje tom ogavnom. Poslaće vas u tri lijepe momentalno, garantujem
Dakle, kad sklonimo zavjese opšteg licemjerja i pretvaranja, ostaje ogoljeni estetski osjećaj (potpuno legitiman), koji našim čulima, a dalje i našoj percepciji, šalje jasnu komandu: "ovo biće je gadno, vjerovatno i glupo, pokvareno i ko zna kakvo sve ne. Možda ima i neizlječivu bolest. Bježi od njega, odmah". Neki odmah i postupe po naredjenju, neki ne. Ti koji ostanu, duplo lažu. Lažu sebe, svoju prirodu, da im je to ružno ultrajebeno interesantno, pa se druže sa njim. A lažu i tužno, koje duboko osjeća to licemjerje i pretvaranje, posebno zato jer je u medjuvremenu naučilo kako ga vide.
Moguća je i sljedeća situacija: fenomen "Vladan Batić". Čovjek ružno, bori se cijeli život, mnogo uči, mnogo radi, da bi se, uprkos prirodi koja ga je žestoko zajebala, probio i osvojio svoje mjesto pod suncem. I, naposljetku, to i dobije. No, medjutim, ružno ostaje ružno. Svi to vide, pa i on. I on dobija novu vrstu frustracije, frustracije koja je zasnovana na spoznaji da koliko god se trudiš, budeš bolji od drugih, ipak i dalje na tvojoj socijalnoj legitimaciji stoji, boldovanim slovima napisano, "ružno". I onda ta frustracija počinje da sve intenzivnije emituje vibraciju ogorčenja, mržnje. Stvar, dakle, vibrira, odašilje se u Univerzum. Ta vibracije, ta energija će, prirodnim zakonom, prije ili poslije da dobije svoju materijalizaciju, svoje otjelotvoljenje. Isto ružno. I šta onda?
Sigurno da se svaka ideologija, pa i religija, bavi ovim pitanjem. Nije to samo Hitler i njegova nad-rasa. Svi gledaju šta će sa ružnima. Kako da ih preobrate. Da li je moguće da se preobrate. Kako ih kulturno eliminisati. Kako sve to opravdati.
Vaši prijedlozi?
Koliko vam je lijepo važno? Prokleto mnogo, kladio bih se. To je jedna od onih stvari o kojoj se ne priča previše. Jer, time otvarate mogućnost da vas opšta hipokrizija žigoše. A sve se vrti oko ljepote. I nisu samo u pitanju ona opšta mjesta. Prednost pri zapošljavanju, lakša komunikacija sa ljudima, lakše dolaženje do seksa, novca, uticaja. Zapravo, riječ je o tome da je lijepo osnov priznavanja identiteta. Kako tudjeg, tako i onog ličnog.
Milijarde su onih koji danas imaju problem sami sa sobom jer cijene da nisu dovoljno lijepi. To je činjenica. I uvijek su mi na živce išli oni koji su govorili da oni nisu od te sorte, da su oni samosvjesni, da im to nije na prvom mjestu, da nisu iskompleksirani, bla bla. Smirite se, upravo ste takvi. Proveli ste sate i sate svog života pateći zbog toga što ne ispunjavate kriterije koji definišu lijepo. Istina, ti kriteriji nigdje nisu zapisani, definisani. Potpuno su proizvoljna stvar, pa je nekad lijep i onaj ko, naizgled, ne ispunjava nijedan kriterijum. Ali, pustite njega, to je pametan čovjek, a malo je takvih
Kad vidite nekog lijepog, vi ga cijenite, iako ga dijelom i mrzite i zavidite mu. Ali, on je za vas odmah i pametan, mudar, dobar, pravedan, sposoban. Naravno, ne pričamo sada o onoj fabričkoj, fotomodel ljepoti. Ne, govorimo o onom lijepom što baš vama izgleda lijepo
Znate taj osjećaj, svima se nekad desio. Otkrijete nekog lijepog, čija ljepota ispunjava određene uslove da bi vama bila lijepa I vi ga automatski nadređujete ostalima. To je ok, subjektivno poimanje odnosa i vrijednosti, takva nam je ljudska priroda.Međutim, sad se postavlja pitanje, kako stoji stvar sa onima ružnima. Znate, oni kod kojih se nikad ne desi da se pojavi BILO KO da, shodno svojoj subjektivnosti, pomisli iskreno, osjeti iskonski, da je taj lijep. Ne, nego upravo suprotno-kad vidite tu egzistenciju, svi pomislite "kakav gabor ******". Sljedstveno goreopisanom psihičkom mehanizmu, ovog podređujete svima ostalima. U prevodu, taj je najebao
Moja dilema je sljedeća: da li takve, opšteverifikovane kao ogavne, treba odmah ubiti? Ili sakriti negdje od pogleda svijeta, poput Kvazimoda? Znam, svjestan sam sad da će ljudi početi da se preseravaju o različitosti prirode, da smo svi mi jedinstveni, da smo dio šireg mozaika, i da upravo ta originalnost čini taj mozaik sjajnim i, napose, lijepim. No, međutim, dajte vi ovakvo objašnjenje tom ogavnom. Poslaće vas u tri lijepe momentalno, garantujem
Dakle, kad sklonimo zavjese opšteg licemjerja i pretvaranja, ostaje ogoljeni estetski osjećaj (potpuno legitiman), koji našim čulima, a dalje i našoj percepciji, šalje jasnu komandu: "ovo biće je gadno, vjerovatno i glupo, pokvareno i ko zna kakvo sve ne. Možda ima i neizlječivu bolest. Bježi od njega, odmah". Neki odmah i postupe po naredjenju, neki ne. Ti koji ostanu, duplo lažu. Lažu sebe, svoju prirodu, da im je to ružno ultrajebeno interesantno, pa se druže sa njim. A lažu i tužno, koje duboko osjeća to licemjerje i pretvaranje, posebno zato jer je u medjuvremenu naučilo kako ga vide.
Moguća je i sljedeća situacija: fenomen "Vladan Batić". Čovjek ružno, bori se cijeli život, mnogo uči, mnogo radi, da bi se, uprkos prirodi koja ga je žestoko zajebala, probio i osvojio svoje mjesto pod suncem. I, naposljetku, to i dobije. No, medjutim, ružno ostaje ružno. Svi to vide, pa i on. I on dobija novu vrstu frustracije, frustracije koja je zasnovana na spoznaji da koliko god se trudiš, budeš bolji od drugih, ipak i dalje na tvojoj socijalnoj legitimaciji stoji, boldovanim slovima napisano, "ružno". I onda ta frustracija počinje da sve intenzivnije emituje vibraciju ogorčenja, mržnje. Stvar, dakle, vibrira, odašilje se u Univerzum. Ta vibracije, ta energija će, prirodnim zakonom, prije ili poslije da dobije svoju materijalizaciju, svoje otjelotvoljenje. Isto ružno. I šta onda?
Sigurno da se svaka ideologija, pa i religija, bavi ovim pitanjem. Nije to samo Hitler i njegova nad-rasa. Svi gledaju šta će sa ružnima. Kako da ih preobrate. Da li je moguće da se preobrate. Kako ih kulturno eliminisati. Kako sve to opravdati.
Vaši prijedlozi?
I tamo da ostanu, dok ne odluce da prestanu da zagadjuju okolinu.
