pitanje=napad; razgovor=svađa

mackica ns

Poznat
Poruka
7.784
Na početku bih samo volela da izbegnem uvređene neistomišljenike sa odgovorima ''ja nisam takav''; znači, da bih postavila temu, MORAM malo da generalizujem...
Zašto muškarci neće da razgovaraju?!
Svaki pokušaj razrešenja nekog problema (i najmanjeg i najnevažnijeg) isključivo vezanog za NAS DVOJE, on shvata kao napad na njegovu ličnost, slobodu, ili šta već, iako meni to nije ni poslednja namera. U svakom pitanju paranoično traži neki skriveni smisao kojim ja njega ''NAPADAM'', pa na kraju ne dobijem odgovor na pitanje, nego kontranapad. (Recimo, moje pitanje-zašto kasniš? je ISKLJUČIVO pitanje sa samo tim značenjem, a nije napad: ko zna gde si bio i šta si radio, ili nešto drugo ti je važnije od mene...)
A, kada se desi nešto što mi stvarno smeta, što me recimo stvarno povredilo i hoću da mu to stavim do znanja i dobijem objašnjenje zašto je to uradio, spremna da shvatim i da to možda nije tako strašno ako mi lepo objasni. I hoću da sve prođe bez svađe, najnormalnijim razgovorom i razmenom mišljenja, jedino što dobijem je: TEBI UVEK NEŠTO SMETA, AKO TI JA NISAM DOBAR, NAĐI DRUGOG! Onda se okrene i ode, jer ''neće da se svađa''. Sutradan - njemu kao da se ništa nije desilo, a mene još uvek muče neraščišćene stvari. Ako to spomenem, dobijem ovaj put nežan odgovor: Ljubavi, nemoj sad da se vraćamo na to, neću da se svađamo...
Možda sam malo zakomplikovala, ali želim da poručim muškarcima da svako pitanje koje počinje sa ZAŠTO..., isključivo traži samo odgovor na pitanje, a nikako nije napad, ni konstatacija-TO NISI SMEO DA URADIŠ!!!
 
mackica ns:
Na početku bih samo volela da izbegnem uvređene neistomišljenike sa odgovorima ''ja nisam takav''; znači, da bih postavila temu, MORAM malo da generalizujem...
Zašto muškarci neće da razgovaraju?!
Svaki pokušaj razrešenja nekog problema (i najmanjeg i najnevažnijeg) isključivo vezanog za NAS DVOJE, on shvata kao napad na njegovu ličnost, slobodu, ili šta već, iako meni to nije ni poslednja namera. U svakom pitanju paranoično traži neki skriveni smisao kojim ja njega ''NAPADAM'', pa na kraju ne dobijem odgovor na pitanje, nego kontranapad. (Recimo, moje pitanje-zašto kasniš? je ISKLJUČIVO pitanje sa samo tim značenjem, a nije napad: ko zna gde si bio i šta si radio, ili nešto drugo ti je važnije od mene...)
A, kada se desi nešto što mi stvarno smeta, što me recimo stvarno povredilo i hoću da mu to stavim do znanja i dobijem objašnjenje zašto je to uradio, spremna da shvatim i da to možda nije tako strašno ako mi lepo objasni. I hoću da sve prođe bez svađe, najnormalnijim razgovorom i razmenom mišljenja, jedino što dobijem je: TEBI UVEK NEŠTO SMETA, AKO TI JA NISAM DOBAR, NAĐI DRUGOG! Onda se okrene i ode, jer ''neće da se svađa''. Sutradan - njemu kao da se ništa nije desilo, a mene još uvek muče neraščišćene stvari. Ako to spomenem, dobijem ovaj put nežan odgovor: Ljubavi, nemoj sad da se vraćamo na to, neću da se svađamo...
Možda sam malo zakomplikovala, ali želim da poručim muškarcima da svako pitanje koje počinje sa ZAŠTO..., isključivo traži samo odgovor na pitanje, a nikako nije napad, ni konstatacija-TO NISI SMEO DA URADIŠ!!!


Pa to i uradi, nadji drugog, nekog ko je manji dr_kadzija i ko ce umeti vise da te ceni. Veruj mi, itekako ima takvih koji ce ti na normalno postavljeno pitanje dati i normalan odgovor.
 
"Zasto ne ucis?"; "Zasto nisi ovo uradila?"; "Zasto nisi dosla na rucak?"; "Zasto si tako kasno ostala u gradu?" I jos hiljadu drugih zasto... roditelji su meni postavljali dok sam zivela sa njima, naravo, ne da bi me napadali, vec kao i ti, iz najbolje moguce namere... zeljni razgovora. A mene je to strasnoooo smaralo i cesto sam bila gruba u odgovorima.

Pretpostavljam da ta tvoja pitanja on tumaci kao suzavanje njegove slobode ili pak tumaci kao tvoju zelju da ga menjas.
 
Nema tu previse filozofije lady me, ni previse analiziranja, ako decko ne moze na jednostavno pitanje tipa 'zasto kasnis?' da odgovori normalno vec odmah krece svadju onda je u njemu problem a ne u njoj. Sta sad, treba da pazi sta ce da kaze i kada, da proguta ono sto bi pitala da se on ne bi slucajno uvredio a pitanja su sasvim normalna i na mestu? Gde je tu onda opustenost u vezi?
 
mackica ns:
Na početku bih samo volela da izbegnem uvređene neistomišljenike sa odgovorima ''ja nisam takav''; znači, da bih postavila temu, MORAM malo da generalizujem...
Zašto muškarci neće da razgovaraju?!
Svaki pokušaj razrešenja nekog problema (i najmanjeg i najnevažnijeg) isključivo vezanog za NAS DVOJE, on shvata kao napad na njegovu ličnost, slobodu, ili šta već, iako meni to nije ni poslednja namera. U svakom pitanju paranoično traži neki skriveni smisao kojim ja njega ''NAPADAM'', pa na kraju ne dobijem odgovor na pitanje, nego kontranapad. (Recimo, moje pitanje-zašto kasniš? je ISKLJUČIVO pitanje sa samo tim značenjem, a nije napad: ko zna gde si bio i šta si radio, ili nešto drugo ti je važnije od mene...)
A, kada se desi nešto što mi stvarno smeta, što me recimo stvarno povredilo i hoću da mu to stavim do znanja i dobijem objašnjenje zašto je to uradio, spremna da shvatim i da to možda nije tako strašno ako mi lepo objasni. I hoću da sve prođe bez svađe, najnormalnijim razgovorom i razmenom mišljenja, jedino što dobijem je: TEBI UVEK NEŠTO SMETA, AKO TI JA NISAM DOBAR, NAĐI DRUGOG! Onda se okrene i ode, jer ''neće da se svađa''. Sutradan - njemu kao da se ništa nije desilo, a mene još uvek muče neraščišćene stvari. Ako to spomenem, dobijem ovaj put nežan odgovor: Ljubavi, nemoj sad da se vraćamo na to, neću da se svađamo...
Možda sam malo zakomplikovala, ali želim da poručim muškarcima da svako pitanje koje počinje sa ZAŠTO..., isključivo traži samo odgovor na pitanje, a nikako nije napad, ni konstatacija-TO NISI SMEO DA URADIŠ!!!

Јој, сестро, шта да ти кажем! Све ми је то још како познато!
Зашто не желе да разговарају? Зато што се осећају кривим а не желе то да признају, зато што би радије гледали утакмицу него да се смарају проблемима у вези, зато што желе да избегну сваку непријатност а највише суочавање са сопственом одговорношћу, зато што не знају одговор а неће да признају, зато што не воле да слушају женско звоцање па онда мисле да ће га тако избећи не знајући да га тако још више провоцирају........ Могла бих ти набрајати још охохо...
Можда је најбољи одговор то да су то мушкарци а да ми често заборављамо колико су различити од нас и колико различито функционишу у одређеним ситуацијама!
 
Hellen:
Можда је најбољи одговор то да су то мушкарци а да ми често заборављамо колико су различити од нас и колико различито функционишу у одређеним ситуацијама!

Slazem se.
Eto i ovo pitanje je upuceno muskarcima i kao i na mnoga druga na podforumu "savremeni muskarac", mi zene se ubismo od razglabanja o musko-zenskim odnosima a njih nema ni da privire. :wink:
 
ma privire ali...

iskreno...

ukoliko mi neka zenska osoba ne znaci dobice kratak odgovor u dugackoj varijanti "smaras, pali"... ukoliko mi znaci onda cemo popricati, osim ako nisam nesto prs'o zbog neke druge stvari :roll: sto se verujem svima desava :roll: bez obzira koji je pol u pitanju :(
 
1. Зато што смо вербално инфериорнији у свађама чак и ако смо у праву (просто конституција и функционисање мозга) , а то зашто... :arrow: smells like trouble!
2. Неки пут је стварно...народски речено...ке*ање, а тада је боље да искулирамо него да улазимо у даље џапање!
3. Под 1, ако је постављено у друштву (поготово нашем)!
...и зашто неки пут не прихватите "причаћемо касније о томе"...још боље, заборавите то касније? :roll:
 
Mackice sve sto si napisala je ziva istina! :wink:
A jesi li primetila da oni uglavnom ne slusaju? Ja istupi zube pricajuci o necemu a on pola toga ne cuje. A kad on prica o npr. problemima na poslu (koje sam cula milion puta i vec me smaraju) slusam i dajem komentare, pokusavam da pomognem itd.
P.S. Ovo "neslusanje" me vise ne nervira, prihvatila sam da muskarci poseduju tu osobinu isto kao sto poseduju onu stvar. :lol:
 
mackica ns:
Na početku bih samo volela da izbegnem uvređene neistomišljenike sa odgovorima ''ja nisam takav''; znači, da bih postavila temu, MORAM malo da generalizujem...
Zašto muškarci neće da razgovaraju?!
Svaki pokušaj razrešenja nekog problema (i najmanjeg i najnevažnijeg) isključivo vezanog za NAS DVOJE, on shvata kao napad na njegovu ličnost, slobodu, ili šta već, iako meni to nije ni poslednja namera. U svakom pitanju paranoično traži neki skriveni smisao kojim ja njega ''NAPADAM'', pa na kraju ne dobijem odgovor na pitanje, nego kontranapad. (Recimo, moje pitanje-zašto kasniš? je ISKLJUČIVO pitanje sa samo tim značenjem, a nije napad: ko zna gde si bio i šta si radio, ili nešto drugo ti je važnije od mene...)
A, kada se desi nešto što mi stvarno smeta, što me recimo stvarno povredilo i hoću da mu to stavim do znanja i dobijem objašnjenje zašto je to uradio, spremna da shvatim i da to možda nije tako strašno ako mi lepo objasni. I hoću da sve prođe bez svađe, najnormalnijim razgovorom i razmenom mišljenja, jedino što dobijem je: TEBI UVEK NEŠTO SMETA, AKO TI JA NISAM DOBAR, NAĐI DRUGOG! Onda se okrene i ode, jer ''neće da se svađa''. Sutradan - njemu kao da se ništa nije desilo, a mene još uvek muče neraščišćene stvari. Ako to spomenem, dobijem ovaj put nežan odgovor: Ljubavi, nemoj sad da se vraćamo na to, neću da se svađamo...
Možda sam malo zakomplikovala, ali želim da poručim muškarcima da svako pitanje koje počinje sa ZAŠTO..., isključivo traži samo odgovor na pitanje, a nikako nije napad, ni konstatacija-TO NISI SMEO DA URADIŠ!!!
I mene isto to zanima ali odgovor nemam,a zanimam me i to kako ja imam uvek isti problem koji imaju devojke sa muskarcima a ja sam MUSKO :shock:
 
mackica ns:
Zašto muškarci neće da razgovaraju?!

Muškarci su sa Marsa, žene su sa Venere.

Takoreći bukvalno ! Zaista preporučujem pomenutu knjigu. Slatko sam za par dana pročitao. Mnogo me je puta nasmejala, a u nebrojeno primera sam pronašao sebe ili svoju lepšu i pametniju polovinu. Iznenadićeš se koliko je toga opisano.

A povodom tvog pitanja, koje je naravno, detaljno obrađeno u knjizi kaže (otprilike)

Kad imaju teško rešiv problem Marsovci ulaze u svoje pećine. Izoluju se, ne razgovaraju ni sa kim i nikako ne traže pomoć. Rešavaju svoj problem sami i tek kad ga reše onda izađu iz pećine i ponekome kažu kako su imali problem. Naravno, Marsovac nikad neće da ponudi svoju pomoć kad vidi da drugi Marsovac ima problema. Najveći stepen prijateljstva i poštovanja iskazuje se rečima "Ma moći ćeš ti to sam, zar ne ? " Ako ponudi svoju pomoć time je već uvredio drugog Marsovca jer ga je implicitno okarakterisao kao nesposobnog.
Ali na Veneri je drugačije. Kad Venerijanke imaju problem, one čekaju ritualno okupljanje, povodom bilo čega, i jasno i glasno svima ispričaju svoj problem. One, tek kada svima kažu, počinju da rešavaju problem. Uglavnom saslušaju druge Venerijanke. Smatra se krajnje nevaspitano da jedna Venerijanka ne ponudi pomoć drugoj ili da bar ne saopšti kako bi ona rešila stvar. Često, Venerijankama nije potrebna nikakva pomoć, ali, ona svakako čeka prvo ritualno okupljanje i svima ispriča problem. Onda joj bude lakše.
Ali, kao što znamo, Marsovci i Venerijanke se zbliže u zajednicu koja se zove brak. Evo šta se onda dešava kad se pojavi se problem. Marsovac ulazi u svoju pećinu, ćuti i razmilja u samoći. Venerijanka mu, (o, Bože koja greška !) nudi svoju svesrdnu pomoć, priča kako bi ona to rešila. I očekuje da on iznese problem pred njom. Traži od njega da se on "otvori". A on sve to shvata kao napad, uvredu i oseća se manje vrednim, jer eto ona misli da on sam ne može da reči stvar. I zavlači se još dublje u pećinu. Ona se i dalje oseća odgovornom i misli da je njemu još više potrebna pomoć. Ako je nešto u kući pokvareno, ona nesmotreno ume da izjavi kako je potrebno pozvati majstora ! ...
 
Јој, сестро, шта да ти кажем! Све ми је то још како познато!
Зашто не желе да разговарају? Зато што се осећају кривим а не желе то да признају, зато што би радије гледали утакмицу него да се смарају проблемима у вези, зато што желе да избегну сваку непријатност а највише суочавање са сопственом одговорношћу, зато што не знају одговор а неће да признају, зато што не воле да слушају женско звоцање па онда мисле да ће га тако избећи не знајући да га тако још више провоцирају........ Могла бих ти набрајати још охохо...
Можда је најбољи одговор то да су то мушкарци а да ми често заборављамо колико су различити од нас и колико различито функционишу у одређеним ситуацијама!

Puno se zahvaljujem Hellen, koja je i bolje objasnila ono što sam sama htela da kažem..
I lady me, koja je apsolutno u pravu sa konstatacijom da je najlakše naći drugoga i krenuti linijom manjeg otpora... A postoji milion drugih stvari zbog kojih nam je veza divna.
Čokoladica me uvek razume i uglavnom se slažemo, pa puno cmokića i njoj...
I Milojku puno pozdrava, evo krenuću do prve knjižare (čim malo stane kišica)da kupim više tu čuvenu knjigu, nadam se da će mi razrešiti te čudne nedoumice...
 

Back
Top